M’Cheyne Bible Reading Plan

Juda i Tamara

38 U to je vrijeme Juda otišao od svoje braće i nastanio se kod čovjeka koji se zvao Hira, iz grada Adulama. ² Ondje je vidio kćer jednoga Kanaanaca koji se zvao Šua i oženio se njome. Spavao je s njom, ³ ona je zatrudnjela i rodila sina, a on mu je dao ime Er. ⁴ Ponovo je zatrudnjela i rodila sina kojeg je nazvala Onan. ⁵ Zatim je rodila još jednog sina i nazvala ga Šela. Kad ga je rodila, ona i Juda bili su u Kezibu.

⁶ Juda je našao ženu za svoga prvorođenog sina Era, a zvala se Tamara. ⁷ No BOG je Judinog prvorođenca Era smatrao zlim pa ga je pogubio. ⁸ Tada je Juda rekao Onanu: »Spavaj sa ženom svog brata i izvrši dužnost šogora^[a], da svome bratu daš potomstvo.« ⁹ No Onan je znao da potomstvo neće biti njegovo i, kad god bi spavao sa ženom svog brata, izbacio bi sjeme na tlo. Nije svome bratu htio dati potomstvo, ¹⁰ stoga se BOG razljutio pa je pogubio i Onana.

¹¹ Tada je Juda rekao svojoj snahi Tamari: »Idi i živi u kući svog oca kao udovica, dok moj sin Šela ne naraste.« Juda se bojao da bi i Šela mogao poginuti kao njegova braća. Stoga je Tamara otišla živjeti u kuću svog oca.

¹² Nakon mnogo vremena umrla je Judina žena, Šuina kći. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Juda je otišao sa svojim prijateljem, Adulamcem Hirom, u Timnu, k ljudima koji su šišali vunu njegovih ovaca. ¹³ Kad su Tamari rekli: »Svekar ti ide u Timnu šišati ovce«, ¹⁴ skinula je sa sebe udovičku odjeću, pokrila se velom i umotala pa sjela kod ulaza u grad Enaim, koji je na putu za Timnu. Naime, vidjela je da je Šela odrastao, a nisu mu je dali za ženu.

¹⁵ Kad ju je Juda ugledao, pomislio je da je prostitutka, zbog pokrivenog lica. ¹⁶ Otišao je k njoj, ne znajući da mu je snaha, i rekao: »Hajde, htio bih spavati s tobom.«

»A što ćeš mi dati da bih spavala s tobom?« upita ga ona.

¹⁷ Juda odgovori: »Poslat ću ti jednog kozlića iz svog stada.«

»Jedino ako mi daš zalog dok ga ne pošalješ«, kaže ona.

¹⁸ On upita: »Kakav zalog da ti dam?«

»Svoj pečatnjak s uzicom i štap koji ti je u ruci«, odgovori ona.

Dao joj je što je tražila pa je spavao s njom i ona je s njim zatrudnjela. ¹⁹ Zatim je Tamara otišla kući, skinula veo i ponovo obukla svoju udovičku odjeću.

²⁰ Juda je poslao svog prijatelja Adulamca s jaretom, da otkupi zalog od one žene, ali je on nije našao. ²¹ »Gdje je hramska prostitutka^[b] koja je bila pokraj puta za Enaim?« upita on mještane.

No oni odgovore: »Nije ovdje bilo nikakve hramske prostitutke.«

²² On se vratio Judi i rekao: »Nisam je našao. A osim toga, mještani su rekli da ondje nije bilo nikakve hramske prostitutke.«

²³ Tada je Juda rekao: »Neka zadrži moje stvari, da nam se ljudi ne rugaju. Ionako, poslao sam joj kozlića, ali je ti nisi našao.«

²⁴ Oko tri mjeseca kasnije, rekli su Judi: »Tvoja se snaha Tamara prostituirala, čak je i zatrudnjela.«

Juda je rekao: »Izvedite je i spalite na lomači.«

²⁵ Dok su je izvodili, poručila je svom svekru: »Zatrudnjela sam s čovjekom kojem pripadaju ove stvari. Molim te, vidi čije su to stvari—pečatnjak, uzica i štap.«

²⁶ Juda ih je prepoznao i rekao: »Postupila je pravednije od mene jer ja je nisam dao svome sinu Šeli.« I više nije spavao s njom.

²⁷ Kad je došlo vrijeme da Tamara rodi, pokazalo se da su joj u utrobi blizanci. ²⁸ Dok je rađala, jedan je od njih ispružio ruku van, a babica je oko nje zavezala crveni konac, govoreći: »Ovaj je izašao prvi.« ²⁹ No on je uvukao ruku pa se prvi rodio njegov brat. Babica je rekla: »Vidi ga kako se probio!« Tako su mu dali ime Peres^[c]. ³⁰ Zatim se rodio njegov brat, koji je imao crveni konac oko ruke, pa su mu dali ime Zerah^[d].

Isus hrani mnoštvo

(Mt 15,32-39)

8 Jednom prilikom okupilo se mnogo ljudi pa, kako nisu imali što jesti, Isus je pozvao svoje učenike i rekao im: ² »Žao mi je ovih ljudi. Sa mnom su već tri dana, a nemaju ništa za jelo. ³ Ako ih pošaljem kući gladne, onesvijestit će se na putu; neki od njih došli su izdaleka.«

⁴ Njegovi su učenici odgovorili: »Kako bi itko na ovom pustome mjestu mogao naći dovoljno kruha za sve ove ljude?«

⁵ Isus ih je upitao: »Koliko kruhova imate?«

»Sedam«, odgovorili su.

⁶ Isus je zatim zapovjedio ljudima da sjednu na zemlju. Uzeo je sedam kruhova, zahvalio Bogu, razlomio ih i dao učenicima da podijele ljudima. Oni su ga poslušali. ⁷ Imali su, također, i nekoliko ribica. Isus je zahvalio za njih i rekao učenicima da i njih podijele. ⁸ Ljudi su jeli i nasitili se. Učenici su zatim sakupili ostatke hrane i napunili njima sedam košara. ⁹ Bilo je ondje oko četiri tisuće muškaraca. Kada su se najeli, Isus im je rekao da odu. ¹⁰ Odmah zatim ušao je sa svojim učenicima u lađicu. Uputili su se u okolicu Dalmanute.

Opomena nevjernom naraštaju

(Mt 16,1-4; Lk 11,16.29)

¹¹ Tada su došli farizeji i počeli se prepirati s njim. Da ga iskušaju, tražili su od njega čudesni znak s Neba. ¹² Isus je duboko uzdahnuo i rekao: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Govorim vam istinu. Nikakav vam se znak neće dati.« ¹³ Zatim je otišao od njih, ušao je opet u lađicu i otplovio na drugu stranu jezera.

Učenici ne razumiju Isusa

(Mt 16,5-12)

¹⁴ Njegovi su učenici zaboravili ponijeti kruh. Ništa nisu imali sa sobom u lađici osim jednoga kruha. ¹⁵ Isus ih je upozorio: »Pazite! Čuvajte se farizejskog i Herodovoga kvasca.«

¹⁶ A oni su počeli međusobno raspravljati o značenju, govoreći: »Rekao je to jer nemamo kruha.«

¹⁷ Isus je znao što govore pa im je rekao: »Zašto raspravljate o tome što nemate kruha? Još uvijek ne razumijete i ne shvaćate značenje? Zar ste tako tvrdoglavi? ¹⁸ Zar vaše oči ništa ne vide? Zar vaše uši ništa ne čuju? Zar se ne sjećate? ¹⁹ Kad sam razlomio pet kruhova za pet tisuća ljudi, koliko ste košara ostataka nakupili?«

»Dvanaest«, rekli su.

²⁰ »Kad sam razlomio sedam kruhova za četiri tisuće ljudi, koliko ste punih košara ostataka nakupili?«

»Sedam«, rekli su.

²¹ Na to im je rekao: »Zar još uvijek ne razumijete?«

Isus ozdravlja slijepca iz Betsaide

²² Isus i njegovi učenici stigli su u Betsaidu. Neki su mu ljudi doveli slijepog čovjeka i zamolili da ga dotakne. ²³ Isus je uzeo slijepca za ruku i odveo ga izvan sela, pljunuo mu na oči, stavio ruke na njega i upitao ga: »Vidiš li što?«

²⁴ Slijepac je pogledao i rekao: »Vidim ljude; izgledaju kao drveće koje hoda uokolo.«

²⁵ Zatim mu je ponovo stavio ruke na oči. Čovjek je na to širom otvorio oči. Vid mu se vratio i sve je jasno vidio. ²⁶ Tada ga je Isus poslao kući i rekao mu da ne ide u selo.

Isus je Krist (Mesija)

(Mt 16,13-20; Lk 9,18-21)

²⁷ Isus je s učenicima otišao u sela oko Filipove Cezareje. Putem ih je upitao: »Što kažu ljudi, tko sam ja?«

²⁸ Oni su mu odgovorili: »Jedni kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a neki pak da si jedan od proroka.«

²⁹ Tada ih je upitao: »A vi, što kažete, tko sam ja?«

Petar mu je odgovorio: »Ti si Krist.«

³⁰ Tada ih je Isus upozorio da nikome ne pričaju o njemu.

Isus govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mt 16,21-28; Lk 9,22-27)

³¹ I počeo ih je poučavati: »Sin Čovječji mora mnogo toga propatiti. Starješine, visoki svećenici i učitelji Zakona moraju ga odbaciti. Mora biti ubijen i za tri dana uskrsnuti.« ³² Isus im je to rekao vrlo otvoreno. Petar je na to poveo Isusa u stranu i počeo ga odvraćati. ³³ A Isus se okrenuo, pogledao svoje učenike i prekorio Petra: »Odlazi od mene, Sotono^[a]! Ti se brineš za ljudske stvari, a ne za Božje.«

³⁴ Tada je Isus pozvao narod i svoje učenike k sebi pa im rekao: »Ako me tko želi slijediti, onda se mora odreći samoga sebe, uzeti svoj križ^[b] i slijediti me. ³⁵ Onaj tko želi sačuvati svoj život—izgubit će ga. A tko izgubi svoj život radi mene i Radosne vijesti—sačuvat će ga. ³⁶ Kakve koristi ima onaj tko dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život? ³⁷ Što može čovjek dati u zamjenu za svoj život? ³⁸ Ako se tko posrami mene i moga učenja pred ovim nevjernim i grešnim naraštajem, ja ću se posramiti njega kad dođem u slavi svoga Oca i sa svetim anđelima.«

Elifazov govor

4 Tada je Elifaz iz Temana odgovorio:

Život u Duhu

8 Stoga, sada više nema osude onima koji su u Isusu Kristu. ² Jer, u Isusu Kristu je zakon Duha koji donosi život. Zakon života oslobodio te^[a] zakona grijeha koji donosi smrt. ³ Zakon nam nije mogao pomoći zbog slabosti naše tjelesne naravi. No Bog je učinio ono što Zakon nije mogao: svom je Sinu dao tijelo isto kao i naše, kojim griješimo, i poslao ga na Zemlju da svojom smrću plati za grijehe. Tako je Bog upotrijebio ljudsko tijelo da u njemu uništi grijeh. ⁴ Učinio je to da bi ono pravedno što zahtijeva Zakon bilo zadovoljeno u nama, koji živimo na temelju Duha, a ne na temelju stare tjelesne naravi.

⁵ Oni koji su vođeni tjelesnom naravi, misle samo na stvari koje udovoljavaju toj naravi, a oni koji su vođeni Duhom, misle na stvari koje želi Duh. ⁶ Kad čovjekovim mislima vlada tjelesna narav, ona ga vodi u smrt, ali ako njegovim mislima vlada Duh, on će imati život i mir. ⁷ Čovjek čijim mislima upravlja njegova tjelesna narav, Božji je neprijatelj jer se ne pokorava Božjem zakonu, a i ne može mu se pokoravati. ⁸ Oni koji su vođeni tjelesnom naravi ne mogu ugoditi Bogu.

⁹ No vama ne upravlja tjelesna narav, nego Duh, ako Božji Duh stvarno živi u vama. Onaj tko nema u sebi Kristovog Duha, ne pripada Kristu. ¹⁰ A opet, ako je u vama Krist, vaša su tijela mrtva zbog grijeha, a Duh vam daje život jer ste opravdani pred Bogom. ¹¹ Ako u vama živi Božji Duh, koji je Isusa podigao iz mrtvih, Bog će i vašim smrtnim tijelima dati vječni život po svome Duhu koji živi u vama.

¹² Dakle, braćo i sestre, nismo dužnici svojoj tjelesnoj naravi da po njoj živimo ¹³ jer, ako živite slijedeći svoju grešnu, tjelesnu narav, umrijet ćete. Ali ako Duhom usmrćujete žudnje tjelesne naravi, živjet ćete.

¹⁴ Oni koji se prepuste Božjem Duhu da ih vodi, Božja su djeca. ¹⁵ Duh kojeg ste primili nije vas odveo u ropstvo da biste se morali ponovo bojati, nego vas je učinio Božjom djecom da po njemu zovemo: »Abba^[b], Oče!« ¹⁶ Duh zajedno s našim duhom svjedoči da smo Božja djeca. ¹⁷ Ako smo Božja djeca, mi smo i Božji nasljednici zajedno s Kristom. No to možemo biti samo ako uistinu s Kristom i trpimo, kao što je i on trpio, da bismo zajedno s njim primili slavu.

Sveti Duh donosi slobodu i slavu

¹⁸ Mislim da su naše trenutne patnje beznačajne u usporedbi s budućom slavom koju ćemo primiti. ¹⁹ Cjelokupno Božje stvorenje u čežnji očekuje vrijeme kada će Bog očitovati tko su njegova djeca. ²⁰ Svijet, koji je stvorio Bog, potpao je pod ispraznost, ali ne svojevoljno, već voljom onoga koji ga je podvrgnuo. Ali Bog je ostavio nadu ²¹ da će sve što je stvorio primiti oslobođenje od ropstva propadanju. Ostavio je nadu da će sve što je stvorio imati slavnu slobodu Božje djece.

²² Znamo da sva stvorenja sve do sada uzdišu kao u porođajnim bolovima. ²³ No ne samo ona nego i mi, koji već imamo Duha kao prvi dio Božjeg obećanja, čekamo uzdišući u sebi. I dalje željno očekujemo da nas Bog potpuno usvoji, odnosno da oslobodi naša tijela. ²⁴ Spašeni smo da bismo imali tu nadu. Ali nada, koja se vidi, nije nada jer tko se nada onomu što već ima? ²⁵ Ako se nadamo onome što još nemamo, onda to iščekujemo s velikim strpljenjem.

²⁶ Isto nam tako Duh pomaže jer smo slabi. Mi ne znamo što bismo trebali moliti, ali Duh posreduje za nas uzdisajima koji se ne mogu izreći riječima. ²⁷ No Bog vidi što je u ljudskim srcima i zna koja je namjera Duha jer Duh govori u ime Božje djece onako kako želi Bog.

²⁸ Znamo da Bog u svemu radi za dobro onih koji ga vole.^[c] On ih je izabrao po svome planu. ²⁹ On ih je poznavao prije nego što su postojali i izabrao ih je da budu poput njegovog Sina. Tako da Isus, Božji Sin, bude najstariji među svojom braćom i sestrama. ³⁰ Bog ih je izabrao prije nego što su postojali i on ih je pozvao. One koje je pozvao, ujedno je i opravdao, a onima koje je opravdao, dao je i svoju slavu.

Božja ljubav u Kristu Isusu

³¹ Što bismo na to mogli reći? Ako je Bog s nama, tko može biti protiv nas? ³² Bog, koji nije ni vlastitog Sina poštedio, nego ga je predao da umre umjesto svih nas, sigurno će nam dati i sve ostalo zajedno s njim. ³³ Tko može optužiti one koje je izabrao Bog? Nitko! Bog je taj koji ih opravdava. ³⁴ Tko bi ih mogao proglasiti krivima? Nitko! Isus Krist je umro, ali još je važnije to što je uskrsnuo i što sada sjedi Bogu s desne strane i posreduje kod njega u našu korist. ³⁵ Što nas može odvojiti od Kristove ljubavi? Mogu li teškoće, nevolje, progoni, glad, neimaština ili smrt? ³⁶ U Svetom pismu piše:

³⁷ Bez obzira na sve to, mi ipak silno pobjeđujemo po onome koji nas je volio. ³⁸ Uvjeren sam da nas ništa—ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vladajući duhovi, niti išta u sadašnjosti ili budućnosti, ni sile ³⁹ iznad nas ili ispod nas, niti išta što je stvoreno—ne može odvojiti od Božje ljubavi koja je u Isusu Kristu, našem Gospodinu.