M’Cheyne Bible Reading Plan

Glad u zemlji Judinog plemena

1 U vrijeme vladavine sudaca^[a] nastala je glad u zemlji Judi. Neki je čovjek iz Betlehema u Judi odselio sa ženom i obojicom sinova u zemlju Moab, kao stranac. ² Zvao se Elimelek, njegova žena Naomi, a sinovi Mahlon i Kilion. Bili su Efraćani iz Betlehema u Judi. Otišli su u zemlju Moab i ondje se nastanili.

³ Naomin je muž Elimelek umro, a ona je ostala sama sa sinovima ⁴ koji su oženili Moapke—Kilion Orpu, a Mahlon Rutu. Nakon što su ondje živjeli deset godina, ⁵ umrli su i Mahlon i Kilion. Tako je Naomi ostala i bez muža i bez sinova.

Naomi i Ruta vraćaju se u Betlehem

⁶ Naomi je u Moabu čula da je BOG priskočio u pomoć svome narodu i dao im hrane. Pripremila se za povratak sa svojim snahama. ⁷ Napustila je mjesto u kojem je živjela i krenula s njima prema zemlji Judi.

⁸ Rekla je snahama: »Vratite se kući svojim majkama! Neka vam BOG bude dobar, kao što ste vi bile dobre meni i mojim pokojnim sinovima. ⁹ Dao vam BOG da se obje skrasite, svaka u domu svoga novog muža.«

Zatim ih poljubi za rastanak i sve glasno zaplaču. ¹⁰ No one joj odvrate: »Ne, ići ćemo s tobom tvome narodu.«

¹¹ Naomi ih je uvjeravala: »Vratite se, kćeri moje. Zašto biste išle sa mnom? Zar ću roditi još sinova koji bi vam mogli biti muževi? ¹² Idite, vratite se, kćeri moje. Prestara sam za udaju. Čak i kad bi to bilo moguće, kad bih već noćas bila s mužem i kad bih rodila sinove, ¹³ zar biste ih čekale da odrastu i tako dugo se odrekle udaje? Ne, kćeri moje. Teško mi je, teže nego vama, jer se BOG okrenuo protiv mene.«

¹⁴ Nato su ponovo glasno zaplakale. Zatim je Orpa poljubila svekrvu, oprostila se i otišla, a Ruta je ostala s njom.

¹⁵ Naomi joj je rekla: »Gle, Orpa se vraća svom narodu i svojim bogovima. Vrati se i ti s njom!«

¹⁶ Ali Ruta odgovori: »Ne nagovaraj me da te ostavim i da odem od tebe. Kamo ti ideš, ići ću i ja, gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja. Tvoj narod bit će moj narod, a tvoj Bog bit će moj Bog. ¹⁷ Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i tamo će me sahraniti. Neka me stigne BOŽJA kazna ako me išta osim smrti rastavi od tebe.«

¹⁸ Kad je Naomi uvidjela da je Ruta čvrsto odlučila poći s njom, prestala ju je odgovarati. ¹⁹ Tako su išle zajedno sve do Betlehema. Kad su stigle, čitav se grad uskomešao zbog njih.

Žene su govorile: »Zar je to stvarno Naomi?«

²⁰ A ona im reče: »Znate da moje ime znači Sretnica, ali zovite me Ogorčena^[b] jer mi je Svemoćni zagorčao život. ²¹ Imala sam sve kad sam otišla, a sad me BOG vratio bez ičega. Zašto da me zovete sretnim imenom kad me svemoćni BOG odlučio kazniti i donio mi nesreću?«

²² Tako se Naomi vratila iz zemlje Moab sa svojom snahom, Moapkom Rutom. Stigle su u Betlehem upravo kad je počinjala žetva ječma.

Pavao pred kraljem Agripom

26 Agripa se obratio Pavlu: »Dopušteno ti je da govoriš u svoju obranu.«

² Pavao je podigao ruku i počeo: »Kralju Agripa, sretan sam što ću se upravo pred tobom danas braniti od svih židovskih optužbi. ³ Drago mi je posebno zato što poznaješ sve židovske običaje i nesuglasice. Stoga, molim te da me strpljivo saslušaš.

⁴ Svim je Židovima poznat moj život; oni dobro znaju kakav sam život vodio u mladosti u svojoj zemlji, a isto tako i u Jeruzalemu. ⁵ Oni me poznaju već dugo i, ako žele, mogu posvjedočiti da sam živio kao farizej. Bio sam član sljedbe koja s najvećom pažnjom poštuje pravila naše vjere. ⁶ A ovdje mi se sada sudi zbog nade u ispunjenje obećanja koje je Bog dao našim precima. ⁷ Naših dvanaest plemena nada se njegovom ispunjenju i iskreno služe Bogu danju i noću. Zbog te iste nade, kralju, Židovi me optužuju. ⁸ Zašto smatrate nemogućim da Bog podiže ljude iz mrtvih?

⁹ I ja sam smatrao da trebam učiniti sve što je u mojoj moći protiv imena Isusa iz Nazareta. ¹⁰ To sam u Jeruzalemu i činio: otkako sam dobio ovlasti od velikih svećenika, mnoge sam Božje svete strpao u zatvor. A kad su ih ubijali, ja sam to odobravao. ¹¹ Progonio sam ih po svim sinagogama i nastojao ih prisiliti da govore protiv Boga. Toliko sam bio bijesan na njih da sam ih čak progonio i po stranim gradovima.«

Pavao govori o susretu s Isusom

¹² »Prilikom jednoga od tih progona išao sam prema Damasku s ovlaštenjem i nalogom vodećih svećenika. ¹³ Na putu, negdje oko podne, ugledao sam, kralju, nebesko svjetlo jače od sunca. Zasjalo je oko mene i mojih suputnika. ¹⁴ Svi smo popadali na zemlju, a ja sam začuo glas koji mi se obratio na aramejskom jeziku: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Samo sebi nanosiš štetu boreći se protiv mene.’ ¹⁵ Ja sam rekao: ‘Tko si ti, Gospodine?’ A Gospodin je odgovorio: ‘Ja sam Isus kojeg progoniš. ¹⁶ Ali, ustani, podigni se! Ukazao sam ti se da te imenujem svojim slugom i svjedokom. Govorit ćeš o onome što si vidio i o onome što ću ti ja pokazati. ¹⁷ Ja ću te izbaviti i od Židova i od nežidova kojima ću te poslati. ¹⁸ Ti ćeš im otvoriti oči i okrenuti ih od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu. Tako da im vjerom u mene grijesi budu oprošteni i da budu primljeni među one koji su sveti zbog vjere u moje ime.’«

Pavao govori o svojoj službi

¹⁹ »Znači, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju. ²⁰ Počeo sam govoriti ljudima da se obrate i okrenu Bogu te počnu činiti djela koja pokazuju da su im se životi zaista promijenili. Propovijedao sam najprije u Damasku, a zatim u Jeruzalemu i širom Judeje. Propovijedao sam i nežidovima. ²¹ Zbog toga su me Židovi uhvatili dok sam bio u Hramu i pokušali me ubiti. ²² No Bog mi je pomogao i pomaže mi do dana današnjega. Tako, evo, sada stojim ovdje i svjedočim svima o onome što sam vidio. Ne govorim ništa novo, već ono što su proroci i Mojsije nagovijestili da će se dogoditi. ²³ Nagovijestili su da će Krist umrijeti i biti prvi koji će ustati iz mrtvih. Nagovijestili su da će donijeti svjetlo i židovskom narodu i ostalim narodima.«

Pavao, Fest i Agripa

²⁴ Dok je Pavao tako govorio u svoju obranu, Fest je povikao: »Pavle, ti si lud! Poludio si od prevelikog znanja.«

²⁵ Pavao je odgovorio: »Preuzvišeni Feste, nisam lud. Dapače, sasvim sam pri zdravoj pameti i govorim istinu. ²⁶ Kralju je sve to poznato i o tome mogu s njim otvoreno govoriti. Siguran sam da mu ništa od toga nije promaklo jer se te stvari nisu dogodile u nekom zabačenom kutu zemlje. ²⁷ Kralju Agripa, vjeruješ li u ono što su rekli proroci? Ja znam da vjeruješ.«

²⁸ Na to je Agripa rekao Pavlu: »Zar misliš da me tako lako možeš uvjeriti da postanem kršćanin?«

²⁹ Pavao mu je odgovorio: »Lako ili teško, molim Boga da, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu poput mene, samo bez ovih okova.«

³⁰ Tada je kralj ustao, a s njim i upravitelj, Berenika i svi koji su sjedili s njima. ³¹ Napustili su prostoriju, a onda počeli govoriti jedan drugome: »Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili zatvorsku kaznu.« ³² A Agripa je rekao Festu: »Ovaj je čovjek već mogao biti oslobođen da nije zatražio suđenje pred carem.«

Kralj Jojakim spaljuje Jeremijin svitak

36 U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima,^[a] Jošijinog sina, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: ² »Uzmi svitak i na njemu napiši sve što sam ti rekao o Izraelu^[b], Judi i svim drugim narodima, od trenutka kad sam ti počeo govoriti, u vrijeme Jošijine vladavine, pa sve do danas. ³ Možda će Judejci odustati od svoga zlog načina života kad čuju kakve im sve nesreće spremam. Ako tako učine, oprostit ću im sve njihove grijehe i krivnju.«

⁴ Jeremija je pozvao Baruha, Nerijinog sina, kao pisara. Jeremija je govorio redom sve što mu je BOG rekao, a Baruh je to zapisivao na svitak. ⁵ Zatim je Jeremija rekao Baruhu: »Nije mi dopušteno ići u BOŽJI Hram. ⁶ Stoga, idi ti i pročitaj BOŽJE poruke sa svitka pred svim ljudima koji će se okupiti u BOŽJEM Hramu na dan posta. Pročitaj pred Judejcima iz svih judejskih gradova sve što si zapisao onako kako sam ti rekao. ⁷ Možda će BOG čuti njihove molitve pa će oni odustati od svojih zlih djela. Jer, BOG je objavio da je silno ljut na svoj narod.« ⁸ I tako je Baruh, Nerijin sin, učinio sve što mu je zapovjedio prorok Jeremija. U BOŽJEM je Hramu javno pročitao sa svitka sve što je poručio BOG.

⁹ U petoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, u devetome mjesecu, narod je bio pozvan na post pred BOGOM. Vrijedilo je to za sve stanovnike Jeruzalema, kao i za sve ljude koji su mogli doći u Jeruzalem iz drugih judejskih gradova. ¹⁰ Baruh je čitao Jeremijine riječi iz svitka pred svim ljudima koji su se okupili u Hramu. Stajao je u Gemarijinoj sobi u gornjem dvorištu, ispred Novih vrata Hrama. Gemarija je bio sin visokog službenika Šafana.

¹¹ Kad je Mikaja, Gemarijin sin i Šafanov unuk, čuo sve BOŽJE poruke pročitane sa svitka, ¹² spustio se iz Hrama u kraljevsku palaču. Ušao je u sobu kraljevskog tajnika, gdje su sjedili visoki dvorski dužnosnici: tajnik Elišama, Delaja—Šemajin sin, Elnatan—Akborov sin, Gemarija—Šafanov sin, Sidkija—Hananijin sin, kao i drugi kraljevski službenici. ¹³ Mikaja im je ispričao sve što je Baruh javno pročitao iz svitka.

¹⁴ Nato su dužnosnici k Baruhu poslali čovjeka po imenu Jehudi, a on je bio Netanijin sin, Šelemijin unuk i Kušijev praunuk. Jehudi je rekao Baruhu: »Ponesi svitak iz kojeg čitaš i pođi sa mnom.«

Baruh, Nerijin sin, uzeo je svitak i otišao s Jehudijem kod dužnosnika.

¹⁵ Rekli su mu: »Sjedi i čitaj!«

I Baruh im je pročitao svitak.

¹⁶ Kad su sve čuli, pogledali su se u strahu. Rekli su Baruhu: »Moramo o svemu ovome izvijestiti kralja.« ¹⁷ Pitali su ga: »Reci nam, kako si sve to zapisao? Je li ti Jeremija diktirao?«

¹⁸ »On mi je sve govorio, a ja sam zapisivao tintom na svitak«, rekao je Baruh.

¹⁹ Tada su dužnosnici rekli Baruhu: »Ti i Jeremija morate se sakriti. Nitko ne smije znati gdje se nalazite.«

²⁰ Svitak su uzeli i spremili u sobu tajnika Elišame. Potom su kroz dvorište otišli kod kralja i sve mu ispričali.

²¹ Kralj je poslao Jehudija po svitak, a on ga je donio iz sobe tajnika Elišame. Čitao ga je pred kraljem i svim dužnosnicima koji su stajali oko njega. ²² Bio je deveti mjesec^[c] i kralj je sjedio u zimskom dijelu palače. Pred njim je u maloj peći gorjela vatra. ²³ Čim bi Jehudi pročitao tri ili četiri stupca iz svitka, kralj ih je odsjekao pisarskim nožićem i bacio u vatru. Tako je, dio po dio, spalio cijeli svitak. ²⁴ Kad su kralj i njegovi službenici čuli sve te poruke, nisu se nimalo uplašili. Nisu na sebi razderali odjeću niti pokazali bilo koji drugi znak tuge i kajanja.

²⁵ Iako su Elnatan, Delaja i Gemarija molili kralja da ne spali svitak, nije ih htio poslušati. ²⁶ Naprotiv, zapovjedio je Jerahmeelu, koji je pripadao kraljevskoj obitelji, te Seraji—Azrielovom sinu i Šelemiji—Abdeelovom sinu, da privedu pisara Baruha i proroka Jeremiju. No nisu ih pronašli jer ih je BOG sakrio.

²⁷ Nakon što je kralj spalio svitak, na koji je Baruh zapisao sve što mu je Jeremija govorio, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori:

²⁸ »Uzmi drugi svitak i na njemu napiši sve ono što je pisalo na svitku koji je spalio judejski kralj Jojakim. ²⁹ A judejskom kralju Jojakimu reci da mu BOG poručuje: ‘Spalio si svitak jer je pisalo da će babilonski kralj sigurno doći, razoriti ovu zemlju i pobiti sve ljude i životinje.’ ³⁰ Stoga, o judejskom kralju Jojakimu BOG kaže: ‘Neće imati nasljednika koji će vladati na Davidovom prijestolju. Kad umre, njegov leš bit će bačen, ostavljen da leži na dnevnoj vrućini i noćnoj hladnoći. ³¹ Kaznit ću njega i njegovu djecu, kao i njegove službenike, zbog njihovih zlih djela. Učinit ću da se na njih, i na stanovnike Jeruzalema i na Judejce, sruči sva nesreća koju sam najavio jer me nisu htjeli slušati.’«

³² Tada je Jeremija uzeo drugi svitak i predao ga pisaru Baruhu, Nerijinom sinu. Dok je Jeremija govorio, Baruh je zapisivao sve one riječi koje su pisale na svitku što ga je spalio judejski kralj Jojakim. I dodao je još mnoge slične poruke.

Božje obećanje Baruhu

45 U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima,^[a] Jošijinog sina, prorok Jeremija izgovorio je ovu poruku Baruhu, Nerijinom sinu. Baruh je zapisao na svitak sve što je rekao Jeremija: ² »Baruše, BOG je Izraela o tebi rekao ovo: ³ ‘Govorio si: Kako sam jadan! BOG je dodao žalost na moju bol. Umoran sam od patnje i ne nalazim odmora.’«

⁴ Zato mi je BOG rekao: »Jeremijo, ovo reci Baruhu: ‘Po cijeloj ću zemlji srušiti što sam izgradio, iščupati što sam posadio. ⁵ Svi će doživjeti patnju i užas. Nemoj očekivati da ćeš biti iznimka. Ali, kamo god budeš išao, sačuvat ću tvoj život kao nagradu tebi’«, rekao je BOG.

Zahvala Bogu za izvršenje pravde

^[a] Voditelju zbora, »almut laben«^[b]. Davidova pjesma.