M’Cheyne Bible Reading Plan

Ilija na planini Horeb (Sinaj)

19 Ahab je ispričao Izabeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem pobio sve Baalove proroke.

² Izabela je k Iliji poslala glasnika s porukom: »Neka me bogovi kazne ako već do sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom isto što si ti učinio s njihovim životima.«

³ Ilija se uplašio i pobjegao da spasi svoj život. Stigao je u Beer Šebu, u Judi, i ondje ostavio svog slugu. ⁴ Sâm je otišao na dan hoda u pustinju. Sjeo je pod jedan grm i molio za smrt.

»Dosta mi je, BOŽE«, rekao je. »Uzmi mi život. Nisam ništa bolji od svojih predaka.«

⁵ Zatim je legao i zaspao pod grmom.

Tada mu je prišao anđeo i dotaknuo ga. Rekao je: »Ustani i jedi!«

⁶ Ilija je pored glave ugledao svježe pečenu pogaču i vrč vode. Jeo je i pio pa ponovo zaspao.

⁷ BOŽJI je anđeo došao i drugi put, dotaknuo ga i rekao: »Ustani i jedi jer je pred tobom dug put.«

⁸ Ilija je ustao, jeo i pio pa mu se vratila snaga. Potom je hodao četrdeset dana i noći do Horeba, Božje planine. ⁹ Ušao je u jednu spilju i ondje prenoćio.

Čuo je BOŽJU riječ: »Što radiš ovdje, Ilija?«

¹⁰ Odgovorio je: »Jako sam se trudio služiti tebi, BOGU Svevladaru. Izraelci su zaboravili tvoj savez, porušili tvoje žrtvenike i mačem pobili tvoje proroke. Samo sam ja ostao živ, a i mene sad žele ubiti.«

¹¹ BOG mu reče: »Izađi i stani na planinu pred BOGOM. Jer, BOG upravo prolazi.«^[a]

Silan je vihor lomio planine i mrvio stijene pred BOGOM, ali BOG nije bio u vihoru. Nakon vihora bio je potres, ali BOG nije bio u potresu. ¹² Nakon potresa buknula je vatra, ali BOG nije bio u vatri. Poslije vatre, čuo se blagi, tihi šapat^[b]. ¹³ Kad ga je Ilija začuo, navukao je ogrtač preko lica i izašao na ulaz spilje.

Glas ga je upitao: »Što radiš ovdje, Ilija?«

¹⁴ Odgovorio je: »Jako sam se trudio služiti tebi, BOGU Svevladaru. Izraelci su zaboravili tvoj savez, porušili tvoje žrtvenike i mačem pobili tvoje proroke. Samo sam ja ostao živ, a i mene sad žele ubiti.«

¹⁵ BOG mu je rekao: »Vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad stigneš u grad Damask, pomazat^[c] ćeš ondje Hazaela za kralja Arama. ¹⁶ Jehua, Nimšijevog sina, pomazat ćeš za kralja Izraela, a Elizeja, Šafatovog sina iz Abel Mehole, za proroka umjesto tebe. ¹⁷ Jehu će pogubiti svakog tko izbjegne Hazaelov mač, a Elizej svakog tko pobjegne Jehuovom maču. ¹⁸ Ipak, ostavit ću u Izraelu sedam tisuća ljudi koji se nisu klanjali Baalu niti ljubili njegov kip.«

Elizej postaje prorok

¹⁹ Tako je Ilija krenuo odande i našao Elizeja, Šafatovog sina, koji je orao polje. Jedanaest pari volova s oračima bilo je ispred njega, a on je bio s dvanaestim parom. Ilija mu je pristupio i preko njega prebacio svoj ogrtač^[d].

²⁰ Elizej je ostavio volove i potrčao za Ilijom. Rekao je: »Pusti me da poljubim oca i majku za rastanak pa ću onda ići s tobom.«

»Vrati se«, odgovorio je Ilija. »Ja te ne sprečavam.«

²¹ Elizej se vratio i zaklao svoje volove. Na vatri od drvenog jarma i pluga skuhao je meso i nahranio ljude. Potom je ustao i krenuo za Ilijom kao njegov sluga.

Pavlov rad u Solunu

2 Braćo i sestre, vi sami znate da naš boravak kod vas nije bio uzaludan. ² Kao što znate, u Filipima smo trpjeli i bili vrijeđani, ali uz Božju pomoć hrabro smo vam propovijedali Božju Radosnu vijest, bez obzira na jak otpor. ³ Zaista, ono što propovijedamo ne proizlazi iz zablude ili krivih motiva. Ne pokušavamo nikoga prevariti. ⁴ Naprotiv, govorimo kao ljudi koje je Bog smatrao dostojnima propovijedanja Radosne vijesti. Ne pokušavamo udovoljiti ljudima, nego Bogu koji preispituje naša srca. ⁵ Zaista, kao što znate, nismo došli s laskavim riječima niti nam je propovijedanje služilo kao izlika da sakrijemo svoju pohlepu. Bog nam je svjedok u tome! ⁶ I nismo tražili da nas slave ljudi—niti vi niti itko drugi.

⁷ A mogli smo to zahtijevati kao Kristovi apostoli. No bili smo blagi među vama,^[a] kao majka koja se s ljubavlju brine o svojoj djeci. ⁸ Prema vama smo osjećali toliku naklonost da smo bili spremni podijeliti s vama, ne samo Božju Radosnu vijest nego i vlastite živote, jer smo vas zavoljeli. ⁹ Braćo i sestre, prisjetite se našega napora i truda! Radili smo danonoćno da nikome od vas ne budemo na teret dok vam propovijedamo Božju Radosnu vijest.

¹⁰ Vi ste nam svjedoci, a i Bog nam je svjedok, da smo prema vama vjernicima nastupili čistih motiva, pravedno i besprijekorno. ¹¹ Prema svakome od vas ponašali smo se poput oca. ¹² Hrabrili smo vas, tješili i poticali da živite na način dostojan pripadnosti Bogu koji vas zove u svoje Kraljevstvo i slavu.

¹³ Također, neprekidno zahvaljujemo Bogu jer ste Božju poruku, koju ste od nas čuli, primili ne kao ljudsku poruku, nego kao onakvu kakva ona doista jest—Božja poruka koja djeluje u vama vjernicima. ¹⁴ Vi ste, braćo i sestre, slijedili primjer Božjih crkvi u Isusu Kristu iz Judeje^[b]. Trpjeli ste progonstva od svojih zemljaka kao što su i oni od Židova, ¹⁵ koji su ubili Isusa Krista i proroke, a i nas protjerali; koji ne udovoljavaju Bogu i suprotstavljaju se svim ljudima, ¹⁶ pokušavajući nas spriječiti u propovijedanju nežidovima, da bi se i oni mogli spasiti. Time su prevršili mjeru svojih grijeha i Božji je gnjev konačno pao na njih.

Ponovni susret

¹⁷ Što se nas tiče, braćo i sestre, razdvojeni smo od vas za kratko vrijeme; razdvojeni smo tijelom, ali u mislima smo s vama. Silno smo vas željeli vidjeti i to smo na sve načine nastojali postići. ¹⁸ Da, htjeli smo doći k vama. Ja, Pavao, pokušavao sam više puta, ali Sotona nas je spriječio u tome. ¹⁹ Uostalom, što je naša nada, naša radost i kruna našeg ponosa pred našim Gospodinom Isusom na dan njegovog dolaska? Niste li to vi? ²⁰ Da, vi ste naša slava i naša radost!

Mladi Judejci na babilonskom dvoru

1 U trećoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima,^[a] vojska babilonskoga kralja Nabukodonosora opkolila je Jeruzalem. ² Gospodar Bog je Nabukodonosoru prepustio judejskoga kralja Jojakima i vrijedne predmete iz Božjega Hrama. On je to blago odnio sa sobom u zemlju Babilon^[b] i smjestio ga u riznicu hrama svojih bogova.

³ Kralj Nabukodonosor je zapovjedio Ašpenazu, svome najvišem dvorskom službeniku, da u palaču dovede nekoliko mladih Izraelaca. Trebalo ih je odabrati iz vodećih judejskih obitelji te iz kraljevske obitelji. ⁴ Nabukodonosor je želio da to budu mladići bez tjelesnih mana, lijepog izgleda, sposobni za učenje, obrazovani i pametni, podobni za služenje u kraljevoj palači i učenje babilonskog^[c] pisma i jezika.

⁵ Odredio je da svaki dan dobivaju hranu i vino koje se posluživalo za kraljevskim stolom. Želio je da mladići prođu trogodišnju obuku, nakon čega su trebali stupiti u kraljevsku službu. ⁶ Među njima su bili i Judejci Daniel, Hananija, Mišael i Azarija. ⁷ Ašpenaz im je dao babilonska imena. Danielovo je novo ime bilo Beltešasar, Ananijino Šadrak, Mišaelovo Mešak, a Azarijino Abed Nego.

⁸ Daniel je odlučio ne uzimati kraljevu hranu ni vino kako bi ostao obredno čist. Zamolio je Ašpenaza za dopuštenje.

⁹ Bog je Danielu osigurao suosjećanje i naklonost visokoga kraljevskog službenika. ¹⁰ Ašpenaz je rekao Danielu: »Bojim se da kralj ne primijeti kako izgledate slabiji od svojih vršnjaka zato što ne uzimate hranu i piće koje vam je odredio. Bit će ljut na mene i dat će da mi se odrubi glava.«

¹¹ Tada je Daniel rekao čuvaru kojeg je Ašpenaz odredio njemu, Hananiji, Mišaelu i Azariji: ¹² »Molim te, pusti nas da probamo deset dana uzimati samo povrće i vodu. ¹³ Potom usporedi naš izgled s drugim mladićima, koji redovno uzimaju kraljevsku hranu, pa odluči kako ćeš dalje postupati s nama, svojim slugama.«

¹⁴ Čuvar se složio da pokušaju tih nekoliko dana s posebnom prehranom. ¹⁵ Nakon deset dana, Daniel i njegovi prijatelji izgledali su zdraviji i uhranjeniji od drugih mladića koji su uzimali kraljevu hranu. ¹⁶ Stoga, čuvar im više nije davao kraljevu hranu, nego im je nastavio davati povrće.

¹⁷ Bog je ovoj četvorici mladića dao razumijevanje i sposobnost učenja svakovrsnih knjiga i nauka, a Daniel je dodatno mogao razumjeti vizije i snove.

¹⁸ Nakon tri godine obuke, Ašpenaz je doveo sve mladiće pred Nabukodonosora. ¹⁹ Kralj je s njima razgovarao i uočio da se među njima po sposobnostima posebno izdvajaju Daniel, Hananija, Mišael i Azarija. Tako su oni stupili u kraljevsku službu. ²⁰ Kad ih je kralj pitao za mišljenje, pokazivali su veliko znanje i mudrost. Kralj je shvatio da su oni deset puta bolji od svakog čarobnjaka ili vidovnjaka u njegovom kraljevstvu. ²¹ Daniel je ostao u kraljevoj službi sve dok vlast nije preuzeo kralj Kir.^[d]

Bog je vjeran svom narodu