M’Cheyne Bible Reading Plan

Samuelova smrt

25 Samuel je umro. Cijeli se Izrael okupio i tugovao za njim. Sahranili su ga u njegovom rodnome gradu Rami. David se u međuvremenu uputio u pustinju Paran^[a].

David i Nabal

² U gradu Maonu živio je jedan veoma bogat čovjek. Imao je posjed u Karmelu s tri tisuće ovaca i tisuću koza. Otišao je ondje da bi šišao ovce. ³ Zvao se Nabal^[b] i bio je iz Kalebove obitelji. Imao je pametnu i lijepu ženu po imenu Abigajla, ali on je bio grub i zao.

⁴ David je u pustinji čuo da se kod Nabala šišaju ovce. ⁵ Poslao je desetoricu mladića i rekao im: »Idite gore u Karmel k Nabalu i pozdravite ga u moje ime. ⁶ Recite mu: ‘Želim ti sve najbolje^[c], tebi i tvojim ukućanima, i svemu što je tvoje. ⁷ Čujem da šišate ovce. Tvoji su pastiri boravili neko vrijeme u našoj blizini, ali nismo im učinili ništa nažao. Sve vrijeme dok su bili u Karmelu, ništa im nije nedostajalo. ⁸ Pitaj svoje sluge i oni će ti to potvrditi. Stoga, budi dobar prema mojim mladićima jer dolazimo k tebi u vrijeme obilja. Molim te, daj nam što možeš jer i mi smo tvoji sluge.’«

⁹ Davidovi su mladići stigli kod Nabala i prenijeli mu Davidovu poruku. Potom su čekali.

¹⁰ »Tko je uopće taj David?« odgovorio je Nabal Davidovim slugama. »Tko je taj Jišajev sin? Mnogo je slugu koji bježe od svojih gospodara ovih dana. ¹¹ Zar da svoj kruh, vodu i meso, pripremljeno za radnike koji šišaju ovce, dam ljudima koji dolaze tko zna odakle?«

¹² Davidovi su se mladići vratili i sve ispričali Davidu.

¹³ David im je rekao: »Neka svatko uzme svoj mač!«

David i njegovi ljudi opasali su svoje mačeve. Njih oko četiristo krenulo je s Davidom, dok je dvjestotinjak ljudi ostalo čuvati stvari.

Abigajla sprečava nevolju

¹⁴ Jedan od slugu rekao je Nabalovoj ženi Abigajli: »David je poslao glasnike iz pustinje da pozdrave našega gospodara, ali on ih je grubo otjerao. ¹⁵ Ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama. Nisu nam učinili ništa nažao. Cijelo vrijeme, dok smo boravili vani, blizu njih, ništa nam nije nestalo. ¹⁶ Noću i danju bili su nam poput zaštitnog zida, cijelo vrijeme dok smo blizu njih napasali stada. ¹⁷ Sad razmisli i vidi što možeš učiniti jer nevolja prijeti našem gospodaru i cijelom njegovome kućanstvu, a on je takva sirovina da mu se ništa ne može reći.«

¹⁸ Abigajla je brzo skupila dvjesto kruhova, dva mijeha vina, pet već pripremljenih ovaca, košaru^[d] prženog žita, sto šaka suhoga grožđa i dvjesto gruda sušenih smokava. Sve je natovarila na magarce.

¹⁹ Rekla je svojim slugama: »Idite naprijed! Ja ću za vama.«

No svome mužu Nabalu nije rekla ništa o tome.

²⁰ Jašući na magarcu, silazila je planinskim putem, kad joj je ususret došao David sa svojim ljudima.

²¹ David je baš razmišljao: »Uzalud sam u pustinji čuvao imovinu tog čovjeka da mu se ništa ne izgubi. A on mi za dobro vraća zlim. ²² Neka me stigne BOŽJA kazna ako do jutra ne pobijem sve muškarce na njegovom imanju!«

²³ Kad je Abigajla ugledala Davida, brzo je sišla s magarca i duboko se pred njim poklonila, licem do zemlje.

²⁴ Pred njegovim je nogama rekla: »Moj gospodaru, za sve sam ja kriva. Molim te, dopusti da ti objasnim. Saslušaj svoju sluškinju. ²⁵ Neka moj gospodar ne obraća pažnju na onu sirovinu Nabala. On je baš kakvo mu je ime—glupan, i glupost ga prati. No ja, tvoja sluškinja, nisam vidjela mladiće koje si poslao. ²⁶ BOG te je odvratio od prolijevanja krvi i osvećivanja vlastitom rukom. Zaklinjem se i BOGU i tebi, želim da tvojim neprijateljima i svima koji ti žele zlo bude kao Nabalu. ²⁷ I neka se ovaj poklon, koji je tvoja sluškinja donijela svome gospodaru, dâ tvojim mladićima. ²⁸ Molim te, oprosti svojoj sluškinji! BOG će sigurno učvrstiti vlast moga gospodara i njegovih potomaka jer ti vodiš BOŽJE bitke. Želim ti da ne skriviš nikakvo zlo, sve dok si živ. ²⁹ Ako te budu progonili i pokušavali ubiti, život moga gospodara bit će siguran u tvome BOGU, a životi tvojih neprijatelja bit će odbačeni poput kamena iz praćke. ³⁰ Kad BOG učini za moga gospodara sve ono dobro što ti je obećao i kad te postavi za vladara Izraela, ³¹ nećeš imati na savjesti teret krvoprolića i osvete. Kad BOG blagoslovi moga gospodara, neka se on tada sjeti svoje sluškinje.«

³² David joj je odgovorio: »Blagoslovljen neka je Izraelov BOG koji te danas poslao meni ususret! ³³ Neka si blagoslovljena zbog svoga zdravog razuma. I neka si blagoslovljena što si me danas odvratila od krvoprolića i osvete. ³⁴ Zaklinjem se Izraelovim BOGOM, koji me spriječio da ti nanesem zlo, da se nisi požurila i došla do mene, ni jedan muškarac^[e] kod Nabala ne bi do jutra ostao živ.«

Nabal umire

³⁵ Zatim je David primio darove koje je donijela. Rekao joj je: »Idi kući u miru. Poslušao sam te i ispunio ti želju.«

³⁶ Kad se Abigajla vratila k Nabalu, on je u kući imao gozbu poput kraljevske. Bio je dobro raspoložen i dobrano pijan pa mu do zore nije ništa govorila. ³⁷ Ujutro se Nabal otrijeznio, a ona mu je sve ispričala. Izdalo ga je srce i ukočio se kao kamen. ³⁸ Desetak dana kasnije, BOG ga je dokrajčio i Nabal je umro.

³⁹ Kad je David čuo da je Nabal umro, rekao je: »Neka je blagoslovljen BOG jer je osvetio uvredu koju sam pretrpio od Nabala. Bog je svoga slugu odvratio od zla, a Nabalovu krivnju svalio na njega samog.«

Potom je David poslao poruku za Abigajlu. Tražio ju je da postane njegova žena.

⁴⁰ Davidovi su sluge otišli u Karmel i rekli Abigajli: »David nas je poslao k tebi da te dovedemo, da mu postaneš žena.«

⁴¹ Ona se duboko poklonila i rekla: »Tvoja ti je sluškinja spremna služiti i prati noge slugama svoga gospodara.«

⁴² Abigajla je brzo uzjahala magarca. U pratnji svojih pet sluškinja krenula je s Davidovim glasnicima. Postala mu je žena. ⁴³ David je također oženio i Ahinoamu iz Jezreela. Imao je, dakle, dvije žene. ⁴⁴ Šaul je svoju kćer Mikalu, Davidovu ženu, dao Laiševom sinu Paltiju iz Galima.

Sporovi među kršćanima

6 Kad netko od vas ima spor s drugom osobom, zašto idete na sud pred bezbožne suce? Zašto ne raspravite tu stvar među Božjim svetim ljudima? ² Zar ne znate da će Božji ljudi suditi svijetu? A ako ćete suditi svijetu, zar niste dostojni da presudite i u malim stvarima? ³ Ne znate li da ćemo mi suditi anđelima, a da onda ne spominjem svakodnevne stvari? ⁴ Dakle, ako imate svakodnevne sporove koje treba presuditi, zašto ih iznosite pred ljude koji nemaju nikakvog značenja za Crkvu? ⁵ Govorim vam to da bih vas posramio! Zar je došlo do toga da među vama nema ni jednoga mudrog čovjeka koji može izgladiti spor među dvojicom braće? ⁶ Nego, sada jedan brat tuži drugoga, a vi dopuštate ljudima koji nisu vjernici da presuđuju!

⁷ Zapravo, već je porazno za vas što imate parnice jedni s drugima. Zašto radije ne podnesete nepravdu? Zašto radije ne pretrpite štetu? ⁸ Nego vi sami varate, i to svoju braću i sestre!

⁹ Zar ne znate da nepravednici neće naslijediti Božje kraljevstvo? Nemojte se zavaravati! U Božje kraljevstvo neće ući ni seksualno nemoralni, ni štovatelji lažnih bogova, ni oni koji varaju svoje žene, ni muškarci koji se upuštaju u seksualne odnose s drugim muškarcima, ¹⁰ ni kradljivci, ni pijanci, ni pohlepnici, ni klevetnici, ni varalice. ¹¹ A takvi su ranije bili i neki od vas. No sada ste oprani, posvećeni i opravdani u imenu Gospodina Isusa Krista i u Duhu našega Boga.

Vaše tijelo—hram Svetog Duha

¹² »Sve mi je dopušteno«, vi kažete. Ali nije sve za moje dobro. Da, »sve mi je dopušteno«, ali neću dopustiti da mnome bilo što upravlja. ¹³ Hrana je za želudac, a želudac za hranu, ali Bog će uništiti i jedno i drugo. Naše tijelo nije namijenjeno za seksualni nemoral, nego za Gospodina i Gospodin za tijelo. ¹⁴ Bog, koji je podigao Gospodina iz smrti, svojom će moći podignuti i nas. ¹⁵ Ne znate li da su vaša tijela dijelovi Krista? Mogu li, dakle, uzeti ono što je dio Krista i učiniti ga dijelom prostitutke? Sasvim sigurno ne! ¹⁶ Zar ne znate da onaj tko se združi s prostitutkom postaje s njom jedno tijelo? Jer, u Svetom pismu piše: »Dvoje će postati jedno tijelo«.^{[a] 17} No onaj tko se združi s Gospodinom, postaje s njim jedan duh.

¹⁸ Bježite od seksualnog nemorala! Neki od vas kažu: »Čovjekov grijeh nema ništa s tijelom«. Ali onaj tko čini seksualni grijeh, griješi protiv vlastitog tijela. ¹⁹ Zar ne znate da je vaše tijelo hram Svetog Duha koji je u vama i kojeg ste primili od Boga? Vi više ne posjedujete sami sebe ²⁰ jer je za vas plaćena cijena. Stoga, proslavite Boga svojim tijelom.

Najava opsade Jeruzalema

4 »A sada, čovječe, uzmi glinenu ploču, stavi je pred sebe i na njoj nacrtaj grad Jeruzalem. ² Zamisli da si vojska koja opsjeda grad. Podigni svuda uokolo opsadne nasipe i postavi jurišne naprave za napad na zidine. Cijeli grad neka je okružen vojnim taborom. ³ Onda uzmi željeznu tavu i postavi je kao zid između sebe i grada. Okreni se licem prema gradu i gledaj ga oštro i uporno. Tako će grad biti kao pod napadom, a ti kao onaj koji ga napada. Bit će to znak izraelskom narodu za ono što ću učiniti Jeruzalemu.

⁴ Zatim lezi na svoj lijevi bok kao znak da nosiš teret grijeha izraelskog naroda. Nosit ćeš njihov grijeh onoliko dana koliko budeš ležao na lijevom boku. ⁵ Odredio sam da grijeh izraelskog naroda nosiš tristo devedeset dana—po jedan dan za svaku godinu njihovoga grijeha.

⁶ Kad to prođe, leći ćeš na svoj desni bok, ovaj put pod teretom grijeha judejskog naroda. Odredio sam da njihov grijeh nosiš četrdeset dana—po jedan dan za svaku godinu što će biti kažnjeni.

⁷ A sada, podigni rukav, ispruži svoju ruku nad crtežom na glinenoj ploči i upri pogled u nj. To će značiti da napadaš grad. Ti si moj glasnik ljudima u Jeruzalemu. Izvikuj im upozorenja. ⁸ Svezat ću te konopima da se ne možeš okretati sve dok ne završi tvoj napad na grad.

⁹ Uzmi nešto pšenice i ječma, boba i leće, prosa i dvozrne pšenice. Sve istresi u jednu posudu i samelji. Od toga brašna napravi kruh, koji ćeš jesti tristo devedeset dana dok budeš ležao na boku. ¹⁰ Jednom na dan, u određeno vrijeme, uzimat ćeš samo komad kruha^[a]. ¹¹ Također, jednom dnevno, u određeno vrijeme, pit ćeš samo dvije čaše vode^[b]. ¹² Svaki ćeš dan pripremati kruh. Peći ćeš ga na vatri od suhoga ljudskog izmeta i jesti pred svima.« ¹³ BOG kaže: »Tako će isto izraelski narod jesti nečisti kruh u tuđini. Ja ću ih protjerati među strance.«

¹⁴ Kad sam to čuo, rekao sam mu: »Gospodaru BOŽE, nikad nisam jeo nečistu hranu. Odmalena nisam stavio u usta meso životinje koja je prirodno uginula niti životinje koju je rastrgala zvijer. U moja usta nikad nije ušla nečista hrana!«^[c]

¹⁵ »Pustit ću te onda da pripremaš svoj kruh na suhom kravljem izmetu umjesto na ljudskom«, odgovorio mi je.

¹⁶ A onda je rekao: »Čovječe, prekinut ću snabdijevanje kruhom u Jeruzalemu. Ljudi će sa strepnjom jesti svoj dio kruha i u strahu ispijati svoju mjeru vode. ¹⁷ Neće biti dovoljno hrane ni vode. Prestravljeni, gledat će jedni druge kako propadaju zbog svojih grijeha.«

Zahvalnost i molitva

Voditelju zbora. Davidova pjesma.

Molitva bolesnika

Voditelju zbora. Davidova pjesma.