M’Cheyne Bible Reading Plan

Otmica žena za Benjaminovce

21 Kad su Izraelci bili u gradu Mispi, zakleli su se: »Nitko od nas neće udati svoju kćer za Benjaminovca.«

² Nakon toga su otišli u Betel. Sjedili su ondje pred Bogom do večeri, glasno naričući i gorko plačući.

³ »O, BOŽE Izraelov«, govorili su, »zašto se nešto ovako strašno moralo dogoditi? Zašto je jedno čitavo izraelsko pleme trebalo nestati?«

⁴ Sutradan su rano ujutro ljudi ustali i ondje napravili žrtvenik. Na njemu su prinijeli žrtve paljenice i slavljenice.

⁵ Potom su Izraelci pitali: »Koje Izraelovo pleme nije došlo na skup pred BOGOM?« Bili su se, naime, čvrsto zakleli da će svatko tko ne dođe na skup u Mispu biti pogubljen.

⁶ No Izraelcima je bilo žao njihove braće Benjaminovaca.

»Danas je jedno pleme odsječeno od Izraela«, rekli su. ⁷ »Zakleli smo se BOGOM da nećemo davati svoje kćeri Benjaminovcima za žene. Kako ćemo onda pronaći žene za preostale Benjaminovce?«

⁸ Pitali su se: »Koje Izraelovo pleme nije došlo pred BOGA u Mispu?«

Pokazalo se da na skup plemena nije došao nitko iz grada Jabeš u Gileadu. ⁹ Kad se vršilo prebrojavanje, vidjelo se da nema ni jednog stanovnika odande.

¹⁰ Zato je zajednica poslala onamo dvanaest tisuća najhrabrijih ratnika. Bilo im je zapovjeđeno: »Idite u Jabeš u Gileadu i pobijte mačevima stanovnike grada, uključujući žene i djecu. ¹¹ Ubijte svakog muškarca i svaku ženu koja je spavala s muškarcem, a djevice ostavite na životu.«

¹² Među stanovnicima Jabeša u Gileadu pronašli su četiristo mladih žena koje nisu spavale s muškarcem. Doveli su ih u tabor kod grada Šila, u zemlji Kanaan. ¹³ Tada je cijela zajednica poručila Benjaminovcima, koji su bili na Rimonskoj stijeni, da proglašavaju mir s njima. ¹⁴ Benjaminovci su se tada vratili. Izraelci su im predali žene kojima je pošteđen život u pokolju u Jabešu u Gileadu. No nije ih bilo dovoljno za sve.

¹⁵ Izraelcima je bilo žao Benjaminovog plemena jer ih je BOG odcijepio od drugih izraelskih plemena.

¹⁶ Starješine zajednice su se pitali: »Žene iz Benjaminovog plemena pobijene su. Gdje da nađemo žene za preostale Benjaminovce? ¹⁷ Preživjelim Benjaminovcima treba osigurati nasljednike da pleme ne bi izumrlo. ¹⁸ Svoje im kćeri ne možemo i dati za žene jer smo se zakleli: ‘Proklet bio onaj tko Benjaminovcu dâ ženu.’ ¹⁹ No svake godine u Šilu održava se svetkovina u čast BOGU. Taj grad nalazi se sjeverno od grada Betela, istočno od puta koji vodi iz Betela u Šekem, te južno od grada Lebone.«

²⁰ Zato su zapovjedili Benjaminovcima: »Idite i sakrijte se u vinogradima. ²¹ Odande gledajte kad će djevojke iz Šila izaći na ples. Iskočite iz vinograda i svatko neka sebi ugrabi ženu od djevojaka iz Šila. Zatim se s njima vratite u Benjaminovu zemlju. ²² Kad njihovi očevi ili braća dođu kod nas žaliti se, reći ćemo im: ‘Budite ljubazni i ostavite im djevojke za žene. Tijekom rata nismo uspjeli za svakog od njih pribaviti ženu. Vi niste krivi za kršenje zakletve jer svoje kćeri niste dali svojevoljno.’«

²³ Benjaminovci su učinili kako im je rečeno. Svaki je sebi ugrabio jednu od djevojaka koje su plesale. Potom su se vratili u svoju zemlju, obnovili gradove i nastanili se ondje. ²⁴ Tada su se Izraelci razišli. Svaki se čovjek vratio u svoje pleme, u svoj rod, na svoju zemlju.

²⁵ U to vrijeme nije bilo kralja u Izraelu pa je svatko činio što je mislio da je ispravno.

Pavao zahtijeva saslušanje pred carem

25 Tri dana nakon što je postao upravitelj Judeje, Fest je stigao iz Cezareje u Jeruzalem. ² Vodeći svećenici i židovski vođe odmah su mu iznijeli optužbe protiv Pavla. Zamolili su ga ³ da im izađe ususret i pošalje Pavla u Jeruzalem. Pripremili su zasjedu da ga ubiju još na putu. ⁴ Fest im je odgovorio da Pavla drže u Cezareji, a da i on sâm uskoro ide onamo. ⁵ »Neka neki od vaših vodećih ljudi pođu sa mnom i neka ga tamo tuže ako je zaista počinio neki prekršaj«, rekao im je.

⁶ Nakon što je ostao s njima osam ili deset dana, Fest se vratio u Cezareju. Sutradan je sjeo na svoj sudački stolac i naredio da mu dovedu Pavla. ⁷ Čim se Pavao pojavio, okružili su ga Židovi, koji su došli iz Jeruzalema, iznoseći mnoge teške optužbe protiv njega, ali ih nisu mogli dokazati. ⁸ A Pavao se branio ovako: »Ja nisam učinio ništa ni protiv židovskoga Zakona, ni protiv Hrama, ni protiv cara.«

⁹ No Fest je htio Židovima ugoditi pa je upitao Pavla: »Želiš li poći u Jeruzalem da ti se ondje preda mnom sudi na osnovu ovih optužbi?«

¹⁰ Pavao je odgovorio: »Ja sada stojim pred carskim sudom, gdje je i red da mi se sudi. Židovima nisam ništa skrivio, kao što i sâm vrlo dobro znaš. ¹¹ Ako sam za nešto kriv i ako sam učinio bilo što, što zaslužuje smrtnu kaznu, ne pokušavam od nje pobjeći, ali ako u optužbama ovih ljudi protiv mene nema ni riječi istine, nitko me ne smije predati njima u ruke. Želim da mi se sudi pred carem.«

¹² Nakon što se posavjetovao sa svojim savjetnicima, Fest je rekao Pavlu: »Tražio si da ti se sudi pred carem pa ćeš i ići pred cara.«

Pavao pred Herodom Agripom

¹³ A kako su ondje ostali nekoliko dana, kralj Agripa i Berenika stigli su u Cezareju da posjete Festa. ¹⁴ Nakon nekoliko dana provedenih ondje, Fest je iznio kralju Pavlov slučaj: »Ima ovdje jedan zatvorenik kojeg je Feliks ostavio u zatvoru. ¹⁵ Kad sam bio u Jeruzalemu, vodeći su mi svećenici i židovski starješine iznijeli optužbe protiv njega i tražili da ga osudim. ¹⁶ Odgovorio sam im da nije običaj da Rimljani izručuju bilo koga bez valjanog razloga. Optuženi se prvo treba suočiti sa svojim tužiteljima i dobiti priliku da se brani od optužbe. ¹⁷ Stoga, kad su oni došli ovamo sa mnom, nisam odugovlačio. Već sljedećeg sam dana sjeo na svoje sudačko mjesto i naredio da uvedu toga čovjeka. ¹⁸ Kad su njegovi tužitelji ustali da govore protiv njega, nisu ga optužili ni za kakav zločin koji sam očekivao. ¹⁹ Umjesto toga, iznijeli su neke točke u kojima se nisu slagali s njim oko njihove vlastite religije. Govorili su i o nekom čovjeku po imenu Isus, koji je umro, a za kojeg je Pavao tvrdio da je živ. ²⁰ Ja se nisam snašao u toj vrsti rasprave pa sam čovjeka upitao bi li htio ići u Jeruzalem da mu se ondje sudi. ²¹ Budući da je Pavao zatražio da ostane u Cezareji do careve presude, naredio sam da ga drže u pritvoru dok ga ne budem mogao poslati caru.«

²² Na to je Agripa rekao Festu: »I ja bih htio čuti toga čovjeka.« »Sutra ćeš ga čuti«, odgovorio mu je Fest.

²³ Tako su sutradan Agripa i Berenika došli u velikoj raskoši. Ušli su u dvoranu sudnice u pratnji zapovjednika i vodećih ljudi grada. Fest je zapovjedio da uvedu Pavla ²⁴ i rekao: »Kralju Agripa i svi vi ovdje prisutni, pogledajte ovoga čovjeka! Na njega mi se potužila cijela židovska zajednica—i u Jeruzalemu i ovdje. Vikali su da ga treba smaknuti, ²⁵ ali bilo mi je jasno da nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt. No, budući da je sâm zatražio da mu se sudi pred carem, odlučio sam ga k njemu i poslati. ²⁶ No nemam nikakvu optužbu koju bih protiv njega mogao iznijeti caru. Zato sam ga doveo pred vas, posebno pred tebe, kralju Agripa, da ga ispitate. Tako ću moći caru nešto napisati. ²⁷ Na kraju krajeva, čini mi se da nema smisla poslati mu zatvorenika, a ne navesti za što ga se optužuje.«

Jeremija i Rekabovi potomci

35 U vrijeme vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: ² »Idi u obitelj Rekabovih potomaka^[a] i pozovi ih u BOŽJI Hram. Uvedi ih u jednu od hramskih prostorija i ponudi vinom.«

³ I tako sam u Hram doveo Jaazaniju, koji je bio sin jednoga drugog Jeremije i Habasinijin unuk, njegovu braću i sinove, i cijelu obitelj Rekabovaca. ⁴ Uveo sam ih u sobu sljedbenika Božjeg čovjeka Hanana, koji je bio Jigdalijin sin. Ta je prostorija bila iznad sobe Maaseje, Šalumovog sina, koji je u Hramu služio kao čuvar vrata, te odmah pored sobe drugih važnih službenika. ⁵ Stavio sam pred Rekabovce vrčeve pune vina i čaše pa sam im rekao da piju.

⁶ No oni su odgovorili: »Mi ne pijemo vino. Tako nam je zapovjedio naš predak Jonadab, Rekabov sin. Rekao nam je da mi i naši potomci nikad ne smijemo piti vino. ⁷ Također, naredio nam je da ne smijemo graditi kuće, sijati polja, saditi vinograde niti posjedovati išta od toga. Rekao nam je da uvijek živimo samo u šatorima kao beduini, kako bismo dugo živjeli u zemlji. ⁸ Poštovali smo sve što nam je zapovjedio naš predak Jonadab, Rekabov sin. Nikad nismo pili vino, i to je vrijedilo za sve nas, za naše žene, sinove i kćeri. ⁹ Nismo gradili kuće, nemamo vinograde, njive ni usjeve. ¹⁰ Živjeli smo u šatorima i izvršavali sve što nam je zapovjedio naš predak Jonadab. ¹¹ No kad je babilonski kralj Nabukodonosor napao ovu zemlju, rekli smo: ‘Hajdemo u Jeruzalem i sklonimo se ondje pred babilonskom i aramejskom vojskom.’ Tako smo ostali u Jeruzalemu.«

¹² Tada je Jeremija čuo poruku od BOGA: ¹³ »BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje Judejcima i stanovnicima Jeruzalema: ‘Zašto ne naučite od ovih ljudi da mi budete poslušni?’, kaže BOG. ¹⁴ ‘Jonadab, Rekabov sin, zapovjedio je svojim potomcima da ne piju vino i oni se toga drže. Poštuju zapovijed svog pretka i nikad ne piju vino. A ja sam vama uporno govorio i ponavljao, ali vi niste slušali. ¹⁵ Stalno sam vam slao svoje sluge proroke koji su vam govorili da trebate odustati od zlog načina života i početi činiti dobro. Govorili su vam da ne slijedite druge bogove, da ih ne štujete i ne poslužujete. Ako me budete slušali, živjet ćete u zemlji koju sam dao vama i vašim precima u posjed. No niste obraćali pažnju na moje riječi, niste me poslušali. ¹⁶ Jonadabovi potomci slušaju zapovijedi svog pretka, a moj narod mene odbija poslušati.’

¹⁷ Stoga, BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: ‘Sručit ću na Judejce i stanovnike Jeruzalema sva zla za koja sam rekao da će im se dogoditi. Govorio sam im, ali nisu slušali. Zvao sam ih, ali nisu se odazvali.’«

¹⁸ Tada je Jeremija rekao Rekabovcima: »BOG Svevladar, Bog Izraela, vam poručuje: ‘Pokorili ste se zapovijedima svog pretka Jonadaba. Držali ste se svega što vam je rekao i izvršili sve što vam je naredio.’ ¹⁹ Zato vam BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Jonadab, Rekabov sin, uvijek će imati potomke koji će mi služiti.’«

Pravedan sudac

Skladba^[a] koju je David ispjevao BOGU, o Kušu iz Benjaminovog plemena.

Božja slava i vrijednost čovjeka

Voditelju zbora, prema »gititu«^[b]. Davidova pjesma.