M’Cheyne Bible Reading Plan

Jakov se vraća u Betel

35 Bog je rekao Jakovu: »Idi u Betel i ondje se nastani. Napravi žrtvenik meni, Bogu koji ti se pokazao dok si bježao od svog brata Ezava.«

² Jakov je rekao svojim ukućanima i svima koji su bili s njim: »Odbacite tuđe bogove koje imate sa sobom, očistite se i presvucite.^{[a] 3} Zatim ćemo krenuti u Betel, gdje ću napraviti žrtvenik Bogu koji mi je pomogao kad sam bio u nevolji i koji je bio sa mnom kamo god sam išao.«

⁴ Tako su predali Jakovu sve tuđe bogove koje su imali i naušnice koje su nosili na svojim ušima, a Jakov ih je zakopao pod jednim hrastom kod Šekema. ⁵ Dok su putovali, strah od Boga obuzeo je stanovnike okolnih gradova pa ih nitko nije progonio. ⁶ Jakov i sav narod, koji je bio s njim, stigli su u Luz (to jest Betel) u Kanaanu. ⁷ Ondje je sagradio žrtvenik, i to je mjesto nazvao El Betel^[b] jer mu se ondje Bog pokazao dok je bježao od brata.

⁸ Tada je umrla Rebekina dojilja Debora pa su je sahranili blizu Betela, pod hrastom koji su nazvali Hrast plača.

Jakov dobiva novo ime

⁹ Nakon što se Jakov vratio iz Mezopotamije, Bog mu se ponovo pokazao i blagoslovio ga. ¹⁰ Bog mu je već bio rekao: »Tvoje je ime Jakov, ali se više nećeš tako zvati, nego će ti ime biti Izrael.« Stoga mu je Bog dao ime Izrael.

¹¹ Bog mu je još rekao: »Ja sam Bog Svemoćni^[c]. Imaj mnogo djece, da vas bude sve više, jer od tebe će nastati narod. Zapravo, puno naroda i kraljeva doći će od tebe. ¹² Zemlju koju sam dao Abrahamu i Izaku, dajem i tebi, a dat ću je i tvome potomstvu.« ¹³ Zatim je Bog otišao od njega, s mjesta gdje su pričali.

¹⁴ Jakov je uspravio jedan kamen kao stup na mjestu na kojem je Bog razgovarao s njim pa na njega izlio vino i ulje kao žrtvu Bogu. ¹⁵ Mjesto na kojem je Bog razgovarao s njim nazvao je Betel^[d].

Rahela umire pri porođaju

¹⁶ Zatim su Jakov i njegovi ljudi krenuli iz Betela prema Efrati. Dok su još bili na putu, Rahela je počela rađati, a porod je bio težak. ¹⁷ Usred teškog poroda, babica joj je rekla: »Ne boj se, imat ćeš još jednog sina.« ¹⁸ Rahela je umirala i na izdisaju dala sinu ime Ben Oni^[e], ali mu je otac dao ime Benjamin^[f]. ¹⁹ Tako je Rahela umrla pa su je sahranili na putu za Efratu (to jest Betlehem). ²⁰ Jakov je postavio kameni stup da označava Rahelin grob i taj stup i danas stoji ondje. ²¹ Zatim je Izrael nastavio put i razapeo svoj šator s druge strane kule Eder.

²² Dok je Izrael boravio u tom kraju, Ruben je spavao s Bilhom, ženom ropkinjom^[g] svog oca, a Izrael je doznao za to.

Jakovljevi sinovi

(1 Ljet 2,1-2)

Jakov je imao dvanaest sinova.

Jakovljevi su to sinovi rođeni u Mezopotamiji.

Izakova smrt

²⁷ Jakov se vratio svome ocu Izaku u Mamru kod Kirjat Arbe (to jest Hebrona). Ondje su kao stranci živjeli i Abraham i Izak. ²⁸ Izak je živio 180 godina. ²⁹ Umro je u dubokoj i sretnoj starosti. Sahranili su ga njegovi sinovi Ezav i Jakov.

Ezavljevi potomci

(1 Ljet 1,34-37)

36 Ovo je zapis o Ezavu (to jest Edomu):

² Ezav je oženio Kanaanke: Adu, kćer Hetita Elona, pa Oholibamu, kćer Ane, koji je sin Hivijca Sibeona, ³ i Basematu, Išmaelovu kćer i Nebajotovu sestru. ⁴ Ada je Ezavu rodila Elifaza, Basemata je rodila Reuela, ⁵ a Oholibama je rodila Jeuša, Jalama i Koraha. To su Ezavljevi sinovi rođeni u zemlji Kanaan.

⁶ Ezav je uzeo svoje žene, sinove, kćeri i sve ukućane, svu svoju stoku i svu imovinu, koju je stekao u Kanaanu, pa otišao u drugu zemlju, podalje od svoga brata Jakova. ⁷ Njihove imovine bilo je previše da bi mogli živjeti zajedno. Zbog stoke koju su posjedovali, zemlja u kojoj su boravili nije ih mogla izdržavati obojicu. ⁸ Stoga se Ezav (to jest Edom) nastanio u gorskom kraju Seir.

⁹ Ovo su potomci Ezava, praoca Edomaca, u gorskome kraju Seir.

¹⁵ Ovi su plemenski glavari potekli od Ezavljevih potomaka:

¹⁹ To su Ezavljevi (to jest Edomovi) sinovi i njihova plemena.

Seirovi potomci

(1 Ljet 1,38-42)

²⁰ Ovo su sinovi Horijca Seira koji su živjeli u Edomu prije Ezava^[h]:

Kraljevi Edoma

(1 Ljet 1,43-54)

³¹ Ovo su kraljevi koji su vladali u Edomu puno ranije nego što su Izraelci imali kralja:

⁴⁰ Ovo su imena glavara plemena poteklih od Ezava, prema svojim plemenima i područjima:

Isus u Nazaretu

(Mt 13,53-58; Lk 4,16-30)

6 Isus je otišao odande i uputio se u grad u kojem je odrastao, a učenici su ga pratili. ² Kad je došao šabat, počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi su bili zapanjeni kad su ga čuli pa su govorili: »Odakle ovom čovjeku sve ovo? Kakva li je to mudrost? Tko mu je to dao? Odakle mu ta snaga da čini čuda? ³ Pa on je samo stolar! On je Marijin sin. Njegova su braća Jakov, Josip, Juda i Šimun, a njegove su sestre ovdje, s nama.« I nisu ga prihvatili.

⁴ Isus im je rekao: »Proroka poštuju svugdje, osim u njegovome zavičaju, među njegovima i u njegovoj obitelji.« ⁵ I ondje nije mogao učiniti nikakva čuda, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika i ozdravio ih. ⁶ Silno se čudio njihovoj nevjeri. Zatim je išao po okolnim selima i poučavao.

Isus šalje apostole

(Mt 10,1.5-15; Lk 9,1-6)

⁷ Isus je pozvao k sebi svojih dvanaest učenika i počeo ih slati po dvojicu, dajući im vlast nad zlim duhovima. ⁸ Rekao im je: »Ne nosite ništa, osim štapa, na put. Ne nosite sa sobom ni kruh, ni torbe, ni novac. ⁹ Nosite samo sandale i odjeću koju imate na sebi.« ¹⁰ Rekao im je i ovo: »U koju god kuću uđete, ostanite u njoj dok ne budete odlazili iz grada. ¹¹ Ako vas u nekom gradu ne prihvate i ne poslušaju, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala, kao svjedočanstvo protiv njih.«

¹² Tako su apostoli otišli i počeli govoriti ljudima da promijene svoje živote. ¹³ Istjerali su mnoge zle duhove, a mnoge su bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.

Herodova zbunjenost

(Mt 14,1-12; Lk 9,7-9)

¹⁴ Do kralja Heroda doprla je vijest o Isusu jer su ljudi posvuda pričali o njemu. Jedni su govorili: »Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih i zbog toga posjeduje čudesne moći.« ¹⁵ Drugi su govorili: »Isus je Ilija.« A neki su opet govorili: »Isus je prorok, poput proroka iz davnih vremena.«

¹⁶ Kad je Herod to čuo, rekao je: »Dao sam Ivanu odsjeći glavu, a on je sad ustao od mrtvih.«

Ubojstvo Ivana Krstitelja

¹⁷ Herod je osobno zapovjedio da uhite Ivana i da ga bace u tamnicu. Učinio je to zbog Herodijade, supruge svoga brata Filipa. ¹⁸ Herod se oženio njome, a Ivan mu je stalno govorio: »Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.« ¹⁹ Zbog toga je Herodijada mrzila Ivana i htjela ga ubiti, no nije mogla ²⁰ jer ga se Herod bojao. Znao je da je Ivan pravedan i svet čovjek pa ga je štitio. Uživao ga je slušati iako su ga Ivanove riječi uznemiravale.

²¹ Ali onda se ukazala prilika. Na svoj je rođendan Herod priredio večeru za visoke službenike, vojne zapovjednike i najvažnije ljude u Galileji. ²² Kada je ušla Herodijadina kći plesati, toliko se svidjela Herodu i njegovim gostima da je kralj rekao djevojci: »Traži od mene što god hoćeš, i dat ću ti.« ²³ Čak joj se zakleo: »Dat ću ti sve što tražiš, čak i pola svoga kraljevstva!«

²⁴ Ona je izašla i rekla svojoj majci: »Što da tražim?«

A majka je odgovorila: »Traži glavu Ivana Krstitelja.«

²⁵ Djevojka je odmah požurila kralju i zatražila: »Želim da mi odmah izručiš glavu Ivana Krstitelja na pladnju.«

²⁶ Kralju je bilo jako žao, ali nije mogao pred gostima pogaziti svoju riječ. ²⁷ Odmah je naredio krvniku da mu donese Ivanovu glavu. Ovaj je otišao u zatvor i Ivanu odsjekao glavu. ²⁸ Donio ju je na pladnju i dao djevojci, a djevojka svojoj majci. ²⁹ Kad su Ivanovi učenici to doznali, došli su, uzeli njegovo tijelo i položili ga u grob.

Isus hrani više od pet tisuća ljudi

(Mt 14,13-21; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14)

³⁰ Apostoli su se okupili oko Isusa i rekli mu sve što su činili i poučavali. ³¹ Tada im je Isus rekao: »Pođite sa mnom na neko mirno mjesto i malo se odmorite!« To im je rekao zato što, zbog silnog mnoštva koje se ondje okupilo, Isus i njegovi učenici nisu stigli niti jesti.

³² Zato su sami otišli lađicom na neko mirno mjesto, daleko od ljudi. ³³ No mnogi su ih vidjeli kako odlaze i odmah ih prepoznali. Iz svih su gradova požurili onamo po obali i stigli prije Isusa i učenika. ³⁴ Kad je Isus izašao iz lađice, ugledao je mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili poput ovaca bez pastira i počeo ih poučavati.

³⁵ Već je bilo kasno pa su učenici došli i rekli Isusu: »Ovo je samotno mjesto i već je kasno. ³⁶ Pošalji ljude na okolna imanja i u sela da kupe nešto za jelo.«

³⁷ On im je na to odgovorio: »Vi im dajte jesti.« »Što? Kako ćemo kupiti toliko kruha? Trebalo bi nam dvjesto srebrnjaka da nahranimo sve te ljude«, odvratili su oni.

³⁸ Isus im je rekao: »Koliko kruhova imate? Idite i provjerite!«

Kad su izbrojili kruhove, rekli su: »Imamo pet kruhova i dvije ribe.«

³⁹ Isus im je rekao da posjednu ljude na travu po skupinama. ⁴⁰ Ljudi su sjeli u skupinama po stotinu i po pedeset. ⁴¹ Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe te zahvalio, gledajući u nebo, a zatim je razlomio kruh i dao ga učenicima da posluže ljude. Isto je tako podijelio dvije ribe i dao svima da jedu. ⁴² Svi su jeli i nasitili se. ⁴³ Kad su se ljudi najeli, Isusovi su učenici sakupili dvanaest košara punih preostaloga kruha i ribe. ⁴⁴ A bilo je ondje oko pet tisuća muškaraca i svi su se najeli.

Isus hoda po vodi

(Mt 14,22-33; Iv 6,16-21)

⁴⁵ Isus je odmah nakon toga rekao svojim učenicima da uđu u lađicu i da krenu u Betsaidu, na drugu stranu jezera. Rekao im je da će doći za njima. Ostao je ondje da otpusti ljude kućama. ⁴⁶ Kad se oprostio od mnoštva, uputio se na brdo kako bi molio.

⁴⁷ Uvečer je lađica bila nasred jezera, a Isus sâm na kopnu. ⁴⁸ Vidio je kako učenici teško veslaju jer je vjetar bio protivan. Negdje između tri i šest sati ujutro došao je k njima hodajući po vodi. Nastavio je hodati i umalo pretekao lađicu. ⁴⁹ Kad su ga učenici spazili kako hoda po jezeru, pomislili su da je duh i od straha su počeli vikati. ⁵⁰ On im se odmah obratio: »Ne bojte se, to sam ja!« ⁵¹ Zatim se popeo k njima u lađicu, a vjetar se umirio. Učenici su bili zapanjeni. ⁵² Nisu mogli vjerovati što se dogodilo. Vidjeli su čudo koje je Isus učinio s kruhom, ali zbog okorjelosti srca još uvijek nisu razumjeli što to znači.

Isus ozdravlja mnoge

(Mt 14,34-36)

⁵³ Isus i njegovi učenici preplovili su jezero i pristali u Genezaretu. Ondje su privezali lađicu. ⁵⁴ Kad su sišli s nje, ljudi su odmah prepoznali Isusa. ⁵⁵ Razglasili su vijest o njemu po cijelom kraju. Počeli su na nosilima donositi bolesnike onamo gdje su čuli da se Isus nalazi. ⁵⁶ Isus je išao po selima, gradovima i imanjima. Gdje god bi se pojavio, ljudi bi donosili svoje bolesne na trgove i molili Isusa da im dopusti da dotaknu samo rub njegove odjeće. I svi koji su ga dotaknuli, bili su ozdravljeni.

Napadač ponovo napada Joba

2 Jednog su dana nebeska bića ponovo došla pred BOGA, a s njima je došao i Napadač.

² »Gdje si bio?« upitao je BOG Napadača.

»Lutao sam Zemljom«, odgovorio mu je Napadač. »Obišao sam je uzduž i poprijeko.«

³ »Jesi li primijetio mog slugu Joba?« upitao ga je BOG. »Nitko na Zemlji nije mu ravan. Besprijekoran je i pošten. Poštuje Boga i kloni se zla. Iako si tražio da ga upropastiš bez razloga, on je i dalje vjeran.«

⁴ »Koža za kožu!« odgovorio je Napadač. »Za svoj će život čovjek dati sve što ima. ⁵ Ako napadneš njegove kosti i meso, proklet će te u lice.«

⁶ »Pa, dobro«, rekao je BOG Napadaču. »Job je u tvojim rukama. Samo mu poštedi život.«

⁷ Napadač je otišao od BOGA i nanio Jobu bolne čireve od glave do pete. ⁸ Job je nato uzeo dio slomljenog crijepa pa se njime češao dok je sjedio u pepelu.

⁹ »Zar i dalje nastojiš ostati vjeran?« upitala ga je njegova žena. »Prokuni Boga i umri.«

¹⁰ »Govoriš kao jedna od onih sramotnih žena koje nemaju poštovanja prema Bogu«, odgovorio joj je Job. »Zar da od Boga prihvaćamo samo dobro, ali ne i nevolje?« I, usprkos svemu, Job nije rekao ništa čime bi sagriješio.

Jobovi prijatelji

¹¹ Tada su trojica Jobovih prijatelja—Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama—čuli za nevolje koje su ga snašle. Krenuli su od svojih kuća, sastali se i dogovorili da će otići utješiti Joba i iskazati mu suosjećanje. ¹² Ugledali su ga izdaleka, ali jedva su ga prepoznali. Briznuli su u glasan plač, razderali odjeću i bacili prašinu uvis i po svojim glavama.^{[a] 13} Potom su sedam dana i sedam noći s njim sjedili na zemlji. I nitko mu nije rekao ni riječ jer su vidjeli kolika je njegova bol.

Mrtvi grijehu—živi u Kristu

6 Što, dakle, da kažemo? Hoćemo li nastaviti griješiti da bi Božja milost postala obilnija? ² Naravno da ne! Ali kako možemo mi, koji smo umrli grijehu, i dalje živjeti u grijehu? ³ Zar ne znate da smo mi, koji smo se krstili u Krista Isusa, po krštenju sudjelovali u njegovoj smrti? ⁴ Krštenjem smo zajedno s njim ukopani u smrt da bismo mogli živjeti novim životom, kao što je i Krist ustao iz smrti po slavnoj snazi svoga Oca.

⁵ Budući da smo ujedinjeni s njim u njegovoj smrti, bit ćemo ujedinjeni s njim i u njegovom uskrsnuću. ⁶ Znamo da je naša stara narav razapeta na križu s Kristom kako bi naša grešnost bila uništena i kako više ne bismo bili robovi grijehu. ⁷ Onaj tko je umro, slobodan je od grijeha.

⁸ Ako smo umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njim. ⁹ Znamo da Krist, nakon što je uskrsnuo, neće više umrijeti. Smrt više nema nikakve moći nad njim. ¹⁰ Smrt, kojom je Krist umro, bila je smrt grijehu, jednom i zauvijek. Ali Krist sada ima novi život i taj je život s Bogom. ¹¹ Tako i vi smatrajte sebe mrtvima za grijeh, a živima za Boga u Kristu Isusu.

¹² Grijeh ne smije dalje vladati vama. Nemojte se pokoravati svojim grešnim željama! ¹³ Ne dajte dijelove svoga tijela za oruđe kojim ćete činiti grijeh i zlo. Umjesto toga, prinesite Bogu sami sebe, kao one koji su umrli i ponovo oživjeli. Neka vaše tijelo i njegovi udovi budu namijenjeni samo za to da čine ono što je dobro i da služe Bogu. ¹⁴ Grijeh više neće vladati vama jer više ne živite pod Zakonom, nego pod Božjom milošću.

Robovi pravednosti

¹⁵ Što da radimo? Trebamo li griješiti zato što ne živimo pod Zakonom, nego pod Božjom milošću? Naravno da ne! ¹⁶ Kad se komu predate da mu služite poput roba, njemu ste poslušni i njegovi ste robovi. Robovi ste onoga koga slušate. Možete robovati grijehu, što će vas odvesti u smrt, ili možete robovati poslušnosti Bogu, što će vas opravdati. ¹⁷ Bili ste robovi grijeha, ali hvala Bogu da ste ipak od srca poslušali ono što su vas učili. ¹⁸ Oslobođeni ste grijeha i postali ste robovi pravednosti. ¹⁹ Govorim vam primjerom koji će vam pomoći da razumijete jer su ove stvari teško razumljive. Kao što ste ranije udove svoga tijela stavili na raspolaganje nečistoći i razvratu te postali robovi zla, sada ih stavite na raspolaganje pravednosti. Tako ćete postati njezini robovi i živjeti samo za Boga.

²⁰ Dok ste robovali grijehu, niste bili podložni pravednosti. ²¹ Kakvi su bili plodovi takvog života? Radili ste stvari kojih se sada sramite i čija je krajnja posljedica smrt. ²² A sada, kad ste slobodni od grijeha i kada ste postali Božji robovi, rezultat je vaše posvećenje Bogu, a krajnji je rezultat vječni život. ²³ Jer, plaća za grijeh je smrt, a dar što ga Bog daje jest vječni život po Isusu Kristu, našem Gospodinu.