M’Cheyne Bible Reading Plan

Izak i Rebeka

24 Abraham je doživio duboku starost. BOG ga je u svemu blagoslovio.

² Jednog je dana Abraham rekao najstarijem slugi u svome domu, koji je upravljao svim njegovim imanjem: »Molim te, stavi ruku među moja bedra^{[a] 3} i zakuni mi se BOGOM, koji je Bog neba i zemlje, da mome sinu nećeš za ženu dovesti neku od kćeri Kanaanaca među kojima živim. ⁴ Zakuni se da ćeš otići u moju zemlju, mojoj rodbini, i ondje pronaći ženu za moga sina Izaka.«

⁵ »A što ako ta žena ne bude htjela ići sa mnom u ovu zemlju?« upita ga sluga. »Trebam li tada tvog sina odvesti u zemlju iz koje si došao?«

⁶ »Ni u kom slučaju ne vodi ga onamo!« rekao je Abraham. ⁷ »BOG, koji je Bog neba, izveo me iz očevog doma i zemlje u kojoj sam se rodio. Govorio mi je i zakleo mi se: ‘Tvom ću potomstvu dati ovu zemlju.’ On će pred tobom poslati anđela i tako ćeš odande dovesti ženu za mog sina. ⁸ Ako ta žena ne bude htjela ići s tobom, bit ćeš oslobođen ove zakletve koju si mi dao. No moga sina ne smiješ voditi natrag u tu zemlju!«

⁹ Tada je sluga stavio ruku među bedra svoga gospodara Abrahama i zakleo mu se. ¹⁰ Zatim je uzeo deset Abrahamovih deva i otišao, noseći sa sobom najbolje darove od svoga gospodara. Zaputio se u sjeverozapadnu Mezopotamiju^[b], u Nahorov grad. ¹¹ Kad je stigao ispred grada, zaustavio je deve i pustio ih da legnu pored jednog bunara. Bilo je predvečerje, vrijeme kad žene izlaze zahvatiti vode.

¹² Rekao je: »BOŽE moga gospodara Abrahama, pomozi mi danas i pokaži svoju dobrotu prema mome gospodaru. ¹³ Evo, stojim pored ovog izvora, a kćeri mještana dolaze zahvatiti vodu. ¹⁴ Reći ću jednoj od njih: ‘Molim te, mogu li popiti vode iz tvog vrča’, i ako ona odgovori: ‘Možeš. I tvojim ću devama dati vode’—neka bude ta koju si odredio za svoga slugu Izaka. Po tome ću znati da si pokazao naklonost mom gospodaru.«

¹⁵ I prije nego što je završio molitvu, izađe Rebeka sa svojim vrčem na ramenu. Ona je bila kći Betuela, koji je sin Milke i Abrahamovog brata Nahora. ¹⁶ Djevojka je bila vrlo lijepa i bila je djevica—još nije bila s muškarcem. Sišla je do izvora, napunila vrč i vratila se gore. ¹⁷ Sluga joj je potrčao ususret i rekao: »Molim te, mogu li popiti malo vode iz tvog vrča.«

¹⁸ »Izvoli, gospodine«, rekla je, pa brzo spustila vrč na ruku i dala mu piti. ¹⁹ Nakon što mu je dala vode, rekla je: »I tvojim ću devama zahvatiti vode sve dok se ne napoje«. ²⁰ I brzo je ispraznila vrč u korito pa otrčala natrag do bunara da zahvati još vode. Tako je donijela vode za sve njegove deve.

²¹ Sluga je šutio i pomno je promatrao, da vidi je li BOG učinio njegovo putovanje uspješnim. ²² Kad su se deve napojile, dao joj je mali^[c] nosni prsten od zlata i dvije poveće^[d] zlatne narukvice. ²³ Zatim je rekao: »Molim te, reci mi čija si kći? Ima li u domu tvog oca mjesta za nas da prenoćimo?«

²⁴ Odgovorila je: »Ja sam Betuelova kći, a on je sin Milke i Nahora«, ²⁵ pa dodala: »Kod nas ima puno slame i hrane za deve, a i mjesta za vas da prenoćite.«

²⁶ Sluga se tada poklonio, štujući BOGA, ²⁷ i rekao: »Neka je BOG blagoslovljen, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju vjernost i ljubav prema mome gospodaru. BOG je vodio moj put do doma gospodareve rodbine.« ²⁸ Tada je djevojka otrčala svojoj majci i ispričala ukućanima o tome.

²⁹ Rebeka je imala brata koji se zvao Laban. On je potrčao do čovjeka na izvoru ³⁰ jer je vidio nosni prsten i narukvice na rukama svoje sestre Rebeke i čuo od nje što joj je rekao čovjek. Dotrčao je i našao ga kako stoji pokraj deva blizu izvora. ³¹ I rekao mu je: »Uđi unutra, ti koga je BOG blagoslovio. Zašto stojiš vani? Pripremio sam ti sobu i mjesto za deve.«

³² Čovjek je došao u kuću. Labanovi sluge skinuli su teret s deva i dali im slame i hrane, a čovjeku i njegovim ljudima dali su vodu da operu noge. ³³ Zatim su mu poslužili hranu, ali on je rekao: »Neću jesti dok ne kažem zašto sam došao.«

A Laban je rekao: »Reci.«

³⁴ On nastavi: »Ja sam Abrahamov sluga. ³⁵ BOG je silno blagoslovio moga gospodara i on se obogatio. Dao mu je sitne i krupne stoke, srebra i zlata, robova i ropkinja, deva i magaraca, ³⁶ a Sara, gospodareva žena, rodila mu je sina u svojoj starosti, i moj mu je gospodar dao sve što ima. ³⁷ Gospodar je tražio da se zakunem i rekao mi: ‘Nemoj mom sinu dovesti ženu od kanaanskih djevojaka, u čijoj zemlji živim, ³⁸ nego idi u kuću mog oca, k mojoj rodbini, i nađi ženu za mog sina.’ ³⁹ Upitao sam svoga gospodara: ‘A što ako ta žena ne bude htjela ići sa mnom?’ ⁴⁰ Odgovorio mi je: ‘BOG, po čijoj volji živim, poslat će s tobom anđela i učiniti tvoj put uspješnim. Za mog ćeš sina pronaći ženu iz mog roda i iz obitelji mog oca. ⁴¹ Kad dođeš k mojoj rodbini, bit ćeš slobodan od moje zakletve. Čak i da ti ne daju djevojku, bit ćeš slobodan od moje zakletve.’

⁴² Kad sam danas stigao do izvora, rekao sam: ‘BOŽE mog gospodara Abrahama, molim te daj sada da moj put bude uspješan. ⁴³ Evo, stojim pokraj ovog izvora. Ako djevojka koja izađe zahvatiti vode i kojoj kažem: »Molim te, daj mi da popijem malo vode iz tvog vrča«, ⁴⁴ meni odgovori: »Izvoli, a ja ću zahvatiti vode i za tvoje deve«—neka bude žena koju je BOG odredio za gospodarevog sina.’ ⁴⁵ I još prije nego što sam u sebi izgovorio ovu molitvu, izašla je Rebeka s vrčem na ramenu. Sišla je do izvora i zahvatila vode, a ja sam joj rekao: ‘Molim te, daj mi vode.’ ⁴⁶ Brzo je spustila vrč s ramena i rekla: ‘Izvoli. Dat ću i tvojim devama.’ Tako sam pio, a ona je napojila deve. ⁴⁷ Zatim sam je upitao: ‘Čija si ti kći?’ A ona je odgovorila: ‘Ja sam Betuelova kći, a on je sin Nahora i Milke.’ Tada sam joj stavio prsten u nos i narukvice na ruke ⁴⁸ i poklonio se štujući BOGA. Blagoslovio sam BOGA moga gospodara Abrahama, koji me vodio pravim putem, da nađem kćer gospodarevog rođaka, za njegovog sina. ⁴⁹ A sad, ako ćete postupiti odano i vjerno prema mom gospodaru, recite mi. Ako i nećete, recite mi, da znam što ću dalje.«

⁵⁰ »Budući da ovo dolazi od BOGA«, odgovorili su Laban i Betuel, »ne možemo raspravljati o tome. ⁵¹ Evo Rebeke pred tobom—uzmi je i idi. Neka bude žena sinu tvoga gospodara, kao što je odredio BOG.«

⁵² Kad je čuo što su rekli, Abrahamov se sluga poklonio BOGU do zemlje. ⁵³ Zatim je iznio srebrni i zlatni nakit te odjeću pa ih dao Rebeki, a i njenom bratu i majci dao je skupe darove. ⁵⁴ Potom su on i njegovi ljudi jeli i pili te prenoćili ondje. Kad su ujutro ustali, Abrahamov je sluga rekao: »Pustite me da se vratim svom gospodaru.«

⁵⁵ Rebekin brat i majka su rekli: »Neka djevojka ostane s nama barem još deset dana, a zatim neka ide.«

⁵⁶ No sluga je rekao: »Ne zadržavajte me sada kad je BOG učinio moj put uspješnim. Pustite me da se vratim svom gospodaru.«

⁵⁷ Oni su rekli: »Pozvat ćemo djevojku i pitati je što ona misli.« ⁵⁸ Tako su pozvali Rebeku i upitali je: »Želiš li odmah ići s ovim čovjekom?«

Ona odgovori: »Želim.«

⁵⁹ Tada su svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju otpremili zajedno s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. ⁶⁰ Nad Rebekom su izgovorili blagoslov:

⁶¹ Zatim su se Rebeka i njezine sluškinje spremile, uzjahale deve i krenule s Abrahamovim slugom. Tako je sluga poveo Rebeku i krenuo natrag svojim putem.

⁶² Izak je u međuvremenu otišao iz Beer Lahaj Roija i živio na jugu Kanaana. ⁶³ Kad je jedne večeri izašao u polje da bi prošetao^[f], podigao je pogled i ugledao deve kako se približavaju.

⁶⁴ I Rebeka je podigla pogled i ugledala Izaka. Sišla je sa svoje deve ⁶⁵ i upitala Abrahamovog slugu: »Tko je onaj čovjek u polju koji nam hoda ususret?«

»To je moj gospodar«, odgovori sluga.

Nato je ona uzela svoj veo i pokrila se.

⁶⁶ Tada je sluga ispričao Izaku sve što je učinio. ⁶⁷ Izak je uveo Rebeku u šator, koji je pripadao njegovoj pokojnoj majci Sari, i ona mu je postala ženom. U ljubavi prema njoj Izak je našao utjehu nakon majčine smrti.

Isus opominje religiozne vođe

(Mk 12,38-40; Lk 11,37-52; 20,45-47)

23 Tada je Isus rekao narodu i svojim učenicima: ² »Učitelji Zakona i farizeji misle da imaju autoritet tumačiti Mojsijev zakon. ³ Stoga, činite i držite se svega što vam kažu, ali ne činite što oni čine, jer oni govore, ali sami ne čine. ⁴ Oni vežu teška bremena, koja se jedva mogu nositi, i stavljaju ih ljudima na leđa, a sami ni prst neće podići da ih pomaknu.

⁵ Sva djela čine zato da ih vide ljudi. Proširuju svoje zapise iz Svetog pisma^[a] i produžuju rese na svojim haljinama^[b]. ⁶ Vole počasna mjesta na gozbama i prva mjesta u sinagogama. ⁷ Vole da ih ljudi s poštovanjem pozdravljaju na trgovima i da ih zovu ‘učitelju’.

⁸ No vi nemojte dopustiti da vas ljudi zovu učiteljima, jer imate samo jednoga Učitelja, a vi ste međusobno braća i sestre. ⁹ Nemojte nikoga na Zemlji zvati svojim ocem, jer imate samo jednoga Oca, onoga na Nebu. ¹⁰ Ne dopustite ljudima ni da vas zovu vođama, jer je samo jedan Vođa, a to je Krist. ¹¹ Najveći među vama neka vam bude sluga. ¹² Tko se uzdiže, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen.

¹³ Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Vi ljudima zatvarate vrata. Sami ne ulazite, a onima koji žele ući, to ne dopuštate. ^14 [c]

¹⁵ Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Putujete kopnom i morem da učinite jednoga čovjeka svojim sljedbenikom, a kad on to postane, učinite ga sinom pakla dvaput gorim od sebe. ¹⁶ Jao vama, slijepi vođe! Govorite: ‘Ako se tko zakune Hramom, to nije ništa. Ali ako se tko zakune zlatom, koje je u Hramu, dužan je održati svoju zakletvu.’ ¹⁷ Vi slijepe budale! Što je važnije: zlato, koje je u Hramu, ili Hram, koji posvećuje to zlato? ¹⁸ Kažete i ovo: ‘Ako se tko zakune žrtvenikom, to nije ništa; ali ako se zakune zlatom, koje je na žrtveniku, dužan je održati svoju zakletvu.’ ¹⁹ Slijepci! Što je važnije: dar koji je na žrtveniku ili žrtvenik koji posvećuje taj dar? ²⁰ Dakle, tko se zakune žrtvenikom, kune se i žrtvenikom i svime što je na žrtveniku. ²¹ A tko se zakune Hramom, kune se i Hramom i svime što je u njemu. ²² Tko se zakune Nebom, kune se Božjim prijestoljem i Onim koji sjedi na njemu.

²³ Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Dajete Bogu desetinu od svega što posjedujete, čak i od metvice, kopra i kumina,^[d] a zanemarujete ono najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe i vjernost. Toga ste se trebali držati, a ono prvo ne zanemariti. ²⁴ Slijepi vođe! Cijedite komarca, a gutate devu.^[e]

²⁵ Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Čistite svoje čaše i posude izvana, a iznutra su pune prijevare i neumjerenosti. ²⁶ Slijepi farizeji, najprije očistite unutrašnjost čaše, pa će joj i vanjština biti čista!

²⁷ Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Vi ste poput okrečenih grobova koji izgledaju lijepo izvana, ali iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakakve nečistoće. ²⁸ Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.

²⁹ Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Gradite grobnice prorocima i ukrašavate grobove pravednika, ³⁰ govoreći: ‘Da smo živjeli u vrijeme svojih predaka, ne bismo s njima sudjelovali u ubijanju proroka.’ ³¹ Tako potvrđujete da ste potomci onih koji su ubijali proroke. ³² Dovršite, dakle, ono što su vaši preci započeli!

³³ Zmije i zmijski porodi! Kako ćete izbjeći da ne budete osuđeni na pakao? ³⁴ Zato vam, evo, šaljem proroke, mudrace i učitelje. Neke ćete od njih ubiti i razapeti. A neke ćete bičevati u svojim sinagogama i progoniti ih iz grada u grad. ³⁵ Zato ćete biti krivi za ubojstva svih nedužnih ljudi na Zemlji—od ubojstva nevinog Abela do ubojstva Zaharije^[f], Barahijinog sina, kojeg ste ubili između svetišta i žrtvenika. ³⁶ Istinu vam kažem: krivnja za sve to past će na vas koji sada živite.«

Isus kori Jeruzalem

(Lk 13,34-35)

³⁷ »Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji ti šalje Bog! Koliko li sam puta želio sakupiti tvoju djecu, kao što kvočka skuplja piliće pod svoja krila, ali ti to nisi htio. ³⁸ Sada će tvoja kuća biti prepuštena tebi—pusta! ³⁹ Zaista, kažem vam: nećete me više vidjeti dok ne kažete: ‘Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Gospodinovo ime!’^[g]«

Isključenje stranaca iz zajednice

13 Toga su dana pred narodom glasno čitali Mojsijevu knjigu. Našli su zapisano da ni jedan Amonac ni Moabac nikad ne smije ući u Božju zajednicu. ² A to je zato što nisu Izraelcima dali kruha i vode, nego su protiv njih unajmili Bileama da ih prokune. No naš je Bog prokletstvo okrenuo u blagoslov. ³ Kad je narod čuo taj zakon, isključio je iz Izraela sve ljude miješanog porijekla.

Nehemijine reforme

⁴ Prije toga svećenik Elijašib bio je određen da vodi brigu o spremištima Doma našeg Boga. Budući da je bio vrlo blizak s Tobijom, ⁵ dao mu je veliku sobu. U njoj su se prije držali prinosi žitarica, tamjan^[a] i hramski predmeti. Zatim desetina žita, mladog vina i ulja, što se po zapovijedi davalo Levitima, pjevačima i vratarima, te još i prilozi za svećenike.

⁶ Dok se sve to događalo, ja nisam bio u Jeruzalemu jer sam trideset i druge godine vladavine babilonskog kralja Artakserksa otišao k njemu. Nakon nekog sam ga vremena zatražio dopuštenje za odlazak ⁷ i vratio se u Jeruzalem. Tamo sam saznao za zlo koje je Elijašib učinio kad je Tobiji dao sobu unutar Božjega Hrama. ⁸ To me jako razljutilo pa sam izbacio sve Tobijine stvari iz sobe. ⁹ Zatim sam naredio da naprave obredno čišćenje^[b] soba pa sam u njih vratio opremu Božjega Hrama, prinose žitarica i tamjan.

Davanje desetine

¹⁰ A saznao sam i to da Levitima nisu davali njihov dio. Stoga su se svi Leviti i pjevači, voditelji službe, vratili na svoja polja. ¹¹ Zato sam ukorio službenike i upitao ih: »Zašto je Božji Hram zapostavljen?« Potom sam okupio Levite i pjevače te ih postavio na njihova radna mjesta. ¹² Tada su svi u Judi ponovo počeli donositi u spremišta desetinu žitarica, mladog vina i ulja. ¹³ Svećenika Šelemiju, učitelja Sadoka i Levita Pedaju postavio sam kao voditelje spremišta. Za pomoćnika sam im odredio Hanana, Zakurovog sina i Matanijinog unuka. Njih se smatralo pouzdanima. Njihova je dužnost bila dijeliti zalihe svojoj braći.

¹⁴ Bože moj, sjeti me se po tome. I nemoj zaboraviti sve dobro što sam učinio za Hram svoga Boga i njegovu službu.

Svetost dana odmora

¹⁵ U to sam vrijeme vidio u Judi ljude kako na dan odmora gaze grožđe u prešama, nose snopove žitarica i tovare ih na magarce. Isto tako i vino, grožđe, smokve i tovare svake vrste. Sve su to nosili u Jeruzalem na dan odmora. Upozorio sam ih da se na taj dan ne smije prodavati hrana. ¹⁶ Ljudi iz Tira, koji su živjeli u Jeruzalemu, donosili su onamo ribu i robu svake vrste te je na dan odmora prodavali Židovima.

¹⁷ Zato sam ukorio Judine vođe: »Zašto činite zlo i oskvrnjujete dan odmora? ¹⁸ Nisu li tako postupali vaši preci pa je naš Bog doveo svu ovu nevolju na nas i na ovaj grad? A vi navlačite još veću srdžbu na Izrael oskvrnjujući dan odmora.«

¹⁹ Kad se večer uoči dana odmora počeo spuštati mrak na vrata Jeruzalema, zapovjedio sam da ih zatvore i da ne otvaraju sve dok ne prođe odmor. Na vrata sam postavio neke svoje ljude da se nikakav teret ne bi unosio na dan odmora.

²⁰ Jednom ili dvaput trgovci i prodavači svakovrsne robe proveli su noć izvan Jeruzalema. ²¹ Upozorio sam ih: »Zašto noćite pred zidinama? Ako to još jednom učinite, upotrijebit ću silu!« I otada nadalje više nisu dolazili na dan odmora.

²² Zatim sam zapovjedio Levitima da na sebi izvrše obred očišćenja i da idu stražariti na vratima kako bi se dan odmora očuvao svetim.

Bože moj, sjeti se i toga u moju korist! Smiluj mi se u skladu sa svojom velikom ljubavi.

Zabrana mješovitih brakova

²³ U to sam vrijeme također zapazio da su se neki Židovi bili oženili ženama iz zemalja Ašdod, Amon i Moab. ²⁴ Polovina je njihove djece govorila jezikom Ašdoda ili drugih naroda, a nije znala govoriti judejski. ²⁵ Upozoravao sam ih i proklinjao. Neke sam tukao i čupao im kosu. Tjerao sam ih da se zakunu Božjim imenom. Rekao sam im: »Nemojte davati svoje kćeri njihovim sinovima za žene niti uzimati njihove kćeri za žene svojim sinovima ili sebi. ²⁶ Nije li baš tako sagriješio izraelski kralj Salomon? Među mnogim narodima nije bilo kralja kao što je on. Bog ga je volio i učinio ga kraljem cijeloga Izraela. No strankinje su čak i njega navele na grijeh. ²⁷ A sad čujemo da i vi činite to veliko zlo i da ste nevjerni svome Bogu jer se ženite strankinjama.«

²⁸ Jedan od sinova Jojade, sina vrhovnog svećenika Elijašiba, bio je zet Sanbalata iz Horona, pa sam ga otjerao od sebe.

²⁹ Bože moj, sjeti ih se jer su oskvrnuli svećeničku službu i savez svećenstva i Levita.

³⁰ Tako sam svećenike i Levite očistio od svega što je strano. I odredio sam im dužnosti, svakom prema njegovom poslu. ³¹ Još sam se pobrinuo da se u određeno vrijeme donose prilozi u drvima i prvine plodova.

Bože moj, sjeti me se po dobru.

23 Pavao je pogledao članove Vijeća i rekao: »Braćo, do današnjeg dana živim čiste savjesti pred Bogom.« ² Na te je riječi vrhovni svećenik Ananija naredio onima koji su stajali pokraj Pavla da ga udare po ustima. ³ A Pavao je rekao Ananiji: »Tebe će udariti Bog, okrečeni zide! Sjediš ovdje i sudiš mi prema Zakonu, a protivno njemu naređuješ da me udaraju!«

⁴ Oni koji su stajali pokraj Pavla, rekli su: »Kako se usuđuješ vrijeđati Božjega vrhovnog svećenika!«

⁵ Pavao je odgovorio: »Braćo, nisam znao da je on vrhovni svećenik. Pa piše: ‘Ne govori loše o vladaru svoga naroda.’^[a]«

⁶ Kad je Pavao shvatio da su neki članovi Vijeća saduceji, a neki farizeji, povikao je: »Braćo, ja sam farizej. I moj je otac bio farizej. Ovdje mi se sudi zbog moje nade u uskrsnuće od mrtvih.«

⁷ Čim je to rekao, nastala je prepirka između farizeja i saduceja, a Vijeće se podijelilo na dva tabora. ⁸ Saduceji tvrde da nema uskrsnuća i da ne postoje ni anđeli, ni duhovi, a farizeji sve to priznaju. ⁹ Nastao je silan metež. Neki su se učitelji Zakona iz stranke farizeja ustali i odlučno izjavili: »Mi ne nalazimo nikakve krivnje na tom čovjeku. Možda mu je zaista govorio neki duh ili anđeo.«

¹⁰ Prepirka je postala vrlo žestoka pa se zapovjednik uplašio da će Židovi rastrgati Pavla. Stoga je zapovjedio vojnicima da siđu među ljude, izvuku Pavla i odvedu ga u vojarnu.

¹¹ Sljedeće je noći Gospodin došao k Pavlu i rekao mu: »Samo hrabro, ovako kako si svjedočio za mene ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš učiniti i u Rimu.«

¹² Kad se razdanilo, Židovi su skovali urotu. Zakleli su se, uz zaziv prokletstva na sebe, da neće ni jesti ni piti sve dok ne ubiju Pavla. ¹³ Bilo ih je više od četrdeset koji su sudjelovali u toj uroti. ¹⁴ Potom su otišli vodećim svećenicima i starješinama te im rekli: »Čvrsto smo se zakleli, uz zaziv prokletstva na sebe, da nećemo ništa jesti sve dok ne ubijemo Pavla. ¹⁵ A vi sada, zajedno s Vijećem, zatražite od zapovjednika da dovede Pavla k vama. Recite mu da želite detaljnije ispitati njegov slučaj. Mi smo ga spremni ubiti dok je još na putu.«

¹⁶ No sin Pavlove sestre saznao je za zasjedu. Uputio se u vojarnu i obavijestio Pavla. ¹⁷ Pavao je pozvao jednoga od časnika i rekao mu: »Odvedi ovog mladića zapovjedniku! Ima mu nešto priopćiti.« ¹⁸ Časnik je odveo mladića zapovjedniku i rekao mu: »Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ti dovedem ovoga mladića jer ti želi nešto priopćiti.«

¹⁹ Zapovjednik je uzeo mladića za ruku, poveo ga u stranu i rekao: »Što mi želiš reći?«

²⁰ Mladić je odgovorio: »Židovi su se dogovorili da te zamole da dovedeš Pavla sutra pred Vijeće. Izlika će im biti da ga žele detaljnije ispitati. ²¹ To nije istina, više od njih četrdeset čeka Pavla u zasjedi. Zakleli su se da neće ni jesti ni piti sve dok ga ne ubiju. Oni su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.«

²² Zapovjednik je otpustio mladića i naredio mu: »Ne govori nikomu da si me obavijestio o ovome.«

Pavla šalju u Cezareju

²³ Zatim je pozvao dvojicu časnika i rekao im: »Do devet sati navečer pripremite dvjesto vojnika za put u Cezareju. Pripremite i sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca. ²⁴ Pripremite Pavlu konje za put i dovedite ga upravitelju Feliksu živog i zdravog.« ²⁵ Zapovjednik je napisao i pismo u kojem je pisalo:

²⁶ »Klaudije Lizija upućuje pozdrave preuzvišenom upravitelju Feliksu.

²⁷ Ovoga su čovjeka Židovi uhvatili i namjeravali ga ubiti. Kad sam saznao da je on rimski građanin, sa svojim sam ga vojnicima izbavio iz njihovih ruku. ²⁸ Htio sam doznati za što ga optužuju pa sam ga doveo pred njihovo Vijeće. ²⁹ Saznao sam da ga optužuju zbog nekih spornih pitanja u vezi s njihovim Zakonom, no te optužbe ne zahtijevaju smrtnu kaznu ni zatvor. ³⁰ Kad sam saznao da je skovana urota protiv njega, smjesta sam ga poslao k tebi. Naredio sam, također, da se oni koji ga optužuju, obrate tebi i iznesu svoje optužbe.«

³¹ Vojnici su izvršili sve zapovijedi. Noću su uzeli Pavla iz pritvora i odveli ga u Antipatridu. ³² Sutradan su konjanike uputili dalje s Pavlom, a ostali su se vratili u vojarnu. ³³ Kad su stigli u Cezareju, uručili su upravitelju pismo i izručili mu Pavla. ³⁴ Kad je upravitelj pročitao pismo, upitao je Pavla iz koje je pokrajine. Kad je saznao da je iz Cilicije, ³⁵ rekao je: »Saslušat ću tvoj slučaj kad stignu tvoji tužitelji.« Zapovjedio je da ga čuvaju pod stražom u Herodovoj palači.