M’Cheyne Bible Reading Plan

Jošija, kralj Jude

(2 Kr 22,1–23,30)

34 Jošija je imao osam godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao trideset i jednu godinu. ² Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. Nikada nije zastranio.

Jošijin obračun sa štovanjem idola

(2 Kr 23,1-27)

³ U osmoj godini svoje vladavine, dok je još bio sasvim mlad, počeo je tražiti Boga svog pretka Davida. U dvanaestoj je godini svoje vladavine počeo čistiti Judu i Jeruzalem od poganskih svetišta, od kipova božice Ašere, od rezbarenih drvenih idola i metalnih lijevanih idola. ⁴ U njegovoj su prisutnosti ljudi porušili žrtvenike baalima i žrtvenike za prinos tamjana. Dao je da se polome Ašerini kipovi i porazbijaju drveni i metalni idoli. Smrskao ih je u prah i dao razasuti po grobovima njihovih štovatelja. ⁵ Kosti svećenika, koji su štovali idole, spalio je na njihovim žrtvenicima. Tako je očistio Judu i Jeruzalem. ⁶ Isto je učinio u gradovima na području Manašea, Efrajima, Šimuna, sve do Naftalija, kao i u ruševinama oko njih^[a]. ⁷ Porušio je žrtvenike, polomio kipove i idole božice Ašere i smrskao ih u prah. Po cijelom je Izraelu dao polomiti sve žrtvenike za prinos tamjana. Potom se vratio u Jeruzalem.

Otkriće Knjige zakona

(2 Kr 22,3-20)

⁸ U osamnaestoj je godini svoje vladavine Jošija nastavio čistiti zemlju i Hram. Poslao je Asalijinog sina Šafana, gradskog službenika Maaseja i Joahazovog sina Joaha, koji je bio pisar, da obave popravke i obnove Hram svog BOGA. ⁹ Otišli su vrhovnom svećeniku Hilkiji i predali mu novac koji je narod davao za Božji Hram. Taj su novac sakupili Leviti, čuvari vrata, od naroda iz Manašeovog i Efrajimovog plemena, i od onih koji su preostali od Izraelaca. Također, sakupljali su od svih Judejaca i Benjaminovaca te od stanovnika Jeruzalema. ¹⁰ Novac je povjeren nadglednicima radova u BOŽJEM Hramu koji su isplaćivali radnike što su ga popravljali i obnavljali. ¹¹ Dali su novac stolarima i graditeljima za kupnju rezanog kamena i drva. Drvo je bilo potrebno za obnovu ruševnih zgrada, posebno krovnih greda. Kraljevi Jude bili su potpuno zapustili hramske zgrade. ¹² Ljudi su radili pošteno. Nadređeni su im bili Leviti Jahat i Obadija—Merarijevi potomci, te Zaharija i Mešulam—Kehatovi potomci. Leviti, koji su znali svirati glazbene instrumente, ¹³ nadgledali su nosače tereta i osiguravali da svaki radnik obavlja svoj posao. Neki su od Levita bili određeni za pisare, službenike ili čuvare vrata.

¹⁴ Dok su iznosili novac donesen u BOŽJI Hram, svećenik Hilkija je pronašao svitak BOŽJEG zakona, ispisan Mojsijevom rukom.

¹⁵ Tada je Hilkija rekao pisaru Šafanu: »Pronašao sam Knjigu zakona u BOŽJEM Hramu«.

Hilkija je svitak predao Šafanu, ¹⁶ koji ga je odnio kralju. Rekao mu je: »Tvoji sluge izvršavaju sve što im je povjereno. ¹⁷ Novac iz BOŽJEGA Hrama predali su nadglednicima radova, a oni ga isplaćuju izvođačima radova.«

¹⁸ Tada je pisar Šafan izvijestio kralja: »Svećenik Hilkija dao mi je ovaj svitak«. I Šafan je čitao pred kraljem.

¹⁹ Kad je kralj čuo riječi zakona, razderao je odjeću^[b] na sebi. ²⁰ Zatim je izdao zapovijed Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu, Mikinom sinu Abdonu, pisaru Šafanu i kraljevskom službeniku Asaji: ²¹ »Idite i pitajte BOGA u moje ime i u ime onih koji su preostali u Izraelu i Judi. Pitajte ga o onome što piše u knjizi koja je pronađena. BOG se jako ljuti na nas jer naši preci nisu poslušali BOŽJU riječ. Nisu činili sve ono što je zapisano.«

²² Tako su Hilkija i oni koje je kralj poslao s njim otišli k proročici Huldi. Ona je bila žena Šaluma, Tokhatovog sina i Hasrinog unuka, čuvara hramskih odora. Hulda je živjela u Drugoj gradskoj četvrti u Jeruzalemu. Razgovarali su s njom.

²³ Rekla im je: »Recite čovjeku koji vas je k meni poslao ²⁴ da ovako poručuje BOG: ‘Donijet ću nesreću na ovo mjesto i njegove stanovnike. Dogodit će se sva prokletstva zapisana u knjizi koju su pročitali pred judejskim kraljem. ²⁵ Učinit ću to jer su me napustili i palili tamjan drugim bogovima. Razljutili su me izrađujući idole. Zato ću iskaliti svoj bijes na ovo mjesto i neće se utišati.’ ²⁶ A judejskom kralju, koji vas je poslao da se raspitate kod BOGA, recite da mu ovo poručuje Izraelov BOG: ²⁷ ‘Čuo si što govorim protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika. Tvoje se srce smekšalo i ponizio si se pred Bogom. Razderao si odjeću na sebi i plakao preda mnom. Zbog toga sam te čuo. ²⁸ Pustit ću te da u miru umreš i počineš pored svojih predaka. Tvoje oči neće vidjeti svu nesreću koju ću donijeti na ovo mjesto i njegove stanovnike.’«

Poslanici su prenijeli poruku kralju.

²⁹ Kralj je sazvao i okupio sve starješine Jude i Jeruzalema. ³⁰ Otišao je u BOŽJI Hram zajedno sa svim stanovnicima Judeje i Jeruzalema, sa svećenicima i Levitima. Došao je sav narod, od običnih do najutjecajnijih građana. Kralj im je pročitao sve što piše u Knjizi saveza koja je bila pronađena u BOŽJEM Hramu. ³¹ Potom je stao na svoje mjesto i obnovio savez s BOGOM. Zakleo se da će svim svojim srcem i dušom slijediti BOGA i držati njegove zapovijedi, propise i uredbe, koje su zapisane u Knjizi. ³² Zatim je od svih prisutnih u Jeruzalemu i Benjaminu zahtijevao da prisegnu na vjernost savezu. Stanovnici Jeruzalema prihvatili su Božji savez, savez Boga kojeg su štovali njihovi preci.

³³ Na cijelome području Izraela Jošija je uklonio sve odvratne idole kojima je narod iskazivao štovanje. Naveo je čitav izraelski narod da štuje svoga BOGA. Sve dok je Jošija bio živ, narod je štovao samo BOGA svojih predaka.

Tisuću godina

20 Tada sam vidio anđela kako silazi s Neba. U ruci je imao ključ bezdana i veliki lanac. ² Uhvatio je Zmaja, tu staru zmiju zvanu đavao ili Sotona, i svezao ga lancem na tisuću godina. ³ Anđeo ga je bacio u bezdan te zaključao i zapečatio vrata, kako Zmaj ne bi mogao zavoditi narode dok ne prođe tisuću godina. Nakon toga Zmaj će biti nakratko pušten.

⁴ Onda sam primijetio prijestolja. Na njima su sjedili oni kojima je dana vlast da sude. Spazio sam i duše onih kojima je odrubljena glava zbog svjedočenja za Isusa i Božju poruku. Oni se nisu pokorili Zvijeri ni njezinom kipu i nisu primili njezin žig na svoja čela ili ruke. Oni su se vratili u život i kraljevali s Kristom tisuću godina. ⁵ Ostali mrtvi nisu se vratili u život dok nije prošlo tisuću godina. To je prvo uskrsnuće. ⁶ Blagoslovljeni su i sveti oni koji sudjeluju u prvom uskrsnuću. Druga smrt nema nikakvu moć nad njima. Umjesto toga, oni će biti Božji i Kristovi svećenici. Oni će vladati s njim tisuću godina.

Sotonin poraz

⁷ A kad prođe tisuću godina, Sotona će biti oslobođen iz svoje tamnice. ⁸ Izaći će da zavodi narode Goga i Magoga^[a] koji se nalaze širom Zemlje. Okupit će ih sve zajedno za rat. Bit će ih bezbroj—poput pijeska na morskoj obali. ⁹ Sotonina je vojska prošla po svoj Zemlji. Opkolila je tabor Božjih ljudi i voljeni grad. No vatra je sišla s neba i uništila Sotoninu vojsku. ¹⁰ Tada je đavao, koji ih je zaveo, bačen u jezero gorućega sumpora. Tu su se već nalazili Zvijer i lažni prorok. Oni će biti mučeni zauvijek—danju i noću.

Sud nad ljudima

¹¹ Tada sam spazio veliko, bijelo prijestolje i onoga što sjedi na njemu. Zemlja i nebo nestali su pred njim bez traga. ¹² Onda sam vidio mrtve, male i velike, kako stoje pred prijestoljem. Otvorile su se neke knjige. A otvorila se i Knjiga života. Mrtvima je suđeno prema njihovim djelima zapisanim u knjigama. ¹³ More je predalo mrtve koji su bili u njemu. Smrt i svijet mrtvih predali su mrtve koji su bili u njima. Svakoj je osobi suđeno prema njezinim djelima. ¹⁴ Tada su Smrt i svijet mrtvih bačeni u goruće jezero. To je goruće jezero druga smrt. ¹⁵ A tko god se nije našao upisan u Knjigu života, bačen je u goruće jezero.

2 »A sad, svećenici, ova je opomena za vas: ² Ako ne poslušate i ne odlučite iskazati čast mome imenu«, kaže BOG Svevladar, »poslat ću na vas prokletstvo i prokleti vaše blagoslove. I već sam ih prokleo jer mi niste odlučili iskazati čast.

³ Evo, kaznit ću vaše potomke, a vama ću razmazati izmet po licu—izmet žrtava koje prinosite. Zatim ćete biti uklonjeni iz moje prisutnosti.^{[a] 4} Tada ćete znati da sam vam dao ovu opomenu da bi se nastavio moj savez s Levijevim potomcima«, kaže BOG Svevladar. ⁵ »Moj je savez s njima bio život i blagostanje—i to sam im dao. Oni su me poštovali, gajili su strahopoštovanje prema mom imenu. ⁶ Poučavali su istinu. Ništa nepravedno nisu govorili. Živjeli su sa mnom ispravno i čestito. Mnogi su se zbog njih odvratili od grijeha. ⁷ Svećenik treba poučavati znanje o Bogu, a ljudi trebaju od njega tražiti pouku jer je on glasnik BOGA Svevladara.

⁸ No vi ste skrenuli s pravog puta. Svojim ste učenjem mnoge naveli da čine krivo. Iskvarili ste savez s Levijem«, kaže BOG Svevladar. ⁹ »Zato vas činim prezrenima i poniženima pred cijelim narodom. Niste se držali mojih zakona i pristrano ste ih primjenjivali.«

Narod Jude nevjeran je Bogu

¹⁰ Zar nemamo svi jednog oca? Zar nas nije stvorio jedan Bog? Zašto smo onda nevjerni jedan drugome i tako kršimo savez svojih predaka? ¹¹ Narod je Jude postao nevjeran. Učinili su grozotu u Izraelu i Jeruzalemu. Oskvrnuli su svetište koje BOG voli jer su se ženili strankinjama koje štuju strane bogove.^{[b] 12} BOG će iskorijeniti iz Jakovljevog naroda^[c] svakoga tko je to učinio. I svakoga tko za počinitelja prinosi žrtvu BOGU Svevladaru.

¹³ K tomu, još i ovo činite: suzama prekrivate Božji žrtvenik, plačući i naričući. Ali on više ne obraća pažnju na vašu žrtvu i ne želi je primiti.

¹⁴ A vi pitate: »Zašto je tako?«

Zato što je BOG svjedok između tebe i supruge s kojom si od mladosti. A ti si joj bio nevjeran iako ti je partnerica s kojom si sklopio bračni savez. ¹⁵ Nije li Bog učinio da budete jedno tijelo i jedan duh? Zašto? Zato što želi pobožno potomstvo. Stoga, pazi da ne budeš nevjeran supruzi s kojom si od mladosti.^[d]

¹⁶ BOG Izraelov kaže: »Ako čovjek mrzi svoju ženu toliko da se želi razvesti od nje, svi vide da je nepravedan«. Tako kaže BOG Svevladar. Zato dobro pazite da ne budete nevjerni.

Dan Božjeg suda

¹⁷ Dojadili ste BOGU svojim riječima.

»Kako smo mu dojadili?« pitate.

Tako što govorite: »Svi koji čine zlo, dobri su u BOŽJIM očima i dragi su mu«, ili: »Gdje je Bog koji bi trebao dijeliti pravdu?«

19 Tada je Pilat naredio da se Isus odvede i bičuje. ² Vojnici su ispleli krunu od trnja i stavili mu je na glavu. Ogrnuli su ga purpurnim ogrtačem. ³ Zatim su dolazili k njemu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« i udarali ga po licu.

⁴ Pilat je ponovo izašao i rekao im: »Čujte, izvodim ga pred vas da biste znali kako ja ne nalazim ništa zbog čega bih ga optužio.« ⁵ Tada je izašao Isus, noseći krunu od trnja i purpurni ogrtač. A Pilat im je rekao: »Evo čovjeka!«

⁶ Kad su ga vodeći svećenici i hramski čuvari spazili, počeli su vikati: »Razapni ga! Razapni ga!«

Pilat im je rekao: »Uzmite ga vi i razapnite! Ja ne mogu dokazati da je kriv!«

⁷ »Mi imamo Zakon«, odgovorili su mu Židovi, »i prema njemu on mora umrijeti jer je tvrdio da je Božji Sin!«

⁸ Kad je Pilat ovo čuo, još se više uplašio. ⁹ Vratio se u palaču i upitao Isusa: »Odakle si ti?« A Isus mu nije odgovorio. ¹⁰ Na to mu je Pilat rekao: »Ne želiš mi odgovoriti? Zar ne znaš da ja imam vlast da te oslobodim ili da te razapnem?«

¹¹ »Ti nada mnom ne bi imao nikakvu vlast«, odgovorio mu je Isus, »da ti je nije dao Bog. Zato je grijeh onoga tko me tebi predao veći nego tvoj.«

¹² Kad je to čuo, Pilat je pokušao naći načina da oslobodi Isusa. No Židovi su vikali: »Ako ga oslobodiš, nisi carev prijatelj. Svatko tko se proglašava kraljem, suprotstavlja se caru.«

¹³ Kad je Pilat to čuo, izveo je Isusa i sjeo na sudačku stolicu na mjestu zvanom »kameni pločnik«, aramejski »Gabata«. ¹⁴ Bio je dan pripreme za Pashu, negdje oko podne. Pilat je rekao Židovima: »Evo vašega kralja!«

¹⁵ Oni su vikali: »Vodi ga! Vodi ga! Razapni ga!«

Pilat ih je upitao: »Da razapnem vašega kralja?«

Vodeći su svećenici odgovorili: »Mi nemamo drugoga kralja osim cara.«

¹⁶ Tada im ga je Pilat predao da ga razapnu.

Isusa razapinju na križ

(Mt 27,32-44; Mk 15,21-32; Lk 23,26-43)

Vojnici su odveli Isusa. ¹⁷ Isus je sâm nosio svoj križ na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota. ¹⁸ Ondje su ga razapeli zajedno s još dvojicom. Svaki je bio s jedne strane, a Isus u sredini. ¹⁹ Pilat je dao napisati i natpis koji su stavili na križ. Na njemu je pisalo: »Isus Nazarećanin, kralj židovski.« ²⁰ Mnogi su Židovi pročitali taj natpis jer se mjesto, na kojem je Isus bio razapet, nalazilo u blizini grada. Natpis je bio na hebrejskom, latinskom i grčkom. ²¹ Židovski vodeći svećenici na to su rekli Pilatu: »Nemojte napisati ‘kralj židovski’, nego ‘Ovaj je čovjek tvrdio: ja sam kralj židovski.’«

²² Pilat je odgovorio: »Što sam napisao, napisao sam!«

²³ Nakon što su razapeli Isusa, vojnici su uzeli njegovu odjeću i podijelili je na četiri dijela. Svaki je uzeo jedan dio, a uzeli su i njegovu tuniku. Ona nije bila šivana, već satkana u jednom komadu, odozgo nadolje. ²⁴ Zato su vojnici rekli jedan drugomu: »Ne trgajmo je! Radije bacimo kocku da vidimo kome će pripasti!« Time se ispunilo Sveto pismo koje kaže:

Tako su postupili vojnici.

²⁵ Uz Isusov su križ stajale njegova majka, sestra njegove majke te Marija, Kleofina žena, i Marija iz Magdale. ²⁶ Isus je spazio svoju majku i nedaleko od nje učenika, kojeg je jako volio, te je rekao majci: »Draga ženo, evo ti sina!« ²⁷ Potom je rekao učeniku: »Evo ti majke!« On ju je odmah potom uzeo u svoj dom.

Isusova smrt

(Mt 27,45-56; Mk 15,33-41; Lk 23,44-49)

²⁸ Nakon toga, Isus je znao da se ispunilo sve što se trebalo dogoditi pa je rekao da bi se obistinilo Sveto pismo: »Žedan sam.«^{[b] 29} Ondje je bio vrč pun octa. Nataknuli su spužvu natopljenu octom na izopovu stabljiku i primaknuli je Isusovim ustima. ³⁰ Isus je uzeo gutljaj i rekao: »Svršeno je!« Spustio je glavu i izdahnuo.

³¹ Bio je dan pripreme, uoči šabata. Da tijela ne bi ostala na križevima na šabat—jer je tog šabata bio poseban blagdan—Židovi su zamolili Pilata da naredi da se razapetima slome noge i da ih se ukloni. ³² Stoga, vojnici su došli i polomili noge prvo jednom pa onda drugom čovjeku koji su bili razapeti s Isusom. ³³ Kad su došli do Isusa, vidjeli su da je već mrtav pa mu nisu slomili noge, ³⁴ nego mu je jedan od vojnika kopljem probio bok. Iz rane je isti tren potekla i krv i voda. ³⁵ To je ispričao onaj koji je to vidio svojim očima. Njegovo je svjedočanstvo točno i on zna da govori istinu. Ispričao je to da biste i vi mogli vjerovati. ³⁶ Tako se zbilo da bi se ispunilo Sveto pismo, koje kaže: »Ni jedna kost neće mu biti slomljena.^[c]« ³⁷ A na drugome mjestu Sveto pismo kaže: »Gledat će onoga koga su proboli.^[d]«

Isusov ukop

(Mt 27,57-61; Mk 15,42-47; Lk 23,50-56)

³⁸ Nakon toga, Josip iz Arimateje zamolio je Pilata da mu dopusti skinuti Isusovo tijelo s križa. Josip je bio Isusov učenik, ali u tajnosti, jer se bojao Židova. Pilat mu je dopustio da uzme Isusovo tijelo pa je Josip otišao i uzeo ga. ³⁹ S njim je bio i Nikodem, onaj koji je jednom ranije došao noću k Isusu. Donio je oko pedeset litara mješavine mirisne smirne i aloje. ⁴⁰ Potom su uzeli Isusovo tijelo i omotali ga lanenim zavojima namočenim u mirisne trave, prema židovskim pogrebnim običajima. ⁴¹ Na mjestu gdje je Isus bio razapet nalazio se vrt. U vrtu je bio novi grob, u koji još nitko nije bio položen. ⁴² Budući da je bio židovski dan pripreme za šabat, dan odmora, a grob je bio u blizini, položili su Isusa u njega.