M’Cheyne Bible Reading Plan

Ahazija, kralj Jude

(2 Kr 8,25-29; 9,21-28)

22 Stanovnici Jeruzalema za kralja su postavili Ahaziju, Joramovog najmlađeg sina. Svu su njegovu stariju braću poubijali ljudi koji su došli s Arapima i upali u tabor. Tako je Ahazija, sin judejskoga kralja Jorama, postao kralj.

² Ahazija je imao dvadeset i dvije godine^[a] kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao godinu dana. Majka mu se zvala Atalija i bila je Omrijeva unuka. ³ Postupao je kao pripadnici Ahabove obitelji. Njegova ga je majka poticala na zlo. ⁴ U BOŽJIM je očima bio kralj koji čini zlo, kao što je činila i Ahabova obitelj. Oni su ga savjetovali nakon smrti njegovog oca, što ga je naposljetku odvelo u propast. ⁵ Slušao je njihove savjete i krenuo s Joramom, sinom izraelskoga kralja Ahaba, u rat protiv Hazaela, kralja Arama. Bilo je to kod Ramota u Gileadu, gdje su Aramejci ranili Jorama. ⁶ On se vratio u Jezreel kako bi se oporavio od rana koje je zadobio u Rami, u borbi protiv aramejskoga kralja Hazaela.

A judejski je kralj Ahazija, Joramov sin, otišao u Jezreel vidjeti ranjenog Jorama, Ahabovog sina. ⁷ Bog je učinio da to bude Ahazijina propast. Kad je ondje stigao, otišao je s Joramom k Jehuu, Nimšijevom sinu, kome je BOG namijenio da uništi Ahabovu obitelj. ⁸ Dok je Jehu izvršavao kaznu nad Ahabovom obitelji, zatekao je ondje i poubijao judejske službenike i Ahazijine rođake koji su bili u kraljevoj službi. ⁹ Tražio je i samog Ahaziju. Njegovi su ga ljudi uhvatili dok se skrivao u Samariji. Doveden je k Jehuu i pogubljen. Ipak, dostojno su ga sahranili. Govorili su: »Bio je potomak Jošafata, koji je svim srcem slijedio BOGA.« Tako u Ahazijinoj obitelji nije ostao nitko tko bi bio sposoban vladati kraljevstvom.

Atalija, kraljica Jude

(2 Kr 11,1-16)

¹⁰ Kad je Ahazijina majka Atalija shvatila da je njezin sin mrtav, odlučila je uništiti cijelu kraljevsku obitelj Judinog plemena. ¹¹ No Jošabata, kći kralja Jorama, ukrala je Ahazijinog sina Joaša, da ga ne ubiju s ostalim potomcima kraljevske obitelji. Sakrila ga je s njegovom dojiljom u spavaonicu. Jošabata, kći kralja Jorama i žena svećenika Jojade, bila je Ahazijina sestra. Zato ga je i sakrila pred Atalijom pa nije bio ubijen. ¹² Ostao je s njima sakriven šest godina u Božjem Hramu dok je Atalija vladala zemljom.

23 No sedme se godine Jojada odvažio i sklopio sporazum sa zapovjednicima vojnih postrojbi. Bili su to Azarija—Jerohamov sin, Išmael—Johananov sin, Azarija—Obedov sin, Maasej—Adajev sin i Elišafat—Zikrijev sin. ² Išli su po cijeloj Judi i okupljali Levite iz svih judejskih gradova i poglavare izraelskih obitelji. Potom su došli u Jeruzalem. ³ Cijela zajednica, okupljena u Božjem Hramu, sklopila je savez s kraljem.

Jojada im je rekao: »Vladat će kraljev sin. BOG je to objavio o Davidovim potomcima. ⁴ Ovako ćete učiniti: trećina vas svećenika i Levita, koji ste na dužnosti na šabat, dan odmora, čuvat će ulaze u Hram, ⁵ druga će trećina biti u kraljevskoj palači, a treća na Vratima utemeljenja^[b]. Svi ostali neka budu u dvorištima BOŽJEGA Hrama. ⁶ Ne puštajte nikog u BOŽJI Hram, osim svećenika i Levita na dužnosti. Oni smiju ući jer su posvećeni. Svi ostali neka vrše BOŽJE odredbe kako su im dane. ⁷ Leviti trebaju okružiti kralja, s oružjem u svojim rukama. Ubijte svakoga tko uđe u Hram. Ostanite uz kralja kamo god se bude kretao.«

⁸ Leviti i svi Judejci učinili su kako im je zapovjedio svećenik Jojada. Svaki je poveo svoje ljude, kako one na dužnosti tako i one koji nisu bili na dužnosti na šabat, dan odmora. Svećenik Jojada nije bio oslobodio dužnosti ni jedan svećenički red. ⁹ Razdijelio je zapovjednicima koplja te velike i male štitove koji su pripadali kralju Davidu, a čuvali su se u Božjem Hramu. ¹⁰ Rasporedio je ljude s oružjem u ruci oko Hrama i žrtvenika, od desne do lijeve strane. Štitili su kralja sa svih strana. ¹¹ Tada su izveli kraljevog sina i stavili mu krunu. Uručili su mu dokument Saveza^[c] i proglasili ga kraljem. Jojada i njegovi sinovi izvršili su nad njim obred pomazanja. Svi su vikali: »Živio kralj!«

¹² Kad je Atalija čula viku naroda, koji je trčao i slavio kralja, ušla je k njima u BOŽJI Hram. ¹³ Vidjela je kralja kako stoji uz kraljevski stup na ulazu u Hram, a pored njega službenike i trubače. Cijeli je narod zemlje radosno svirao u trube, a pjevači su glazbalima predvodili pjesmu slavljenja.

Tada je Atalija razderala svoju odjeću i povikala: »Izdaja! Izdaja!«

¹⁴ Svećenik Jojada pozvao je vojne zapovjednike i naredio im: »Izvedite je van kroz redove vojnika. Pogubite mačem nju i svakoga tko krene za njom.« Jojada nije htio da je pogube u BOŽJEM Hramu. ¹⁵ Vojnici su zgrabili Ataliju i ubili je na ulazu za konje u kraljevsku palaču.

Jojadine reforme

(2 Kr 11,17-21)

¹⁶ Jojada je sklopio savez u kojem su se on, kralj i narod obavezali da će biti BOŽJI narod. ¹⁷ Tada je cijeli narod otišao u Baalov hram i sve srušio. Razbili su žrtvenike i kipove, a Baalovog svećenika Matana pogubili ispred žrtvenika.

¹⁸ Jojada je postavio svećenike i Levite da upravljaju BOŽJIM Hramom. Još ih je David bio postavio da u BOŽJEM Hramu prinose BOGU žrtve paljenice, kao što je pisano u Mojsijevom zakonu. Prema Davidovoj odredbi, radili su to uz radosno klicanje i pjesmu. ¹⁹ Na ulaze u BOŽJI Hram postavio je čuvare koji nisu dopuštali da uđe itko nečist.

²⁰ Poveo je vojne zapovjednike, velikodostojnike, poglavare naroda i sav narod zemlje. Izveli su kralja iz BOŽJEGA Hrama i uveli ga u kraljevsku palaču kroz gornja vrata. Posjeli su ga na kraljevsko prijestolje. ²¹ Cijeli narod zemlje se radovao. Nakon što je Atalija pogubljena mačem, u gradu je zavladao mir.

Anđeo i mali svitak

10 Tada sam vidio jednog drugoga moćnog anđela kako silazi s neba. Bio je ogrnut oblakom. Oko glave je imao dugu. Lice mu je bilo kao sunce, a noge kao vatreni stupovi. ² U ruci je držao mali razmotani svitak. ³ Svoju je desnu nogu stavio u more, a lijevu na kopno. Povikao je jakim glasom, sličnim lavljoj rici, a kad je povikao, začuli su se glasovi sedam gromova. ⁴ Kad je sedam gromova progovorilo, htio sam to zapisati, ali sam čuo glas s neba koji je rekao: »Zadrži u tajnosti ono što je sedam gromova reklo! To nemoj zapisati!«

⁵ Tada je anđeo, kojeg sam vidio da stoji u moru i na kopnu, digao desnu ruku prema nebu. ⁶ Zakleo se po onome koji živi zauvijek, koji je stvorio nebo i sve što je u njemu, i Zemlju i sve što je na njoj, i more i sve što je u njemu: »Neće više biti odgode. ⁷ Ali kad dođe vrijeme da sedmi anđeo zatrubi u svoju trubu, tada će se dovršiti Božji tajni naum, kako je Bog najavio svojim slugama—prorocima.«

⁸ Tada sam ponovo začuo isti glas s neba kako mi govori: »Idi i uzmi otvoreni svitak iz ruku anđela što stoji u moru i na kopnu.«

⁹ Otišao sam do anđela i zatražio ga taj mali svitak, a anđeo mi je rekao: »Uzmi i pojedi ga! Od njega će ti biti gorko u trbuhu, ali će ti u ustima biti sladak kao med.« ¹⁰ Uzeo sam mali svitak iz anđelove ruke i pojeo ga. U ustima mi je bio sladak kao med, ali nakon što sam ga pojeo, u trbuhu mi je postalo gorko. ¹¹ Tada mi je rečeno: »Moraš ponovo proricati o mnogim rasama, narodima, jezicima i kraljevima.«

Četvera kola

6 Ponovo sam digao pogled i vidio četvera kola kako izlaze između dvije brončane planine. ² Prva su kola vukli riđi konji, druga crni, ³ treća bijeli, a četvrta šareni.

⁴ »Što oni znače, gospodaru?« pitao sam anđela koji je sa mnom razgovarao.

⁵ Odgovorio je: »To su četiri nebeska duha^[a], koji izlaze nakon što su se javili na dužnost pred Gospodarem cijeloga svijeta. ⁶ Kola s crnim konjima idu na sjever, ona s bijelima idu na zapad, a ona sa šarenima na jug.«

⁷ Kad su snažni konji izašli, bili su nestrpljivi da izvide cijelu zemlju. Čim im je rečeno: »Idite i izvidite cijelu zemlju!«, oni su krenuli.

⁸ Zatim mi je Gospodar doviknuo: »Gledaj, oni koji su otišli na sjever, umirili su BOŽJI duh u sjevernoj zemlji Babiloniji te se on više ne ljuti.«

Kruna za vrhovnog svećenika Jošuu

⁹ Zatim sam primio poruku od BOGA: ¹⁰ »Primi darove od prognanika Heldaja, Tobije i Jedaje, koji su došli iz Babilona. Istog dana idi u kuću Jošije, Sefanijinog sina. ¹¹ Od srebra i zlata, koje će ti oni dati, napravi krunu. Stavi je na glavu Jošue, Josadakovog sina, vrhovnog svećenika. ¹² Zatim mu reci: ‘BOG Svevladar kaže: »Evo čovjeka čije je ime Izdanak. On će narasti i ponovo sagraditi BOŽJI Hram. ¹³ Da, ponovo će sagraditi BOŽJI Hram i primiti kraljevsku čast. Sjedit će i vladati na prijestolju. Pokraj prijestolja^[b] bit će svećenik. Njih će dvojica skladno surađivati.«’

¹⁴ A kruna će se nalaziti u BOŽJEM Hramu i bit će na čast Heldaju, Tobiji, Jedaji i Jošiji, Sefanijinom sinu. ¹⁵ Oni koji su daleko, doći će zidati BOŽJI Hram. Tada ćete znati da me BOG Svevladar poslao k vama. To će se dogoditi ako u potpunosti poslušate svog BOGA.«

Slijepac od rođenja

9 Šećući uokolo, Isus je primijetio nekog slijepca. Čovjek je bio slijep od rođenja. ² »Učitelju«, upitali su ga njegovi učenici, »tko je sagriješio da se rodio slijep? On ili njegovi roditelji?«

³ »Ni on ni njegovi roditelji«, odgovorio im je Isus. »Rodio se slijep da bi se na njemu pokazala Božja moćna djela. ⁴ Dok je dan, moram činiti djela onoga koji me poslao. Kada padne noć, nitko ne može raditi. ⁵ Dokle god sam na svijetu, njegovo sam svjetlo.«

⁶ Kad je to izgovorio, pljunuo je na zemlju, napravio od sline blato i njime premazao čovjeku oči. ⁷ Potom mu je rekao: »Idi do bazena Siloama i umij se!«—Siloam znači »Poslan«. Čovjek je otišao, umio se i vratio gledajući.

⁸ Njegovi susjedi i oni koji su ga prije često viđali kako prosi pitali su se: »Zar nije ono čovjek koji je stalno sjedio uz cestu i prosio?«

⁹ Neki su rekli: »Da, to je on!« Drugi pak: »Nije, samo mu je sličan.«

A on sâm je rekao: »Da, ja sam taj!«

¹⁰ »Kako se to dogodilo? Kako su ti se otvorile oči?« pitali su ga.

¹¹ Odgovorio je: »Čovjek kojeg zovu Isus napravio je blato, premazao mi njime oči i rekao: ‘Idi do Siloama i umij se!’ Otišao sam, pa kad sam se umio, progledao sam.«

¹² Upitali su ga: »Gdje je on?«

¹³ Ljudi su tada farizejima doveli čovjeka koji je ranije bio slijep. ¹⁴ A bio je šabat, dan odmora, kad je Isus načinio blato i otvorio čovjeku oči. ¹⁵ Farizeji su ga još jednom počeli ispitivati kako je progledao.

¹⁶ Neki od farizeja počeli su govoriti: »Ovaj čovjek nije došao od Boga jer ne poštuje zakon o šabatu.«

»Kako jedan grešnik«, govorili su pak drugi, »može činiti ovakve čudesne znakove?« Tako je među njima došlo do razdora.

¹⁷ Ponovo su upitali slijepca: »Što ti misliš o Isusu, sada kada ti je otvorio oči?«

»On je prorok!« odgovorio im je.

¹⁸ Židovi mu nisu vjerovali da je bio slijep i da je progledao pa su pozvali njegove roditelje ¹⁹ i ispitivali ih: »Je li ovo vaš sin, za kojega kažete da je bio slijep od rođenja? Pa kako onda sada vidi?«

²⁰ Njegovi su roditelji odgovorili: »Znamo da je on naš sin i da se rodio slijep, ²¹ ali ne znamo kako je progledao niti tko mu je otvorio oči. Pitajte njega! Dovoljno je odrastao da govori sâm za sebe.« ²² Tako su govorili jer su se bojali Židova. Židovi su bili odlučili da svakoga tko prizna da je Isus Mesija izopće iz sinagoge. ²³ Zato su njegovi roditelji rekli: »Pitajte njega! Dovoljno je odrastao.«

²⁴ Tada su drugi put pozvali čovjeka, koji je bio slijep, i naredili mu: »Iskaži Bogu čast! Priznaj istinu! Znamo da je čovjek, koji ti je otvorio oči, grešnik.«

²⁵ »Je li grešnik ili nije, ne znam«, odvratio im je. »Znam samo jedno: bio sam slijep, a sada vidim!«

²⁶ »Što ti je učinio?« pitali su ga. »Kako ti je otvorio oči?«

²⁷ Odgovorio im je: »Već sam vam ispričao, ali niste htjeli slušati. Zašto to želite ponovo čuti? Zar i vi želite postati njegovi učenici?«

²⁸ Tada su ga počeli ismijavati i govoriti mu: »Ti si njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici. ²⁹ Znamo da se Bog obratio Mojsiju, ali ne znamo odakle dolazi ovaj čovjek.«

³⁰ »Zaista je čudno«, odvratio im je, »da vi ne znate odakle on dolazi, a meni je otvorio oči! ³¹ Poznato je da Bog ne uslišava grešnike, nego onoga tko mu je odan i tko mu se pokorava. ³² Otkad je svijeta, još se nije čulo da je netko otvorio oči slijepcu od rođenja. ³³ Da ovaj čovjek nije od Boga, ništa ne bi mogao učiniti.«

³⁴ Odvratili su mu: »Pun si grijeha od rođenja i ti bi nas nečemu učio!« I izbacili su ga iz sinagoge.

Duhovna sljepoća

³⁵ Isus je čuo da su čovjeka izbacili iz sinagoge. Našao ga je i upitao: »Vjeruješ li u Sina Čovječjeg?«

³⁶ »A tko je taj, gospodine?« odvratio je čovjek. »Kaži mi, pa ću povjerovati u njega.«

³⁷ »Gledaš u njega«, rekao mu je Isus. »To je onaj koji sada razgovara s tobom.«

³⁸ »Vjerujem, Gospodine!« rekao je i poklonio se pred Isusom.

³⁹ A Isus je rekao: »Ja sam došao na ovaj svijet da bi se svijetu moglo suditi. Došao sam da progledaju oni koji ne vide, a oslijepe oni koji vide.«

⁴⁰ Neki farizeji, koji su bili s Isusom, čuli su to i rekli mu: »Zar smo i mi slijepi?«

⁴¹ »Kad biste bili slijepi«, odvratio im je Isus, »ne biste imali grijeha, ali sada kažete: ‘Vidimo’. Time vaš grijeh ostaje.«