M’Cheyne Bible Reading Plan

18 Kad je Jošafat stekao veliko bogatstvo i čast, brakom je povezao svoju obitelj s obitelji izraelskog kralja Ahaba.^{[a] 2} Nakon nekoliko godina otišao je kod Ahaba u Samariju. Da bi ugostio judejskoga kralja i njegovu pratnju, Ahab je tom prilikom zaklao mnogo ovaca i goveda. Nagovarao ga je da krenu u vojni pohod na grad Ramot u Gileadu.

³ Izraelski je kralj Ahab pitao judejskoga kralja Jošafata: »Ideš li sa mnom na Ramot Gilead?«

Jošafat je odgovorio: »Ti i ja bit ćemo kao jedno. Moji će se ljudi boriti uz tvoje.«

⁴ No tražio je od Ahaba: »Prvo trebamo saznati što BOG kaže o tome.«

⁵ Tada je izraelski kralj okupio četiristo proroka i tražio od njih odgovor na pitanje: »Trebamo li ići u rat protiv Ramot Gileada ili ne?«

»Idite«, odgovorili su oni, »jer Bog će kralju dati pobjedu.«

⁶ No Jošafat je pitao: »Ima li ovdje još koji BOŽJI prorok kojem možemo postaviti isto pitanje?«

⁷ Izraelski je kralj odgovorio Jošafatu: »Ima još jedan čovjek kojeg možemo pitati da nam objavi BOŽJU volju. Ali ja ga mrzim jer mi nikad ne prorokuje dobro, nego samo loše. To je Mikaja, Jimlin sin.«

Jošafat je nato rekao: »Kralj ne bi trebao tako govoriti.«

⁸ Tada je izraelski kralj poslao jednoga svog službenika da odmah dovede Mikaju, Jimlinog sina.

⁹ Kralj Izraela i kralj Jude sjedili su na svojim prijestoljima na gumnu^[b] ispred gradskih vrata Samarije, odjeveni u kraljevske odore. Pred njima su prorokovali svi okupljeni proroci.

¹⁰ Sidkija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove^[c] i rekao Ahabu: »BOG ti objavljuje da ćeš ovako probadati Aramejce, sve dok ih ne uništiš.«

¹¹ Svi su proroci isto prorokovali: »Idi na Ramot u Gileadu i pobijedit ćeš. BOG će ti predati grad.«

¹² U međuvremenu, kraljev je službenik tražio Mikaju. Kad ga je našao, rekao mu je: »Svi proroci jednoglasno kralju prorokuju uspjeh. I ti mu reci isto.«

¹³ No Mikaja odgovori: »Zaklinjem se BOGU, govorit ću samo ono što govori moj Bog.«

¹⁴ Kad je stigao pred Ahaba, kralj ga upita: »Mikaja, da idemo u bitku protiv Ramot Gileada ili ne?«

»Idi i uspjet ćeš«, odgovori Mikaja, »jer, bit će ti predani.«

¹⁵ No kralj je sumnjao: »Koliko te puta moram zaklinjati da mi kažeš istinu? Što govori BOG?«

¹⁶ Mikaja tada odgovori: »Vidim cijeli Izrael raštrkan po brdima, kao stado bez pastira. A BOG govori: ‘Ovaj narod nema gospodare. Neka se svatko mirno vrati kući.’«

¹⁷ Izraelski je kralj rekao Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi ovaj prorok nikad ne prorokuje dobro, nego uvijek loše?«

¹⁸ A Mikaja će: »Slušaj sad poruku BOGA. Vidio sam BOGA kako sjedi na svom prijestolju, a cijela mu nebeska vojska stoji zdesna i slijeva.

¹⁹ Pitao je: ‘Tko će namamiti izraelskog kralja Ahaba da napadne Ramot Gilead i ondje pogine?’

Jedni su predlagali jedno, a drugi drugo. ²⁰ Tada je jedan duh stao pred BOGA i ponudio se: ‘Ja ću ga namamiti.’ A BOG je pitao: ‘Kako?’ ²¹ ‘Bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka’, rekao je. ‘Ti ćeš ga uspjeti prevariti’, rekao je BOG. ‘Idi i učini tako.’

²² Eto, sad znaš da je BOG stavio duha laži u usta tvojih proroka. BOG ti objavljuje propast.«

²³ Tada je Sidkija, Kenaanin sin, prišao Mikaji i ošamario ga. »Zar je BOŽJI duh mene napustio da bi govorio tebi?« upitao je.

²⁴ A Mikaja odgovori: »Vidjet ćeš onog dana kad se budeš pokušavao sakriti na tajno mjesto.«

²⁵ Izraelski je kralj tada zapovjedio: »Uhvatite Mikaju i odvedite ga upravitelju grada Amonu i kraljevom sinu Joašu. ²⁶ Poručite im: ‘Bacite Mikaju u zatvor. Ne dajte mu ništa osim kruha i vode, sve dok se ne vratim u miru.’«

²⁷ A Mikaja je rekao: »Ako se ti vratiš u miru, to će značiti da BOG nije govorio kroz mene.«

Zatim se obratio okupljenom narodu: »Upamtite moje riječi!«

²⁸ Izraelski kralj Ahab i judejski kralj Jošafat krenuli su u vojni pohod na Ramot u Gileadu.

²⁹ Ahab je rekao Jošafatu: »Prerušit ću se i ući u bitku. A ti obuci moju kraljevsku odoru.«

I tako je izraelski kralj ušao prerušen u bitku.

³⁰ Kralj Arama zapovjedio je zapovjednicima svojih bojnih kola: »Ne napadajte nikoga, koliko god bio važan, nego samo izraelskog kralja.«

³¹ Kad su zapovjednici bojnih kola ugledali Jošafata, mislili su da je izraelski kralj.

Krenuli su na njega, a on je počeo vikati. BOG mu je pomogao skrenuvši napad dalje od njega. ³² Kad su zapovjednici shvatili da nije izraelski kralj, prestali su ga napadati. ³³ No jedan je ratnik nasumce odapeo strijelu i pogodio izraelskog kralja. Strijela se zabila točno između dvije ploče njegovog oklopa.

Kralj je rekao vozaču svojih kola: »Okreni kola. Izvedi me iz bitke. Ranjen sam.«

³⁴ Bitka je bjesnjela cijeli dan. Izraelski kralj oslonio se na stranicu svojih kola. Tako je bio uspravljen sve do večeri, naočigled Aramejaca. Umro je u sumrak.

Božji narod

7 Nakon toga, vidio sam četiri anđela kako stoje na četiri kraja Zemlje. Zadržavali su četiri zemaljska vjetra, tako da ni jedan ne može puhati ni po zemlji, ni po moru, ni po bilo kojem drvetu. ² Tada sam vidio drugog anđela kako dolazi s istoka. Nosio je pečat živoga Boga. Snažno je povikao četvorici anđela kojima je dana vlast da nanesu štetu zemlji i moru. ³ Rekao je: »Ne nanosite štetu zemlji, moru ili drveću dok sluge našega Boga ne obilježimo pečatom na njihovim čelima!« ⁴ Tada sam čuo ukupan broj onih koji su označeni pečatom: bilo ih je sto četrdeset i četiri tisuće iz svih plemena izraelskog naroda.

Veliko mnoštvo

⁹ Nakon toga pogledao sam, a ispred mene nalazilo se veliko mnoštvo koje nitko nije mogao izbrojiti. Tu su bili ljudi iz svakoga naroda, plemena, rase i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom. Imali su na sebi duge bijele ogrtače i u rukama su držali palmine grane. ¹⁰ Vikali su jakim glasom: »Spasenje pripada našem Bogu koji sjedi na prijestolju i Janjetu!« ¹¹ Svi su anđeli stajali oko prijestolja, starješina i četiriju bića. Pali su ničice pred prijestoljem i slavili Boga. ¹² Govorili su: »Amen! Hvala, slava, mudrost, zahvalnost, čast, moć i snaga pripadaju našem Bogu uvijek i zauvijek. Amen!«

¹³ Tada me jedan starješina upitao: »Tko su ovi ljudi u dugim bijelim ogrtačima? Odakle su došli?«

¹⁴ Odgovorio sam mu: »Gospodine, ti to znaš.«

A starješina mi je rekao: »Ovo su oni što su prošli veliku patnju. Oprali su i izbijelili svoje ogrtače u Janjetovoj krvi. ¹⁵ Zato sada stoje pred Božjim prijestoljem i danonoćno ga štuju u njegovom hramu. Onaj što sjedi na prijestolju štitit će ih svojom prisutnošću. ¹⁶ Oni nikada više neće biti gladni ni žedni. Nikada im više neće naškoditi sunce ni vrućina. ¹⁷ Janje na sredini prijestolja bit će njihov pastir. Vodit će ih na izvore vode koja daje život, a Bog će obrisati svaku suzu iz njihovih očiju.«

Vrhovni svećenik

3 Potom mi je pokazao vrhovnog svećenika Jošuu. Stajao je pred BOŽJIM anđelom, a Sotona^[a] mu je stajao zdesna, da ga kazni.

² Anđeo je Božji rekao Sotoni: »Neka te ukori BOG, Sotono! Neka te ukori BOG koji je izabrao Jeruzalem! Nije li Jošua kao komad drva koji je izvučen iz vatre?«

³ A Jošua je na sebi imao prljavu odjeću dok je stajao pred anđelom.

⁴ Tada je anđeo rekao onima koji su stajali pred njim: »Svucite s njega tu prljavu odjeću!«

A Jošui je rekao: »Evo, uklonio sam tvoju krivnju i obući ću te u svečanu odoru.«

⁵ Zatim sam ja progovorio i rekao: »Stavite mu čisti turban na glavu.«

I oni su mu stavili čisti turban na glavu te ga obukli u svečanu odoru pred BOŽJIM anđelom.

⁶ Potom je Božji anđeo objavio Jošui: ⁷ »BOG Svevladar kaže: ‘Ako budeš živio po mojoj volji i izvršavao ono što zapovijedam, upravljat ćeš mojim Hramom i njegovim dvorištima. Imat ćeš pristup meni kao anđeli koji stoje ovdje.

⁸ Poslušaj, veliki svećeniče Jošua, a i tvoji suradnici koji sjede pred tobom. Vi ste znak onoga što će se dogoditi kad dovedem svoga slugu—Izdanak. ⁹ Evo, pred Jošuu stavljam kamen sa sedam strana^[b]. U kamen ću urezati natpis’, kaže BOG Svevladar, ‘i u jednom ću danu ukloniti krivnju ove zemlje.’ ¹⁰ ‘Toga dana’, govori BOG Svevladar, ‘svaki će svoga bližnjega pozvati pod svoju lozu i smokvu, uživajući u miru i blagostanju^[c].’«

Isus hrani više od pet tisuća ljudi

(Mt 14,13-21; Mk 6,30-44; Lk 9,10-17)

6 Nakon toga, Isus je pošao na drugu obalu Galilejskog jezera koje se zove i Tiberijadsko. ² Mnoštvo je krenulo za njim jer su vidjeli čuda koja je učinio bolesnima. ³ Isus se popeo na brežuljak i ondje sjeo sa svojim učenicima. ⁴ Bližilo se vrijeme židovskoga blagdana Pashe.

⁵ Kad je Isus podigao pogled i vidio kako mu se približava veliko mnoštvo, rekao je Filipu: »Gdje ćemo kupiti kruh da nahranimo sve ove ljude?« ⁶ Tim ga je riječima zapravo iskušavao. Isus je već znao što će učiniti.

⁷ Filip mu je odgovorio: »Ni za dvije stotine srebrnjaka ne bi se moglo kupiti dovoljno kruha da svatko dobije barem komadić.«

⁸ Andrija, jedan od njegovih učenika i brat Šimuna Petra, rekao mu je: ⁹ »Ovdje je dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali premalo je to za tolike ljude!«

¹⁰ »Neka svi sjednu«, rekao je Isus. Uokolo je sve bilo obraslo travom pa su ljudi posjedali. Bilo je tu oko pet tisuća muškaraca. ¹¹ Tada je Isus uzeo kruhove, zahvalio Bogu i proslijedio ih ljudima koji su sjedili uokolo. Isto je učinio i s ribom, a svi su jeli koliko god su htjeli. Kad su se nasitili, ¹² Isus je rekao učenicima: »Sakupite komade koji su ostali, da ništa ne propadne.« ¹³ Tako su učinili i komadima su kruha napunili dvanaest košara. Toliko je preostalo nakon jela.

¹⁴ Kad su ljudi vidjeli čudesni znak koji je Isus učinio, počeli su govoriti: »Ovo je sigurno Prorok^[a] koji treba doći na svijet!«

¹⁵ Isus je znao da ga namjeravaju uhvatiti i na silu učiniti kraljem pa se ponovo sâm povukao na brdo.

Isus hoda po vodi

(Mt 14,22-27; Mk 6,45-52)

¹⁶ Kad se spustila večer, njegovi su se učenici spustili do jezera. ¹⁷ Ušli su u lađicu i otisnuli se preko jezera prema Kafarnaumu. Već je pala i noć, a Isus još uvijek nije došao k njima. ¹⁸ Puhao je jak vjetar te su se podigli veliki valovi. ¹⁹ Kad su učenici otplovili četiri ili pet kilometara prema pučini, ugledali su Isusa kako hoda po jezeru. Približavao se njihovoj lađici, a njih je uhvatio strah. ²⁰ »Ne bojte se! Ja sam«, rekao im je Isus. ²¹ Tada su ga primili u lađicu, a lađica se odjednom našla uz obalu, upravo na mjestu na koje su se bili uputili.

Narod traži Isusa

²² Osvanuo je novi dan. Mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali jezera, prisjetilo se da se ondje nalazila samo jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi učenici otplovili sami. ²³ Neke su lađice iz Tiberijade pristale blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio Bogu. ²⁴ Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa.

²⁵ Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?«

²⁶ Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se. ²⁷ Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.«

²⁸ »Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?«

²⁹ Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.«

³⁰ »Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati. ³¹ Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’^[b].«

³² Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba. ³³ Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.«

³⁴ »Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!«

³⁵ »Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti. ³⁶ Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete. ³⁷ Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni. ³⁸ Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. ³⁹ A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan. ⁴⁰ Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.«

⁴¹ Tada su Židovi počeli gunđati i prigovarati Isusu što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s Neba.« ⁴² Govorili su: »Pa to je Isus, Josipov sin! Poznajemo mu i oca i majku. Kako može tvrditi: ‘Ja sam sišao s Neba?’«

⁴³ Na to im je Isus rekao: »Prestanite mrmljati! ⁴⁴ K meni mogu doći samo oni koje Otac, koji me je poslao, dovede k meni. A ja ću ih uskrisiti u posljednji dan. ⁴⁵ Proroci su pisali: ‘Sve će ih Bog poučiti.’^[c] Svatko tko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni. ⁴⁶ To ipak ne znači da je itko vidio Oca. Oca je vidio samo onaj tko dolazi od njega. ⁴⁷ Govorim vam istinu. Tko vjeruje, ima vječni život. ⁴⁸ Ja sam kruh koji daje život. ⁴⁹ Vaši su preci jeli manu u pustinji pa su ipak umrli. ⁵⁰ Ovo je pak kruh koji je sišao s Neba. Tko jede ovaj kruh, neće nikada umrijeti. ⁵¹ Ja sam živi kruh koji je sišao s Neba. Tko bude jeo ovaj kruh, živjet će zauvijek. Kruh, koji ću ja dati, moje je tijelo koje dajem da svijet može živjeti.«

⁵² Tada su se Židovi počeli među sobom prepirati. Pitali su se: »Kako nam on može dati svoje tijelo za jelo?«

⁵³ Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Morate jesti tijelo Sina Čovječjeg i piti njegovu krv inače nećete imati u sebi život. ⁵⁴ Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. ⁵⁵ Moje je tijelo istinska hrana, a moja je krv istinsko piće. ⁵⁶ Tko jede moje tijelo i pije moju krv, živi u meni i ja u njemu. ⁵⁷ Otac, koji me poslao, živ je i ja živim zbog njega. Tako će i onaj koji mene jede, živjeti zbog mene. ⁵⁸ Ovo je kruh koji je sišao s Neba. Nije kao onaj što su ga jeli vaši preci pa ipak umrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.« ⁵⁹ Sve je ovo Isus rekao dok je poučavao u sinagogi^[d] u Kafarnaumu.

Mnogi napuštaju Isusa

⁶⁰ Kad su ovo čuli, mnogi su Isusovi učenici rekli: »Ovo je učenje teško prihvatiti. Tko to može slušati?«

⁶¹ Isus je u sebi znao da je bilo mrmljanja zbog njegovih riječi pa im je rekao: »Ovo vas učenje uznemiruje? ⁶² Što biste rekli kad biste vidjeli Sina Čovječjeg kako se vraća onamo gore, gdje je prije bio? ⁶³ Duh je taj koji daje život. Tijelo ga ne može dati. Riječi, koje sam vam uputio, jesu duh i daju život. Ipak, neki mi od vas ne vjeruju.« ⁶⁴ Isus je, naime, od samoga početka znao tko su ti koji ne vjeruju i tko je taj koji će ga izdati. Stoga je rekao: ⁶⁵ »Zato sam vam rekao: ‘Nitko ne može doći k meni ako mu to ne omogući Bog!’«

⁶⁶ Kad su to čuli njegovi učenici, mnogi su se povukli i nisu ga više slijedili.

⁶⁷ Tada je Isus upitao Dvanaestoricu: »Želite li i vi otići?«

⁶⁸ »Gospodaru«, odgovorio mu je Šimun Petar, »komu ćemo poći? Ti imaš riječi koje daju vječni život. ⁶⁹ Mi vjerujemo i znamo da si ti Božji Mesija^[e].«

⁷⁰ Isus im je odvratio: »Zar nisam ja odabrao vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao.«

⁷¹ Mislio je na Judu, sina Šimuna Iskariotskoga. Premda je bio jedan od dvanaestorice apostola, Juda je kasnije izdao Isusa.