M’Cheyne Bible Reading Plan

Asa, kralj Jude

(1 Kr 15,9-24)

14 Abija je umro i sahranjen je u Davidovom gradu. Njegov je sin Asa postao sljedeći kralj. Tijekom deset godina Asine vladavine u zemlji je bio mir. ² Asa je postupao dobro i pravedno pred svojim BOGOM. ³ Uklonio je poganske žrtvenike i svetišta na uzvisinama, srušio svete stupove i posjekao kipove božice Ašere. ⁴ Zapovjedio je Judejcima da traže BOGA svojih predaka te da se pridržavaju njegovih zakona i zapovijedi. ⁵ Iz svih je judejskih gradova uklonio poganska svetišta i žrtvenike za prinos tamjana. Za njegove je vladavine u kraljevstvu bio mir. ⁶ Utvrdio je gradove u Judi jer je u zemlji bilo mirno. Tih se godina nije ratovalo. BOG je Asi dao odmor.

⁷ Asa je rekao Judejcima: »Izgradimo ove gradove i okružimo ih zidinama, kulama i vratima ojačanima željezom. Zemlja je još uvijek naša jer smo slijedili svoga BOGA. Slijedili smo ga, a on nam je dao mir sa svih strana.«

Tako su gradili i uspješno se razvijali. ⁸ Asa je imao vojsku od 300.000 Judejaca i 280.000 tisuća Benjaminovaca. Judejci su bili naoružani velikim štitovima i kopljima, a Benjaminovci lakim štitovima i lukovima sa strijelama. Sve su to bili hrabri ratnici.

⁹ Etiopljanin Zerah krenuo je na njih vojskom od milijun ljudi i tristo bojnih kola. Probio se sve do grada Mareše. ¹⁰ Asa mu je krenuo ususret. Vojske su se suočile pred bitku u Sefatskoj dolini kod Mareše.

¹¹ Asa je zavapio svome BOGU: »BOŽE, samo ti možeš pomoći kad se slabi suprotstavljaju moćnima. Pomozi nam, BOŽE naš, jer u tebe se pouzdajemo i u tvoje smo ime krenuli protiv ove silne vojske. BOŽE, ti si naš Bog. Tebe čovjek ne može nadvladati.«

¹² I tako je BOG porazio vojsku Etiopljana pred Asom i Judejcima. Etiopljani su pobjegli. ¹³ Asa i njegovi ljudi progonili su ih sve do grada Gerara. Toliko je Etiopljana poginulo da se njihova vojska više nije okupila. BOG i njegova vojska potpuno su ih uništili. Judejci su sakupili velik plijen. ¹⁴ Uništili su sve gradove oko Gerara jer je u njima zavladao strah od BOGA. Judejci su opljačkali gradove i sakupili velik plijen. ¹⁵ Napali su i naseobine stočara te oteli mnogo ovaca i deva. Potom su se vratili u Jeruzalem.

Asine reforme

15 Duh je BOŽJI obuzeo Azariju, Odedovog sina. ² Izašao je u susret Asi i rekao mu: »Poslušaj me, Asa. Slušajte, svi ljudi Jude i Benjamina. BOG je s vama dokle god ste vi s njim. Ako ga budete tražili, naći ćete ga. No, ako ga zapostavite, on će zapostaviti vas. ³ Dugo je vremena Izrael bio bez pravog Boga, bez svećenika koji bi ih poučavali i bez Božjeg zakona. ⁴ Ali kad su se Izraelci u svojoj nevolji okrenuli BOGU Izraela, tražili su ga i pronašli. ⁵ U tim nemirnim vremenima nitko se nije mogao sigurno kretati. Među stanovnicima svih zemalja vladao je nemir i nered. ⁶ Uništavali su jedni druge. Narod je ustajao protiv naroda, grad protiv grada. Bog ih je izlagao svim vrstama nevolja. ⁷ No, vi budite hrabri! Nemojte odustati jer će vaš trud biti nagrađen.«

⁸ Asa je bio ohrabren kad je čuo proročke riječi proroka Azarije, Odedovog sina. Uklonio je odvratne idole iz cijele Jude i Benjamina, kao i iz gradova koje je bio zauzeo u Efrajimovom gorju. Obnovio je žrtvenik posvećen BOGU koji je stajao ispred ulaza u BOŽJI Hram. ⁹ Tada je okupio sve ljude iz Jude i Benjamina, kao i ljude iz Efrajimovog, Manašeovog i Šimunovog plemena koji su živjeli u Judi. Mnogi su se doselili iz Izraela kad su uvidjeli da je BOG uz Asu. ¹⁰ Okupili su se u Jeruzalemu, u trećemu mjesecu petnaeste godine Asine vladavine. ¹¹ Toga su dana prinosili žrtve BOGU od plijena koji su dotjerali. Žrtvovano je sedamsto goveda i sedam tisuća ovaca. ¹² Potom su se zakletvom obvezali da će svim svojim srcem i dušom slijediti Izraelovog BOGA. ¹³ Obvezali su se da će usmrtiti svakog, bio on mlad ili star, muškarac ili žena, tko odbije slijediti Izraelovog BOGA. ¹⁴ Zakleli su se BOGU uz glasne povike, uz zvukove truba i rogova^[a]. ¹⁵ Cijela Juda radovala se zbog ove prisege jer su se zakleli svim svojim srcem. Revno su tražili BOGA i pronašli ga, a BOG im je tada dao mir u cijeloj zemlji.

¹⁶ Kralj Asa je čak i svoju baku Maaku uklonio s položaja kraljice-majke jer je postavila odvratan lik božice Ašere. Asa ga je posjekao, smrvio i spalio u dolini potoka Kidrona. ¹⁷ Asa nije uklonio poganska svetišta iz Izraela premda je cijelog života i svim srcem bio vjeran BOGU. ¹⁸ On i njegov otac posvetili su Bogu zavjetne darove u srebru, zlatu i posuđu. Asa ih je pohranio u Hram. ¹⁹ Rata nije bilo sve do trideset i pete godine Asine vladavine.

Ivan gleda Nebo

4 Nakon toga sam pogledao, a ispred mene su bila otvorena vrata Neba. I začuo sam glas koji mi je prije govorio, a zvučao je poput trube. Rekao je: »Dođi ovamo gore i pokazat ću ti što će se dogoditi nakon ovoga!« ² Istoga me trenutka obuzeo Duh. Ispred mene je bilo prijestolje na Nebu i Netko je sjedio na njemu. ³ Onaj što je sjedio na prijestolju izgledao je kao drago kamenje, kao jaspis i sard. Svuda oko prijestolja bila je duga koja je izgledala kao smaragd. ⁴ Oko prijestolja su bila dvadeset i četiri druga prijestolja. Na njima su sjedili dvadeset i četiri starješine. Bili su obučeni u bijelo i imali su zlatne krune na glavama. ⁵ S prijestolja su dopirali bljeskovi munje, grmljavina i gromovi. Ispred prijestolja je gorjelo sedam baklji. One su sedam Božjih duhova. ⁶ Ispred prijestolja je bilo nešto nalik staklenome moru, prozirno poput kristala. Ispred prijestolja i sa svake njegove strane bila su četiri bića^[a]. Ta su bića bila puna očiju, sprijeda i straga.

⁷ Prvo je biće izgledalo kao lav; drugo je izgledalo kao vol; treće je imalo lice poput čovjeka; četvrto je izgledalo kao orao u letu. ⁸ Svako od četiri bića imalo je šest krila. Bića su bila puna očiju, izvana i iznutra. Ta bića i danju i noću bez prestanka govore:

⁹ Ta bića iskazuju slavu, čast i zahvalnost onome koji sjedi na prijestolju, onome koji živi uvijek i zauvijek. ¹⁰ Za to vrijeme dvadeset i četiri starješine padaju ničice pred onim koji sjedi na prijestolju i klanjanju se onome koji živi uvijek i zauvijek. Polažu svoje krune pred prijestoljem i govore:

Veličanstvo novog Hrama

2 Dvadeset i prvog dana sedmog mjeseca^[a] BOG je poručio po proroku Hagaju:

² »Reci ovako Zerubabelu, Šealtielovom sinu, koji je upravitelj Jude, i Jošui, Josadakovom sinu, koji je vrhovni svećenik, te ostalom narodu:

³ ‘Ima li još koga među vama tko je vidio ovaj Hram u njegovom prijašnjemu veličanstvu? A kako vam sada izgleda? Ne čini li vam se nikakvim?’ ⁴ No BOG kaže: ‘Budi snažan, Zerubabele! Budi snažan, Jošuo, Josadakov sine, vrhovni svećeniče! Budite snažni, svi ljudi ove zemlje! Prionite na posao, jer ja sam s vama.’ Tako kaže BOG Svevladar. ⁵ ‘Kao što sam vam obećao kad ste izašli iz Egipta, moj je Duh i dalje s vama. Zato se nemojte bojati.’

⁶ Ovako kaže BOG Svevladar: ‘Još malo, i uzdrmat ću nebesa i zemlju, more i kopno. ⁷ Uzdrmat ću sve narode pa će svoje blago donositi ovamo. Ispunit ću ovaj Hram veličanstvom.’ Tako kaže BOG Svevladar.

⁸ ‘Moje je srebro i moje je zlato’, kaže BOG Svevladar.

⁹ ‘Veličanstvo ovog drugoga Hrama bit će veće od veličanstva onog prijašnjega’, kaže BOG Svevladar.

‘Donijet ću blagostanje ovome mjestu’, kaže BOG Svevladar.«

Kazna i obećanje blagoslova

¹⁰ Dvadeset i četvrtog dana, devetog mjeseca, druge godine vladavine kralja Darija,^[b] BOG je poručio proroku Hagaju:

¹¹ »Ovako kaže BOG Svevladar: ‘Pitaj svećenike kakvo je pravilo u ovom slučaju: ¹² Kad bi netko u skutu svog ogrtača nosio posvećeno meso pa tim ogrtačem dotaknuo kruh ili juhu ili vino ili maslinovo ulje ili drugu hranu, bi li to postalo sveto?’«

Svećenici odgovore: »Ne bi.«

¹³ Hagaj je dalje pitao: »Kad bi netko, tko je postao nečist zato što je dodirnuo mrtvaca, dotaknuo nešto od toga, bi li to postalo nečisto?«

Svećenici odgovore: »Da, postalo bi nečisto.«

¹⁴ Tada je Hagaj rekao: »Takvi su preda mnom i ljudi ovog naroda«, kaže BOG. »Sve što proizvode i sve što mi prinose, nečisto je.«

¹⁵ »Od ovog dana nadalje, dobro razmislite o tome što je bilo prije nego što ste položili ijedan kamen za obnovu BOŽJEGA Hrama. ¹⁶ Što vam se događalo? Kad je netko dolazio do hrpe žita po dvadeset mjera, zatekao bi samo deset. Kad je netko dolazio do bačve s vinom po pedeset mjera, zatekao bi samo dvadeset. ¹⁷ Kažnjavao sam vas. Slao sam jaku vrućinu i gljivičnu bolest na vaše biljke i tuču na sve plodove vašeg truda. No vi mi se ipak niste vratili«, govori BOG.^[c]

¹⁸ »Dobro razmislite od sada pa nadalje, od ovog dvadeset i četvrtog dana devetog mjeseca, kad su položeni temelji BOŽJEGA Hrama. Dobro razmislite o ovome: ¹⁹ Sjeme za žitarice više nije u spremištima, nego je već posijano. A vinova loza, smokva, nar i maslina više neće davati loš urod. Od danas ću vas blagosloviti.«

Obećanje Zerubabelu

²⁰ Dvadeset i četvrtog dana tog istoga mjeseca BOG je drugi put govorio Hagaju: ²¹ »Reci Zerubabelu, upravitelju Jude: ‘Uzdrmat ću nebesa i zemlju. ²² Oborit ću kraljevska prijestolja i uništiti silu tuđih kraljevstava. Prevrnut ću bojna kola i njihove vozače. Popadat će konji sa svojim jahačima. Svatko će biti ubijen mačem svog suborca.’

²³ ‘Tog dana’, kaže BOG Svevladar, ‘uzet ću tebe, Zerubabele, Šealtielov sine, moj slugo, i učiniti te poput svog pečatnoga prstena, da predstavljaš moju vlast^[d]. Ja sam te izabrao.’ Tako je rekao BOG Svevladar.«

Isus i Nikodem

3 Neki je čovjek, Nikodem, bio farizej i jedan od židovskih vođa. ² Noću je došao k Isusu i rekao mu: »Učitelju, znamo da si učitelj poslan od Boga jer nitko ne može činiti čudesne znakove koje ti činiš, a da Bog nije s njim.«

³ Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: tko se ponovo ne rodi, ne može vidjeti Božje kraljevstvo.«

⁴ »Kako se čovjek može roditi kad je star?« pitao je Nikodem. »Sigurno ne može drugi put ući u majčinu utrobu da bi se rodio.«

⁵ Isus mu odgovori: »Govorim ti istinu, ako se čovjek ne rodi od vode i Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. ⁶ Što je rođeno od čovjeka—čovjek je; što je rođeno od Duha—duh je. ⁷ Nemoj se čuditi mojim riječima: ‘Moraš se ponovo roditi’. ⁸ Vjetar puše gdje god hoće. Možeš mu čuti šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je i sa svakim tko je rođen od Duha.«

⁹ »Kako je to uopće moguće?« upitao ga je Nikodem.

¹⁰ Isus mu je odgovorio: »Ti si učitelj u Izraelu, a još ne razumiješ o čemu ti govorim. ¹¹ Govorim ti istinu. Govorimo o onome što znamo i prenosimo ono što smo vidjeli, ali vi ne prihvaćate što vam govorimo. ¹² Govorio sam vam o zemaljskim stvarima i vi ne vjerujete. Pa kako ćete vjerovati kad vam budem govorio o nebeskima? ¹³ Nitko nikada nije uzašao na Nebo, osim Sina Čovječjeg, koji je i sišao s Neba.

¹⁴ Baš kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji,^[a] tako mora biti podignut i Sin Čovječji, ¹⁵ da bi svatko tko u njega vjeruje, imao vječni život.«

¹⁶ Jer, Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinca da ne umre nitko tko u njega vjeruje, nego da ima vječni život. ¹⁷ Bog nije poslao svoga jedinoga Sina da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. ¹⁸ Tko vjeruje u njega, nije osuđen, no onaj tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije povjerovao u jedinoga Božjeg Sina. ¹⁹ Na ovome se temelji osuda: Svjetlo je došlo na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu jer su im djela bila zla. ²⁰ Svatko tko čini zlo, mrzi svjetlo i kloni ga se da njegova djela ne bi bila razotkrivena. ²¹ No onaj tko radi što je istinito, dolazi k svjetlu da se jasno vidi kako su njegova djela učinjena u Bogu.^[b]

Isus i Ivan Krstitelj

²² Nakon toga, Isus je sa svojim učenicima otišao u unutrašnjost Judeje. Ondje je s njima boravio i krstio narod. ²³ Ivan je također bio tu i krstio u Enonu, nedaleko od Salima, jer je tamo bilo mnogo vode. Ljudi su neprekidno dolazili i krstili se. ²⁴ Ivan još nije bio bačen u tamnicu.

²⁵ Tada je došlo do rasprave između nekih Ivanovih učenika i nekog Židova o obrednom pranju^[c]. ²⁶ Učenici su došli k Ivanu i rekli: »Učitelju, čovjek koji je bio s tobom s druge strane Jordana—onaj o kojem si govorio—on krsti i svi idu k njemu.«

²⁷ Ivan je odgovorio: »Nitko ne može prisvojiti ništa ako mu to ne da Bog. ²⁸ Vi sami možete posvjedočiti da sam rekao: ‘Ja nisam Krist.’ Bog me poslao da navijestim njegov dolazak. ²⁹ Nevjesta pripada mladoženji. Mladoženjin prijatelj stoji sa strane, raduje se, pomaže i iščekuje njegov dolazak. Njegova je radost potpuna kad začuje mladoženjin glas. Takvu radost ja sada osjećam i ona je potpuna. ³⁰ On će biti sve važniji, a ja sve nevažniji.«

Onaj koji dolazi s neba

³¹ Tko dolazi odozgo, taj je iznad svih. Tko je sa Zemlje, pripada Zemlji i govori o zemaljskim stvarima. Tko dolazi od Boga, taj je iznad svih! ³² On govori o onome što je vidio i čuo, no nitko ne prihvaća njegove riječi. ³³ Tko prihvati njegove riječi, taj potvrđuje da je Bog istinit! ³⁴ On, kojeg je poslao Bog, govori Božje riječi jer mu Bog daje Duha bez mjere. ³⁵ Otac ljubi Sina i svu je vlast predao njemu. ³⁶ Tko povjeruje u Sina, ima vječni život. A tko nije poslušan Sinu, neće nikada iskusiti taj život, već Božji gnjev ostaje na njemu.