M’Cheyne Bible Reading Plan
Šemajino proroštvo
(1 Kr 12,21-24)
11 Kad je Roboam stigao u Jeruzalem, okupio je 180.000 odabranih ratnika iz Judinog i Benjaminovog plemena. Htio je povesti rat protiv Izraela i vratiti kraljevstvo pod svoju vlast.
2 No BOG je govorio Šemaji, Božjem čovjeku: 3 »Govori Roboamu, Salomonovom sinu i kralju Jude, kao i svim Izraelcima koji žive u Judi i Benjaminu. 4 Reci im da BOG kaže: ‘Ne idite u rat protiv svoje braće. Vratite se kućama, jer sve što se dogodilo, ja sam uzrokovao.’«
Oni su poslušali BOGA i odustali od pohoda na Jeroboama.
Roboam utvrđuje Judu
(1 Kr 14,21-31)
5 Roboam je živio u Jeruzalemu. U Judi je izgradio gradove za obranu. 6 Utvrdio je Betlehem, Etam, Tekou, 7 Bet Sur, Soko, Adulam, 8 Gat, Marešu, Zif, 9 Adoraim, Lakiš, Azeku, 10 Soru, Ajalon i Hebron. Bili su to utvrđeni gradovi u Judi i Benjaminu. 11 Ojačao je zidine, postavio im zapovjednike i dobavio zalihe hrane, ulja i vina. 12 U sve je gradove postavio štitove i koplja te ih tako ojačao. Na taj je način zadržao Judu i Benjamin.
13 Svi svećenici i Leviti u Izraelu bili su uz njega, u kojem god dijelu zemlje živjeli. 14 Leviti su ostavili svoje pašnjake i polja te došli u Judu i Jeruzalem. Jeroboam i njegovi sinovi bili su ih odbacili kao svećenike u službi BOGA. 15 Jeroboam je postavio svoje svećenike da štuju likove jaraca i teladi koje je dao napraviti i postaviti u svetištima na uzvisinama.
16 Svi iz izraelskih plemena, koji su od srca željeli štovati Izraelovog BOGA, došli su za Levitima u Jeruzalem, da prinose žrtve BOGU svojih predaka. 17 Oni su ojačali kraljevstvo Jude. Tijekom tri godine podržavali su Roboama, Salomonovog sina. Cijelo su to vrijeme živjeli vjerno poput Davida i Salomona.
Roboamova obitelj
18 Roboam je oženio Mahalatu, kćer Jerimota i Abihajle. Jerimot je bio Davidov sin, dok je Abihajla bila kći Eliaba, Jišajevog sina. 19 Rodila mu je sinove Jeuša, Šemariju i Zahama. 20 Poslije je oženio Maaku, Abšalomovu unuku[a], koja mu je rodila Abiju, Ataja, Zizu i Šelomita. 21 Roboam je volio Maaku, Abšalomovu kćer, više od svih svojih žena i žena ropkinja[b]. Imao je osamnaest žena i šezdeset žena ropkinja te dvadeset i osmoricu sinova i šezdeset kćeri. 22 Roboam je istaknuo Abiju, Maakinog sina, kao prvog među njegovom braćom. Namjeravao ga je postaviti za kralja. 23 Postupao je mudro i razaslao neke od svojih sinova širom svih pokrajina Jude i Benjamina, po svim utvrđenim gradovima. Osigurao im je svega u izobilju, pa i mnogo žena.
Egipatski kralj Šišak napada Jeruzalem
(1 Kr 14,25-28)
12 Roboam je učvrstio svoju vlast. No tada su on i cijeli Izrael odbacili BOŽJI zakon.
2 Budući da su bili nevjerni BOGU, u petoj godini vladavine kralja Roboama, egipatski je kralj Šišak napao Jeruzalem. 3 Napad je izvršen sa 1.200 bojnih kola i 60.000 konjanika. Nebrojena je vojska pratila Šišaka iz Egipta: Libijci, Sukijci i Etiopljani. 4 Zauzeo je utvrđene gradove u Judi i stigao sve do Jeruzalema.
5 Tada je prorok Šemaja došao k Roboamu i judejskim poglavarima. Bili su se okupili u Jeruzalemu, u strahu pred Šišakom. Rekao im je: »Ovo kaže BOG: ‘Ostavili ste me. Zato ja sad vas ostavljam Šišaku.’«
6 Tada su izraelski poglavari i kralj ponizno priznali: »BOG je pravedan.«
7 Kad je BOG vidio njihovu poniznost, rekao je Šemaji: »Ponizili su se i neću ih uništiti. Uskoro ću ih osloboditi. Neću pustiti da se preko Šišaka iskali moj bijes na Jeruzalemu. 8 Ipak, postat će njegovi podanici. Tako će moći naučiti razliku između služenja meni i služenja zemaljskim kraljevima.«
9 Egipatski je kralj Šišak napao Jeruzalem. Odnio je sve blago iz BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače, kao i sve zlatne štitove koje je Salomon dao napraviti. 10 Kralj Roboam nadomjestio je odnesene štitove brončanima i povjerio ih na čuvanje stražarima na ulazu u kraljevsku palaču. 11 Kad god je kralj odlazio u BOŽJI Hram, straža je za njim nosila štitove i poslije ih vraćala u stražarnicu.
12 Roboam se ponizio i BOŽJI bijes odvratio se od njega. BOG ga nije sasvim uništio. U Judi je ipak još bilo dobro.
13 Kralj Roboam učvrstio je svoju vlast u Jeruzalemu. Kad je postao kralj, imao je četrdeset i jednu godinu. Vladao je sedamnaest godina u Jeruzalemu, gradu koji je BOG odabrao među svim izraelskim plemenima da u njega stavi svoje ime. Majka mu se zvala Naama i bila je Amonka. 14 Činio je zlo jer nije srcem odlučio tražiti BOGA.
15 Roboamova djela, od prvog do posljednjeg, zabilježena su u zapisima proroka Šemaje i zapisima vidioca Idoa. Oni su zapisivali obiteljska stabla. Cijelo to vrijeme vodio se rat između Roboama i Jeroboama. 16 Roboam je umro i pridružio se svojim precima. Sahranjen je u Davidovom gradu. Sljedeći je kralj postao njegov sin Abija.
Isusovo pismo Crkvi u Efezu
2 »Napiši anđelu Crkve u Efezu: ‘Ovako kaže onaj koji drži sedam zvijezda u svojoj desnici i koji hoda između sedam zlatnih svijećnjaka. 2 Znam tvoja djela, kako se trudiš naporno i ustrajno. Znam i to da ne prihvaćaš zle ljude. Znam da si ispitao one koji kažu da su apostoli, a nisu. Otkrio si da su lažljivci. 3 Znam da si ustrajan i da si trpio radi moga imena i nisi se umorio.
4 Ali imam protiv tebe to što si napustio ljubav koju si imao u početku. 5 Sjeti se, stoga, odakle si pao! Obrati se i počni činiti ona djela koja si činio na početku! Inače, ako se ne obratiš, dolazim k tebi i uklonit ću tvoj svijećnjak s njegovog mjesta. 6 No ovo ti ide u prilog: mrziš to što rade nikolaiti[a]. I ja to mrzim.
7 Onaj tko sluša, neka čuje što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati pravo da jede sa stabla života koje se nalazi u Božjem vrtu.’«
Isusovo pismo Crkvi u Smirni
8 »Napiši anđelu Crkve u Smirni:
‘Ovako kaže Prvi i Posljednji, koji je umro i oživio. 9 Znam za tvoju patnju i tvoje siromaštvo—iako si zapravo bogat. Znam za klevete onih koji kažu da su Židovi, iako to nisu, nego su sotonina sinagoga[b]. 10 Ne boj se onoga što ćeš pretrpjeti. Kažem ti, đavao će neke od vas baciti u zatvor kako bi vas podvrgao kušnji. Trpjet ćete »deset dana«. Ali budi vjeran, čak i ako moraš umrijeti, pa ću ti dati vijenac života!
11 Onaj tko sluša, neka čuje što Duh govori crkvama! Pobjedniku neće naškoditi druga smrt.’«
Isusovo pismo Crkvi u Pergamu
12 »Napiši anđelu Crkve u Pergamu:
‘Ovako govori onaj koji ima oštar, dvosjekli mač: 13 Znam gdje živiš—tamo gdje je sotonino prijestolje. Ipak, držiš se moga imena i nisi se odrekao vjere u mene čak ni u vrijeme Antipe. Antipa je bio moj vjerni svjedok koji je ubijen u vašem gradu, gdje živi Sotona.
14 Pa, ipak, ovo imam protiv tebe: imaš tamo neke ljude koji se pridržavaju Balaamovog učenja. Balaam je poučio Balaka da navede izraelski narod na grijeh tako da jedu hranu prinesenu idolima i čine seksualne grijehe. 15 Imaš i neke koji se drže učenja nikolaita. 16 Obrati se, dakle! Inače uskoro dolazim k tebi i borit ću se protiv njih mačem iz svojih usta.
17 Onaj tko sluša, neka čuje što Duh govori crkvama!
Pobjedniku ću dati skrivenu manu[c]. Dat ću mu i bijeli kamen na kojem će pisati novo ime, koje nitko ne zna, osim onoga koji ga prima.’«
Isusovo pismo Crkvi u Tijatiri
18 »Napiši anđelu Crkve u Tijatiri:
‘Ovo je poruka Božjeg Sina, čije su oči kao plamteća vatra, a stopala kao sjajna bronca: 19 znam tvoja djela. Poznata mi je tvoja ljubav, tvoja vjera, tvoje služenje i tvoja ustrajnost. I znam da sada činiš više nego što si činio u početku. 20 Ali ovo imam protiv tebe: dopuštaš toj ženi, Jezabeli, da radi što hoće. Ona sebe naziva proročicom. Svojim učenjem zavodi moje sluge da čine seksualne grijehe i da jedu hranu prinesenu idolima. 21 Dao sam joj vremena da se obrati, ali ona se ne želi pokajati za svoj grijeh. 22 Zato ću je baciti u bolesnički krevet, a one koji su s njom činili preljub, podvrgnut ću velikoj patnji ako se ne pokaju zbog onoga što su s njom činili. 23 Također, usmrtit ću njezine sljedbenike[d] i sve će crkve znati da ja istražujem ljudske misli i srca. I svakome od vas uzvratit ću za ono što ste činili.
24 A sada kažem vama ostalima iz Tijatire, koji ne slijedite ovo učenje i koji niste upoznali sotonine takozvane duboke tajne: neću vam nametnuti nikakav drugi teret. 25 No čvrsto se držite onoga što imate dok ne dođem!
26 Onome koji pobjeđuje i vrši moja djela do kraja, dat ću vlast nad narodima. 27 On će vladati nad njima željeznim žezlom. Slomit će ih u komade kao glinene posude.[e] 28 Imat će istu vlast kakvu sam ja primio od svoga Oca. I dat ću mu i jutarnju zvijezdu. 29 Onaj tko sluša, neka čuje što Duh govori crkvama!’«
Budućnost Jeruzalema
3 Teško buntovnom, oskvrnutom
i nasilničkom gradu!
2 Ne sluša nikoga
i ne prihvaća stegu.
U BOGA se ne pouzdaje,
svom Bogu ne prilazi.
3 Gradski službenici su kao ričući lavovi
i njegovi suci kao gladni vukovi
koji uvečer kreću u lov
i do jutra sve pojedu.
4 Proroci su mu bahati i podli,
svećenici oskvrnjuju što je sveto,
zakon krše i izvrću.
5 Ali u gradu je pravedni BOG,
on nikad ne postupa krivo.
Iz jutra u jutro dijeli pravdu,
svakog svitanja bez propusta.
Ali nepravedni i dalje griješe,
nimalo se ne srame.
6 Bog kaže: »Uklonio sam narode,
kule i zidine su im razorene.
Opustošio sam im ulice,
više nema prolaznika.
Uništio sam im gradove,
sada su bez stanovnika.
7 Mislio sam da ćete me poštovati
i da ćete prihvatiti odgoj.
Tada ne bih uništio vaš dom
niti vas toliko kažnjavao.
Ali vi ste se i dalje trudili
u svemu postupati pokvareno.«
8 »Zato me čekajte«, govori BOG,
»do dana kad ću doći kao sudac.
Odlučio sam okupiti narode
i sabrati kraljevstva,
da na njima iskalim svoj bijes
i svu žestinu svoje srdžbe.
Vatra moje ljubomore
progutat će cijeli svijet.«
9 »Zatim ću narodima dati čiste usne,
da svi mogu zazvati BOŽJE ime
i složno mu služiti.
10 S druge strane kušanskih rijeka,
štovatelji iz moga raspršenog naroda,
donosit će mi žrtvene darove.
11 Tada se, Jeruzaleme, više nećeš sramiti
zbog svega što si učinio protiv mene.
Uklonit ću tvoje bahate hvalisavce
pa se više nećeš uzoholiti
na mojoj svetoj gori.
12 U tebi ću ostaviti ponizne i skromne
koji se za pomoć uzdaju u BOŽJE ime.
13 Preostali Izraelov narod
neće činiti zlo niti govoriti laži,
niti se prevarama baviti.
Bit će poput ovaca koje spokojno pasu i odmaraju,
a da ih neprijatelji ne zastrašuju.«
Radosna pjesma
14 Pjevaj na sav glas, Jeruzaleme[a]!
Viči radosno, Izraele!
Veseli se svim srcem, Jeruzaleme!
15 BOG je povukao presude protiv tebe
i otjerao tvoje neprijatelje.
BOG je s tobom, Kralj Izraelov,
više se nećeš bojati nesreće.
16 U to vrijeme Jeruzalemu će biti rečeno:
»Ne boj se, grade na Sionu, nemoj klonuti!
17 S tobom je tvoj BOG,
kao junak koji ti donosi pobjedu.
Nad tobom će se radovati,
svojom ljubavlju će te umiriti,
nad tobom će se veseliti, pjevajući,
18 kao u dane proslave.«[b]
Bog kaže: »Odagnat ću od tebe nevolju,
da više ne podnosiš sramotu.
19 U to vrijeme kaznit ću sve tvoje tlačitelje.
Spasit ću ranjene i sabrati prognane.
Donijet ću im hvalu i čast u svakoj zemlji
gdje su bili osramoćeni.
20 U to vrijeme odvest ću vas kući,
u to vrijeme ću vas okupiti.
Učinit ću da vam iskazuju čast i hvalu
svi narodi na zemlji.
Vratit ću vam blagostanje
ispred vaših očiju.«
Tako kaže BOG.
Kristov dolazak na svijet
1 Prije postanka svijeta bila je Riječ[a].
Riječ je bila s Bogom i Riječ je bila Bog.
2 U početku je On[b] bio s Bogom.
3 Po njemu je sve stvoreno.
Ništa nije stvoreno bez njega.
4 U njemu je bio život
i taj je život bio svjetlo ljudima.
5 Svjetlo svijetli u tami
i tama ga nije nadjačala.
6 Bio je i čovjek kojeg je poslao Bog. Zvao se Ivan. 7 On je došao svjedočiti za Svjetlo tako da svi povjeruju zbog njegovog svjedočenja. 8 On sâm nije bio Svjetlo, nego je došao svjedočiti za Svjetlo. 9 Pravo je Svjetlo tek trebalo doći na svijet. To je istinsko Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka.
10 On je već bio na svijetu. Svijet je stvoren po njemu, ali ga nije prepoznao. 11 Došao je u svijet koji je bio njegov, ali njegov ga vlastiti narod nije prihvatio. 12 A svima onima koji su ga prihvatili i koji vjeruju u njegovo ime, daje pravo da postanu Božja djeca. 13 Takvima se ne postaje ni prirodnim rođenjem ni željom roditelja koji žele dijete, nego rođenjem od Boga.
14 Riječ je postala čovjekom i živjela je među nama. Gledali smo njegovu veličanstvenost, onu slavu koja mu pripada kao Očevom Sinu jedincu, punom Božje milosti i istine. 15 Ivan je na njega mislio rekavši: »To je onaj za kojega sam rekao: ‘Onaj koji dolazi poslije mene veći je od mene jer je živio prije nego što sam se ja rodio.’«
16 On je pun milosti i istine i od njega smo primili blagoslov za blagoslovom. 17 Jer, Zakon je dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu je došla Božja milost i istina. 18 Nitko nikada nije vidio Boga, ali njegov Sin jedinac jest Bog. On je Ocu najbliži i on nam je pokazao kakav je Bog.
Ivan govori o Isusu
(Mt 3,1-12; Mk 1,1-8; Lk 3,1-9.15-17)
19 A ovako je svjedočio Ivan kad su Židovi iz Jeruzalema poslali svećenike i levite[c] da ga upitaju: »Tko si ti?«
20 Ivan je odgovorio otvoreno, ne uskrativši odgovora, i priznao je: »Ja nisam Krist.«
21 »Pa tko si onda?« pitali su. »Jesi li Ilija?«
»Nisam«, rekao je.
»Jesi li Prorok[d]?«
»Ne«, odvratio je.
22 Tada su mu rekli: »Kaži nam tko si da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali. Što kažeš za sebe, tko si ti?«
23 A on im je rekao, koristeći riječi proroka Izaije:
»Ja sam glas onoga koji viče u pustinji:
‘Poravnajte put za Gospodina!’«[e]
24 Te su ljude poslali farizeji[f]. 25 Ispitivali su Ivana: »Ako nisi ni Krist, ni Ilija, ni prorok, zašto onda krstiš?«
26 »Ja krstim vodom«, odgovorio im je Ivan. »Među vama je netko koga ne poznajete. 27 On je onaj koji dolazi poslije mene. Ja nisam dostojan ni da mu razvežem remenje na obući.«
28 Sve se ovo dogodilo u Betaniji, s druge strane Jordana, gdje je krstio Ivan.
29 Sutradan je Ivan vidio Isusa kako mu prilazi i rekao: »Gledajte Janje Božje[g], on uzima na sebe grijehe svijeta. 30 To je onaj za kojega sam rekao: ‘Poslije mene dolazi čovjek koji je veći od mene jer je bio prije mene.’ 31 Ni ja nisam znao tko je on, ali ja sam došao krstiti vodom da bi Izrael mogao vidjeti tko je on.«
32 Tada je Ivan ispričao što je vidio i čuo: »Vidio sam kako se Duh spušta s neba u obliku goluba i ostaje na njemu. 33 Ja osobno nisam znao tko je on, ali mi je onaj koji me je poslao da krstim vodom rekao: ‘Vidjet ćeš Duha kako se spušta na određenog čovjeka i ostaje na njemu. On je taj koji će krstiti Svetim Duhom.’ 34 To sam vidio vlastitim očima i svjedočim da je On Božji Sin.«
Prvi Isusovi učenici
35 Sutradan je Ivan ponovo bio ondje s dvojicom svojih učenika. 36 Kad je vidio Isusa da prolazi, rekao je: »Evo Janjeta Božjeg.«
37 Kad su dvojica učenika čula Ivana, pošla su za Isusom. 38 Isus se okrenuo, vidio da ga slijede i upitao ih: »Što hoćete?«
Oni su mu odgovorili: »Rabbi—što znači ‘Učitelju!’—gdje stanuješ?«
39 »Dođite i vidite«, odvratio im je. I oni su pošli za njim i vidjeli gdje stanuje te proveli s njim cijeli dan. Bilo je oko četiri sata popodne.
40 Jedan od te dvojice, koji su čuli Ivanove riječi i pošli za Isusom, bio je Andrija, brat Šimuna Petra. 41 Prvo je potražio svoga brata Šimuna i rekao mu: »Našli smo Mesiju!«—što znači Krista.
42 Andrija je doveo Šimuna Petra k Isusu, a Isus ga je pogledao i rekao mu: »Ti si Šimun, sin Ivanov. Zvat ćeš se Kefa, što odgovara imenu Petar[h]«.
43 Sutradan je Isus odlučio poći u Galileju. Pronašao je Filipa i rekao mu: »Pođi za mnom!« 44 Filip je bio iz Betsaide, Andrijina i Petrova grada. 45 Filip je pronašao Natanaela i rekao mu: »Našli smo onoga o kojem je Mojsije pisao u Zakonu i o kojem su pisali proroci. To je Isus, sin Josipa iz Nazareta.«
46 »Može li išta dobro doći iz Nazareta?« upitao ga je Natanael.
»Dođi i vidi«, odvratio je Filip.
47 Isus je vidio Natanaela kako mu prilazi te mu rekao: »Evo pravog Izraelca koji nije varalica.«[i]
48 »Odakle me poznaješ?« upitao je Natanael.
»Vidio sam te dok si bio ispod smokve, prije nego što te Filip pozvao«, odgovorio mu je Isus.
49 »Učitelju[j], ti si Božji Sin!« odvratio mu je Natanael. »Ti si Izraelov kralj.«
50 Na to će Isus: »Vjeruješ li zato što sam rekao da sam te vidio pod smokvom? Vidjet ćeš i mnogo veće stvari od toga!« 51 Onda im je Isus rekao: »Govorim vam istinu. Vidjet ćete Nebo kako se otvara i Božje anđele kako se uspinju i spuštaju[k] nad Sina Čovječjeg.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International