M’Cheyne Bible Reading Plan

Pobuna Izraela protiv Roboama

(1 Kr 12,1-20)

10 Roboam je otišao u Šekem, gdje je došao sav izraelski narod da bi ga proglasili kraljem. ² Kad je to čuo Jeroboam, Nebatov sin, vratio se iz Egipta gdje se bio sklonio od kralja Salomona.

³ Ljudi su pozvali Jeroboama pa je i on došao u Šekem. Tada je čitav Izrael rekao Roboamu: ⁴ »Tvoj nas je otac prislio na težak rad. Olakšaj nam sada teret koji je navalio na nas i služit ćemo ti.«

⁵ Roboam je odgovorio: »Raziđite se i vratite po moj odgovor za tri dana.«

I narod se razišao.

⁶ Kralj Roboam tražio je savjet starijih ljudi koji su savjetovali Salomona za njegovog života.

»Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu?« pitao ih je.

⁷ Rekli su mu: »Ako budeš ljubazan prema ovom narodu, bit će zadovoljni. Ako im daš povoljan odgovor, uvijek će ti služiti.«

⁸ No Roboam je odbacio savjet starijih. Tražio je savjet mladića s kojima je odrastao, a koji su bili u njegovoj službi.

⁹ Pitao ih je: »Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu? Traže da im olakšam teret koji je na njih navalio moj otac.«

¹⁰ Mladići, koji su s njim odrasli, odgovorili su: »Ljudima koji traže od tebe da im olakšaš Salomonov teret teškog rada, reci ovako: ‘Sva muškost mog oca stane u moj mali prst.^{[a] 11} Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. Moj vas je otac kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.’«

¹² Kao što je Roboam tražio, Jeroboam i cijeli narod okupili su se treći dan pred kraljem.

¹³ Kralj je odbacio savjet starijih i oštro odgovorio narodu. ¹⁴ Odgovorio im je prema savjetu mladića: »Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. On vas je kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.«

¹⁵ Kralj, dakle, nije udovoljio narodu. Tako je BOG ispunio obećanje Nebatovom sinu Jeroboamu, a koje mu je objavio prorok Ahija iz Šila.

¹⁶ Kad su Izraelci vidjeli da ih kralj odbija poslušati, rekli su mu:

Zatim su se svi Izraelci vratili svojim domovima. ¹⁷ Roboam je stoga vladao samo nad Izraelcima koji su živjeli u judejskim gradovima.

¹⁸ Adoram je bio nadglednik za prisilni rad. Kralj Roboam ga je poslao k Izraelcima, ali oni su ga kamenovali na smrt. Kralj je tada brzo pobjegao kočijom u Jeruzalem. ¹⁹ Izrael se pobunio protiv Davidove vladarske obitelji i tako je ostalo sve do danas.

Ivan govori o svojoj knjizi

1 Ovo je otkrivenje^[a] Isusa Krista. Bog mu ga je dao kako bi pokazao svojim slugama ono što će se uskoro dogoditi. Krist ga je objavio poslavši anđela svome slugi Ivanu ² koji svjedoči o svemu što je vidio. To je Božja poruka i istina koju mu je objavio Isus Krist. ³ Blagoslovljen je onaj tko čita ovu proročku poruku. Blagoslovljeni su i oni koji slušaju riječi ove proročke poruke i drže se onoga što je u njoj napisano. Ostalo je još vrlo malo vremena.

Isusova poruka crkvama

⁴ Od Ivana sedmorim crkvama u Aziji. Neka su s vama milost i mir od onoga koji jest, koji je bio i koji dolazi, od sedam duhova pred njegovim prijestoljem ⁵ i od Isusa Krista. Isus je vjerni svjedok i prvi koji je uskrsnuo od mrtvih. On je vladar zemaljskih kraljeva.

On nas voli i svojom nas je krvlju oslobodio od grijeha. ⁶ Učinio nas je kraljevstvom i svećenicima da služimo Bogu, njegovom Ocu. Njemu slava i moć zauvijek! Amen.

⁷ Evo, on dolazi u pratnji oblaka. Svi će ga vidjeti, čak i oni koji su ga proboli^[b]. I svi će narodi na Zemlji gorko zaplakati zbog njega. Da, tako će biti. Amen.

⁸ »Ja sam Alfa i Omega«^[c], kaže Gospodin Bog, »onaj koji jest, koji je bio i koji dolazi—Svevladar«.

⁹ Ja, Ivan, vaš sam brat u Kristu, koji s vama dijeli patnje, kraljevstvo i strpljivu ustrajnost u Isusu. Nalazio sam se na otoku Patmosu radi propovijedanja Božje poruke i svjedočenja o Isusu.^{[d] 10} U Gospodinov dan, obuzeo me Duh, a iza sebe sam začuo jak glas koji je zvučao poput trube. ¹¹ Rekao je: »Zapiši u knjigu sve što vidiš i pošalji sedmorim crkvama: u Efezu, Smirni, Pergamu, Tijatiri, Sardu, Filadelfiji i Laodiceji!«

¹² Okrenuo sam se da vidim tko mi to govori. Kako sam se okrenuo, vidio sam sedam zlatnih svijećnjaka. ¹³ Između njih je bio netko poput Sina Čovječjeg. Bio je obučen u dugi ogrtač i imao je zlatni povez preko prsa. ¹⁴ Njegova su glava i kosa bile bijele poput bijele vune ili snijega, a oči kao plamteća vatra. ¹⁵ Njegova su stopala bila kao bronca užarena u peći. Glas mu je bio poput buke velikih voda. ¹⁶ U svojoj je desnici držao sedam zvijezda. Iz njegovih je usta izlazio oštar dvosjekli mač. Njegovo je lice bilo poput sunca kad najjače sja.

¹⁷ Kad sam ga spazio, pao sam kao mrtav pred njegove noge. On je tada stavio svoju desnu ruku na mene i rekao: »Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji. ¹⁸ Ja sam onaj koji živi. Bio sam mrtav, a sada, gle, živim zauvijek i imam ključeve smrti i ključeve svijeta mrtvih. ¹⁹ Stoga, zapiši što si vidio! Zapiši što se događa sada i što će se poslije dogoditi! ²⁰ Tajno značenje sedam zvijezda, koje si vidio u mojoj desnici, i sedam zlatnih svijećnjaka jest: sedam svijećnjaka sedam je crkava, a sedam zvijezda anđeli su tih sedam crkava.«

Opomena narodu Jude

Sud nad Filistejcima

Sud nad Moapcima i Amoncima

Sud nad Kušanima

Sud nad Asircima

Isusovo uskrsnuće

(Mt 28,1-10; Mk 16,1-8; Iv 20,1-10)

24 Prvog dana u tjednu, žene su rano ujutro došle na Isusov grob. Sa sobom su ponijele mirise koje su bile pripremile. ² Opazile su da je kamen, koji je zatvarao ulaz u grob, odmaknut ³ pa su ušle. No nisu našle tijelo Gospodina Isusa. ⁴ Dok su tako stajale, zbunjene zbog toga što se dogodilo, odjednom su se kraj njih pojavila dva čovjeka u sjajnoj odjeći. ⁵ Obuzeo ih je strah i poklonile su im se licem do zemlje. A oni su im rekli: »Zašto tražite živoga među mrtvima? ⁶ On nije ovdje; ustao je od mrtvih! Sjetite se što vam je rekao dok je još bio u Galileji: ⁷ rekao je da Sin Čovječji mora biti predan u ruke grešnicima, da mora biti razapet na križu i da će trećega dana ustati od mrtvih.« ⁸ Tada su se žene sjetile Isusovih riječi.

⁹ Vratile su se s groba pa sve to ispričale Jedanaestorici i ostalima. ¹⁰ Te su žene bile: Marija Magdalena, Ivana i Marija—Jakovljeva majka. One i ostale žene, koje su bile s njima, prenijele su to apostolima. ¹¹ No ovima su te riječi zvučale kao izmišljotina i nisu im vjerovali. ¹² Ipak, Petar je ustao i otrčao na grob. Sagnuo se, ali nije opazio ništa osim lanenih povoja. Otišao je s groba pitajući se što se to moglo dogoditi.

Na putu u Emaus

(Mk 16,12-13)

¹³ Istoga su dana dvojica Isusovih sljedbenika išla prema selu Emausu, udaljenom od Jeruzalema oko dvanaest kilometara. ¹⁴ Putem su razgovarali o svemu što se dogodilo. ¹⁵ Dok su oni tako o svemu razgovarali i raspravljali, došao je Isus i pridružio im se na putu. ¹⁶ No nije im bilo dano da ga mogu prepoznati. ¹⁷ Isus ih je upitao: »O čemu to putem raspravljate?«

Stali su i ražalostili se. ¹⁸ Jedan od dvojice, po imenu Kleofa, rekao mu je: »Ti si valjda jedini čovjek u Jeruzalemu koji ne zna što se dogodilo ovih dana.«

¹⁹ »Na što mislite?« upitao ih je Isus.

Rekli su mu: »Na sve što se dogodilo s Isusom iz Nazareta, koji je bio veliki prorok. Pokazao je to riječima i djelima, pred Bogom i pred cijelim narodom. ²⁰ Raspravljali smo o tome kako su ga naši vodeći svećenici i narodni glavari predali da bude osuđen na smrt i razapeli ga. ²¹ Nadali smo se da je on taj koji će osloboditi Izrael. No, to nije sve. Danas je treći dan kako se to dogodilo, ²² a i neke žene među nama zbunile su nas: rano su ujutro otišle na njegov grob, ²³ ali nisu pronašle njegovo tijelo. Došle su k nama i rekle nam da su im se ukazali anđeli i rekli im da je Isus živ. ²⁴ Tada su neki od nas otišli na grob. Našli su sve upravo onako kako su žene rekle, ali Isusa nisu vidjeli.«

²⁵ Na to im je Isus rekao: »O, kako ste nerazumni i kako teško vjerujete u ono što su rekli proroci! ²⁶ Nije li bilo nužno da Krist sve to pretrpi prije nego što uđe u svoju slavu?« ²⁷ I tako im je Isus rastumačio što sva Sveta pisma kažu o njemu, od Mojsija do proroka.

²⁸ Približili su se selu u koje su išli, a Isus se napravio kao da će produžiti put. ²⁹ Oni su počeli navaljivati: »Ostani s nama! Kasno je, uskoro će noć.« I on je ušao u kuću da ostane s njima.

³⁰ Kad je bio s njima za stolom, uzeo je kruh i zahvalio Bogu. Zatim ga je razlomio i dao njima. ³¹ Tada su im se otvorile oči i oni su ga prepoznali, ali je on njima naočigled nestao. ³² A oni su rekli jedan drugomu: »Nije li nam gorjelo u srcima dok je putem razgovarao s nama i objašnjavao nam Sveta pisma?«

³³ Istoga su trena ustali i vratili se u Jeruzalem. Tamo su zatekli Jedanaestoricu i ostale okupljene zajedno s njima. ³⁴ Svi okupljeni su rekli: »Gospodin je zaista ustao od mrtvih! Ukazao se Šimunu.«

³⁵ Tada su i ova dvojica ispričala što im se putem dogodilo i kako su prepoznali Isusa dok je lomio kruh.

Isus se ukazuje učenicima

(Mt 28,16-20; Mk 16,14-18; Iv 20,19-23; Dj 1,6-8)

³⁶ Dok su još o tome pričali okupljenima, Isus je stao između njih i rekao im: »Mir vama!«

³⁷ A oni su se zaprepastili i obuzeo ih je strah. Mislili su da vide duha. ³⁸ A on im je rekao: »Zašto ste tako uznemireni? I zašto se u vama bude sumnje? ³⁹ Pogledajte mi ruke i noge! Vidjet ćete da sam to stvarno ja. Dotaknite me i vidjet ćete; duh nema mesa i kostiju kao što ih ja imam.«

⁴⁰ Kada im je to rekao, pokazao im je svoje ruke i noge. ⁴¹ A oni od radosti nisu mogli povjerovati svojim očima. Bili su zadivljeni. Upitao ih je: »Imate li ovdje što za jelo?« ⁴² Dali su mu komad pečene ribe. ⁴³ On ga je uzeo i pred njima pojeo.

⁴⁴ Zatim im je rekao: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: sve što o meni piše u Mojsijevom zakonu, prorocima i psalmima mora se ispuniti.«

⁴⁵ Tada im je prosvijetlio um da shvate što je zapisano u Svetim pismima. ⁴⁶ Rekao im je: »Zapisano je da će Krist biti ubijen i da će trećega dana uskrsnuti ⁴⁷ i da će se u njegovo ime propovijedati ljudima da se obrate kako bi im bili oprošteni grijesi. Najprije to propovijedajte u Jeruzalemu, a onda i ostalim narodima! ⁴⁸ Vi ste tome svjedoci. ⁴⁹ Šaljem vam ono što je moj Otac obećao, ali ostanite u gradu sve dok ne primite silu s Neba!«

Isus uzlazi na Nebo

(Mk 16,19-20; Dj 1,9-11)

⁵⁰ Tada ih je odveo u blizinu Betanije, podigao ruke i blagoslovio ih. ⁵¹ Dok ih je blagoslivljao, udaljio se od njih i bio uznesen na Nebo. ⁵² Oni su mu se poklonili i s velikom radošću vratili u Jeruzalem. ⁵³ Ondje su stalno bili u Hramu i slavili Boga.