M’Cheyne Bible Reading Plan
Kraljica Šebe posjećuje Salomona
(1 Kr 10,1-13)
9 Kad je kraljica Šebe[a] čula o Salomonovoj slavi, došla je u Jeruzalem da bi ga iskušala teškim pitanjima. Stigla je s velikom pratnjom slugu i deva natovarenih začinima, dragim kamenjem i s puno zlata. Pitala je Salomona sve što je imala na umu. 2 Salomon je odgovorio na sva njezina pitanja. Ništa mu nije bilo nepoznato. Sve joj je objasnio. 3 Kraljica Šebe uvidjela je Salomonovu mudrost. Vidjela je palaču, koju je sagradio, 4 obilje jela na njegovom stolu, odaje njegovih službenika, poslugu i peharnike u raskošnim odorama. Vidjela je i žrtve paljenice[b] koje je kralj prinosio BOGU u Hramu. Ostala je zadivljena, bez daha.
5 Rekla je kralju: »Istina je sve što sam u svojoj zemlji čula o tvojim djelima i tvojoj mudrosti. 6 Nisam vjerovala što se pričalo dok nisam došla i sama se uvjerila. Nisu mi rekli ni pola o tvojoj velikoj mudrosti. Ti si daleko veći nego što su mi pričali. 7 Blago ljudima i slugama koji su s tobom jer stalno slušaju tvoju mudrost! 8 Slava tvome BOGU! Pokazao je koliko si mu drag kad te postavio na prijestolje kao kralja. Zbog vječne ljubavi prema Izraelu, BOG te učinio kraljem koji sudi pošteno i vlada pravedno.«
9 Tada je kralju darovala četiri tone[c] zlata, veliku količinu začina i drago kamenje. Nikad nije bilo takvih začina kakve je kraljica Šebe dala kralju Salomonu.
10 Hiramovi i Salomonovi sluge dopremili su iz Ofira zlato, skupocjeno drvo[d] i drago kamenje. 11 Kralj je od toga drveta dao načiniti stepenice za BOŽJI Hram i kraljevsku palaču te harfe i lire za svirače. Ništa slično do tada nije viđeno u Judi.
12 Kralj Salomon dao je kraljici Šebe sve što je poželjela, više nego što je ona darovala njemu. Ona se potom sa svojom pratnjom vratila u svoju zemlju.
Salomonovo bogatstvo
(1 Kr 10,14-25)
13 Salomon je svake godine dobivao gotovo dvadeset i tri tone[e] zlata, 14 osim zlata što su donosili putujući trgovci i preprodavači. Svi su kraljevi Arabije i upravitelji pokrajina u zemlji donosili Salomonu zlato i srebro.
15 Kralj Salomon dao je da se napravi dvjesto velikih štitova od kovanog zlata. Za svaki je utrošeno šest kilograma[f] zlata. 16 Dao je napraviti i tristo malih štitova, svaki od tri kilograma[g] kovanog zlata. Izložio ih je u Dvorani libanonske šume[h].
17 Kralj je također dao napraviti veliko prijestolje ukrašeno slonovačom i obloženo čistim zlatom. 18 Šest je stepenica vodilo do prijestolja, a vrh je naslona bio zaobljen. S obje su strane sjedišta bili nasloni za ruke, a ispod njih su stajali kipovi lavova. 19 Dvanaest je lavljih kipova stajalo na prilaznom stepeništu, po jedan na krajevima svake stepenice. Ništa slično nije viđeno u drugim kraljevstvima.
20 Svi su pehari kralja Salomona i sve posuđe u Dvorani libanonske šume bili od čistog zlata. Ništa u palači nije bilo načinjeno od srebra. Zbog silnog zlata, srebro se nije cijenilo u Salomonovo vrijeme.
21 Kralj je imao trgovačke brodove[i] čiju su posadu činili Hiramovi sluge. Svake su tri godine brodovi dopremali novu pošiljku zlata, srebra i slonovače te majmune i paunove[j].
22 Kralj je Salomon nadmašio bogatstvom i mudrošću sve druge kraljeve na zemlji. 23 Svi su kraljevi željeli vidjeti Salomona i čuti mudrost kojom ga je obdario Bog. 24 Iz godine u godinu svaki je posjetitelj donosio darove—predmete od srebra i zlata, odjeću, oružje, začine, konje i mazge.
25 Salomon je imao 4.000 konjušnica za konje i bojna kola, kao i 12.000 konjanika. Bili su smješteni u posebnim gradovima u kojima su se držala bojna kola. Neke je od njih smjestio i kod sebe u Jeruzalemu. 26 Vladao je svim kraljevima od rijeke Eufrat do zemlje Filistejaca, pa sve do granice Egipta. 27 Kralj je učinio Jeruzalem veoma bogatim. U gradu je bilo srebra kao kamenja, a cedrovine kao smokava u dolinama.
28 Konje su za Salomona dobavljali iz Egipta i svih drugih zemalja.
Salomonova smrt
(1 Kr 11,41-43)
29 Ostala Salomonova djela, od prvog do zadnjega, zabilježena su u zapisima proroka Natana, u Proroštvu Ahije iz Šila te u Viđenjima vidioca Idoa. Ido je pisao o Jeroboamu, Nebatovom sinu.
30 Salomon je vladao u Jeruzalemu četrdeset godina, nad cijelim Izraelom. 31 Nakon smrti pokopan je u gradu svog oca Davida. Salomonov je sin Roboam postao sljedeći kralj.
1 Od Jude, sluge Isusa Krista i Jakovljevog brata.
Svima vama koje je Bog pozvao. Bog Otac vas voli i zaštićeni ste u Isusu Kristu.
2 Neka vam Bog obilno daruje milost, mir i ljubav!
Osuda svih koji čine zlo
3 Dragi moji prijatelji, premda silno želim pisati o našem zajedničkom spasenju, moram vam pisati o nečem drugom: želim vas ohrabriti da se borite za vjeru koju je Bog zauvijek dao svojim svetima. 4 Među vas su se, naime, uvukli neki koji se protive Bogu. Oni su već osuđeni za ono što čine jer su Božju milost zamijenili nemoralom. Oni niječu Isusa Krista, našega jedinog Vladara i Gospodara.
5 Htio bih vas podsjetiti na nešto što već znate. Sjetite se da je Gospodin najprije spasio svoj narod iz egipatske zemlje, a kasnije je uništio one koji nisu vjerovali. 6 Sjetite se anđela koji su imali vlast, ali je nisu sačuvali, nego su napustili svoje prebivalište. Zato je Gospodin ostavio te anđele u tami, vezane vječnim lancima, da im sudi kada dođe onaj veliki Dan. 7 Sjetite se isto tako gradova Sodome i Gomore te gradova oko njih koji su bili poput tih anđela. Stanovnici tih gradova bludničili su i žudjeli da zadovolje svoje izopačene seksualne požude te služe kao primjer, trpeći kaznu u vječnoj vatri. 8 Takvi su ti ljudi. Vode ih njihovi snovi, kaljaju se grijehom, odbacuju Božji autoritet i govore pogrdno o nebeskim bićima. 9 Čak ni arkanđeo[a] Mihael nije to učinio dok se prepirao s đavlom za Mojsijevo tijelo. Nije se usuđivao osuditi ga uvredljivim riječima, već je rekao: »Neka te Gospodin prekori!«[b] 10 No ovi ljudi uvredljivim riječima napadaju ono što ne razumiju. Nešto razumiju, ali ne razumom, nego nagonima—poput nerazumnih životinja. I time se uništavaju. 11 Jao njima! Krenuli su Kainovim[c] putem. Za plaću su se predali istoj zabludi kao Balaam[d]. Stoga, bit će i uništeni poput onih koji su sudjelovali u Korahovoj pobuni[e] protiv Boga.
12 Ti su ljudi poput ljage na vašim gozbama ljubavi[f]. Kad se s vama časte, bez straha sami sebe nasićuju. Oni su oblaci bez vode koje gone vjetrovi. Oni su besplodna stabla u jesen, iščupana iz korijena i dvaput umrla. 13 Oni su bijesni morski valovi koji se pjene vlastitim sramotnim djelima. Oni su lutajuće zvijezde za koje je zauvijek pripremljena najcrnja tama.
14 Henok[g], sedmi čovjek nakon Adama, prorokovao je o njima: »Pazite! Dolazi Gospodin s tisućama i tisućama svojih svetih da sudi svima.«[h] 15 Gospodin će kazniti sve ljude za njihova bezbožna djela i za sve uvredljive riječi koje su izgovorili protiv njega.
16 Ti su ljudi mrmljavci i nezadovoljnici koji udovoljavaju vlastitim željama. Hvale se vlastitim ustima, a drugima laskaju radi dobitka.
Upozorenja i upute
17 Dragi prijatelji, sjetite se riječi koje su u prošlosti rekli apostoli našega Gospodina Isusa Krista! 18 Govorili su vam: »Na kraju vremena doći će izrugivači koji će udovoljavati vlastitim bezbožnim željama.« 19 To su oni koji stvaraju razdore.
20 Njima upravljaju ovozemaljske želje. Oni nemaju Duha. A vi se, dragi prijatelji, duhovno snažite među sobom u svojoj najsvetijoj vjeri! Molite uz pomoć Svetog Duha! 21 Očuvajte se u Božjoj ljubavi dok čekate da naš Gospodin Isus Krist dođe i u svojoj vam milosti dâ vječni život!
22 Imajte samilosti prema onima koji sumnjaju! 23 Spašavajte druge, izvlačeći ih iz vatre! Pokazujte samilost prema njima, ali u isto vrijeme budite oprezni! Mrzite i samu odjeću uprljanu njihovim grijehom!
Slava Bogu!
24 On vas može sačuvati od pada i dovesti bez ikakve krivnje i s velikom radošću u svoju slavu. 25 Njemu, koji je jedini Bog, našem spasitelju, neka je slava, veličanstvo, moć i vlast—po Isusu Kristu našem Gospodinu—od prijašnjih vremena i sada i za sva vremena! Amen.
1 BOG je govorio Sefaniji u vrijeme kada je u Judi vladao kralj Jošija, Amonov sin. Sefanija je bio Kušijev sin, Kuši Gedalijev sin, Gedalija Amarijin sin, a Amarija Ezekijin sin.
Dan Božjeg suda
2 »Izbrisat ću sve s površine zemlje«,
govori BOG.
3 »Izbrisat ću i ljude i životinje.
Izbrisat ću ptice na nebu i ribe u moru.
Uklonit ću idole[a] i zlikovce.
Uklonit ću ljude s površine zemlje«,
govori BOG.
4 »Dići ću svoju ruku na zemlju Judu
i na sve stanovnike grada Jeruzalema.
Uklonit ću odatle svaki trag štovanja Baala
i sjećanje na svećenike i pomoćnike koji mu služe.
5 To su oni koji po krovovima
štuju razna nebeska tijela.
Oni štuju i mole BOGA,
ali također se zaklinju imenom idola Milkoma[b].
6 To su oni koji su se okrenuli od BOGA
pa ne traže ni njega ni njegovo vodstvo.«
7 Ušutite pred Gospodarem BOGOM,
jer blizu je BOŽJI sudnji dan.
BOG je pripremio žrtvu
i posvetio svoje uzvanike.
8 »Na dan žrtvovanja«, kaže BOG,
»kaznit ću kraljeve sinove i službenike,
i sve koji nose stranu odjeću.
9 Tog dana kaznit ću sve
koji preskaču prag idolskog hrama,[c]
koji kuću svoga gospodara
pune krvavim novcem i prijevarom.«
10 »Tog će se dana«, govori BOG,
»čuti vapaj s Ribljih vrata,
jecaj iz Druge četvrti
i glasna lomljava s brda.
11 Kukajte, stanovnici Donje četvrti,
jer će biti uništeni svi trgovci[d],
izbrisani svi koji barataju novcem[e].
12 U to vrijeme svjetiljkama ću pretražiti Jeruzalem
i kazniti one koji su postali šljam,[f]
koji misle: ‘BOG ne čini ništa—ni dobro ni zlo.’
13 Blago će im biti opljačkano,
a kuće opustošene.
Zidali su kuće, ali neće u njima stanovati;
sadili su vinograde, ali neće od njih vino piti.
14 Blizu je veliki dan BOŽJEG suda,
blizu je i brzo dolazi.
Ljudi će gorko vapiti na BOŽJI dan,
čak će i ratnici zakukati.[g]
15 Bit će to dan gnjeva,
dan nevolje i tjeskobe,
dan propasti i pustošenja,
dan mraka i pomrčine,
dan oblaka i guste tame.
16 Čut će se trube i bojni pokliči
protiv utvrđenih gradova
i visokih obrambenih kula.
17 Donijet ću takvu nevolju,
da će ljudi bauljati kao slijepi,
jer su protiv BOGA griješili.
Krv će im se prosuti kao prašina,
a leševi razbacati kao balega.
18 Neće ih spasiti njihovo srebro ni zlato
na dan BOŽJE srdžbe.
Svu zemlju proždrijet će
vatra njegove ljubomore.
Iznenada će dokrajčiti
sve stanovnike zemlje.«
Pilat ispituje Isusa
(Mt 27,1-2.11-14; Mk 15,1-5; Iv 18,28-38)
23 Zatim su ustali i odveli Isusa k Pilatu. 2 Tamo su ga počeli optuživati: »Ulovili smo ovog čovjeka kako zavodi naš narod. On je protiv toga da se caru plaća porez, a sebe naziva Kristom, kraljem.«
3 Pilat je upitao Isusa: »Jesi li ti židovski kralj?«
Isus mu je odgovorio: »Ti kažeš.«
4 Tada se Pilat obratio vodećim svećenicima i narodu: »Ne vidim nikakvu krivnju na ovom čovjeku.«
5 No oni su bili uporni i govorili su: »On cijelu Judeju diže na noge svojim učenjem. Počeo je u Galileji i došao sve do ovamo.«
Isusa šalju Herodu
6 Kad je Pilat to čuo, upitao ih je, je li Isus Galilejac. 7 Kad je saznao da Isus ulazi pod Herodovu vlast, poslao ga je k njemu. Herod se u to vrijeme također nalazio u Jeruzalemu. 8 Kad je Herod ugledao Isusa, vrlo se obradovao jer ga je već godinama želio sresti. Čuo je za njega i nadao se da bi mogao uživo vidjeti kako izvodi neko čudo. 9 Herod je Isusu postavio mnogo pitanja, ali mu Isus ni na jedno nije odgovorio. 10 Vodeći svećenici i učitelji Zakona stajali su tamo i žestoko optuživali Isusa. 11 I Herod se, zajedno sa svojim vojnicima, s prezirom ophodio prema Isusu i ismijavao ga. Kada su Isusa obukli u bijelu odjeću, Herod ga je poslao natrag k Pilatu. 12 Toga su se dana Herod i Pilat sprijateljili, a prije toga su bili neprijatelji.
Baraba oslobođen umjesto Isusa
(Mt 27,15-26; Mk 15,6-15; Iv 18,39–19,16)
13 Pilat je sazvao vodeće svećenike, židovske vođe i narod 14 pa im rekao: »Doveli ste mi ovoga čovjeka pod optužbom da je zavodio narod. Ja sam ga pred vama ispitao i nisam našao nikakve osnove za optužbe koje ste iznijeli protiv njega. 15 A nije ih našao ni Herod jer ga je poslao natrag k nama. Kao što vidite, on nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt. 16 Dakle, naredit ću da ga izbičuju i puste.« 17 [a]
18 No svi su uglas zavikali: »Pogubi ga! Oslobodi nam Barabu!« 19 Baraba je bio bačen u zatvor zbog dizanja pobune u gradu i ubojstva.
20 Pilat se opet obratio narodu jer je želio osloboditi Isusa, 21 ali svjetina je uporno vikala: »Razapni ga, razapni ga!«
22 Pilat im se obratio i treći put: »Ali kakvo je zlo učinio ovaj čovjek? Ne nalazim na njemu nikakvu krivnju. Ne zaslužuje smrt. Kaznit ću ga i zatim pustiti.«
23 No oni su i dalje vikali i tražili da ga razapne. Njihova je vika postala tako zaglušujuća 24 da je Pilat odlučio udovoljiti njihovu zahtjevu. 25 Oslobodio je čovjeka kojeg su tražili, onoga koji je bio bačen u zatvor zbog pobune i ubojstva, a Isusa im je predao u ruke da učine s njim što žele.
Isusa razapinju na križ
(Mt 27,32-44; Mk 15,21-32; Iv 19,17-27)
26 Dok su Isusa odvodili, uhvatili su nekog Šimuna iz Cirene koji se upravo vraćao s polja. Stavili su mu na leđa križ da ga nosi za Isusom.
27 Veliko je mnoštvo pratilo Isusa, uključujući neke žene koje su naricale i tugovale za njim. 28 Isus se okrenuo prema njima i rekao im: »Jeruzalemske kćeri, ne plačite za mnom! Radije plačite zbog sebe i svoje djece! 29 Dolaze dani kada će ljudi govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje nikad nisu rodile i prsima koja nikad nisu dojila!’ 30 Tada će reći planinama: ‘Srušite se na nas!’ i brdima: ‘Pokrijte nas!’[b] 31 Jer, ako se ovo događa pravednima, što će se tek dogoditi krivima?«[c]
32 Tamo su bila i dvojica zločinaca koje su izveli da ih pogube zajedno s Isusom. 33 Kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su Isusa i zločince zajedno s njim: jednoga s Isusove desne strane, a drugoga s lijeve. 34 Tada je Isus rekao: »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!«
A oni su bacili kocku da bi podijelili njegovu odjeću među sobom. 35 Narod je stajao i sve promatrao dok su njihovi glavari izrugivali Isusa i govorili: »Druge je spasio; neka sada spasi sâm sebe ako je zbilja Krist, Božji Izabranik!«
36 Došli su i vojnici i rugali mu se. Davali su mu ocat 37 i govorili: »Ako si židovski kralj, onda se spasi!« 38 Iznad njega su postavili natpis: »Ovo je kralj židovski.«
39 Jedan ga je od zločinaca, obješenih s njim, vrijeđao: »Nisi li ti Krist? Spasi i sebe i nas!«
40 A drugi ga je prekorio i rekao: »Zar se ne bojiš Boga? Pa i ti si osuđen na istu kaznu! Ali naša je kazna pravedna, jer smo dobili što zaslužujemo, 41 a ovaj čovjek nije učinio nikakvo zlo.« 42 Zatim je dodao: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje Kraljevstvo!«
43 Isus mu je rekao: »Govorim ti istinu: danas ćeš biti sa mnom u raju.«
Isusova smrt
(Mt 27,45-56; Mk 15,33-41; Iv 19,28-30)
44 Bilo je oko podneva kad je tama prekrila svu zemlju do tri sata poslijepodne 45 jer se sunce pomračilo. A zastor u Hramu razderao se popola. 46 Isus je povikao iz svega glasa: »Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh.«[d] Čim je to rekao, izdahnuo je.
47 Kad je časnik vidio što se dogodilo, počeo je slaviti Boga i govoriti: »Ovaj je čovjek sigurno bio pravednik.«
48 Kad su ljudi, koji su se okupili da promatraju taj prizor, vidjeli što se dogodilo, razišli su se udarajući se u prsa, 49 a svi Isusovi bliski prijatelji, uključujući žene koje su ga pratile još iz Galileje, stajali su podalje i promatrali.
Isusov ukop
(Mt 27,57-61; Mk 15,42-47; Iv 19,38-42)
50 Bio je tamo dobar i pošten čovjek po imenu Josip, član židovskoga Velikog vijeća. 51 Bio je iz grada Arimateje i živio je u iščekivanju Božjega kraljevstva. On se nije slagao s odlukom i postupkom Velikog vijeća. 52 Otišao je k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. 53 Skinuo je tijelo s križa i umotao ga u laneno platno pa ga položio u grob isklesan u stijeni, u koji nikada nitko nije bio položen. 54 Bilo je to na dan pripreme i približavao se šabat, dan odmora.
55 Žene, koje su došle s Isusom iz Galileje, pratile su Josipa. Vidjele su grob i kako Isusovo tijelo polažu u njega. 56 Zatim su se vratile kući da pripreme mirisne trave i ulja za pomast tijela. Na šabat su mirovale, iz poslušnosti prema Zakonu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International