M’Cheyne Bible Reading Plan

Drugi Salomonovi pothvati

(1 Kr 9,15-28)

8 Salomonu je trebalo dvadeset godina za izgradnju BOŽJEGA hrama i svoje palače. ² Nakon toga je obnovio gradove koje mu je predao Hiram te ih je naselio Izraelcima. ³ Potom je otišao u Sopski Hamat i osvojio ga. ⁴ Obnovio je Tadmor u pustinji, kao i sve gradove u Hamatu koji su služili kao skladišta. ⁵ Obnovio je Gornji i Donji Bet Horon, pretvorivši ih u tvrđave sa zidinama, teškim vratima i zasunima. ⁶ Obnovio je Baalat i sve druge gradove u kojima su se skladištile žitarice i držala bojna kola te konji. Izgradio je sve što je želio u Jeruzalemu, Libanonu i na cijelom području kojim je vladao.

⁷ U zemlji su preostali ljudi koji nisu bili Izraelci—Hetiti, Amorejci, Perižani, Hivijci i Jebusejci. ⁸ Bili su to potomci naroda koje nisu uništili Izraelci. Njih je Salomon prisilio na robovski rad. Tako je i danas. ⁹ No Izraelce Salomon nije prisiljavao na ropstvo. Oni su bili njegovi vojnici, službenici i zapovjednici bojnih kola i konjice, ¹⁰ a neki su bili visoki službenici kralja Salomona. Njih je dvjesto i pedeset upravljalo ljudima.

¹¹ Salomon je iz Davidova grada doveo faraonovu kćer i smjestio je u palaču koju je za nju bio sagradio. Rekao je: »Moja žena neće živjeti u palači izraelskog kralja Davida jer su mjesta gdje se nalazio BOŽJI kovčeg sveta.«

¹² Potom je Salomon prinosio BOGU žrtve paljenice na BOŽJEM žrtveniku koji je podigao ispred hramskog trijema. ¹³ Žrtvovao je prema dnevnom rasporedu, kako je bio zapovjedio Mojsije. Žrtve su se prinosile na šabate, tijekom mladog mjeseca, kao i na tri blagdana koja su se redovno svetkovala svake godine—Blagdan beskvasnog kruha, Blagdan žetve^[a] i Blagdan skloništa. ¹⁴ U skladu s uputama svog oca Davida, odredio je svećeničke redove za njihove službe, kao i Levite za službu slavljenja i pomaganje svećenicima, u skladu s dnevnim potrebama službe u Hramu. Odredio je i skupine čuvara za svaka hramska vrata. Tako je bio zapovjedio David, Božji čovjek. ¹⁵ Izraelci ni u čemu nisu odstupali od kraljevih zapovijedi za svećenike i Levite, niti od njegovih uputa za riznice.

¹⁶ Tako je završen sav Salomonov posao, od dana kad je postavljen temelj BOŽJEGA Hrama do završetka radova.

BOŽJI je Hram bio dovršen.

¹⁷ Potom je Salomon otišao u Esjon Geber i Elat na obali Crvenog mora, u zemlji Edom, ¹⁸ a Hiram mu je onamo poslao brodove. Njima su upravljali njegovi iskusni mornari koji su dobro poznavali more. Zajedno sa Salomonovim slugama, otplovili su u Ofir i dopremili kralju Salomonu više od petnaest tona^[b] zlata.

¹ Mojem dragom prijatelju Gaju, kojeg volim u istini—pozdrav od starješine^[a].

² Dragi moj prijatelju, molim se da ti ide dobro u svemu i da si dobrog zdravlja, baš kao što je dobro tvoja duša.

³ Neobično me je obradovalo kad su došla neka braća^[b] i govorila o tvojoj privrženosti istini i o tome kako nastavljaš ići njezinim putem. ⁴ Za mene nema veće radosti nego kada čujem da moja djeca slijede put istine.

⁵ Dragi moj prijatelju, dobro je što nastavljaš pomagati našoj braći koju i ne poznaješ. ⁶ Oni su pred Crkvom govorili o ljubavi koju ti iskazuješ. Molim te, opskrbi ih kako je dostojno Boga, da mogu nastaviti svoj put! ⁷ Oni su krenuli na put da bi služili Kristu i nisu primali nikakvu pomoć od onih koji nisu vjernici. ⁸ Mi smo, dakle, dužni pomoći takvima, da postanemo suradnici u radu za istinu.

⁹ Napisao sam pismo Crkvi, no Diotref, koji uvijek želi biti vođa, ne prihvaća ono što govorimo. ¹⁰ Zato ću, ako dođem, razotkriti sve što radi; kleveće nas govoreći zlo o nama. No, ni to mu nije dovoljno, pa odbija pružiti gostoprimstvo našoj braći, a onima koji bi ih htjeli primiti to zabranjuje i izbacuje ih iz Crkve.

¹¹ Dragi moj prijatelju, slijedi uvijek dobro, a ne zlo! Tko čini dobro, pripada Bogu. Tko čini zlo, nikada nije upoznao Boga.

¹² O Demetriju svi govore samo najbolje. I sama se istina s tim slaže, pa tako i mi. A ti znaš da je ono što govorimo istina.

¹³ Imao bih ti još mnogo toga reći, ali ne želim to činiti perom i tintom. ¹⁴ Nadam se da ću te uskoro vidjeti, da možemo razgovarati licem u lice. ¹⁵ Mir tebi! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi poimence sve naše prijatelje!

Habakukova molitva

3 Molitva proroka Habakuka.^[a]

Voditelju zbora. Uz žičana glazbala.

Zavjera protiv Isusa

(Mt 26,1-5; Mk 14,1-2; Iv 11,47-53)

22 Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha. ² Vodeći svećenici i učitelji Zakona tražili su način kako da ubiju Isusa, ali su se bojali naroda.

Judina izdaja

(Mt 26,14-16; Mk 14,10-11)

³ Tada je Sotona ušao u Judu, zvanog Iskariot, koji je bio jedan od Dvanaestorice. ⁴ On je otišao dogovoriti se s vodećim svećenicima i hramskim stražarima kako da im izruči Isusa. ⁵ Ovi su se vrlo razveselili tome i obećali mu zauzvrat dati novac. ⁶ Juda je to prihvatio i čekao povoljan trenutak da im izruči Isusa, kad u blizini ne bude naroda.

Priprema pashalne večere

(Mt 26,17-19; Mk 14,12-16)

⁷ Došao je i dan beskvasnih kruhova, kad se žrtvuje pashalno janje. ⁸ Isus je poslao Petra i Ivana te im rekao: »Idite i priredite nam pashalnu večeru!«

⁹ Oni su ga pitali: »Gdje želiš da je priredimo?«

¹⁰ Isus im je rekao: »Na ulasku u grad naići ćete na čovjeka koji nosi vrč vode. Idite za njim u kuću u koju on uđe! ¹¹ Recite domaćinu: ‘Učitelj te moli da nam pokažeš sobu u kojoj on i njegovi učenici mogu jesti pashalnu večeru.’ ¹² Čovjek će vam onda pokazati veliku, uređenu gornju sobu. Tamo sve pripremite!«

¹³ Petar i Ivan su otišli. Našli su sve kako im je Isus bio rekao pa su pripremili pashalnu večeru.

Posljednja večera

(Mt 26,20-30; Mk 14,17-26; Iv 13,21-30; 1 Kor 11,23-25)

¹⁴ Kad je došlo vrijeme, Isus se smjestio za stol zajedno s Dvanaestoricom. ¹⁵ Rekao im je: »Žarko sam želio prije svoje muke jesti s vama ovu pashalnu večeru. ¹⁶ Kažem vam da je neću više jesti sve dok se ne ispuni u Božjem kraljevstvu.«

¹⁷ Tada je uzeo čašu, zahvalio Bogu i rekao: »Uzmite i podijelite je među sobom! ¹⁸ Kažem vam da više neću piti vina sve dok ne dođe Božje kraljevstvo.«

¹⁹ Zatim je uzeo kruh i zahvalio Bogu. Razlomio ga je i dao učenicima govoreći: »Ovo je moje tijelo koje se daje za vas. Ovo činite meni na spomen!« ²⁰ Isto je tako, nakon jela, uzeo čašu i rekao: »Ova je čaša novi Savez u mojoj krvi koja se prolijeva za vas.«^[a]

²¹ »Ruka moga izdajice na stolu je pokraj moje. ²² Sin Čovječji otići će u smrt koja mu je određena, ali teško onome koji ga izdaje!«

²³ A oni su počeli zapitkivati jedan drugoga: »Tko bi od nas mogao takvo što učiniti?«

Budite sluge!

²⁴ Među njima se razvila i prepirka o tome tko je od njih najveći. ²⁵ A Isus im je rekao: »Kraljevi ovoga svijeta vladaju narodima, a oni koji imaju vlast, sebe zovu ‘dobročiniteljima’. ²⁶ No vi ne budite takvi! Naprotiv, neka najveći među vama bude kao onaj najmanji, a vođa neka bude kao sluga! ²⁷ Jer, tko je veći: onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji poslužuje? Nije li to onaj koji sjedi za stolom? A ja sam među vama onaj koji poslužuje.

²⁸ Vi ste bili uz mene u mojim kušnjama. ²⁹ Dajem vam da vladate u Božjem kraljevstvu, kao što je meni dao moj Otac. ³⁰ Vi ćete jesti i piti za mojim stolom u mom Kraljevstvu. Sjedit ćete na prijestoljima i suditi dvanaesterim Izraelovim plemenima.«

Ne gubite vjeru!

(Mt 26,31-35; Mk 14,27-31; Iv 13,36-38)

³¹ »Šimune^[b], Šimune, slušaj! Sotona je tražio da vas prosije, kao što se prosijava žito. ³² No ja sam molio za tebe da tvoja vjera ne klone. A ti, kada mi se vratiš, učvrsti svoju braću!«

³³ Šimun Petar je rekao Isusu: »Gospodine, s tobom sam spreman ići u zatvor, čak i umrijeti za tebe.«

³⁴ A Isus je rekao: »Kažem ti, Petre, pijetao danas neće zapjevati dok triput ne zaniječeš da me poznaješ.«

³⁵ I rekao je učenicima: »Kad sam vas poslao bez novca, torbe ili obuće, je li vam što nedostajalo?«

Oni su odgovorili: »Nije.«

³⁶ On im je rekao: »Ali sada, tko god ima novac, neka ga uzme, kao i torbu. I tko god nema mač, neka proda svoj kaput i neka ga kupi! ³⁷ U Svetom pismu piše:

Ovo se mora ispuniti. Da, ovo što piše o meni ispunjava se.«

³⁸ Oni su rekli: »Gospodaru, evo ovdje su dva mača!«

»Dosta je!« odgovorio je Isus.

Isusova molitva uoči muke

(Mt 26,36-46; Mk 14,32-42)

³⁹ Zatim je Isus otišao iz grada i uputio se, kao i obično, na Maslinsku goru. Učenici su pošli za njim. ⁴⁰ Kad su se popeli, rekao im je: »Molite da ne podlegnete iskušenju!«

⁴¹ I udaljio se od njih koliko se može dobaciti kamen. Kleknuo je i molio: ⁴² »Oče, ako ti želiš, otkloni ovu gorku čašu^[d] od mene! Ali neka ne bude kako ja želim, već kako ti želiš.« ⁴³ I tada mu se ukazao anđeo i hrabrio ga. ⁴⁴ U svojoj je muci Isus još upornije molio, a znoj mu je, poput kaplji krvi, kapao s čela.^{[e] 45} Kad je ustao iz molitve, vratio se učenicima i našao ih kako spavaju, iscrpljeni od žalosti. ⁴⁶ Rekao im je: »Zašto spavate? Ustanite i molite da ne podlegnete iskušenju!«

Isusovo uhićenje

(Mt 26,47-56; Mk 14,43-50; Iv 18,3-11)

⁴⁷ Dok je još govorio, pojavila se gomila ljudi, predvođena Judom, jednim od Dvanaestorice. On je pristupio k Isusu i poljubio ga.

⁴⁸ A Isus mu je rekao: »Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?« ⁴⁹ Kad su učenici vidjeli što se sprema, rekli su: »Gospodine, da upotrijebimo mač?« ⁵⁰ I jedan od njih udario je slugu vrhovnoga svećenika i odsjekao mu desno uho.

⁵¹ A Isus je na to rekao: »Stani! Dosta!« Dotaknuo je slugi uho i iscijelio ga.

⁵² Tada je rekao vodećim svećenicima, hramskim stražarima i starješinama koji su ga došli uhvatiti: »Zar ste na mene izašli s mačevima i toljagama kao na razbojnika? ⁵³ Svaki sam dan bio s vama u Hramu i niste me pokušali uhititi. Ali ovo je vaš trenutak—vrijeme vladavine tame.«

Petar se odriče Isusa

(Mt 26,57-58.69-75; Mk 14,53-54.66-72; Iv 18,12-18.25-27)

⁵⁴ Oni su ga uhitili i odveli u kuću vrhovnog svećenika, a Petar ih je izdaleka pratio. ⁵⁵ Zapalili su vatru nasred dvorišta i sjeli oko nje. I Petar je sjeo s njima. ⁵⁶ Neka ga je mlada sluškinja primijetila pri svjetlosti vatre. Pozorno ga je pogledala i rekla: »I ovaj je bio s njim.«

⁵⁷ A Petar je to počeo nijekati: »Ženo, ja ga ne poznajem!« ⁵⁸ Nešto kasnije, netko ga je drugi ugledao i rekao: »I ti si jedan od njih!«

A Petar je odgovorio: »Nisam, čovječe!«

⁵⁹ Otprilike nakon jednog sata, neki je čovjek uporno počeo tvrditi: »Bez sumnje, i ovaj je čovjek bio s njim; Galilejac je!«

⁶⁰ A Petar je rekao: »Čovječe, ne znam o čemu govoriš!«

U taj tren, dok je Petar još izgovarao te riječi, pijetao je zapjevao. ⁶¹ A Gospodin se okrenuo prema Petru i pogledao ga. Tada se Petar sjetio riječi koje mu je rekao Gospodin: »Danas, prije nego što pijetao zapjeva, triput ćeš me zanijekati.« ⁶² Izašao je i gorko zaplakao.

Isusa izruguju

(Mt 26,67-68; Mk 14,65)

⁶³ Oni koji su čuvali Isusa, počeli su mu se rugati i tući ga. ⁶⁴ Zavezali su mu oči i pitali ga: »Prorok si. Reci tko te udario?« ⁶⁵ I još su mnogo toga govorili i vrijeđali ga.

Isus pred židovskim vođama

(Mt 26,59-66; Mk 14,55-64; Iv 18,19-24)

⁶⁶ Kad se razdanilo, sastali su se narodni starješine, vodeći svećenici i učitelji Zakona. Isusa su doveli pred njihovo vijeće ⁶⁷ pa mu rekli: »Reci nam, jesi li ti Krist?«

A on im je odgovorio: »Ako vam kažem, nećete mi vjerovati. ⁶⁸ A ako ja vas pitam, nećete mi odgovoriti. ⁶⁹ No odsad će Sin Čovječji sjediti s desne strane Svemoćnoga Boga.«

⁷⁰ Oni su rekli: »Znači, ti si Božji Sin?« Odgovorio im je: »Sami kažete da jesam.«

⁷¹ Na to su oni rekli: »Kakvi su nam još svjedoci potrebni? Sami smo sve čuli iz njegovih usta.«