M’Cheyne Bible Reading Plan
Ezekija, kralj Jude
(2 Ljet 29,1-2; 31,1)
18 U trećoj godine vladavine izraelskoga kralja Hošee, Elinog sina, u Judi je kao kralj počeo vladati Ezekija, Ahazov sin. 2 Imao je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Abija i bila je Zaharijina kći. 3 Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. 4 Uklonio je svetišta lažnih bogova, porušio svete stupove i posjekao kipove božice Ašere. Smrskao je i brončanu zmiju, koju je napravio Mojsije, jer su sve do tada Izraelci pred njom palili tamjan. Nazivali su je Nehuštan[a].
5 Ezekija je vjerovao Izraelovom BOGU. Među svim judejskim kraljevima, prije ili poslije Ezekije, ni jedan nije bio kao on. 6 Čvrsto se oslanjao na BOGA i vjerno ga slijedio. Držao se zapovijedi koje je BOG dao Mojsiju. 7 BOG je bio s njim te je bio uspješan u svemu što je poduzeo. Pobunio se protiv kralja Asirije i prestao mu služiti. 8 Porazio je Filistejce i potisnuo ih sve do područja Gaze. Osvojio je sve filistejske gradove, od najmanje stražarske kule do najveće gradske utvrde.
9 U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Ezekije, a sedmoj godini vladavine izraelskoga kralja Hošee, Elinog sina, asirski je kralj Salmanasar krenuo na Samariju i opkolio grad. 10 Osvojio ga je tri godine kasnije. Samarija je tako zauzeta u šestoj godini Ezekijine vladavine i u devetoj godini vladavine izraelskoga kralja Hošee. 11 Asirski je kralj prognao Izraelce u Asiriju i naselio ih u Halahu, u dolini rijeke Habor, u području Gozana, te u gradovima Medije. 12 Izraelcima se to dogodilo zato što nisu slušali glas svoga BOGA, već su prekršili njegov savez i sve zapovijedi BOŽJEG sluge Mojsija. Niti su slušali niti su izvršavali njegove zapovijedi.
Asirci prijete Jeruzalemu
(2 Ljet 32,1-19; Iz 36,1-22)
13 U četrnaestoj godini vladavine kralja Ezekije, asirski je kralj Sanherib napao i zauzeo sve utvrđene judejske gradove.
14 Tada je judejski kralj Ezekija poslao poruku asirskom kralju u Lakiš: »Pogriješio sam. Prestani me napadati. Platit ću ti koliko tražiš.«
Asirski je kralj tražio od judejskoga kralja Ezekije deset tona srebra i tonu zlata[b]. 15 Ezekija je predao sve srebro koje se našlo u BOŽJEM Hramu i u riznicama kraljevske palače. 16 Skinuo je zlato kojim je dao obložiti vrata i dovratke BOŽJEGA Hrama te je i to predao asirskom kralju.
17 No asirski je kralj poslao kralju Ezekiji iz Lakiša veliku vojsku na čelu s trojicom kraljevskih službenika najvišeg ranga. Kad je vojska stigla pred Jeruzalem, zaustavila se pored vodovoda na Gornjem bazenu, na putu za Peračevo polje. 18 Tražili su kralja, ali su pred njih izašli upravitelj palače Elijakim, Hilkijin sin, kraljev tajnik Šebna i pisar Joah, Asafov sin.
19 Jedan od glavnih vojnih zapovjednika asirskoga kralja istupio je i rekao:
»Prenesite Ezekiji ovu poruku velikog vladara, kralja Asirije: Na čemu se temelji tvoja samouvjerenost? 20 Tvoje pouzdanje u vojnu silu i dobru bojnu strategiju samo su prazne riječi. Na koga se, dakle, oslanjaš da si spreman pobuniti se protiv mene? 21 Zar na Egipat, taj napukli štap od trske koji probode ruku svakom tko se na njega osloni? Takav je faraon, kralj Egipta, svakom tko se na njega osloni. 22 Možda ćeš mi reći da se pouzdajete u svoga BOGA za pomoć. No ja znam da je to Bog čija je svetišta i žrtvenike Ezekija dao ukloniti, govoreći narodu Jude i Jeruzalema kako trebaju štovati samo pred jednim žrtvenikom u Jeruzalemu.
23 Predlažem ti da se nagodiš s mojim gospodarom, kraljem Asirije. Dat ću ti dvije tisuće konja, ako uopće možeš naći toliko jahača da ih povedu u bitku. 24 Ako se oslanjaš na Egipat i njihova bojna kola i konje, nećeš biti u stanju odbiti napad ni najnižeg zapovjednika vojske moga gospodara. 25 Osim toga, nisam došao bez BOGA da napadnem i uništim ovo mjesto. BOG mi je rekao da krenem na ovu zemlju i da je uništim.«
26 Tada su Elijakim, Hilkijin sin, Šebna i Joah rekli asirskom zapovjedniku: »Molimo te, govori sa svojim slugama na aramejskom jer razumijemo taj jezik. Nemoj govoriti na jeziku Judejaca da ne razumiju ljudi na zidinama.«
27 No zapovjednik im je odgovorio: »Nije me gospodar poslao da ovu poruku prenesem samo vašem gospodaru i vama, već i ljudima koji sjede na zidinama i koji će skupa s vama biti prisiljeni jesti svoj izmet i piti svoju mokraću.«
28 Potom se glavni zapovjednik uspravio i glasno povikao na jeziku Judejaca:
»Čujte poruku velikog vladara, kralja Asirije! 29 Ovo vam poručuje kralj: Ne dajte se zavarati od Ezekije jer on vas ne može obraniti od mene. 30 Ne dopustite da vas Ezekija nagovori da se pouzdate u BOGA, kad vam bude govorio da će vas BOG sigurno spasiti i da ovaj grad neće pasti u ruke asirskom kralju. 31 Ne slušajte Ezekiju!
Kralj Asirije ovako vam poručuje: Sklopite mir sa mnom i izađite pred mene. Tada će svatko od vas moći jesti vlastito grožđe i smokve, i piti vodu iz svog bunara. 32 Nakon nekog vremena, ja ću doći i odvesti vas u zemlju poput vaše. Zemlju u kojoj ima žita i vina, kruha i vinograda, maslinika i meda. Nudim vam da živite, a ne da umrete. Ne dopustite Ezekiji da vas zavara govoreći da će vas spasiti BOG. 33 Je li bog bilo kojeg naroda ikad spasio svoju zemlju od asirskog kralja? 34 Gdje su bogovi Hamata i Arpada? Gdje su bogovi Sefarvaima, Hene i Ive? Jesu li bogovi spasili Samariju od mene? 35 Koji je od svih tih bogova uspio sačuvati svoju zemlju od mene? Kako će onda BOG sačuvati Jeruzalem od mene?«
36 No ljudi su šutjeli. Nisu odgovarali ni riječ jer im je tako zapovjedio kralj.
37 Tada su upravitelj palače Elijakim, Hilkijin sin, kraljev tajnik Šebna i pisar Joah, Asafov sin, otišli k Ezekiji s razderanom odjećom[c] na sebi. Prenijeli su kralju sve što je rekao asirski zapovjednik.
1 Od Pavla, zarobljenika radi Isusa Krista, i Timoteja, našega brata.
Filemonu, našemu dragom prijatelju i suradniku. 2 I Apiji, našoj sestri; i Arhipu, našem suborcu; i Crkvi koja se sastaje u tvom domu.
3 Neka s vama bude milost i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospodina Isusa Krista!
Zahvala
4 Neprekidno zahvaljujem Bogu i spominjem te u svojim molitvama. 5 Čuo sam o tvojoj vjeri u Gospodina Isusa i o tvojoj ljubavi za sve Božje ljude. 6 Moja je molitva da nam zajedništvo koje imamo u vjeri donese dublje razumijevanje svakog dobra koje imamo u Kristu. 7 Vrlo sam se obradovao i ohrabrio zbog tvoje ljubavi, brate, jer si razveselio srca Božjih ljudi.
8 Premda bih ti, u Kristu, mogao narediti što da učiniš, radije ti se obraćam s ljubavlju. 9 Ja, starac Pavao, sada i zarobljenik radi Isusa Krista, 10 molim te za svoga sina Onezima, kojemu sam u zatvoru postao duhovni otac. 11 Prije ti je bio beskoristan, ali sada je koristan[a], ne samo tebi nego i meni.
12 Šaljem ga natrag k tebi i mogao bih reći da, šaljući njega, šaljem svoje srce. 13 Rado bih ga zadržao ovdje, kod sebe, da mi pomogne umjesto tebe dok sam u zatvoru zbog propovijedanja Radosne vijesti. 14 Ali nisam htio ništa poduzeti bez tvoga pristanka kako ovo dobro djelo ne bi radio zato što moraš, nego po svojoj volji.
15 Možda je zato bio nakratko odveden od tebe, da bi ga dobio natrag zauvijek, 16 i to ne više kao roba nego—bolje od roba—kao dragoga brata. On mi je posebno drag, a tebi je još draži, i kao osoba i kao brat u Gospodinu.
17 Pa ako me smatraš svojim prijateljem, dočekaj ga srdačno kao što bi dočekao mene! 18 Ako ti je na bilo koji način naštetio ili ti što duguje, ja to preuzimam na sebe. 19 Ja, Pavao, pišem ti ovo vlastitom rukom: nadoknadit ću ti ako ti što duguje. Ne trebam ti spominjati koliko mi duguješ za svoj život. 20 Dakle, brate, kao sljedbenik Gospodinov, daj da imam ovu korist[b] od tebe. Razveseli moje srce u Kristu! 21 Uvjeren sam da ćeš me poslušati, zato ti ovo i pišem. Znam da ćeš učiniti i više nego što tražim.
22 Ujedno te molim da mi pripremiš smještaj. Nadam se da ću zahvaljujući vašim molitvama doći k vama.
Završni pozdravi
23 Pozdravlja te Epafra, koji je zajedno sa mnom zarobljenik radi Isusa Krista. 24 Pozdravljaju te i Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici.
25 Neka milost Gospodina Isusa Krista bude s vama!
Izrael odbija Božju ljubav
11 »Zavolio sam Izrael
još dok je bio dijete.
Zvao sam svoga sina
da izađe iz Egipta.
2 No što sam ih više zvao,[a]
dalje su od mene odlazili.
Prinosili su žrtve baalima,
palili žrtve idolima.
3 Ja sam Efrajimce učio hodati,
uzeo sam ih za ruke i vodio.
Ja sam ih iscjeljivao,
ali oni to nisu razumjeli.
4 Vodio sam ih užadima dobrote i konopcima ljubavi.[b]
Skinuo sam s njih jaram i uzde,
sagnuo sam se da ih nahranim.
5 Vratit će se u Egipat,
Asirija će vladati nad njima
jer se ne žele vratiti k meni.[c]
6 Rat će im bjesnjeti po gradovima,
razorit će sva njihova naselja.
Bit će uništeni zbog svojih zamisli.
7 Moj narod je zaglavio
u otpadništvu od mene.
Pozvani su da budu uzvišeni,
ali nikako da se pridignu.«
Bog neće uništiti Izrael
8 »Neću odustati od tebe, Efrajime.
Ne mogu te dati drugima, Izraele.
Ne mogu te prepustiti uništenju,
kao gradove Admu i Seboim[d].
To mi ne da moje srce,
prejaka je moja ljubav.
9 Neću dati da plane moj bijes,
neću opet uništiti Efrajim.
Jer, ja sam Bog, a ne čovjek,
među vama, ja sam Svet.
Neću vam dolaziti u bijesu.«
10 BOG će zarikati kao lav,
a njegova djeca će ga slijediti.
Kad začuju njegovu riku,
žurno će doći sa zapada.
11 »Doletjet će k meni kao ptice,
dršćući, iz Egipta i Asirije.
A ja ću ih odvesti kući.«
Tako je rekao BOG.
Bog se tuži na svoj narod
12 »Efrajim me okružio lažima,
prijevaru smišlja narod Izraela.
Juda se i dalje suprotstavlja Bogu,
nastavlja se opirati Svetomu.[e]«
U slavu Hrama
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
1 O BOŽE, sjeti se
što je sve David izdržao.
2 Tebi, BOŽE, dao je zakletvu,
zavjetovao se silnom Bogu Jakovljevom:
3 »Neću ući u svoju kuću,
niti leći u svoju postelju.
4 San na oči neću pustiti,
ni očne kapke sklopiti
5 dok ne nađem mjesto za BOGA,
gdje će stanovati silni Bog Jakovljev.«
6 U Efrati[a] smo saznali za Kovčeg saveza,
pronašli smo ga u Kirjat Jearimu[b].
7 Hajdemo sad u Božji dom,
da se pred njegovim prijestoljem poklonimo.
8 Ustani, BOŽE![c] Idi u svoje prebivalište,
s Kovčegom što tvoju moć pokazuje.
9 Neka su tvoji svećenici pravdom odjeveni,
a tvoji vjernici neka kliču od radosti.
10 Zbog svoga sluge Davida,
ne odbij svog pomazanika[d].
11 BOG se zakleo Davidu
i od toga neće odstupiti:
»Tvoji će potomci
na prijestolju biti dovijeka.
12 Ako budu vjerni mom Savezu i zakonima,
i njihovi će sinovi zauvijek kraljevati.«
13 BOG je odabrao Sion
kao mjesto za svoj dom.
14 Rekao je: »Ovdje ću se naseliti,
ovdje želim zauvijek stanovati.
15 Grad ću blagosloviti obiljem
i nahraniti siromašne.
16 Svećenike ću odjenuti spasenjem,
a vjernici će klicati od radosti.
17 Ovdje će vladati Davidova obitelj[e]
i nikad se neće ugasiti loza[f]
moga odabranog kralja.
18 Posramit ću njegove neprijatelje,
a na glavi će mu sjajiti kruna.«
Živjeti zajedno u miru
Davidova pjesma pri usponu u Hram.
1 O, kako je dobro i ugodno
kada braća i sestre žive zajedno!
2 Kao mirisno ulje izliveno na Aronovu[g] glavu,
što klizi niz njegovu bradu,
niz rubove njegove odore.
3 Kao blaga kiša s Hermona
što rosi na brda Siona.
Tu BOG daje svoj blagoslov,
a to je vječni život.
Poziv na noćno slavljenje
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
1 Slavite BOGA, svi BOŽJI sluge,
što mu noću u Hramu služite!
2 Svoje ruke prema svetištu pružite
i BOGA blagoslivljajte!
3 Sa Siona vas BOG blagoslovio
koji je nebo i zemlju stvorio.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International