M’Cheyne Bible Reading Plan

Dvanaest kamenova obilježava Božje čudo

4 Kad je čitav narod prešao preko Jordana, BOG je rekao Jošui: ² »Izaberite dvanaestoricu iz naroda, po jednoga iz svakog plemena, ³ i zapovjedite im da svaki od njih izvadi kamen iz sredine Jordana, baš s mjesta na kojem stoje svećenici. Ponesite tih dvanaest kamenova sa sobom i odložite ih ondje gdje budete noćili.«

⁴ Jošua je odredio dvanaestoricu, po jednoga iz svakog plemena, ⁵ pa im je rekao: »Idite do sredine Jordana, pred Kovčeg svoga BOGA, i neka svaki od vas na rame podigne i ponese po jedan kamen. ⁶ Oni će vam biti znak. Kad vas djeca budu pitala: ‘Što znači ovo kamenje?’, ⁷ odgovorit ćete im: ‘Rijeka je Jordan prestala teći pred BOŽJIM kovčegom saveza. Kad je Kovčeg ušao u rijeku, vode su Jordana prestale teći.’ Neka ovo kamenje bude znak vječnog sjećanja za izraelski narod.«

⁸ Izraelci su napravili točno kako im je Jošua bio zapovjedio. Uzeli su dvanaest kamenova iz sredine rijeke Jordan, po jedan za svako izraelsko pleme, kao što je BOG bio rekao Jošui, pa su ih prenijeli do prenoćišta i ondje položili. ⁹ Drugih dvanaest kamenova—koji stoje tamo i danas—Jošua je postavio na sredinu Jordana, na mjesto gdje su stajali svećenici koji su nosili Kovčeg saveza.

¹⁰ Svećenici, koji su nosili Kovčeg, stajali su nasred Jordana sve dok narod nije izvršio sve što je BOG zapovjedio Jošui—isto ono što mu je bio zapovjedio i Mojsije. Izraelci su žurno prelazili rijeku, ¹¹ a nakon što su svi prešli, došao je red i na svećenike s BOŽJIM kovčegom, koji su potom nastavili ići ispred naroda.

¹² Ljudi iz Rubenovog, Gadovog i polovine Manašeovog plemena, naoružani su prešli ispred drugih Izraelaca, kao što im je bio zapovjedio Mojsije. ¹³ Četrdeset tisuća ljudi spremnih za borbu prešlo je pred Kovčegom^[a] da bi se borilo na Jerihonskim poljanama.

¹⁴ Toga je dana BOG učinio Jošuu velikim vođom cijeloga Izraela, a Izraelci su ga počeli poštovati kao nekoć Mojsija. ¹⁵ BOG je rekao Jošui: ¹⁶ »Zapovjedi svećenicima, koji nose Kovčeg saveza, da izađu iz Jordana.«

¹⁷ Jošua je zapovjedio svećenicima: »Izađite iz Jordana!« ¹⁸ a oni su izašli iz rijeke noseći BOŽJI kovčeg saveza. Čim su nogom stupili na suho tlo, vode Jordana vratile su se na svoje mjesto i prelile preko obala kao i prije.

¹⁹ Narod je izašao iz Jordana desetog dana prvog mjeseca i utaborio se blizu Gilgala, istočno od Jerihona. ²⁰ Jošua je u Gilgalu postavio onih dvanaest kamenova, koje su izvadili iz Jordana, ²¹ rekavši Izraelcima: »Kad vaša djeca budu pitala što znače ovi kamenovi, ²² objasnite im: ‘Izrael je prešao preko rijeke Jordan po suhom tlu.’ ²³ Jer, vaš je BOG pred vama isušio Jordan sve dok ga niste prešli, baš kao što je bio učinio i s Crvenim morem, isušivši ga sve dok nismo prešli na drugu stranu. ²⁴ Učinio je to da bi svi narodi te zemlje znali koliko je BOG moćan i da biste zauvijek slušali i poštovali svog BOGA.«

Molitva protiv neprijatelja Izraela

Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.

Molitva za pomoć

Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.

Molitva za poniznost

Davidova pjesma pri usponu u Hram.

Božji sud i kazna

Sin Čovječji je gospodar šabata

(Mk 2,23-28; Lk 6,1-5)

12 U ono je vrijeme, na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja. Njegovi su učenici ogladnjeli pa su počeli trgati klasje i jesti. ² Kad su to vidjeli farizeji, rekli su Isusu: »Gledaj! Tvoji učenici čine što nije dopušteno činiti na šabat.«

³ Tada im je Isus rekao: »Zar niste čitali što je David učinio kada su on i njegovi ljudi ogladnjeli? ⁴ Ušao je u Božju kuću i jeo posvećene kruhove prinesene Bogu iako ni njemu ni njegovim pratiocima nije bilo dopušteno da ih jedu, nego samo svećenicima. ⁵ Niste li čitali u Zakonu da na šabat svećenici u Hramu krše zakon o zabrani rada na šabat? No njima se to ne uzima za zlo. ⁶ No ja vam kažem da je ovdje nešto veće od Hrama. ⁷ Da ste shvatili što znači: ‘Želim da iskazujete milosrđe, a ne da prinosite žrtve’,^[a] ne biste osuđivali ove nedužne.

⁸ Jer, Sin je Čovječji gospodar i šabata.«

Ozdravljenje na šabat

(Mk 3,1-6; Lk 6,6-11)

⁹ Odande je otišao u njihovu sinagogu, ¹⁰ gdje je bio neki čovjek s usahlom rukom. Neki su Židovi upitali Isusa, s namjerom da ga optuže: »Je li dopušteno liječiti na šabat?«^[b]

¹¹ Isus im je rekao: »Tko od vas ne bi uhvatio i izvadio svoju jedinu ovcu ako na šabat padne u jamu? ¹² A čovjek je mnogo važniji od ovce. Zato je dopušteno na šabat činiti dobro.«

¹³ Zatim je rekao onom čovjeku: »Ispruži ruku!« Čovjek je ispružio ruku i ruka mu je postala zdrava kao i druga. ¹⁴ Farizeji su izašli i počeli smišljati kako da ubiju Isusa.

Isus je Božji izabrani sluga

¹⁵ Kad je za to doznao, otišao je odande, a slijedilo ga je silno mnoštvo. On ih je sve ozdravljao ¹⁶ i upozoravao ih da ne odaju tko je on, ¹⁷ kako bi se ispunilo što je rečeno po proroku Izaiji:

Isusova moć je od Boga

(Mk 3,20-30; Lk 11,14-23; 12,10)

²² Potom su mu doveli slijepog i nijemog čovjeka, obuzetog zlim duhom. Isus ga je ozdravio pa je čovjek progovorio i progledao, ²³ a mnoštvo je bilo zadivljeno te se pitalo: »Da nije ovo Davidov Sin?«

²⁴ Kad su to čuli farizeji, rekli su: »On izgoni zle duhove uz pomoć Sotone^[d], vladara zlih duhova.«

²⁵ Isus je znao njihove misli pa im je rekao: »Svako će kraljevstvo, koje je nesložno, propasti. Nijedan grad ili obitelj, koji su nesložni unutar sebe, neće opstati. ²⁶ Dakle, ako Sotona izgoni Sotonu, u sebi je podijeljen. Kako će onda opstati njegovo kraljevstvo? ²⁷ Opet, ako ja izgonim zle duhove uz pomoć Sotone, uz čiju ih pomoć izgone vaši ljudi? Zato će vam suditi vaši vlastiti ljudi. ²⁸ Budući da ja izgonim zle duhove uz pomoć Božjega Duha, to dokazuje da je Božje kraljevstvo došlo k vama.

²⁹ Ili, kako može netko ući u kuću snažnog čovjeka i ukrasti mu imovinu ako ga prije ne sveže? Tek će mu tada moći opljačkati kuću.

³⁰ Tko nije sa mnom—protiv mene je. Tko mi ne pomaže skupljati—taj rasipa. ³¹ Zato vam kažem: svaki grijeh i kleveta oprostit će se ljudima, ali kleveta protiv Svetog Duha neće se oprostiti. ³² Ako tko kaže nešto protiv Sina Čovječjega, može mu se oprostiti, ali ako tko kaže nešto protiv Svetog Duha, neće mu se oprostiti, ni na ovom svijetu ni na onome koji dolazi.«

Dobar i loš plod

(Lk 6,43-45)

³³ »Da biste imali dobar plod, morate imati dobro stablo. No ako je stablo loše, imat ćete loš plod, jer stablo se prepoznaje po svome plodu. ³⁴ Vi, zmije! Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Usta govore ono čega je srce puno. ³⁵ Dobar čovjek iznosi dobro jer je u njemu pohranjeno dobro, a zao čovjek iznosi zlo jer je u njemu pohranjeno zlo. ³⁶ No, kažem vam da će na Sudnji dan ljudi odgovarati za svaku beskorisnu riječ koju su izgovorili. ³⁷ Jer, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.«

Opomena nevjernom naraštaju

(Mk 8,11-12; Lk 11,29-32)

³⁸ Tada su mu neki učitelji Zakona i farizeji rekli: »Učitelju, želimo da nam daš neki znak.«

³⁹ A Isus im je odgovorio: »Zao i nevjeran naraštaj traži znak. No neće mu se dati nikakav drugi znak osim znaka proroka Jone^[e]. ⁴⁰ Kao što je Jona bio u utrobi morske nemani tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u utrobi zemlje tri dana i tri noći. ⁴¹ Na Sudu će Ninivljani^[f] ustati zajedno s ljudima, koji žive danas, i osudit će ga jer su se obratili zbog Joninog propovijedanja. A ovdje je netko veći od Jone. ⁴² Na Sudu će Kraljica Juga^[g] ustati s ovim naraštajem i osudit će ga jer je s kraja zemlje došla čuti Salomonovu mudrost. A ovdje je nešto veće od Salomona.«

Povratak zlih duhova

(Lk 11,24-26)

⁴³ »Kada zao duh iziđe iz čovjeka, luta pustim mjestima tražeći odmor, ali ga ne nalazi. ⁴⁴ Tada kaže: ‘Vratit ću se u svoju kuću iz koje sam izašao.’ Kada se vrati, pronalazi je praznu, čistu i uređenu. ⁴⁵ Tada ode i sa sobom dovede sedam drugih duhova, gorih od sebe, pa svi uđu i nastane se ondje. Tako posljednje stanje toga čovjeka postaje gore od prvotnoga. Isto će biti i s ovim pokvarenim naraštajem.«

Isusova prava obitelj

(Mk 3,31-35; Lk 8,19-21)

⁴⁶ Dok je Isus još govorio narodu, došli su njegova majka i braća pa su stajali vani tražeći da s njim govore. ⁴⁷ Netko reče Isusu: »Evo, tvoja majka i braća stoje vani i žele razgovarati s tobom.«

⁴⁸ A Isus mu odgovori: »Tko je moja majka i tko su moja braća?« ⁴⁹ Onda je pokazao rukom na svoje učenike i rekao: »Evo moje majke i moje braće! ⁵⁰ Da, tko god izvršava volju moga nebeskog Oca, taj mi je i brat, i sestra, i majka.«