Historical

Štovanje lažnih bogova u Hramu

8 Petog dana u šestome mjesecu, šeste godine našeg progonstva,^[a] sjedio sam u svojoj kući s judejskim starješinama. Tada me obuzela sila Gospodara BOGA. ² Ugledao sam neku priliku koja je sličila čovjeku. Donji mu je dio tijela bio kao čista vatra, a gornji je blistao kao usijani metal okružen svjetlošću. ³ Ispružio je nešto što je izgledalo kao njegova ruka i uhvatio me za kosu. Duh me podigao između zemlje i neba. Imao sam viziju od Boga da sam odnesen na sjeverni ulaz, u unutrašnje dvorište Hrama u Jeruzalemu. Tu je stajao idol koji je izazivao Božji bijes. ⁴ Ugledao sam slavu Izraelovog Boga. Izgledala je kao u mojoj viziji u dolini kanala Kebar.

⁵ Bog mi je rekao: »Čovječe, pogledaj prema sjeveru.« Pogledao sam, i sjeverno od vrata koja su vodila prema žrtveniku, pored samog ulaza, stajao je kip idola koji je izazivao Božji bijes.

⁶ Nastavio mi je govoriti: »Čovječe, vidiš li što čine? Vidiš li te velike gadosti koje narod Izraela čini i tjera mene iz mog svetišta? Ali vidjet ćeš još i gore stvari.«

⁷ Zatim me doveo do ulaza u dvorište. Ondje sam vidio rupu u zidu. ⁸ Rekao mi je: »Čovječe, kopaj kroza zid.« Kopao sam i otkrio prolaz kroza zid. ⁹ Rekao je: »Idi unutra i vidi kakve užasne gadosti ovdje čine.« ¹⁰ Ušao sam. Svuda uokolo po zidovima bile su slike gmazova i drugih nečistih životinja, kao i prikazi ostalih idola koje su štovali Izraelci.

¹¹ Vidio sam sedamdesetoricu starješina izraelskog naroda kako stoje ondje. Među njima je bio i Jaazanija, Šafanov sin. Svaki je u ruci držao kadionik iz kojeg se dizao mirisni oblak tamjana. ¹² Bog mi je rekao: »Čovječe, jesi li vidio što u potaji čine starješine izraelskog naroda? Svaki čovjek ima svoj prostor u kojem štuje svoga lažnog idola. Jer, oni misle: ‘BOG nas ne vidi. BOG je napustio našu zemlju.’« ¹³ I još mi je rekao: »Vidjet ćeš ih kako čine još i gore gadosti.«

¹⁴ Odveo me do sjevernog ulaza u BOŽJI Hram. Tamo sam vidio žene kako sjede i oplakuju boga Tamuza^[b].

¹⁵ Rekao mi je: »Vidiš li ovo, čovječe? Ali vidjet ćeš još i gore gadosti.« ¹⁶ Zatim me odveo u unutrašnje dvorište BOŽJEGA Hrama. Tamo sam na vratima BOŽJEGA Hrama, između trijema i žrtvenika, ugledao skupinu od oko dvadeset i pet muškaraca kako se klanjaju. Leđima su bili okrenuti BOŽJEM Hramu, a licem prema istoku. Klanjali su se suncu.

¹⁷ On mi je rekao: »Vidiš li to, čovječe? Zar je Judejcima svejedno što se čini u Hramu? Smiju li se ovdje činiti takve gadosti? Ova je zemlja puna nasilja i narod stalno izaziva moj bijes. Gle, štuju kao pogani, držeći grančice pred nosevima!^{[c] 18} Zato ću ih bijesno kazniti. Neću im se smilovati, neću ih žaliti. Čak i ako mi budu iz svega glasa vikali u uši, neću ih čuti.«

Božji glasnici kažnjavaju Jeruzalem

9 Tada sam ga začuo kako je glasno uzviknuo: »Neka pristupe oni koji će izvršiti kaznu nad ovim gradom! Dođite, svaki sa svojim smrtonosnim oružjem u ruci!« ² Ugledao sam šestoricu ljudi kako dolaze iz smjera gornjih sjevernih gradskih vrata. Svaki je u ruci držao svoje smrtonosno oružje. S njima je bio i sedmi čovjek u lanenoj odjeći, kojem je o struku visio pribor za pisanje. Ušli su u dvorište Hrama i stali pokraj brončanog žrtvenika. ³ A slava Izraelovog Boga podigla se iznad krilatih bića^[d], gdje je do tada stajala. Pomaknula se prema vratima Hrama i zaustavila na samom pragu. Čovjek u lanenoj odjeći, koji je nosio pribor za pisanje, bio je pozvan da pristupi.

⁴ BOG mu je rekao: »Prođi cijelim gradom Jeruzalemom i stavi znak na čelo svakog čovjeka koji uznemiren tuguje zbog svih gadosti koje se čine u ovom gradu.«

⁵ A ostalima je na moje uši rekao: »Idite za njim kroz grad i ubijajte. Nikoga nemojte štedjeti niti žaliti. ⁶ Pobijte starce, mladiće i djevojke, žene i djecu. Ali, ne dirajte one koji na sebi imaju znak. Počnite ubijati kod mog svetišta.« I tako su prvo ubili starješine pred Hramom.

⁷ Rekao im je: »Onečistite Hram! Ispunite njegova dvorišta truplima ubijenih ljudi. Krenite!« Krenuli su i ubijali ljude po gradu. ⁸ Dok su oni ubijali, ja sam ostao sâm u Hramu. Pao sam licem na zemlju i zavapio: »Gospodaru BOŽE! Dok iskaljuješ svoj bijes na Jeruzalemu, zar ćeš uništiti i sve koji su preostali od Izraela?«

⁹ Odgovorio mi je: »Krivnja naroda Izraela i Jude je prevelika. Zemlja je puna krvi, a u gradu vlada zločin. To je zato što ljudi govore da je BOG ostavio ovu zemlju i da ih BOG ne vidi što rade. ¹⁰ Zato ih neću štedjeti. Neću im se smilovati. Kaznit ću ih za sve što su učinili.«

¹¹ Tada se vratio onaj čovjek u lanenoj odjeći s pisarskim priborom. Izvijestio je: »Učinio sam kako si zapovjedio.«

BOŽJA slava odlazi iz Hrama

10 Potom sam pogledao u svod kupole nad glavama krilatih bića. Iznad svoda je bilo nešto nalik prijestolju, napravljeno od modroga dragog kamena. ² Tada je BOG rekao čovjeku u lanenoj odjeći: »Idi među kotače ispod krilatih bića. Ondje napuni ruke užarenim ugljenom i raspi ga po gradu Jeruzalemu.«

Vidio sam ga kako ide. ³ Krilata su bića stajala na južnoj^[e] strani Hrama kad im je prišao čovjek u lanenoj odjeći. Oblak je ispunio unutrašnje dvorište. ⁴ BOŽJA slava podigla se iznad krilatih bića i pomaknula do praga na ulazu u Hram. Oblak je ispunio Hram, a sjaj BOŽJE slave obasjao njegovo dvorište. ⁵ Krilata su bića poletjela, a zvuk njihovih krila čuo se sve do vanjskog dvorišta. Zvuk je bio glasan kao glas Svemoćnog Boga.

⁶ Bog je bio zapovjedio čovjeku u lanenoj odjeći da zagrabi užarenog ugljena između kotača ispod krilatih bića. Čovjek je prišao i stao pored kotača. ⁷ Jedno od krilatih bića ispružilo je svoju ruku i zahvatilo nešto užarenog ugljena koji je bio u prostoru između četiri bića. Stavilo je ugljen u ruke čovjeka u lanenoj odjeći, a on ga je primio i izašao. ⁸ (Krilata su bića pod svojim krilima imala nešto slično ljudskim rukama.)

⁹ Vidio sam četiri kotača. Pored svakoga krilatog bića bio je po jedan kotač. Kotači su bili kao od prozirnoga svjetlucavoga dragog kamena^[f]. ¹⁰ Svi su kotači izgledali isto. Činilo se da je u svakom kotaču još jedan kotač. ¹¹ Krilata bića mogla su se kretati u sva četiri smjera i nisu skretala sa svog puta. Kretala su se ravno u smjeru u kojem su im bile okrenute glave. ¹² Bila su posve prekrivena očima. Oči su im bile posvuda po tijelu—po leđima, rukama, krilima, i po sva četiri kotača. ¹³ Čuo sam da kotače zovu »kotači koji se vrte«.

¹⁴ Svako je krilato biće imalo četiri lica. Jedno je bilo lice bika^[g], drugo lice čovjeka, treće lava, a četvrto orla. ¹⁵ Shvatio sam da su ta krilata bića ista ona živa bića koja sam vidio u svojoj viziji na kanalu Kebar.

Tada su se krilata bića podigla u zrak. ¹⁶ I kotači su se podigli s njima. Kad su bića raširila svoja krila i podigla se od zemlje, kotači se nisu odmicali od njih. ¹⁷ Kad su se bića smirila, smirili su se i kotači. Kad su se podigla u zrak, kotači su išli s njima. Jer, u kotačima je bio duh živih bića.

¹⁸ Tada se BOŽJA slava podigla s praga na ulazu u Hram, pomaknula prema krilatim bićima i zaustavila iznad njih. ¹⁹ Bića su raširila svoja krila i podigla se u zrak, skupa s kotačima. Gledao sam ih kako odlaze. Zaustavila su se na istočnim vratima BOŽJEGA Hrama, a slava Izraelovog Boga bila je nad njima.

²⁰ Bila su to ista bića koja sam vidio ispod Izraelovog Boga u viziji na kanalu Kebar. Shvatio sam da sam i tada vidio ova ista krilata bića. ²¹ Svako je biće imalo četiri lica i četvera krila, a ispod krila nešto što je sličilo ljudskim rukama. ²² Lica krilatih bića bila su ista kao i lica živih bića koja sam prije vidio u viziji na kanalu Kebar. Sva su bića gledala ravno pred sebe i kretala se ravno naprijed.