Historical

Pavao pred kraljem Agripom

26 Agripa se obratio Pavlu: »Dopušteno ti je da govoriš u svoju obranu.«

² Pavao je podigao ruku i počeo: »Kralju Agripa, sretan sam što ću se upravo pred tobom danas braniti od svih židovskih optužbi. ³ Drago mi je posebno zato što poznaješ sve židovske običaje i nesuglasice. Stoga, molim te da me strpljivo saslušaš.

⁴ Svim je Židovima poznat moj život; oni dobro znaju kakav sam život vodio u mladosti u svojoj zemlji, a isto tako i u Jeruzalemu. ⁵ Oni me poznaju već dugo i, ako žele, mogu posvjedočiti da sam živio kao farizej. Bio sam član sljedbe koja s najvećom pažnjom poštuje pravila naše vjere. ⁶ A ovdje mi se sada sudi zbog nade u ispunjenje obećanja koje je Bog dao našim precima. ⁷ Naših dvanaest plemena nada se njegovom ispunjenju i iskreno služe Bogu danju i noću. Zbog te iste nade, kralju, Židovi me optužuju. ⁸ Zašto smatrate nemogućim da Bog podiže ljude iz mrtvih?

⁹ I ja sam smatrao da trebam učiniti sve što je u mojoj moći protiv imena Isusa iz Nazareta. ¹⁰ To sam u Jeruzalemu i činio: otkako sam dobio ovlasti od velikih svećenika, mnoge sam Božje svete strpao u zatvor. A kad su ih ubijali, ja sam to odobravao. ¹¹ Progonio sam ih po svim sinagogama i nastojao ih prisiliti da govore protiv Boga. Toliko sam bio bijesan na njih da sam ih čak progonio i po stranim gradovima.«

Pavao govori o susretu s Isusom

¹² »Prilikom jednoga od tih progona išao sam prema Damasku s ovlaštenjem i nalogom vodećih svećenika. ¹³ Na putu, negdje oko podne, ugledao sam, kralju, nebesko svjetlo jače od sunca. Zasjalo je oko mene i mojih suputnika. ¹⁴ Svi smo popadali na zemlju, a ja sam začuo glas koji mi se obratio na aramejskom jeziku: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Samo sebi nanosiš štetu boreći se protiv mene.’ ¹⁵ Ja sam rekao: ‘Tko si ti, Gospodine?’ A Gospodin je odgovorio: ‘Ja sam Isus kojeg progoniš. ¹⁶ Ali, ustani, podigni se! Ukazao sam ti se da te imenujem svojim slugom i svjedokom. Govorit ćeš o onome što si vidio i o onome što ću ti ja pokazati. ¹⁷ Ja ću te izbaviti i od Židova i od nežidova kojima ću te poslati. ¹⁸ Ti ćeš im otvoriti oči i okrenuti ih od tame k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu. Tako da im vjerom u mene grijesi budu oprošteni i da budu primljeni među one koji su sveti zbog vjere u moje ime.’«

Pavao govori o svojoj službi

¹⁹ »Znači, kralju Agripa, nisam bio neposlušan nebeskom viđenju. ²⁰ Počeo sam govoriti ljudima da se obrate i okrenu Bogu te počnu činiti djela koja pokazuju da su im se životi zaista promijenili. Propovijedao sam najprije u Damasku, a zatim u Jeruzalemu i širom Judeje. Propovijedao sam i nežidovima. ²¹ Zbog toga su me Židovi uhvatili dok sam bio u Hramu i pokušali me ubiti. ²² No Bog mi je pomogao i pomaže mi do dana današnjega. Tako, evo, sada stojim ovdje i svjedočim svima o onome što sam vidio. Ne govorim ništa novo, već ono što su proroci i Mojsije nagovijestili da će se dogoditi. ²³ Nagovijestili su da će Krist umrijeti i biti prvi koji će ustati iz mrtvih. Nagovijestili su da će donijeti svjetlo i židovskom narodu i ostalim narodima.«

Pavao, Fest i Agripa

²⁴ Dok je Pavao tako govorio u svoju obranu, Fest je povikao: »Pavle, ti si lud! Poludio si od prevelikog znanja.«

²⁵ Pavao je odgovorio: »Preuzvišeni Feste, nisam lud. Dapače, sasvim sam pri zdravoj pameti i govorim istinu. ²⁶ Kralju je sve to poznato i o tome mogu s njim otvoreno govoriti. Siguran sam da mu ništa od toga nije promaklo jer se te stvari nisu dogodile u nekom zabačenom kutu zemlje. ²⁷ Kralju Agripa, vjeruješ li u ono što su rekli proroci? Ja znam da vjeruješ.«

²⁸ Na to je Agripa rekao Pavlu: »Zar misliš da me tako lako možeš uvjeriti da postanem kršćanin?«

²⁹ Pavao mu je odgovorio: »Lako ili teško, molim Boga da, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu poput mene, samo bez ovih okova.«

³⁰ Tada je kralj ustao, a s njim i upravitelj, Berenika i svi koji su sjedili s njima. ³¹ Napustili su prostoriju, a onda počeli govoriti jedan drugome: »Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili zatvorsku kaznu.« ³² A Agripa je rekao Festu: »Ovaj je čovjek već mogao biti oslobođen da nije zatražio suđenje pred carem.«

Pavlovo putovanje

27 Kad je odlučeno da ćemo isploviti prema Italiji, Pavao i još neki zatvorenici predani su nekom zapovjedniku Juliju. On je bio satnik u elitnoj carskoj vojnoj jedinici. ² Ukrcali smo se na brod iz grada Adramitija, koji je upravo trebao krenuti prema Aziji, i isplovili. S nama se nalazio i Aristarh, Makedonac iz Soluna. ³ Sutradan smo pristali u Sidonu. Julije se ljubazno ophodio s Pavlom i dopustio mu da posjeti svoje prijatelje. Oni su se pobrinuli za sve što je Pavlu bilo potrebno. ⁴ Isplovili smo iz Sidona i krenuli uz obalu Cipra jer nam je vjetar bio suprotan. ⁵ Preplovili smo preko mora duž Cilicije i Pamfilije i stigli u grad Miru u Liciji. ⁶ Tamo je vojni zapovjednik našao neki brod iz Aleksandrije. Brod je plovio u Italiju i on nas je ukrcao na njega.

⁷ Danima smo polako plovili i jedva stigli do Knida. Vjetar nam nije dopuštao da zadržimo smjer, stoga smo plovili južnom stranom Krete kod Salmone. ⁸ Teško smo jedrili uz obalu i stigli do mjesta zvanog Sigurna Luka, u blizini grada Laseje.

⁹ Izgubili smo mnogo vremena i dan židovskog posta već je bio prošao. Plovidba je postala opasna pa je Pavao upozorio posadu. ¹⁰ Rekao im je: »Ljudi, vidim da ovo putovanje neće proći bez nevolja. Nastradat će i brod i teret na njemu. A i naši životi mogli bi se naći u opasnosti.« ¹¹ No budući da se kapetan i vlasnik broda nisu složili s Pavlom, vojni je zapovjednik radije poslušao njih nego Pavla. ¹² S obzirom na to da luka nije bila sigurna kako bi brod ostao u njoj tijekom zime, većina je odlučila da se nastavi plovidba. Nadali su se da će, po mogućnosti, stići do Feniksa i ondje prezimiti. Feniks je luka na Kreti i okrenuta je prema jugozapadu i sjeverozapadu.

Oluja

¹³ Kad je zapuhao blagi, južni vjetar, svi su pomislili da je to upravo ono što smo čekali. Podigli smo sidro i zaplovili uz obalu Krete. ¹⁴ No ubrzo se s otoka spustio jak olujni vjetar, sjeveroistočnjak, i odnio brod dalje od obale. ¹⁵ Budući da nismo mogli ploviti protiv vjetra, pustili smo da nas nosi. ¹⁶ Plovili smo ispod otočića zvanog Kauda i nekako uspjeli podići čamac za spašavanje. ¹⁷ Nakon što smo podigli čamac, konopcima smo učvrstili brod da se ne bi raspao. Svi su se bojali da ćemo se nasukati na Sirti pa su spustili jedro i pustili da nas nosi struja. ¹⁸ Sutradan je oluja bila tako strašna da su ljudi počeli bacati teret u more, ¹⁹ a trećega su dana sami pobacali u more i brodsku opremu. ²⁰ Danima nismo vidjeli ni sunca ni zvijezda. Šibala nas je strašna oluja, a sve naše nade u spasenje su se raspršile.

²¹ Ljudi dugo nisu ništa jeli. Tada je Pavao istupio i rekao: »Ljudi, trebali ste poslušati moj savjet da ne isplovljavamo s Krete. Tako biste izbjegli ovu nepogodu i štetu. ²² No sada vas pozivam da ne klonete duhom. Nitko od vas neće poginuti, jedino ćemo izgubiti brod. ²³ Prošle mi se noći ukazao anđeo. Poslao ga je Bog kojemu pripadam i služim. ²⁴ Anđeo mi je rekao: ‘Ne boj se, Pavle. Ti moraš doći pred cara. Bog ti je obećao da će radi tebe spasiti sve koji plove s tobom.’ ²⁵ Stoga, ljudi, ne posustajte! Ja vjerujem Bogu. Sve će se dogoditi točno onako kako je rekao anđeo. ²⁶ No nasukat ćemo se na neki otok.«

²⁷ Spustila se i četrnaesta noć, a struja nas je još nosila po Jadranu. Negdje oko ponoći mornari su osjetili da je blizu kopno. ²⁸ Izmjerili su dubinu užetom za koje je bio privezan uteg—iznosila je trideset i sedam metara. Malo kasnije ponovo su izmjerili dubinu i otkrili da iznosi oko dvadeset i osam metara. ²⁹ Bojali su se da ćemo udariti o kamenje pa su s krme bacili u more četiri sidra i molili da jutro što prije svane. ³⁰ Neki su mornari pokušali pobjeći s broda pa su spustili u more čamac za spašavanje. Pravili su se da s pramca spuštaju sidra. ³¹ A Pavao je rekao zapovjedniku i vojnicima: »Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasiti.« ³² Vojnici su presjekli užad koja je držala čamac za spašavanje i pustili ga da padne u more.

³³ Nešto prije zore Pavao je počeo nagovarati ljude da nešto pojedu: »Danas je četrnaesti dan kako čekate u neizvjesnosti, a ništa niste jeli. ³⁴ Molim vas, pojedite nešto! Morate jesti ako želite preživjeti. Nikome od vas neće pasti ni vlas s glave.« ³⁵ Nakon tih riječi, uzeo je kruh i pred svima zahvalio Bogu. Zatim je razdijelio kruh na komade i počeo jesti. ³⁶ Svi su se razvedrili pa su jeli. ³⁷ Na brodu se nalazilo dvjesto sedamdeset i šest putnika. ³⁸ Kada su se nasitili, pobacali su žito u more i tako olakšali brod.

Brodolom

³⁹ Kad se razdanilo, ugledali su kopno. Nisu ga prepoznali, ali su primijetili nešto kao zaljev s pješčanom plažom. Odlučili su ondje pristati, ako bude moguće. ⁴⁰ Prerezali su konopce i sidra ostavili u moru, a zatim su razvezali konopce koji su držali kormila. Okrenuli su prednje jedro prema vjetru i krenuli prema obali. ⁴¹ No brod je udario u neki greben i nasukao se. Pramac se zaglavio i nije se mogao pomaknuti, a krma se počela lomiti od jačine valova.

⁴² Vojnici su odlučili ubiti zatvorenike, kako ni jedan ne bi otplivao na obalu i pobjegao. ⁴³ No njihov je zapovjednik htio spasiti Pavla pa je spriječio vojnike da svoj plan provedu u djelo. Naredio je da najprije oni koji znaju plivati skoče u more i doplivaju do obale. ⁴⁴ Ostali su se onamo uputili na daskama i olupinama broda. Na taj su način svi sretno stigli na obalu.

Pavao na Malti

28 Nakon što smo sretno stigli na kopno, saznali smo da se otok zove Malta. ² Stanovnici otoka prema nama su se ponašali neobično ljubazno. Sve su nas srdačno primili i zapalili vatru jer je počela kiša i bilo je hladno. ³ Pavao je skupio hrpu granja i stavljao ga u vatru. Odjednom je, zbog vrućine, iz granja izašla zmija i ugrizla Pavla za ruku. ⁴ Kad su stanovnici vidjeli zmiju kako visi na Pavlovoj ruci, rekli su jedni drugima: »Ovaj je čovjek sigurno ubojica. Iako se spasio iz mora, Pravda mu nije dopustila da živi.« ⁵ A Pavao je stresao zmiju u vatru i ništa mu se nije dogodilo. ⁶ Mještani su očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav pa su dugo čekali i promatrali ga. Kad su vidjeli da mu se nije dogodilo ništa loše, promijenili su mišljenje i rekli da je bog. ⁷ U blizini toga mjesta nalazila su se polja koja su pripadala poglavaru otoka. Zvao se Publije. On nas je primio u svoju kuću i tri nas dana ljubazno ugostio. ⁸ Publijev je otac ležao u krevetu jer je bolovao od groznice i dizenterije. Pavao je ušao u sobu da ga pogleda. Nakon što se pomolio, stavio je ruke na njega i ozdravio ga. ⁹ Potom su počeli dolaziti i ostali bolesnici s otoka i ozdravljati. ¹⁰ Oni su nam iskazali mnoge počasti, a prije nego što smo isplovili, opskrbili su nas svime što nam je bilo potrebno.

Pavao odlazi u Rim

¹¹ Nakon tri mjeseca isplovili smo brodom koji je bio iz Aleksandrije i koji je prezimio na otoku. S prednje je strane imao znak bogova blizanaca^[a]. ¹² Stigli smo u Sirakuzu i ondje ostali tri dana, ¹³ a zatim smo isplovili prema Regiju. Sljedećeg dana podigao se južni vjetar i dan nakon toga stigli smo u Puteole. ¹⁴ Ondje smo zatekli neku braću koja su nas zamolila da ostanemo s njima tjedan dana. Napokon smo stigli u Rim. ¹⁵ Tamošnji su vjernici saznali da dolazimo pa su izašli sve do Apijeve tržnice i Triju gostionica da nas dočekaju. Kad ih je Pavao ugledao, zahvalio je Bogu i ohrabrio se.

Pavao u Rimu

¹⁶ Kad smo stigli u Rim, Pavlu je bilo dopušteno da živi sâm, ali s njim je morao biti i vojnik koji bi ga čuvao.

¹⁷ Tri dana kasnije, Pavao je sazvao židovske vođe. Kad su se svi okupili, rekao im je: »Braćo, ja nisam učinio ništa protiv našeg naroda ni protiv običaja naših predaka. Pa ipak su me u Jeruzalemu uhitili i predali Rimljanima. ¹⁸ Rimljani su me ispitali i htjeli me osloboditi jer ničime nisam zaslužio smrtnu kaznu. ¹⁹ No kad su se Židovi tomu usprotivili, bio sam prisiljen zatražiti da mi se sudi pred carem. Međutim, ni za što ne optužujem svoj narod. ²⁰ Zbog toga sam i zatražio da vas vidim i razgovaram s vama; u ovim sam lancima upravo zato što vjerujem u nadu Izraela.«

²¹ Židovski su vođe rekli Pavlu: »Nismo iz Judeje primili nikakvo pismo o tebi. Ni jedan brat, koji je stigao odande, nije nam priopćio nikakvu novost niti iznio išta loše o tebi. ²² Ali htjeli bismo čuti tvoje stajalište jer znamo da se svuda govori protiv te sljedbe.«

²³ Ugovorili su s Pavlom dan kada će se sastati. Došli su k njemu u velikom broju, u kuću u kojoj je boravio, a on im je cijeli dan govorio o Božjem kraljevstvu i iznosio im svoje svjedočanstvo. Nastojao ih je uvjeriti u istinu o Isusu na temelju Mojsijevog zakona i proročkih knjiga. ²⁴ Neki su povjerovali u ono što je govorio, dok drugi nisu htjeli povjerovati. ²⁵ Nastala je prepirka i svi su se već bili spremni razići, a Pavao je tada dodao još samo ovo: »Dobro je Sveti Duh govorio kad je preko proroka Izaije rekao vašim precima:

²⁸ Stoga, znajte: Bog šalje ovo spasenje nežidovima. Oni će ga poslušati!« ^29 [c]

³⁰ Pune je dvije godine Pavao ostao u kući koju je sâm unajmio. U njoj je primao sve koji su mu dolazili. ³¹ Propovijedao je o Božjem kraljevstvu i učio o Gospodinu Isusu Kristu. Činio je to sasvim otvoreno i nitko ga u tome nije sprečavao.