Historical

Asine reforme

15 Duh je BOŽJI obuzeo Azariju, Odedovog sina. ² Izašao je u susret Asi i rekao mu: »Poslušaj me, Asa. Slušajte, svi ljudi Jude i Benjamina. BOG je s vama dokle god ste vi s njim. Ako ga budete tražili, naći ćete ga. No, ako ga zapostavite, on će zapostaviti vas. ³ Dugo je vremena Izrael bio bez pravog Boga, bez svećenika koji bi ih poučavali i bez Božjeg zakona. ⁴ Ali kad su se Izraelci u svojoj nevolji okrenuli BOGU Izraela, tražili su ga i pronašli. ⁵ U tim nemirnim vremenima nitko se nije mogao sigurno kretati. Među stanovnicima svih zemalja vladao je nemir i nered. ⁶ Uništavali su jedni druge. Narod je ustajao protiv naroda, grad protiv grada. Bog ih je izlagao svim vrstama nevolja. ⁷ No, vi budite hrabri! Nemojte odustati jer će vaš trud biti nagrađen.«

⁸ Asa je bio ohrabren kad je čuo proročke riječi proroka Azarije, Odedovog sina. Uklonio je odvratne idole iz cijele Jude i Benjamina, kao i iz gradova koje je bio zauzeo u Efrajimovom gorju. Obnovio je žrtvenik posvećen BOGU koji je stajao ispred ulaza u BOŽJI Hram. ⁹ Tada je okupio sve ljude iz Jude i Benjamina, kao i ljude iz Efrajimovog, Manašeovog i Šimunovog plemena koji su živjeli u Judi. Mnogi su se doselili iz Izraela kad su uvidjeli da je BOG uz Asu. ¹⁰ Okupili su se u Jeruzalemu, u trećemu mjesecu petnaeste godine Asine vladavine. ¹¹ Toga su dana prinosili žrtve BOGU od plijena koji su dotjerali. Žrtvovano je sedamsto goveda i sedam tisuća ovaca. ¹² Potom su se zakletvom obvezali da će svim svojim srcem i dušom slijediti Izraelovog BOGA. ¹³ Obvezali su se da će usmrtiti svakog, bio on mlad ili star, muškarac ili žena, tko odbije slijediti Izraelovog BOGA. ¹⁴ Zakleli su se BOGU uz glasne povike, uz zvukove truba i rogova^[a]. ¹⁵ Cijela Juda radovala se zbog ove prisege jer su se zakleli svim svojim srcem. Revno su tražili BOGA i pronašli ga, a BOG im je tada dao mir u cijeloj zemlji.

¹⁶ Kralj Asa je čak i svoju baku Maaku uklonio s položaja kraljice-majke jer je postavila odvratan lik božice Ašere. Asa ga je posjekao, smrvio i spalio u dolini potoka Kidrona. ¹⁷ Asa nije uklonio poganska svetišta iz Izraela premda je cijelog života i svim srcem bio vjeran BOGU. ¹⁸ On i njegov otac posvetili su Bogu zavjetne darove u srebru, zlatu i posuđu. Asa ih je pohranio u Hram. ¹⁹ Rata nije bilo sve do trideset i pete godine Asine vladavine.

Posljednje godine Asine vladavine

(1 Kr 15,16-24)

16 U trideset i šestoj godini Asine vladavine^[b] izraelski je kralj Baaša zaratio protiv Jude. Osvojio je grad Ramu i učinio ga vojnim sjedištem da bi mogao kontrolirati kretanje u Asinu Judeju. ² Tada je Asa sakupio zlato i srebro iz riznica BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače. Poslao ga je Ben Hadadu, kralju Arama koji je vladao u Damasku, te mu poručio:

³ »Sklopimo savez kakav su imali naši očevi. Šaljem ti srebro i zlato. Raskini savez s izraelskim kraljem Baašom pa će me prestati napadati.«

⁴ Ben Hadad se priklonio Asi. Poslao je svoje vojne zapovjednike na izraelske gradove. Razorili su Ijon, Dan, Abel Maim i sve Naftalijeve gradove sa skladištima. ⁵ Kad je Baaša to čuo, zaustavio je izgradnju Rame. Prestao je sa svim radovima. ⁶ Tada je kralj Asa okupio sve Judejce. Uzeli su kamen i drvo, koje je Baaša koristio u Rami, pa je Asa tom građom dao obnoviti gradove Gebu i Mispu.

⁷ U to je vrijeme vidjelac Hanani došao k judejskom kralju Asi. Rekao mu je: »Pouzdao si se u pomoć kralja Arama, a ne u svog BOGA. Zato se vojska kralja Arama otela tvojoj vlasti. ⁸ Etiopljani i Libijci bili su silna vojska s mnogo bojnih kola i konjanika. No protiv njih si se pouzdao u BOGA, a on ti je dao da ih pobijediš. ⁹ Jer, BOŽJE oči po cijeloj zemlji traže ljude odanog srca da bi ih osnažio, a ti si ovaj put postupio bezumno. Zato ćeš odsad pa nadalje uvijek ratovati.«

¹⁰ Asa se razljutio na vidioca zbog njegovih riječi. Bio je toliko bijesan da ga je bacio u tamnicu. U to je vrijeme Asa okrutno ugnjetavao dio naroda.

¹¹ Asina djela, od prvog do posljednjega, zapisana su u knjizi Povijest kraljeva Jude i Izraela.

¹² U trideset i devetoj godini svoje vladavine Asa je obolio od infekcije nogu. Bolest je postajala sve teža. No ni u bolesti nije tražio BOŽJU pomoć, već samo pomoć liječnika. ¹³ U četrdeset i prvoj godini svoje vladavine Asa je umro i pridružio se svojim precima. ¹⁴ Sahranili su ga u grobnicu koju je za sebe dao isklesati u Davidovom gradu. Položili su ga na odar ispunjen mješavinom začina i različitih miomirisa. U njegovu su čast zapalili veliku vatru.

Jošafat, kralj Jude

(1 Kr 22,41-50)

17 Jošafat, Asin sin, vladao je nakon svog oca. Tijekom njegove je vladavine Juda bila jača od Izraela. ² Smjestio je vojsku u svim utvrđenim judejskim gradovima. Razmjestio je vojne postrojbe po cijeloj zemlji Judi, kao i u gradovima Efrajima koje je osvojio njegov otac Asa. ³ BOG je bio uz Jošafata jer je već kao mlad živio poput pretka mu Davida. Nije štovao lažnog boga Baala. ⁴ Slijedio je Boga kojeg je štovao i njegov otac. Poštovao je njegove zapovijedi. Nije se povodio za običajima u Izraelu. ⁵ Stoga, BOG je učvrstio njegovo kraljevstvo. Iz cijele su mu Jude donosili darove pa je stekao veliko bogatstvo i čast. ⁶ Svim je srcem bio posvećen štovanju BOGA. Iz Jude je uklonio poganska svetišta na uzvisinama i likove božice Ašere.

⁷ U trećoj je godini svoje vladavine^[c] poslao službenike Ben Haila, Obadiju, Zahariju, Netanela i Mikaju da poučavaju u judejskim gradovima. ⁸ S njima su išli i Leviti Šemaja, Netanija, Zebadija, Asahel, Šemiramot, Jonatan, Adonija, Tobija i Tob Adonija te svećenici Elišama i Joram. ⁹ Poučavali su u Judi, a imali su sa sobom knjigu BOŽJEG zakona. Obišli su sve judejske gradove i poučavali narod.

¹⁰ Strah od BOGA obuzeo je sva kraljevstva u zemljama oko Jude te nisu kretali u rat protiv Jošafata. ¹¹ Neki su Filistejci donijeli Jošafatu darove i srebro. Neki su mu Arapi dotjerali 7.700 ovnova i 7.700 jaraca.

¹² Jošafat je postajao sve moćniji. Gradio je u Judi tvrđave i gradove sa skladištima. ¹³ U judejskim je gradovima pohranio velike zalihe. Hrabri ratnici bili su uz njega u Jeruzalemu. ¹⁴ Ovo je njihov popis po obiteljima:

Iz Jude, zapovjednici nad postrojbama od tisuću vojnika;

¹⁷ Iz Benjamina;

¹⁹ Bili su to ljudi u kraljevoj službi, uz one koje je kralj razmjestio po utvrđenim gradovima širom cijele Jude.

18 Kad je Jošafat stekao veliko bogatstvo i čast, brakom je povezao svoju obitelj s obitelji izraelskog kralja Ahaba.^{[d] 2} Nakon nekoliko godina otišao je kod Ahaba u Samariju. Da bi ugostio judejskoga kralja i njegovu pratnju, Ahab je tom prilikom zaklao mnogo ovaca i goveda. Nagovarao ga je da krenu u vojni pohod na grad Ramot u Gileadu.

³ Izraelski je kralj Ahab pitao judejskoga kralja Jošafata: »Ideš li sa mnom na Ramot Gilead?«

Jošafat je odgovorio: »Ti i ja bit ćemo kao jedno. Moji će se ljudi boriti uz tvoje.«

⁴ No tražio je od Ahaba: »Prvo trebamo saznati što BOG kaže o tome.«

⁵ Tada je izraelski kralj okupio četiristo proroka i tražio od njih odgovor na pitanje: »Trebamo li ići u rat protiv Ramot Gileada ili ne?«

»Idite«, odgovorili su oni, »jer Bog će kralju dati pobjedu.«

⁶ No Jošafat je pitao: »Ima li ovdje još koji BOŽJI prorok kojem možemo postaviti isto pitanje?«

⁷ Izraelski je kralj odgovorio Jošafatu: »Ima još jedan čovjek kojeg možemo pitati da nam objavi BOŽJU volju. Ali ja ga mrzim jer mi nikad ne prorokuje dobro, nego samo loše. To je Mikaja, Jimlin sin.«

Jošafat je nato rekao: »Kralj ne bi trebao tako govoriti.«

⁸ Tada je izraelski kralj poslao jednoga svog službenika da odmah dovede Mikaju, Jimlinog sina.

⁹ Kralj Izraela i kralj Jude sjedili su na svojim prijestoljima na gumnu^[e] ispred gradskih vrata Samarije, odjeveni u kraljevske odore. Pred njima su prorokovali svi okupljeni proroci.

¹⁰ Sidkija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove^[f] i rekao Ahabu: »BOG ti objavljuje da ćeš ovako probadati Aramejce, sve dok ih ne uništiš.«

¹¹ Svi su proroci isto prorokovali: »Idi na Ramot u Gileadu i pobijedit ćeš. BOG će ti predati grad.«

¹² U međuvremenu, kraljev je službenik tražio Mikaju. Kad ga je našao, rekao mu je: »Svi proroci jednoglasno kralju prorokuju uspjeh. I ti mu reci isto.«

¹³ No Mikaja odgovori: »Zaklinjem se BOGU, govorit ću samo ono što govori moj Bog.«

¹⁴ Kad je stigao pred Ahaba, kralj ga upita: »Mikaja, da idemo u bitku protiv Ramot Gileada ili ne?«

»Idi i uspjet ćeš«, odgovori Mikaja, »jer, bit će ti predani.«

¹⁵ No kralj je sumnjao: »Koliko te puta moram zaklinjati da mi kažeš istinu? Što govori BOG?«

¹⁶ Mikaja tada odgovori: »Vidim cijeli Izrael raštrkan po brdima, kao stado bez pastira. A BOG govori: ‘Ovaj narod nema gospodare. Neka se svatko mirno vrati kući.’«

¹⁷ Izraelski je kralj rekao Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi ovaj prorok nikad ne prorokuje dobro, nego uvijek loše?«

¹⁸ A Mikaja će: »Slušaj sad poruku BOGA. Vidio sam BOGA kako sjedi na svom prijestolju, a cijela mu nebeska vojska stoji zdesna i slijeva.

¹⁹ Pitao je: ‘Tko će namamiti izraelskog kralja Ahaba da napadne Ramot Gilead i ondje pogine?’

Jedni su predlagali jedno, a drugi drugo. ²⁰ Tada je jedan duh stao pred BOGA i ponudio se: ‘Ja ću ga namamiti.’ A BOG je pitao: ‘Kako?’ ²¹ ‘Bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka’, rekao je. ‘Ti ćeš ga uspjeti prevariti’, rekao je BOG. ‘Idi i učini tako.’

²² Eto, sad znaš da je BOG stavio duha laži u usta tvojih proroka. BOG ti objavljuje propast.«

²³ Tada je Sidkija, Kenaanin sin, prišao Mikaji i ošamario ga. »Zar je BOŽJI duh mene napustio da bi govorio tebi?« upitao je.

²⁴ A Mikaja odgovori: »Vidjet ćeš onog dana kad se budeš pokušavao sakriti na tajno mjesto.«

²⁵ Izraelski je kralj tada zapovjedio: »Uhvatite Mikaju i odvedite ga upravitelju grada Amonu i kraljevom sinu Joašu. ²⁶ Poručite im: ‘Bacite Mikaju u zatvor. Ne dajte mu ništa osim kruha i vode, sve dok se ne vratim u miru.’«

²⁷ A Mikaja je rekao: »Ako se ti vratiš u miru, to će značiti da BOG nije govorio kroz mene.«

Zatim se obratio okupljenom narodu: »Upamtite moje riječi!«

²⁸ Izraelski kralj Ahab i judejski kralj Jošafat krenuli su u vojni pohod na Ramot u Gileadu.

²⁹ Ahab je rekao Jošafatu: »Prerušit ću se i ući u bitku. A ti obuci moju kraljevsku odoru.«

I tako je izraelski kralj ušao prerušen u bitku.

³⁰ Kralj Arama zapovjedio je zapovjednicima svojih bojnih kola: »Ne napadajte nikoga, koliko god bio važan, nego samo izraelskog kralja.«

³¹ Kad su zapovjednici bojnih kola ugledali Jošafata, mislili su da je izraelski kralj.

Krenuli su na njega, a on je počeo vikati. BOG mu je pomogao skrenuvši napad dalje od njega. ³² Kad su zapovjednici shvatili da nije izraelski kralj, prestali su ga napadati. ³³ No jedan je ratnik nasumce odapeo strijelu i pogodio izraelskog kralja. Strijela se zabila točno između dvije ploče njegovog oklopa.

Kralj je rekao vozaču svojih kola: »Okreni kola. Izvedi me iz bitke. Ranjen sam.«

³⁴ Bitka je bjesnjela cijeli dan. Izraelski kralj oslonio se na stranicu svojih kola. Tako je bio uspravljen sve do večeri, naočigled Aramejaca. Umro je u sumrak.