Historical
Danielova molitva
9 Ovo se dogodilo u prvoj godini vladavine kralja Darija. Darije je bio Kserksov[a] sin, porijeklom iz Medije, a postao je vladar Babilona. 2 U prvoj godini njegove vladavine, ja, Daniel, proučavao sam Sveto pismo[b]. Iz Božje poruke proroku Jeremiji shvatio sam da će Jeruzalem sedamdeset godina ležati u ruševinama. Tek nakon toga, grad će biti obnovljen.
3 Okrenuo sam se svom Gospodaru Bogu. U molitvi sam zatražio njegovu pomoć. Obukao sam pokajničku tkaninu i posuo glavu pepelom. Nisam ništa jeo. 4 Molio sam se svom BOGU i priznao svoje grijehe:
»O Gospodaru, veliki i predivni Bože, ti si vjeran savezu ljubavi s onima koji ljube tebe i poštuju tvoje zapovijedi.
5 Griješili smo, krivo postupali, bili smo zli i opirali ti se. Zanemarili smo tvoje zapovijedi i odluke. 6 Nismo slušali tvoje sluge proroke koji su u tvoje ime govorili našim kraljevima i poglavarima, našim precima i cijelom narodu Izraela.
7 Ti si, Gospodaru, pravedan, a nas treba biti sram, čak i sada. Neka se srame Judejci, stanovnici Jeruzalema i svi Izraelci, bili oni blizu ili negdje daleko po drugim zemljama, kamo si ih rastjerao. Neka ih bude sram zbog toga što su ti bili nevjerni.
8 BOŽE, treba nas biti sram, nas i naše kraljeve, naše poglavare i naše pretke. Jer, griješili smo protiv tebe.
9 Ali ti, Gospodaru, naš Bože, uvijek si spreman smilovati se i oprostiti iako smo bili protiv tebe. 10 Nismo bili poslušni svome BOGU i nismo slijedili tvoja učenja koja si nam dao preko svojih slugu proroka. 11 Cijeli je Izrael zanemario tvoja učenja i okrenuo se protiv tebe. Nismo te slušali. Griješili smo i zato smo doživjeli sva prokletstva i prijeteća obećanja[c] koja su zapisana u zakonu Mojsija, Božjeg sluge.
12 Sve što je Bog govorio protiv nas i naših poglavara, to se i dogodilo. Sručio je na nas veliku nesreću. Ni jedan grad nije doživio to što se dogodilo u Jeruzalemu. 13 Baš kao što je zapisano u Mojsijevom zakonu, sva nesreća sručila se na nas. No ipak nismo od svoga BOGA tražili milost, nismo prestali griješiti i još uvijek ne obraćamo pažnju na tvoju istinu. 14 Zato je BOG dopustio da nam se i dalje događaju strahote. Jer, naš je BOG pravedan u svemu što radi. Ali, mi smo i dalje neposlušni.
15 Gospodaru, naš Bože, svojom si snagom izveo svoj narod iz Egipta. I danas si slavan zbog toga. A mi smo griješili i činili zlo. 16 Gospodaru, dobar si i pravedan. Odvrati svoj gnjev od grada Jeruzalema i od svojega Svetog brda. Griješili smo i mi i naši preci pa je tvoj grad i tvoj narod svima postao ruglo.
17 Poslušaj sada, naš Bože, molitve i molbe svog sluge. Obasjaj svoje razoreno svetište svojom prisutnošću.[d] Učini to radi sebe, Gospodaru. 18 Poslušaj me, moj Bože. Otvori oči i pogledaj ruševine našega grada, grada koji se zove tvojim imenom. Ove molitve ti upućujem zato što znam da si dobar i milosrdan iako to nismo zaslužili. 19 Poslušaj me, Gospodaru! Oprosti nam! Čuj što te molim i učini nešto! Djeluj sada, Gospodaru, za svoje dobro, za dobro svoga grada i svog naroda koji nosi tvoje ime.«
Vizija o sedamdeset sedmica
20 Govorio sam molitve i priznavao svoje i grijehe svog naroda Izraela. Molio sam svog BOGA za Božje Sveto brdo. 21 Bilo je vrijeme prinošenja večernje žrtve. Dok sam još izgovarao molitvu, k meni je doletio Gabriel, onaj kojeg sam vidio u svojoj prvoj viziji. 22 Pomogao mi je da shvatim što sam doživio. Rekao mi je: »Daniele, došao sam ti dati mudrost i pomoći ti da razumiješ. 23 Čim si započeo svoju molitvu, naređeno mi je da donesem odgovor jer te Bog jako voli. Stoga, poslušaj što govorim, pa ćeš razumjeti svoju viziju.
24 Tvom narodu i tvome svetom gradu određeno je sedamdeset sedmica.[e] U tom roku treba prestati činiti zlo, potpuno odustati od grijeha i očistiti se od svake nepravde. Tada će nastupiti pravda koja će trajati zauvijek, potvrdit će se vizije i proroštva te izvršiti ponovo posvećenje Hrama.
25 Znaj, dakle, da će od objavljivanja poruke o obnovi Jeruzalema do dolaska izabranog vođe[f] proći sedam sedmica. Jeruzalem će biti izgrađen u šezdeset i dvije sedmice, no uz puno nemira i nevolja. Opet će se na njegovim trgovima okupljati ljudi i bit će prokopan zaštitni rov oko cijeloga grada. 26 Nakon šezdeset i dvije sedmice, izabrani će vođa biti pogubljen, a da nije do tada ništa postigao. Tada će napasti vojska budućeg vladara i razoriti grad i svetište. Kraj će doći kao potop. Rat će se nastaviti do samog kraja. Bog je odredio da se potpuno uništi ovo mjesto.
27 Budući će vladar s mnogima sklopiti savez koji će trajati jednu sedmicu. Prinošenje i žrtvovanje bit će ukinuto tijekom polovice tog vremena. Zatim će doći onaj koji uništava i donijeti grozotu uništenja[g] u svetištu. No na kraju će i razarač biti uništen.«
Danielova vizija pokraj rijeke Tigris
10 U trećoj godini vladavine perzijskoga kralja Kira, Danielu (Beltešasaru) su bile pokazane određene objave. Bilo ih je teško razumjeti, ali on ih je razumio uz pomoć vizije.
2 »U to vrijeme, ja, Daniel, bio sam tri tjedna u žalosti. 3 Tijekom tog sam vremena uzimao samo najjednostavnija jela, bez mesa i bez vina. I nisam se uređivao.
4 U prvome mjesecu[h], dvadeset i četvrtog dana, stajao sam na obali velike rijeke Tigris. 5 Ugledao sam pred sobom čovjeka koji je na sebi nosio odjeću od lana i pojas od čistog zlata[i]. 6 Tijelo mu je bilo kao glatki, blistavi dragi kamen, lice kao da je obasjano munjom, a oči kao buktinje. Njegove su ruke i noge bile glatke i sjajne kao uglancana bronca, a glas mu je zvučao kao buka mnoštva ljudi.
7 Ja, Daniel, jedini sam vidio ovu viziju. Ljudi, koji su bili sa mnom, nisu vidjeli ništa. No ipak ih je obuzeo užasan strah. Pobjegli su i sakrili se. 8 Ostao sam sâm. Gledajući ovu veličanstvenu viziju, ostao sam bez imalo snage. Lice mi je posve problijedjelo. Bio sam bespomoćan. 9 Tada sam začuo govor čovjeka iz svoje vizije. Dok sam ga slušao, pao sam licem na tlo i ostao bez svijesti.
10 Potom me nečija ruka dotakla i podigla na ruke i koljena. Sav sam drhtao. 11 Čovjek mi je rekao: ‘Daniele, Bog te jako voli. Dobro razmisli o onome što ću ti reći. Ustani! Poslan sam k tebi.’ Kad je to rekao, drhteći sam ustao. 12 Govorio mi je dalje: ‘Ne boj se, Daniele. Bog te sluša od prvog dana, otkad si odlučio primiti razumijevanje tako što si se ponizio pred svojim Bogom. Ja sam ovdje zbog tvojih molitvi. 13 Suprotstavio mi se anđeo zaštitnik[j] Perzije. Borili smo se dvadeset i jedan dan, a onda mi je upomoć došao Mihael, jedan od anđela zaštitnika višeg ranga, jer sam ostao sâm s kraljevima Perzije. 14 Sada sam ti došao objasniti što će dogoditi tvom narodu u budućnosti. Vizija se odnosi na buduće vrijeme.’
15 Dok je govorio, oborio sam pogled prema tlu i zanijemio. 16 Tada je onaj koji je izgledao kao čovjek dotaknuo moje usne pa sam mogao govoriti. Onome koji je stajao preda mnom, rekao sam: ‘Gospodaru, muči me ono što sam vidio. Osjećam se potpuno bespomoćan. 17 Ja sam tvoj sluga. Kako da razgovaram s tobom? Snaga me napustila i jedva dišem.’
18 Opet me dotaknuo onaj koji je izgledao kao čovjek. To me osnažilo. 19 Rekao mi je: ‘Ne boj se. Bog te jako voli. Mir tebi! Budi snažan i hrabar!’
Kad je to rekao, ohrabrio sam se. Rekao sam mu: ‘Dao si mi snagu. Sad mi govori, gospodine!’
20 A on mi je rekao: ‘Znaš li zašto sam došao k tebi? Uskoro se moram vratiti u borbu protiv anđela zaštitnika Perzije, a poslije njega će doći anđeo zaštitnik Grčke. 21 No prvo ću ti reći što piše u Knjizi istine. U borbi protiv tih anđela nitko mi ne pomaže osim Mihaela, anđela zaštitnika tvog naroda.’«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International