Historical

Natpis na zidu

5 Jednom je kralj Belšasar priredio veliku gozbu za tisuću svojih dužnosnika. Pio je vino sa svojim gostima. ² Kušajući vino, Belšasar je zapovjedio svojim slugama da donesu zlatno i srebrno posuđe koje je njegov otac^[a], kralj Nabukodonosor, donio iz jeruzalemskog Hrama. Želio je da iz njega piju njegovi službenici, njegove žene i žene ropkinje^[b]. ³ Tada su donijeli zlatne čaše koje su pripadale Hramu u Jeruzalemu. Kralj i njegovi dužnosnici, njegove žene i žene ropkinje, pili su iz njih. ⁴ Pili su vino i slavili bogove, koji su zapravo bili samo idoli napravljeni od zlata i srebra, od bronce i željeza, od drva i kamena.

⁵ Odjednom se pojavila ljudska ruka i počela ispisivati riječi na žbuku zida kraljevske palače, pod svjetlom velikog svijećnjaka. Kralj je gledao ruku koja je pisala.

⁶ Uplašio se i problijedio. Koljena su mu drhtala i obuzela ga je slabost. ⁷ Povikao je da se odmah dovedu vidovnjaci, astrolozi i drugi babilonski mudraci. Rekao je: »Nagradit ću onoga tko pročita i protumači što ovdje piše. Obući ću ga u kraljevski grimiz i staviti mu zlatni lanac oko vrata. Bit će treći čovjek u kraljevstvu.«

⁸ Došli su svi kraljevi mudraci, ali nitko nije znao pročitati niti razumjeti što je pisalo. ⁹ Belšasar se još više uplašio i problijedio. Kraljevi dužnosnici, koji su se okupili na gozbi, bili su zbunjeni.

¹⁰ Kad je čula uznemirene glasove kralja i njegovih dužnosnika, kraljeva je majka ušla u dvoranu za gozbu. Rekla je: »Kralju, živio zauvijek! Ne boj se! Ne budi tako blijed. ¹¹ U tvome kraljevstvu živi jedan čovjek u kojem je sveti božanski duh. U vrijeme vladavine tvog oca taj je čovjek pokazao oštroumlje, znanje i mudrost kakvu imaju samo bogovi. Njega je tvoj otac, kralj Nabukodonosor, postavio za starješinu nad čarobnjacima, vidovnjacima, astrolozima i drugim mudracima. ¹² Taj čovjek zove se Daniel, a kralj mu je dao ime Beltešasar. Ima nadmoćnu inteligenciju i znanje. Sposoban je tumačiti snove, razotkrivati tajne i rješavati najteža pitanja. Pozovi Daniela i on će ti reći što tu piše i objasniti što to znači.«

¹³ Doveli su Daniela, a kralj ga je pitao: »Jesi li ti Daniel, judejski prognanik kojeg je moj otac kralj doveo iz Jude? ¹⁴ Čuo sam da je u tebi sveti božanski duh, da imaš nadmoćnu inteligenciju, znanje i sposobnosti. ¹⁵ Došli su mudraci i čarobnjaci da mi pročitaju i protumače što tu piše, ali nitko od njih to ne može. ¹⁶ Čuo sam da si sposoban protumačiti i riješiti najzamršenije tajne. Ako mi možeš pročitati i protumačiti što tu piše, obući ću te u raskošan grimiz i staviti ti zlatni lanac oko vrata. Bit ćeš treći čovjek u kraljevstvu.«

¹⁷ Tada je Daniel odgovorio kralju: »Zadrži svoje poklone i nagrade za nekog drugog, a ja ću ti ipak pročitati i protumačiti što piše.

¹⁸ Kralju, tvom ocu Nabukodonosoru, Svevišnji je Bog dao kraljevstvo, veličinu, čast i slavu. ¹⁹ Zbog toga su pred njim od straha drhtali ljudi svih naroda i jezika. Mogao je ubiti koga je htio ili poštedjeti život kome je htio. Mogao je uzdići ili poniziti koga je htio.

²⁰ Ali postao je bahat, tvrdoglav i okrutan pa mu je bilo oduzeto kraljevsko prijestolje i čast. ²¹ Bio je prisiljen otići od ljudi. U svom je umu postao kao životinja i živio je među divljim magarcima. Jeo je travu kao govedo. Po njemu je padala rosa, sve dok nije shvatio da nad ljudima vlada Svevišnji Bog koji po svojoj volji postavlja vladare.

²² A ti, njegov sin Belšasar, iako si sve ovo znao, nisi postao ponizan. ²³ Postavio si se iznad samoga Gospodara neba. Donijeli su ti čaše iz jeruzalemskoga Hrama pa ste iz njih pili ti i tvoji dužnosnici, tvoje žene i žene ropkinje. Pili ste i slavili bogove koji su samo idoli od srebra i zlata, bronce i željeza, drva i kamena. Nisi slavio Boga u čijim je rukama tvoj život i koji određuje sve što činiš, već si slavio idole koji ne vide, ne čuju i ništa ne znaju. ²⁴ Zato je Bog poslao ruku koja je napisala ove riječi. ²⁵ Ovdje piše:

mene, mene, tekel, uparsin.

²⁶ A to znači:

²⁹ Tada je Belšasar naredio da Daniela obuku u raskošan grimiz i da mu stave zlatni lanac oko vrata. Proglasio ga je trećim čovjekom u kraljevstvu. ³⁰ Babilonski je kralj Belšasar iste noći ubijen. ³¹ Kraljevstvo je preuzeo Darije, vladar Medije, u dobi od šezdeset i dvije godine.

Daniel u jami s lavovima

6 Kralj Darije smatrao je da bi bilo dobro postaviti namjesnike u svih sto dvadeset pokrajina svoga kraljevstva. ² Trebala su ih nadgledati trojica visokih kraljevskih dužnosnika. Jedan od njih bio je Daniel. Namjesnici su tim dužnosnicima odgovarali za sve poslove u kraljevstvu. Kralj je to učinio da ga namjesnici ne bi varali. ³ Daniel se među svima isticao znanjem i sposobnošću. Kralj ga je čak namjeravao postaviti za upravitelja čitavoga kraljevstva. ⁴ Zato su namjesnici i ostali visoki dužnosnici tražili mogućnost da ocrne Daniela. No nijednom poslu koji je činio u kraljevstvu nisu mogli pronaći zamjerku. Bio je osoba od povjerenja, nije radio greške i vrijedno je obavljao svoj posao.

⁵ Na kraju su rekli: »Nećemo uspjeti pronaći razlog da optužimo Daniela za nemar ili pogrešku. Moramo smisliti nešto u vezi sa zakonom njegovog Boga.«

⁶ Zato su dva dužnosnika i kraljevi namjesnici otišli zajedno kod kralja. Rekli su mu: »Kralju Darije, živio zauvijek! ⁷ Svi mi dužnosnici, upravitelji, namjesnici, savjetnici i načelnici složili smo se da bi kralj trebao donijeti sljedeći zakon koji bi svi poštovali: svatko tko se u sljedećih trideset dana bude molio bilo kojem bogu ili čovjeku osim tebi, kralju, neka se baci u lavlju jamu. ⁸ Donesi taj zakon, kralju, i potpiši ga da se ne može poništiti. Jer, zakoni Medije i Perzije ne mogu se poništavati niti mijenjati.«

⁹ Kralj Darije donio je zakon i ovjerio ga svojim potpisom.

¹⁰ Daniel se molio Bogu tri puta na dan. Svakog je dana u svojoj kući, u gornjoj sobi koja je imala prozore okrenute prema Jeruzalemu, tri puta na dan kleknuo te slavio i hvalio svog Boga. Tako je činio i sada iako je znao za kraljev novi zakon.

¹¹ Dužnosnici i kraljevi namjesnici došli su zajedno i zatekli Daniela kako se moli i traži pomoć od Boga. ¹² Potom su otišli kod kralja i razgovarali o njegovom novome zakonu. Rekli su mu: »Kralju, uveo si zakon prema kojem će svatko tko se u sljedećih trideset dana bude molio nekom drugom osim tebi, biti bačen u jamu s lavovima. Nije li tako?«

A kralj im je odgovorio: »Da, uveo sam taj zakon, a zakoni Medijaca i Perzijanaca ne mogu se opozvati niti mijenjati.«

¹³ Tada su rekli kralju: »Daniel, jedan od judejskih prognanika, ne poštuje tebe ni tvoj zakon. On se tri puta dnevno moli svom Bogu.«

¹⁴ Kad je kralj to čuo, jako se uznemirio. Želio je spasiti Daniela. Sve do kraja dana smišljao je kako da ga izvuče iz nevolje. ¹⁵ Tada su isti ljudi opet zajedno došli kod kralja i rekli: »Ne zaboravi, kralju, zakon Medijaca i Perzijanaca nalaže da se ni jedna kraljeva odredba ne može mijenjati.«

¹⁶ Kralj je naredio da dovedu Daniela. Bacili su ga u jamu s lavovima, a kralj mu je rekao: »Neka te spasi tvoj Bog, kojem uvijek vjerno služiš!« ¹⁷ Donijeli su veliku stijenu i navalili je na otvor jame. Kralj je stijenu zapečatio pečatom koji je bio na njegovom prstenu. Upotrijebio je također i pečate svojih dužnosnika. Nitko nije smio maknuti stijenu i izvući Daniela. ¹⁸ Zatim se kralj vratio u svoju palaču, gdje je proveo besanu noć. Odbio je hranu i društvo za zabavu.

¹⁹ Ustao je s prvim zracima sunca i požurio do jame s lavovima. ²⁰ Kad se približio jami, zabrinuto je pozvao Daniela: »Daniele, slugo živog Boga! Vjerno si služio svom Bogu! Je li te on spasio od lavova?«

²¹ A Daniel mu je odgovorio: »Živio zauvijek, kralju! ²² Moj je Bog poslao svog anđela i zatvorio čeljusti lavovima. Nisu mi naudili jer sam pred njim nedužan, a ni pred tobom, kralju, nisam ništa krivo učinio.«

²³ Kralj se jako razveselio. Zapovjedio je da Daniela izvuku iz jame. Kad su ga izvukli, vidjeli su da nema ni jednu ogrebotinu. Ostao je nepovrijeđen jer je vjerovao svom Bogu.

²⁴ Tada je kralj zapovjedio da se dovedu ljudi koji su optužili Daniela. Bacili su ih u jamu, zajedno s njihovim ženama i djecom. Nisu ni dotakli dno jame, a lavovi su ih dograbili i zdrobili im sve kosti.

²⁵ Tada je kralj Darije pisao svim ljudima na zemlji, ljudima drugih naroda i jezika:

»Pozdrav! Želim vam mir i blagostanje!

²⁶ Objavljujem novi zakon, koji vrijedi za sve ljude u mom kraljevstvu. Svi trebaju imati strahopoštovanja prema Danielovom Bogu.

²⁸ Tako je Daniel uspješno živio i napredovao tijekom vladavine kralja Darija i perzijskoga kralja Kira.