Historical
1 Ovo je poruka protiv Ninive[a], zapis o viđenju koje je imao Nahum iz sela Elkoš.
Bog je ljut na Ninivu
2 BOG je ljubomoran[b], on je osvetnik.
Osvećuje se, gospodar je srdžbe.
BOG kažnjava svoje protivnike
i ostaje ljut na njih.
3 BOG se ne razljuti olako,
ali je vrlo moćan.
Zato BOG neće dopustiti
da krivac prođe nekažnjeno.
On se kreće u vihoru i oluji,
a oblaci su kao prašina
što mu se podiže oko stopala.
4 Bojnim pokličem prijeti moru pa ga isušuje.
On čini da presuše sve rijeke.
Osušilo se zelenilo Bašana i Karmela,
uvenuli su cvjetovi Libanona.
5 Pred njim se tresu gore i tope brda.
Pred njim drhti zemlja;
čitav svijet i svi koji u njemu žive.
6 Tko može preživjeti njegovu ljutnju?
Tko može podnijeti njegov gnjev?
Njegova srdžba izlijeva se kao lava,
pred njim pucaju stijene.
7 BOG je dobar.
Utočište je u vrijeme nevolje.
Štiti one koji se k njemu sklanjaju.
8 Poplavom će dokrajčiti svoje neprijatelje[c],
u tamu će protjerati protivnike.
9 Što to smišljate protiv BOGA?
Stat će on na kraj vašim spletkama.
Nitko mu se ne može dvaput usprotiviti.
10 Zapleteni kao trnje
i pijani od svog vina,
izgorjet ćete kao suha trava.
11 Iz tebe je, Ninivo, potekao onaj
koji smišlja zlo protiv BOGA,
zlonamjerni savjetnik.
12 Ovako kaže BOG:
»Iako su Asirci snažni i mnogobrojni,
bit će pokošeni i više ih neće biti.
Iako sam te ponizio, moj narode,
više te neću ponižavati.
13 Potrgat ću zategnuto remenje
da padne njihov jaram s tebe.«
14 Kralju Asirije, BOG je zapovjedio za tebe:
»Nećeš imati potomaka da nose tvoje ime.
Uništit ću drvene kipove i metalne idole
u hramu tvojih bogova.
Grob ću ti pripremiti
jer si vrijedan prijezira.«
15 Gle, preko planina dolazi glasnik
koji donosi radosnu vijest,
koji objavljuje da je došao mir!
Judo, slavi svoje svetkovine
i ispunjavaj svoje zavjete!
Zlikovci te više neće napadati,
potpuno su uništeni.
Uništenje Ninive
2 Rušitelj ide na tebe, Ninivo.
Čuvaj svoje utvrde, motri na put,
spremi se, skupi sve snage.
2 Da, BOG će obnoviti slavu Jakovljevu
kao i slavu Izraelovu,
iako su ga neprijatelji opustošili
i vinovu lozu mu uništili.
3 Njegovi ratnici nose jarko crvene štitove
i obučeni su u crvene odore.
Metalni okovi kola sjaje se kao plamen,
poredana su za bitku,
konji[d] se propinju.
4 Kola divlje srljaju ulicama,
amo-tamo jure trgovima.
Nalikuju gorućim bakljama,
sijevaju poput munja.
5 Pozivaju se najbolji ratnici,
sapliću se dok naprijed hitaju.
Jure prema bedemima,
zaklon[e] postavljaju nad udarnom skupinom.
6 Otvaraju se vrata pokraj rijeke,
u palači je panika.
7 Niniva je bila princeza, ali sada je zatočena,
s njom odvode i njezine sluškinje,
a one jecaju kao golubice
i u prsa se udaraju od tuge.[f]
8 Niniva je kao jezero
čija voda brzo istječe.
»Stanite! Ne bježite!« čuju se povici,
ali nitko se ne okreće.
9 Napadači viču:
»Opljačkajte srebro! Opljačkajte zlato!
Nema kraja njihovom blagu.«
10 Opustošena je, opljačkana, uništena!
Srca su klonula, koljena klecaju,
tijela drhte, lica su problijedjela.
11 Gdje je sada Niniva?
Bila je kao lavlja jazbina[g]
u kojoj su hranili mladunce?
Ondje su lav i lavica s lavićima odlazili
i nikoga se nisu bojali.
12 Lav je rastrgao dovoljno plijena
da nahrani svoje laviće.
Davio je svoje žrtve
da nahrani svoju lavicu.
13 »Ja sam protiv tebe, Ninivo«,
kaže BOG Svevladar.
»Spalit ću tvoja bojna kola,
mačem pobiti tvoje ratnike[h].
Nećeš više grabiti plijen na zemlji,
neće se više čuti tvoji glasnici.«
Loše vijesti za Ninivu
3 Slušaj, grade krvoločni,
pun si laži i otimačine,
uvijek spreman za pljačkanje i nasilje.
2 Bičevi fijuču, kotači kloparaju,
konji jure, kola poskakuju!
3 Vozači kola jurišaju,
mačevi sijevaju,
koplja blistaju!
Mnoštvo žrtava,
hrpe trupala,
bezbroj leševa;
ljudi se spotiču o mrtve!
4 Sve to zbog Ninive, pohotne bludnice,
zamamne zavodnice i vračare.
Narode je porobila svojim bludničenjem
i zemlje svojim vračanjem.
5 »Ja sam protiv tebe«,
govori BOG Svevladar.
»Podići ću tvoje haljine
preko tvog lica,
da narodi gledaju tvoju golotinju
i kraljevstva tvoju sramotu.
6 Prljavštinu ću na tebe baciti,
sramotno s tobom postupiti
i ruglu te izložiti.
7 Tko god te bude vidio,
bježat će od tebe, govoreći:
‘Niniva je razvaljena!
Tko će za njom plakati?
Gdje ću ti naći tješitelje?’«
8 Zar si bolja nego Teba[i],
koja leži na Nilu, okružena vodama?
Rijeka joj je bila obrana, a vode bedemi.
9 Etiopija[j] i Egipat su je jačali,
Sudan[k] i Libija joj pomagali.
10 Ali i ona je bila zarobljena
i u progonstvo odvedena.
Djecu su joj ubijali po ulicama,
vršili ždrijeb za njene uglednike,
a sve velikaše stavili u okove.
11 I ti ćeš, Ninivo, pasti kao pijana,
skrivati se pred neprijateljem
i tražiti utočište.
12 Sve su ti utvrde kao stabla smokve
s prvim zrelim plodovima:
ljudi tresu stabla
i smokve im padaju u usta.
13 Pogledaj svoje vojnike
—svi su kao žene!
Vrata tvoje zemlje širom su otvorena
tvojim neprijateljima:
vatra je uništila zasune na vratima.
14 Opskrbi se vodom,
jer stiže te opsada.
Ojačaj svoje utvrde.
Miješaj blato, gazi glinu,
pripremi kalupe za ciglu.
15 Svejedno će te vatra progutati,
a mač posjeći.
Proždrijet će te kao skakavci usjeve.
Ninivo, namnoži se poput kukaca,
naroji se poput skakavaca.
16 Umnožila si svoje trgovce
više od zvijezda na nebu.
Ali oni su kao mladi skakavci koji sazrijevaju:
šire svoja krila i odlijeću.
17 I tvoji uglednici i službenici
također su kao skakavci:
po hladnoći su u kamenim zidovima,
a čim sunce ogrije, odlete
i nitko ne zna kamo su otišli.
18 Kralju Asirije, zaspali su zauvijek tvoji pastiri,
tvoji plemići legli su na vječni počinak.
Narod ti se raštrkao po brdima,
nema nikoga da ih okuplja.
19 Teška je tvoja povreda,
neizlječiva je tvoja ozljeda.
Tko god čuje ovu vijest o tebi,
zapljeskat će rukama.
Jer, ima li koga da je izbjegao
tvojoj beskrajnoj okrutnosti?
1 Ovo je poruka koju je primio prorok Habakuk.
Habakuk se žali Bogu
2 Dokle ću zapomagati, BOŽE,
a ti nećeš čuti?
Dokle ću vikati: »Nasilje!«,
a ti nećeš spasiti?
3 Zašto puštaš da gledam nepravdu?
Zašto samo promatraš zlostavljanje?
Uništavanje i nasilje su preda mnom,
nastaju sukobi i svađe.
4 Zato je zakon popustio
i pravda nikad ne pobjeđuje.
Zli nadvladavaju pravedne
i zato se pravda iskrivljuje.
Bog odgovara Habakuku
5 »Pogledajte druge narode,
pa ćete se zapanjiti i začuditi.
U vaše vrijeme učinit ću djelo
u koje ne biste povjerovali
da vam ga netko ispriča.
6 Evo, dižem Babilonce[a],
okrutan i pohlepan narod.
Zemljom idu uzduž i poprijeko,
tuđa boravišta zaposjedaju.
7 Oni su narod strašan i užasan,
sami su sebi zakon i vlast.
8 Konji su im brži od leoparda,
opakiji[b] od vukova u sumrak
dok jurišaju u napad.
Konjanici im dolaze izdaleka,
doletjet će kao gladna orlušina
što se na plijen obrušava.
9 Svi oni dolaze da bi činili nasilje.
Njihove vojske nasrću kao pustinjski vjetar[c]
i skupljaju zatočenike kao pijesak.
10 S kraljevima se izruguju
i vladare ismijavaju.
S tvrđavama se poigravaju;
dižu nasipe pa ih osvajaju.
11 Potom prolaze kao vjetar,
odlaze dalje u napad.
Vlastita snaga njihov je bog.«[d]
Habakuk se dalje žali
12 Zar ti nisi otpočetka,
BOŽE moj, Sveče moj?
Ti ne umireš.[e]
BOŽE, zar si ih ti postavio da provedu pravdu?
Zar si ih ti, Stijeno, odredio da izvrše kaznu?
13 Tvoje su oči prečiste da bi gledale zlo
jer ne podnosiš zlostavljanje.
Zašto onda trpiš podlace?
Zašto šutiš kad opaki proždire
pravednijega od sebe?
14 Učinio si da ljudi budu kao ribe u moru,
kao morska stvorenja bez vladara.
15 Babilonski ih kralj sve lovi udicom i mrežom.
Izvlači ih i skuplja pa se veseli i raduje.
16 Od svoje mreže živi u raskoši
i časti se najboljim jelima.
Zato štuje svoju mrežu,
prinosi joj paljene žrtve.
17 Zar će i dalje loviti vlastitom mrežom[f]
i uništavati narode bez milosti?
2 Stat ću na svoje stražarsko mjesto
i postaviti se na bedeme.
Pazit ću da vidim što će mi Bog reći
i kako će na moju žalbu odgovoriti.[g]
Bog odgovara Habakuku
2 BOG mi je odgovorio:
»Zapiši ovo viđenje.
Jasno ga napiši na pločama
da se može brzo pročitati.[h]
3 Ovo je viđenje određeno za buduće vrijeme.
Ono govori o kraju i ostvarit će se.
Ako se čini da kasni, ti samo čekaj,
sigurno će se ostvariti, neće zakasniti.
4 Oholi propadaju jer nisu pravedni,
a pravednici će živjeti po vjeri.[i]
5 Bogatstvo[j] je varljivo i bahat čovjek neće uspjeti.
Proždrljiv je kao grob[k] i nezasitan kao smrt,
grabi si sve narode i skuplja ih kao svoje.
6 Ali svi će ga oni grditi i šale zbijati:
‘Teško tebi koji skupljaš ono što nije tvoje!
Obogatio si se onim što si zaplijenio!
Dokle će to ići?’
7 Zar tvoji vjerovnici neće iznenada ustati?
Zar se neće probuditi pa te protresti?
Tada će oni tebe oplijeniti.
8 Zato što si opljačkao mnoge narode,
preostali narodi opljačkat će tebe.
Prolijevao si ljudsku krv,
činio nasilje nad zemljama i naseljima,
i svim njihovim stanovnicima.
9 Teško tebi, koji si se nezakonito obogatio,
da bi na visokom svoje gnijezdo postavio
ne bi li opasnost izbjegao!
10 Osramotio si svoj dom,
smišljajući propast mnogima,
i to će te koštati života.
11 Kamen iz zida protiv tebe će vikati,
a krovna greda krivnju će ti potvrditi.
12 Teško tebi koji gradove podižeš ubojstvima
i zločinima osnivaš naselja.
13 Zar nije BOG Svevladar odredio
da ljudski trud izgori u vatri
i da se uzalud muče narodi?
14 Ali zemlja će se ispuniti
spoznajom BOŽJE slave
kao što voda ispunjava more.
15 Teško tebi koji izlijevaš svoj bijes na narode!
Ti si kao čovjek koji susjedima sipa piće,
da bi ih napio i gledao njihovu golotinju.
16 Sramotom si se ispunio, a ne slavom.
Sada ćeš piti i svoju golotinju pokazati!
Stiže ti čaša iz BOŽJE desne ruke,
da tvoju slavu sramota prekrije.
17 Činio si nasilje u Libanonu
i sada će ono stići tebe.
Uništio si njihove životinje,
sada će životinje strašiti tebe.
Prolijevao si ljudsku krv,
činio nasilje nad zemljom i naseljima
i svim njihovim stanovnicima.
18 Kakva je korist od idola
kojeg je isklesao čovjek?
Kakva je korist od idola
kad je to samo metalni kip
koji zavarava čovjeka?
Tvorac se pouzdaje u svoju tvorevinu
iako je napravio samo nijemog idola.
19 Teško tebi koji drvetu kažeš: ‘Probudi se!’
i nijemom kamenu: ‘Ustani!’
Zar ti idol može dati savjet?
Zlatom i srebrom je obložen,
ali života u njemu nema.
20 A BOG je u svom svetome Hramu;
neka sva zemlja zašuti
iz poštovanja pred njim.«
Habakukova molitva
3 Molitva proroka Habakuka.[l]
2 »Čuo sam što si učinio, BOŽE,
i divim se tvojim djelima.
Ponovi ih u naše vrijeme!
Pokaži ih u naše vrijeme!
Ako se i ljutiš, sjeti se svoje milosti.
3 Bog stiže iz Temana,
Svetac dolazi s planine Paran.[m] Selah
Njegovo veličanstvo prekriva nebesa,
zemlja je puna njegove slave.
4 On blista kao kad sijeva,
munje mu sijevaju iz ruke,
a onda skriva svoju moć.
5 Pred njim ide pomor,
groznica ga u stopu prati.
6 Zauzeo je svoj položaj i zatresao zemlju,
od njegovog pogleda zadrhtali su narodi.
Drevne gore su se raspale,
dugovječna brda potonula,
tamo gdje je hodao u davna vremena.
7 Vidio sam nevolju u šatorima Kušana
i tresla su se krila midjanskih[n] šatora.
8 BOŽE, jesi li se rasrdio na rijeke,
razljutio na potoke
i razbjesnio na more?
Tjeraš li zato u pobjedu
svoje konje i kola?
9 Izvukao si i napeo svoj lûk,
dao si zadatak svojim strijelama.[o] Selah
Rascijepio si zemlju rijekama.
10 Planine su te ugledale i zadrhtale.
Oblaci su izlili vodu.
Duboka mora[p] su zahučala
i visoko valove podigla.
11 Sunce i mjesec bili su zastrti,
vidjeli su se samo bljeskovi
tvojih strijela i tvojega koplja.
12 Bijesno si koračao zemljom
i gnjevno gazio narode.
13 Došao si spasiti svoj narod
i svog odabranoga kralja[q].
Smrvio si glavu zlog naroda
i ogolio ga od vrata nadolje. Selah
14 Strijelama si mu probio glavu
kad su nas ratnici napali poput vihora.
Likovali su misleći da će nas proždrijeti
kao jadnike koji su bez zaštite.
15 Svojim si konjima izgazio more
i uskomešao silne vode.
16 Kad sam to čuo, nutrina mi je ustreptala
i usne mi zadrhtale od tog zvuka.
Osjetio sam slabost u kostima,
a noge su mi pokleknule.
Strpljivo čekam da dođe dan propasti
za narod koji nas je napao.
17 Iako smokvino stablo ne pupa
i na lozi nema grožđa,
iako je podbacio rod masline
i polja ne daju usjeve,
iako nema ovaca u torovima
ni goveda u štalama,
18 ipak ću se radovati zbog BOGA,
veseliti se njemu, svom Spasitelju.
19 Gospodar BOG je moja snaga,
dao mi je noge spretne kao srnine,
da mogu hodati po visinama.«
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International