Historical

Uvod

1 Na peti dan četvrtog mjeseca, u tridesetoj godini,^[a] otvorila su se nebesa preda mnom i ugledao sam viziju od Boga. Živio sam tada među prognanicima, na kanalu Kebar^[b]. ² Bilo je to u petoj godini progonstva judejskoga kralja Jojakina. ³ (Svećenik Ezekiel, Buzijev sin, primio je ovu poruku od BOGA. Bio je na kanalu Kebar u Babiloniji, a BOŽJA je sila bila na njemu.)

Živa bića u oblaku i Božje prijestolje

⁴ Vidio sam oluju kako dolazi sa sjevera. Tjeran olujnim vjetrom, približavao se velik oblak okružen svjetlošću. Iz njega su sijevale munje. Izgledalo je kao da usijani metal^[c] blista usred vatre. ⁵ U oblaku je bilo nešto što je izgledalo kao četiri živa bića, slična čovjeku. ⁶ Svako je biće imalo četiri lica i četvera krila, ⁷ ravne noge i stopala poput telećih papaka. Bića su bliještala kao glatka, sjajna bronca. ⁸ Pod krilima su im bile ljudske ruke. Svako od četiri bića imalo je četiri lica i četvera krila. ⁹ Vrhovi krila su im se dodirivali jer su bila jedno pokraj drugoga. Kretala su se ravno naprijed, bez promjene smjera.

¹⁰ Svako je biće imalo četiri lica. Sprijeda im je bilo lice čovjeka, s desne strane lice lava, s lijeve strane lice bika, a straga lice orla. ¹¹ Svako je biće imalo dvoja krila raširena uvis. Njima su se bića međusobno dodirivala. Drugim parom svojih krila, pokrivala su svoja tijela. ¹² Kretala su se ravno naprijed. Išla su kamo ih je vodio duh^[d] i nisu skretala s puta.

¹³ Izgledalo je kao da je među njima^[e] užareni ugljen u plamenu, kao da se plamteće buktinje kreću među njima. Iz svjetlosti sjajne vatre sijevale su munje. ¹⁴ Bića su jurila naprijed-natrag kao bljeskovi munje.^[f]

¹⁵ Dok sam ih tako gledao, uočio sam četiri kotača koja su dodirivala zemlju. Pored svakog bića bio je po jedan kotač. ¹⁶ Sva su četiri kotača bila jednaka. Izgledalo je kao da su od prozirnoga svjetlucavog dragog kamena^[g] te kao da je u svakom kotaču još jedan kotač. ¹⁷ Kotači su se mogli kretati s bićima na sve strane, ali pritom nisu skretali.

¹⁸ Konstrukcija je kotača bila visoka i zastrašujuća, a svuda po njoj, na sva četiri kotača, sve je bilo prekriveno očima.

¹⁹ Kotači su se kretali zajedno s bićima. Kad su se bića podigla od zemlje, podigli su se i kotači. ²⁰ Bića su išla kamo ih je vodio duh, a kotači su se kretali za njima. Duh je živih bića bio u kotačima. ²¹ Kad su se bića kretala, kretali su se i kotači. Kad su bića stala, stali su i kotači. Kad su se bića podigla od zemlje, s njima su se podigli i kotači. Jer, duh je živih bića bio u kotačima.

²² Nad glavama bića prostiralo se nešto kao svod^[h] kupole. Svjetlucao je kao čisti kristal. ²³ Pod svodom su bića širila svoja krila jedno prema drugome. Drugim parom krila, pokrivala su svoja tijela.

²⁴ Kad su se bića kretala, šum njihovih krila čuo se kao huk jakog vodopada, kao grmljavina glasa Svemoćnog Boga, kao vika velike vojske. Kad su bića mirovala, spustila bi svoja krila.

²⁵ Tada se začuo snažan zvuk, koji je dolazio iz visine, iznad svoda koji se širio nad njihovim glavama. Bića su se zaustavila i spustila svoja krila. ²⁶ Iznad svoda nad njima vidio sam nešto što je izgledalo kao prijestolje od modroga dragog kamena. Činilo se kao da na tome prijestolju sjedi netko nalik čovjeku. ²⁷ Ono što se činilo kao gornji dio tijela, svijetlilo je kao usijani metal okružen vatrom, dok je ono što se činilo kao donji dio tijela, bilo kao čisti plamen. Svuda oko njega širila se blistava svjetlost. ²⁸ Svjetlost je izgledala kao duga koja blista usred kišnih oblaka. To je blistala BOŽJA slava. Kad sam je ugledao, poklonio sam se licem do zemlje. Začuo sam glas koji mi je govorio.

Bog govori Ezekielu

2 Taj glas mi je rekao: »Čovječe^[i], ustani na noge da mogu s tobom govoriti.«

² Tada je Duh ušao u mene i podigao me na noge. Čuo sam onoga koji mi je govorio. ³ Rekao je: »Čovječe, šaljem te među Izraelce. Taj buntovan narod okrenuo se protiv mene. Poput svojih predaka, bunili su se protiv mene, a bune se i danas. ⁴ Drski su i tvrdoglavi ljudi. Idi k njima i reci što im poručuje Gospodar BOG. ⁵ Oni su buntovan narod, ali bez obzira na to hoće li te poslušati, barem će znati da je među njima bio prorok.

⁶ A ti ih se, čovječe, nemoj bojati. Ne boj se onoga što će ti govoriti, iako će njihove riječi ubadati kao trn i boljeti kao ubod škorpiona. Ne boj se njihovih riječi. Nepokorni su, ali ti ih se ne trebaš bojati. ⁷ Prenijet ćeš tim buntovnicima moje riječi, bez obzira na to žele li slušati ili ne.

⁸ A ti, čovječe, dobro slušaj što ti govorim. Nemoj se okrenuti protiv mene kao ovi neposlušni ljudi. Otvori usta i jedi riječi koje ti dajem.«

⁹ Vidio sam ruku ispruženu prema sebi, a u njoj je bio svitak^[j]. ¹⁰ Ruka ga je rastvorila preda mnom. Svitak je na obje strane bio ispisan riječima tužnih pjesama, žalobnih priča i jadikovki.

3 Bog mi je rekao: »Čovječe, pojedi to što vidiš. Pojedi ovaj svitak, pa idi izraelskom narodu i govori im.« ² Otvorio sam usta, a on mi je dao svitak da ga pojedem. ³ Rekao mi je: »Čovječe, pojedi svitak, koji ti dajem, i nahrani njime svoj trbuh.« Pojeo sam svitak. U ustima mi je bio sladak kao med.

⁴ Govorio mi je dalje: »Čovječe, idi k Izraelcima i prenesi im moju poruku. ⁵ Ne šaljem te ljudima čiji jezik ne razumiješ i koji je teško naučiti. Šaljem te narodu Izraela. ⁶ Ne šaljem te drugim narodima čije jezike ne znaš i koje je teško naučiti. Kad bih te njima poslao, oni bi te slušali. ⁷ A Izraelci te neće slušati jer ne slušaju ni mene. Cijeli je izraelski narod prkosan i tvrdoglav. ⁸ No ja ću učiniti da ti budeš jednako tvrdoglav i nepopustljiv. ⁹ Bit ćeš tvrđi od kremena i nećeš se bojati tih ljudi, koji se stalno okreću protiv mene.«

¹⁰ I još mi je rekao: »Čovječe, pažljivo slušaj i pamti što ti kažem. ¹¹ Idi sada među svoje ljude. Idi među prognanike i govori im. Bez obzira na to slušaju li ili ne, ti im reci: ‘Gospodar BOG vam poručuje.’«

¹² Tada me Duh podigao. Začuo sam iza sebe buku velikog potresa dok se BOŽJA slava uzdizala s mjesta gdje je bila.^{[k] 13} Čuo sam moćan šum krila. Bića su se dodirivala krilima u kretanju, a kotači su pokraj njih podizali silnu tutnjavu. ¹⁴ Duh me podigao i odnio. Bio sam jako tužan i uznemiren u svom duhu, ali sam osjećao prisutnost BOŽJE sile. ¹⁵ Otišao sam među izraelske prognanike, koji su živjeli u Tel Abibu^[l], pokraj kanala Kebar. Sjedio sam među njima sedam dana, u šoku i tišini.

Ezekiel—stražar i čuvar Izraela

(Ez 33,1-9)

¹⁶ Kad je prošlo sedam dana, čuo sam BOGA kako mi govori: ¹⁷ »Čovječe, postavljam te za stražara nad izraelskim narodom. Slušat ćeš što ti govorim, a ti ćeš ih upozoravati. ¹⁸ Ako kažem: ‘Ovi će zli ljudi umrijeti’, ti ih trebaš upozoriti da moraju promijeniti način života i prestati činiti zlo da bi se spasili. Ako ih ne upozoriš, umrijet će zbog svojih grijeha, a ti ćeš biti odgovoran za njihovu smrt.

¹⁹ Ali, ako ih upozoriš da se moraju promijeniti, da trebaju prestati činiti zlo, a oni ne prestanu, onda će umrijeti zbog svojih grijeha. No tada će barem tvoj život biti spašen.

²⁰ Isto tako, ako se dobri ljudi promijene i počnu činiti zlo, a ja im još i postavim zamku, umrijet će zbog svojih grijeha ako ih ti ne upozoriš. Nitko neće pamtiti njihova dobra djela, a ti ćeš biti odgovoran za njihovu smrt.

²¹ Ali, ako upozoriš dobre ljude da prestanu griješiti i oni prestanu, preživjet će jer su poslušali tvoje upozorenje. Tada ćeš i ti sačuvati svoj život.«

²² Obuzela me BOŽJA sila i on mi je rekao: »Ustani i idi u Dolinu^[m]. Tamo ću ti govoriti.« ²³ Ustao sam i otišao u dolinu, a tamo je bila BOŽJA slava. Vidio sam je kao i prije na kanalu Kebar. Pao sam i poklonio se licem do zemlje. ²⁴ No Duh je ušao u mene i podigao me na noge. Tada mi je Bog rekao: »Idi i zatvori se u svoju kuću. ²⁵ Čovječe, ljudi će te tamo vezati konopima i neće ti dopustiti da ideš među druge ljude. ²⁶ Učinit ću da ti se jezik zalijepi za nepce. Bit ćeš nijem i nećeš moći ispravljati niti upozoravati ljude koji se stalno okreću protiv mene. ²⁷ No ja ću ti govoriti, a potom ću ti otvoriti usta. Trebaš im reći: ‘Gospodar BOG vam poručuje.’ Neki ljudi će te slušati, a neki neće, jer oni su buntovan narod.«