Historical
Pavao u Makedoniji i Grčkoj
20 Kad je sva strka prošla, Pavao pošalje po vjernike.[a] Ohrabri ih, pozdravi se s njima i otputuje u Makedoniju.
2 Putem je hrabrio braću u mjestima kuda je prolazio. Stigne tako u Grčku
3 i ostane ondje tri mjeseca. Baš kad se spremao otploviti natrag u Siriju, dozna da su mu židovi postavili zasjedu pa se odluči vratiti preko Makedonije.
4 Pratili su ga Pirov sin Sopater iz Bereje, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj iz Derbe, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.
5 Otišli su prije nas i sačekali nas u Troadi.
6 A mi smo poslije Blagdana beskvasnih kruhova krenuli brodom iz Filipa i za pet dana stigli k njima u Troadu, gdje smo ostali sedam dana.
Pavao u Troadi
7 Prvoga dana u tjednu sastali smo se da lomimo kruh.[b] Pavao je propovijedao. Kako je sutradan kanio otputovati, govorio je sve do ponoći.
8 U sobi na katu gdje smo se okupili bilo je mnogo svjetiljki.
9 Na prozoru je sjedio mladić Eutih. Kako je Pavao dugo govorio, on duboko zaspi i svladan snom padne s trećega kata na zemlju. Kad su ga podignuli, bio je mrtav.
10 Pavao siđe, legne na dječaka i zagrli ga. 'Ne uznemirujte se!' reče. 'živ je!'
11 Popne se zatim na kat, razlomi kruh i blaguje s njima. Zatim je govorio još dugo, sve do svanuća. Onda otputuje.
12 A mladića su odveli živa, neizmjerno utješeni.
Pavao susreće efeške starješine
13 Mi smo prije Pavla krenuli lađom u As. On je tamo trebao doći pješice, a dalje smo ga trebali povesti.
14 Kad nam se u Asu pridružio, skupa smo otplovili u Mitilenu.
15 Onande smo sutradan projedrili nadomak Hija, dan poslije krenuli u Sam te sutradan stigli u Milet.
16 Pavao je, naime, odlučio izbjegnuti Efez da se ne zadrži u Maloj Aziji. žurio se da, ako bude mogao, stigne u Jeruzalem do Pedesetnice.
17 Ali iz Mileta pošalje u Efez po crkvene starješine.
18 Kad su došli, reče im: 'Znate kako sam postupao od prvog dana kad sam nogom kročio u Malu Aziju.
19 Služio sam Gospodinu ponizno, u suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih urota.
20 Ipak se nikada nisam sustezao propovijedati, u javnosti ili po kućama, sve što bi vam moglo biti korisno.
21 Upozoravao sam i židove i pogane da se odvrate od grijeha i obrate Bogu te da povjeruju u našega Gospodina Isusa.
22 Sada idem u Jeruzalem, neodoljivo vođen Svetim Duhom, ne znajući što me čeka,
23 osim što mi Sveti Duh u svakome gradu potvrđuje da me čekaju tamnica i nevolje.
24 Ali nije mi stalo hoću li živjeti ili ne, već hoću li dovršiti svoju trku, djelo koje sam primio od Gospodina Isusa: svjedočiti o Radosnoj vijesti i Božjoj milosti.
25 Sada znam da me vi, kojima sam propovijedao o Kraljevstvu, nećete više vidjeti.
26 Zato vam danas jasno kažem: čist sam od krvi svih vas. Nisam kriv propadne li tko od vas
27 jer se nisam sustezao navijestiti vam u potpunosti Božju nakanu.
28 Pazite na sebe i na Božje stado - na njegovu Crkvu otkupljenu njegovom krvlju, u kojoj vas je Sveti Duh postavio za starješine.
29 Znam da će se, kad odem, među vas uvući okrutni vuci koji ne štede stada.
30 Čak će i neki od nas neki iskrivljavati učenje ne bi li odvukli učenike za sobom.
31 Zato bdijte! Ne zaboravite da sam tri godine bio s vama i danonoćno vas bez prestanka opominjao lijući suze.
32 A sada vas povjeravam Bogu i Riječi njegove milosti, koja vas može izgraditi i dati vam baštinu kao i svima posvećenima.
33 Nikada nisam želio tuđe srebro, zlato ili odjeću.
34 Znate da sam vlastitim rukama radio za svoje potrebe i potrebe svojih pratitelja.
35 U svemu sam vam bio primjerom kako se treba truditi, pomagati nevoljnima i pamtiti riječi Gospodina Isusa: "Blaženije je davati nego primati.''
36 Kad je to rekao, klekne i pomoli se s njima.
37 Glasno su plakali, grlili Pavla i cjelivali ga
38 ražalošćeni posebice što je rekao da ga nikada više neće vidjeti. Zatim ga isprate na lađu.
Pavlovo putovanje u Jeruzalem
21 Pošto smo se od njih oprostili, otplovili smo jedrenjakom do otoka Kosa, a sutradan do Roa, pa u Pataru.
2 Ondje smo se ukrcali na lađu za sirijsku pokrajinu Feniciju.
3 Kad smo ugledali Cipar, prošli smo pokraj njega s desne strane jedreći prema Siriji. Pristali smo u Tiru da lađa iskrca teret.
4 Sišli smo na kopno te ondje našli vjernike.[c] Kako im je Sveti Duh otkrio[d] da će Pavao u Jeruzalemu imati nevolja, rekli su mu da ne ide onamo.
5 Ali kad je prošlo tjedan dana, ipak smo otputovali. Oni su nas svi ispratili do izvan grada, skupa sa ženama i djecom. Na obali smo kleknuli i pomolili se.
6 Pozdravili smo se i ukrcali na lađu, a oni su se vratili doma.
7 Otplovili smo tako iz Tira u Ptolemaidu. Pozdravili smo ondje braću i ostali s njima jedan dan.
8 Zatim smo otišli u Cezareju i boravili u domu Filipa evanđelista, jednoga od sedmorice koji su dijelili hranu.
9 On je imao četiri neudane kćeri koje su imale dar prorokovanja.
10 Kad smo ondje bili već nekoliko dana, dođe neki Agab koji je također imao dar prorokovanja,
11 uzme Pavlov pojas te njime sebi zaveže noge i ruke. 'Ovo govori Sveti Duh
12 Kad smo to čuli, i mi koji smo s njime putovali i mještani počnemo preklinjati Pavla da ne ide u Jeruzalem.
13 Ali on reče: 'Što plačete? Slamate mi srce! Spreman sam ne samo da me svežu nego i umrijeti za Gospodina Isusa.'
14 Kad je bilo jasno da se ne daje nagovoriti, odustali smo i rekli: 'Neka bude volja Gospodnja!'
Pavao stiže u Jeruzalem
15 Ubrzo nakon toga spremili smo se i otišli u Jeruzalem.
16 Neki vjernici iz Cezareje koji su pošli s nama odvedu nas nekome Mnasonu s Cipra, jednomu od prvih učenika, da ondje odsjednemo.
17 Svi su nas vjernici u Jeruzalemu srdačno dočekali.
18 Sutradan Pavao pođe s nama k Jakovu. Ondje su bili i svi starješine jeruzalemske Crkve.
19 On ih pozdravi te im podrobno izloži što je Bog učinio među poganima kroz njegovu službu.
20 Kad su to čuli, dadu slavu Bogu. Zatim mu rekoše: 'Dragi brate, deseci tisuća židova također su povjerovali. Oni se revno drže Mojsijeva zakona,
21 a za tebe su im rekli da židove koje žive među poganima učiš da ne poštuju Mojsijev zakon. Kažu da ih poučavaš da ne obrezuju djecu i da se ne drže židovskih običaja.
22 Što da učinimo? Sigurno će čuti da si došao.
23 Učini zato kako ti kažemo. Među nama su četvorica koji su se zavjetovali i sad se spremaju obrijati glavu.
24 Idi s njima u Hram i pridruži im se u obredu posvećenja te plati da im obriju glave. Tako će svi znati da su te glasine lažne, da si na pravome putu i da poštuješ židovski Zakon.
25 A glede pogana koji su povjerovali, od njih tražimo što smo im napisali u pismu: da ne jedu meso žrtvovano idolima, krv ni meso udavljenih životinja te da se klone bluda.'
Pavlovo uhićenje
26 Pavao dakle pristane na njihov zahtjev te sljedećeg dana obavi s njima obred očišćenja te ode u Hram. Ondje oglasi da je njihov zavjet istekao i da će za svakoga od njih prinijeti žrtvu.
27 Upravo se navršavalo sedam dana kad neki židovi iz Male Azije opaze Pavla u Hramu i podjare narod protiv njega. Ščepaju ga
28 vičući: 'Izraelci! U pomoć! Evo čovjeka koji poučava protiv naroda, protiv našega Zakona i protiv Hrama! Čak ga je oskvrnuo dovodeći Grke u njega!'
29 Prije su, naime, u gradu s njime vidjeli Trofima iz Efeza pa su mislili da je Pavao njega doveo u Hram.
30 Sav se grad uzbuni te nastane metež. Ščepaju Pavla i odvuku ga iz Hrama te odmah zatvore za njim vrata.
31 Dok su ga nastojali ubiti, zapovjedniku rimske čete dojave da je u Jeruzalemu pobuna.
32 On odmah s vojnicima i stotnicima potrči prema pobunjenicima. Kad je svjetina vidjela zapovjednika s vojnicima, prestanu udarati Pavla.
33 Zapovjednik priđe, uhiti ga i zapovjedi da ga okuju dvostrukim lancima. Onda počne ispitivati tko je on i što je učinio.
34 Iz svjetine su jedni vikali jedno, a drugi drugo. Zbog graje nije mogao pouzdano saznati razlog pa zato Pavla povede u vojarnu.
35 Kad su došli do stuba, svjetina se tako razjarila da su ga vojnici morali nositi kako bi ga zaštitili.
36 Mnoštvo je išlo za njima i vikalo: 'Smakni ga!'
Pavao propovijeda mnoštvu
37 Na ulazu u vojarnu Pavao reče zapovjedniku: 'Smijem li što reći?''Zar ti znaš grčki?' upita ga ovaj iznenađeno.
38 'Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji je nedavno digao pobunu i poveo u pustinju četiri tisuće razbojnika?'
39 'Nisam
40 Zapovjednik mu dopusti. Pavao stane na stube i mahne rukom narodu. Nastane velika tišina. Prozbori im na hebrejskome.
22 'Braćo i oci,' reče Pavao, 'poslušajte što ću reći u svoju obranu.'
2 Kad su čuli da govori na njihovu vlastitome, hebrejskom jeziku, još su više utihnuli.
3 'židov sam, rođen u Tarzu u Ciliciji, ali odrastao ovdje u Jeruzalemu uz Gamaliela. Do njegovih sam nogu odgajan da u svemu poštujem Zakon naših otaca. Gorljivo sam se trudio za Boga, kao i vi danas.
4 Progonio sam nasmrt sljedbenike Puta, okivao ih te i muškarce i žene bacao u tamnicu.
5 O tomu mogu posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješine. Od njih sam za židovsku braću u Damasku dobio pisma s ovlaštenjem da i kršćane koji su ondje dovedem okovane u Jeruzalem da se kazne.
6 Dok sam putovao cestom prema Damasku, oko podneva me s neba odjednom obasjala jaka svjetlost.
7 Srušio sam se na tlo. Čuo sam glas koji mi je rekao: "Savle, Savle! Zašto me progoniš?'
8 "Tko si ti, Gospodine?' upitao sam. "Ja sam Isus Nazarećanin kojega ti progoniš
9 Ljudi koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlost, ali nisu čuli glas.
10 Rekao sam: "Što mi je činiti, Gospodine?' A Gospodin mi odgovori: "Pođi u Damask. Ondje će ti se reći što da činiš.'
11 Od jake sam svjetlosti oslijepio pa su me moji pratitelji morali za ruku odvesti u Damask.
12 Ondje mi je došao neki Ananija, pobožan čovjek koji je poštivao Zakon i bio na dobru glasu među židovima u Damasku.
13 On mi priđe i reče: "Brate Savle, progledaj!' I istog časa sam ga mogao vidjeti.
14 Reče mi zatim: "Bog naših predaka odabrao te je da spoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika i da mu čuješ glas.
15 Pred svima ćeš o njemu svjedočiti o tomu što si vidio i čuo.
16 Što čekaš? Ustani, krsti se i operi se od grijeha prizivajući njegovo ime.'
17 Po povratku u Jeruzalem jednog sam se dana molio u Hramu i pao u zanos.
18 Vidio sam Isusa kako mi govori: "Brzo otiđi iz Jeruzalema jer ti ljudi ovdje neće vjerovati kad im budeš svjedočio o meni!'
19 "Ali, Gospodine,' rekao sam, "pa znaju da sam one koji u tebe vjeruju bacao u tamnice i bičevao po sinagogama.
20 A kad su ubili Stjepana, stajao sam ondje odobravajući. Čuvao sam ogrtače onima koji su ga kamenovali.'
21 Ali Gospodin mi reče: "Idi iz Jeruzalema jer te šaljem daleko, k poganima!''
22 Mnoštvo je slušalo sve dok Pavao nije izgovorio tu riječ. Nato složno poviču: 'Zbrišite ga s lica Zemlje! Nije pravo da takav živi!'
23 Vikali su, bacali sa sebe ogrtače i vitlali prašinu u zrak.
Pavao otkriva da je rimski građanin
24 Zapovjednik zato uvede Pavla u vojarnu i zapovjedi da ga izbičuju kako bi priznao zločin. Htio je znati zašto mnoštvo tako viče na njega.
25 Kad su ga zavezali remenjem da ga bičuju, Pavao upita stotnika koji je bio ondje: 'Zar smijete bičevati rimskoga građanina, a ni sudili mu niste?'
26 Stotnik nato ode zapovjedniku i reče: 'Što radiš? Taj je čovjek rimski građanin!'
27 Zapovjednik ode k Pavlu i upita: 'Jesi li ti Rimljanin?''Jesam
28 'I ja sam
29 Svi vojnici koji su ga trebali ispitivati odmah odstupe od njega. Zapovjednik se prestrašio doznavši da je Pavao Rimljanin jer ga je on okovao.
Pavao pred Velikim vijećem
30 Sutradan zapovjednik skine Pavlu okove te zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i Vijeće. Htio je doznati za što ga židovi optužuju. Zato ga izvede pred njih.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.