Historical
Pavao propovijeda u Solunu
17 Pavao i Sila proputovali su kroz gradove Amfipol i Apoloniju te stigli u Solun, gdje je bila židovska sinagoga.
2 Pavao po običaju uđe onamo. Tri je subote zaredom tumačio narodu Pisma.
3 Objašnjavao je i dokazivao navodeći proročanstva da je Mesija trebao trpjeti i uskrsnuti od mrtvih. 'Taj je Mesija Isus kojega vam navješćujem
4 Neki su povjerovali pa su se pridružili Pavlu i Sili. Obratilo se i mnogo pobožnih Grka te uglednih žena.
5 židove zbog toga spopadne zavist pa nagovore neke opake uličare da pobune građane. Oni upadnu u Jasonov dom zahtijevajući da se Pavao i Sila izvedu pred narod.
6 Kako ih ondje nisu našli, odvuku Jasona i još neku braću pred gradske poglavare vičući: 'Pavao i Sila uzbunili su sav svijet, a sada i naš grad uznemiruju!
7 A Jason ih je primio u svoj dom. Krivi su za izdaju cara jer su odani drugome kralju: Isusu.'
8 Uzbune tako svjetinu i poglavare,
9 koji od Jasona i ostale braće uzmu jamčevinu pa ih puste.
Pavao i Sila u Bereji
10 Te noći braća pošalju Pavla i Silu u Bereju. Kad stignu onamo, odu u židovsku sinagogu.
11 Ti su židovi bili plemenitiji od solunskih. Spremno su primili Riječ i dan za danom revno proučavali Sveto pismo da provjere ima li Pavao pravo.
12 Zato su mnogi od njih povjerovali, kao i mnogi ugledni Grci i Grkinje.
13 Ali neki židovi u Solunu doznali su da Pavao propovijeda Božju riječ u Bereji. Odu onamo i podjare svjetinu.
14 Braća smjesta pošalju Pavla na obalu, a Sila i Timotej ostanu ondje.
15 Pratitelji odvedu Pavla do Atene te se vrate u Bereju noseći Sili i Timoteju zapovijed da se požure k njemu.
Pavao propovijeda u Ateni
16 Dok ih je Pavao čekao u Ateni, silno se uznemiri videći kako je grad prepun idola.
17 Raspravljao je u sinagogi sa židovima i s pobožnim ljudima, a i na trgu s ljudima koji bi se svaki dan ondje zatekli.
18 Raspravljao je i s nekim epikurejskim i stoičkim filozofima. Kad im je kazao za Isusa i za njegovo uskrsnuće, oni rekoše: 'Što ovaj brblja?' 'Čini se da navješćuje neke tuđe bogove
19 Odvedu ga zatim na Areopag i upitaju: 'Kakvo to novo učenje poučavaš?
20 Govoriš čudne stvari. željeli bismo čuti više o tomu.'
21 Jer ondje ni Atenjani ni tuđinci po cijele dane kao da nisu radili ništa drugo do raspravljali o novostima.
22 Pavao zato stane posred Areopaga i reče: 'Atenjani! Vidim da ste vrlo pobožni.
23 Prolazeći gradom, promatrao sam vaše brojne žrtvenike. Na jednome od njih pisalo je: Nepoznatome Bogu. želim vam dakle navijestiti tog Boga kojega štujete, ali ga ne poznajete.
24 On je stvorio svijet i sve što je na njemu. Gospodar je neba i zemlje i ne prebiva u hramovima koje je načinila ljudska ruka.
25 Ne poslužuju ga ljudske ruke. On je taj koji svima daje život, dah i sve što je potrebno.
26 Od jednoga je čovjeka stvorio cijeli ljudski rod da živi na cijeloj Zemlji. Odredio je vrijeme i granice njihova prebivanja.
27 On želi da svi traže Boga ne bi li ga nekako napipali i našli. Nije daleko ni od koga od nas.
28 Jer u njemu živimo, krećemo se i jesmo. Kao što je rekao i jedan od vaših pjesnika: "Njegova smo djeca.'
29 Ako je dakle tako, Boga ne smijemo smatrati idolom, likom od zlata, srebra ili kamena, isklesanim ljudskom vještinom i maštom.
30 Bog se ne obazire na neznanje u kojemu su ljudi živjeli, nego sada svakomu nudi da se obrati od idola k njemu.
31 Jer odredio je dan kad će pravedno suditi svijetu po Čovjeku kojega je za to odredio i pred svima ga potvrdio uskrisivši ga od mrtvih.'
32 Kad su čuli kako spominje uskrsnuće od mrtvih, neki se počnu smijati, a drugi rekoše: 'Još ćemo te o tome slušati!'
33 Tako Pavao prestane s njima raspravljati.
34 Neki su mu se ipak pridružili i povjerovali. Među njima su bili Dionizije Areopagit te neka žena Damara, i drugi.
Pavao susreće Priscilu i Akvilu u Korintu
18 Pavao zatim iz Atene ode u Korint.
2 Ondje upozna nekoga židova Akvilu, rodom iz Ponta, koji je sa svojom ženom Priscilom tek došao iz Italije jer je Klaudije zapovjedio da svi židovi napuste Rim.
3 Kako su izrađivali šatore kao i on, Pavao je s njima stanovao i radio.
4 Svake je subote u sinagogi raspravljao uvjeravajući židove i Grke.
5 Kad su se iz Makedonije vratili Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti propovijedanju i svjedočenju židovima da je Isus Mesija.
6 Ali kad su mu se oni počeli suprotstavljati i vrijeđati ga, Pavao otrese prašinu sa svoje odjeće te im reče: 'Vaša će krv pasti na vaše glave. Ja sam nedužan. Od sada idem poganima.'
7 Ode odande u kuću pobožnog čovjeka Ticija Justa, čija je kuća bila odmah do sinagoge.
8 Nadstojnik sinagoge Krisp i svi njegovi ukućani povjeruju u Gospodina. I još mnogi Korinćani koji su to čuli povjeruju i krste se.
9 Jedne noći Gospodin progovori Pavlu i viđenju: 'Ne boj se! Govori i ne daj se ušutkati!
10 Ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti učini što nažao. Jer u ovomu je gradu mnogo mojega naroda.
11 Tako je ondje ostao godinu i šest mjeseci poučavajući Božju riječ.
12 Dok je Galion bio prokonzul Ahaje, židovi složno navale na Pavla te ga dovuku u sudnicu.
13 Optuže ga: 'Potiče ljude da štuju Boga protuzakonito.'
14 Pavao zausti da nešto kaže, ali Galion uto reče: 'židovi, da je riječ o kakvu zločinu ili nedjelu, saslušao bih vas.
15 Ali kako je nesporazum o nekim vašim riječima, imenima i židovskome Zakonu, uredite to sami. Ja u tomu ne želim biti sucem.'
16 I otpremi ih iz sudnice.
17 Svjetina pograbi nadstojnika sinagoge Sostena te ga izbatinaju ondje, u sudnici. Ali Galion nije mario.
Pavao se vraća u sirijsku Antiohiju
18 Pavao ostane u Korintu još neko vrijeme, a onda se oprosti s braćom. U Kenhreji se prema židovskomu običaju ošiša jer je imao zavjet. Zatim s Priscilom i Akvilom isplovi prema Siriji.
19 Stignu u Efez. Ondje ih ostavi, a on uđe u sinagogu raspravljati sa židovima.
20 Oni ga zamole da dulje ostane, ali on to odbije.
21 Pozdravi se s njima i obeća: 'Vratit ću se k vama, bude li Božja volja.' I otplovi iz Efeza.
22 Ode zatim pozdraviti crkvu u Cezareji, a zatim u Antiohiju.
23 Pošto je proveo nešto vremena u Antiohiji ode na put po Galaciji i Frigiji obilazeći vjernike[a] i pomažući im da jačaju u vjeri.
Apolon u Efezu
24 Tada neki židov Apolon, rječit govornik i dobar poznavatelj Svetoga pisma, dođe iz Aleksandrije u Egipat.
25 Bio je upućen u Put Gospodnji pa je gorljivo i točno poučavao o Isusu. Znao je, međutim, samo za Ivanovo krštenje.
26 Počne on tako jednom hrabro govoriti u sinagogi. To čuju Priscila i Akvila pa ga pozovu k sebi i podrobnije mu izlože Put Božji.
27 Kad je nakanio otići u Ahaju, braća ga ohrabre i napišu vjernicima u Efezu da ga lijepo prime. U Ahaji je po Božjoj milosti mnogo koristio vjernicima.
28 Uvjerljivo je pobijao tvrdnje židova javno dokazujući iz Svetoga pisma da je Isus Mesija.
Pavlovo treće misijsko putovanje
19 Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao proputuje gornje krajeve i dođe u Efez. Ondje nađe nekoliko vjernika.
2 Jeste li primili Svetoga Duha kad ste povjerovali? upita ih.'Nismo
3 'Kako ste se onda krstili?' upita on.'Ivanovim krštenjem
4 Pavao im reče: 'Ivanovo je krštenje bilo u znak obraćenja, volje da se čovjek odvrati od grijeha i da se obrati Bogu. Sam je Ivan govorio narodu da vjeruju u onoga koji za njim dolazi, u Isusa.'
5 Kad su to čuli, krste se u ime Gospodina Isusa.
6 Pavao položi na njih ruke pa na njih siđe Sveti Duh te počnu govoriti drugim jezicima i prorokovati.
7 Bilo ih je svega dvanaestak.
Pavlova služba u Efezu
8 Pavao zatim ode u sinagogu i tri je mjeseca hrabro i uvjerljivo raspravljao o Božjemu kraljevstvu.
9 Ali neki okorjeli i nepokorni ljudi klevetali su Put pred mnoštvom. Pavao zato ode iz sinagoge i povede vjernike sa sobom. Počne zatim poučavati u školi nekoga Tirana.
10 To je trajalo dvije godine, dok svi azijski žitelji, i židovi i Grci, nisu čuli Božju riječ.
11 Bog je Pavlu dao moć da čini neobična čudesa.
12 Ljudi su na bolesnike stavljali rupce ili rublje koje se doticalo Pavlove kože, a njihovi su bolesti nestajale i zlodusi su izlazili iz njih.
13 Zato su neki židovi koji su putovali od mjesta do mjesta istjerujući zloduhe pokušali zazvati ime Gospodina Isusa. Govorili su: 'Izlazite! Zaklinjem vas Isusom kojega Pavao propovijeda!'
14 Činila su to sedmorica sinova židovskoga velikog svećenika Skeve.
15 Ali zloduh im odgovori: 'Isusa i Pavla poznajem, ali tko ste vi?'
16 I čovjek kojega je opsjedao nasrne na njih te ih tako silovito nadjača da su goli i izranjeni pobjegli doma.
17 Za to su doznali svi žitelji Efeza, i židovi i Grci. Obuzme ih strah te počnu veličati ime Gospodina Isusa.
18 Mnogi koji su postali vjernicima ispovijedali su svoja zla djela.
19 Bilo ih je mnogo koji su se bavili čarobnjaštvom. Oni donesu knjige koje su uporabljali za to i pred svima ih spale. Procijenjeno je da je spaljeno knjiga u vrijednosti pedeset tisuća srebrnjaka.[b]
20 Tako se Gospodnja riječ širila i jačala.
Pobuna u Efezu
21 Zatim Pavao nakani vratiti se u Jeruzalem preko Makedonije i Ahaje. 'Nakon toga će valjati da odem i u Rim
22 Pošalje u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on se još neko vrijeme zadrži u Maloj Aziji.
23 Ali u to vrijeme u Efezu nastane velika pobuna protiv Puta.
24 Potaknuo ju je neki srebrnar Demetrije koji je mnogo zarađivao izrađujući Artemidine hramiće od srebra. Mnogi su obrtnici na tomu zarađivali.
25 On okupi sve obrtnike koji su se time bavili i reče im:'Ljudi, znate da naše blagostanje ovisi o ovomu poslu.
26 A vidite i čujete da je taj Pavao, ne samo u Efezu nego i u svoj Maloj Aziji, pobunio veliko mnoštvo tvrdeći da bogovi načinjeni rukama nisu bogovi.
27 Ne govorim, dakako, samo o tomu da će naš posao doći na zao glas. Brinem se i da će obezvrijediti hram naše velike božice Artemide te da će nestati veličanstva te velike božice koju štuje cijela Mala Azija i sav svijet!'
28 Oni se na to razgnjeve i poviču: 'Velika je efeška Artemida!'
29 Sav se grad uzbuni. Složno jurnu prema kazalištu vukući za sobom Pavlove suputnike, Makedonce Gaja i Aristarha.
30 Pavao htjede ući među narod, ali mu vjernici ne dopuste.
31 Neki njegovi prijatelji, dužnosnici u tom kraju, pošalju mu poruku moleći ga da se ne izlaže pogibelji ulazeći u kazalište.
32 Unutra su svi vikali: jedni jedno, drugi drugo. Vladala je opća zbrka pa mnogi nisu ni znali zašto su ondje.
33 Svjetina izgura naprijed nekog Aleksandra jer su ga židovi onamo gurali. On podigne ruku i pokuša se obratiti narodu.
34 Ali kad su shvatili da je židov, opet jednoglasno udare vikati dvije ure: 'Velika je efeška Artemida! Velika je efeška Artemida!'
35 Na koncu gradski poglavar umiri svjetinu i reče: 'Efežani! Svatko zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide, koje nam je kip pao s neba.
36 To je neporecivo. Umirite se stoga. Ne činite ništa nepromišljeno!
37 Doveli ste ovamo te ljude, a niti su ukrali što iz hrama niti su hulili našu božicu.
38 Imaju li pak Demetrije i obrtnici protiv njih kakvu tužbu, sudovi zasjedaju, a tu su i suci. Neka podnesu tužbu!
39 Ima li još kakvih pritužbi, neka se riješe zakonitim putem.
40 Bojim se da će nas ovako rimska vlada optužiti za pobunu jer za sav ovaj metež nema nikakva opravdanog razloga.'
41 Zatim raspusti skup.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.