Read the Gospels in 40 Days

Prispodoba o sijaču

4 Isus opet počne poučavati na obali jezera. K njemu nagrne toliko ljudi da je ušao u lađicu na jezeru, sjeo u nju i odande propovijedao, a sve je mnoštvo ostalo na obali.

² Zatim stane poučavati ljude brojnim prispodobama. Evo jedne od njih:

³ 'Slušajte! Neki je ratar sijao sjeme.

⁴ Dok ga je sijao po polju, nešto sjemena padne na stazu. Dođu ptice i pozobaju ga.

⁵ Dio sjemena padne na kamenito tlo, gdje je zemlja bila plitka. Ono odmah nikne jer je zemlja bila plitka,

⁶ ali ubrzo i usahne pod jakim suncem i osuši se jer se korijenje u plitkoj zemlji nije razvilo.

⁷ Dio sjemena padne među trnje koje naraste i uguši ga, tako da nije donijelo roda.

⁸ Ali dio sjemena padne i u plodnu zemlju i donese trideseterostruk, šezdeseterostruk, a neka čak i stostruk urod.

⁹ Slušajte, kad već imate uši!'

¹⁰ Kad je Isus poslije ostao sam s Dvanaestoricom i s drugima koji su ga slijedili, upitaju ga o značenju te prispodobe.

¹¹ On im odgovori: 'Vama je dopušteno razumjeti tajnu o Božjemu kraljevstvu. A ostalima, koji su vani, govorim u prispodobama.

¹³ Ali ako ne možete razumjeti tu jednostavnu priču, kako ćete uopće razumjeti prispodobe?

¹⁴ Sijač o kojemu sam govorio svatko je onaj tko u ljudska srca sije Božju riječ.

¹⁵ Sjeme na tvrdu tlu jesu oni koji čuju Riječ, ali odmah dođe Sotona i odnese tu Riječ u njih posijanu.

¹⁶ Kamenito tlo srca su onih koji čuju Riječ i radosno ju prihvate,

¹⁷ ali nemaju dubokog korijena. Dođu li nevolje ili progonstvo zbog Riječi, odmah podlegnu.

¹⁸ Trnovito tlo srca su ljudi koji čuju Riječ i prihvate ju,

¹⁹ ali tjeskobne brige ovoga svijeta, varavo bogatstvo i požuda za svime ostalime ubrzo uguše sjeme i ono ostane bez roda.

²⁰ Dobro tlo srce je čovjeka koji sluša Riječ, razumije ju i donosi rod - trideseterostruko, šezdeseterostruko ili čak stostruko veći od posijanoga.'

Prispodoba o svjetiljci

²¹ Zatim ih upita: 'Kada upalite svjetiljku, stavljate li ju pod košaru ili pod postelju da prigušite svjetlost? Nipošto! Stavljate ju na vidljivo mjesto.

²² Sve ono što je sada skriveno i što je u potaji učinjeno, jednom će izići na vidjelo.

²³ Slušajte, kad već imate uši!

²⁴ I nastojte svakako pozorno slušati. Kad budete tako činili, bolje ćete razumjeti što vam govorim.

²⁵ Ljudima koji žive po Božjoj mudrosti

Sjeme koje samo raste

²⁶ Isus nastavi: 'Božje je kraljevstvo poput ovoga: ratar baci sjeme na zemlju,

²⁷ a zatim ode dalje za svojim poslom. Lijegao je noću i ustajao danju, a sjeme je niknulo i izraslo a da on to nije ni znao.

²⁸ Zemlja sama od sebe donese rod: najprije izraste stabljika, zatim klas, pa se popuni zrelim zrnima.

²⁹ Čim zrno sazre, dođe ratar i požanje ga srpom.'

Prispodoba o gorušičinom sjemenu

³⁰ Isus upita: 'Kako da vam još opišem Božje kraljevstvo? S čime da ga usporedim?

³¹ Ono je poput sitna gorušičina zrna, najmanjega od svakog sjemena koje se sije u zemlju.

³² Ali kad se posije, izraste veće od svake biljke u povrtnjaku, s velikim granama u kojih se sjenu mogu skloniti ptice nebeske.

³³ Isus je govorio takve prispodobe da pouči narod Riječi onoliko koliko su mogli shvatiti.

³⁴ Javno je poučavao samo u prispodobama, a nasamo je svojim učenicima sve tumačio.

Isus smiruje oluju

³⁵ Kad se spustila večer, Isus reče učenicima: 'Prijeđimo na drugu stranu jezera.'

³⁶ Oni otpustiše narod i povezoše ga u lađici iz koje je propovijedao. Za njima se otisnu i druge lađice.

³⁷ Odjednom se podiže silna oluja. Visoki valovi počnu se prelijevati u lađicu tako da se gotovo posve napunila vodom.

³⁸ Isus je spavao na krmi s glavom na jastuku. U panici su ga probudili vičući: 'Učitelju! Zar ti uopće ne mariš što ćemo izginuti?'

³⁹ Isus se probudi, zaprijeti vjetru te reče moru: 'Utišaj se! Umukni!' Vjetar prestane i nastane velika tišina.

⁴⁰ On upita učenike: 'Što ste se toliko prestrašili? Zar još nemate vjere?'

⁴¹ Oni su bili silno prestrašeni. Pitali su jedan drugoga: 'Pa tko je on da mu se i vjetar i more pokoravaju?'

Isus iscjeljuje opsjednutog čovjeka

5 Doploviše na drugu obalu jezera, u geraski kraj.

² Tek što je Isus izišao lađice, iziđe pred njega s groblja neki čovjek opsjednut nečistim duhom.

³ Stanovao je u grobnicama, a nitko ga više nije mogao svezati, čak ni lancem.

⁴ Često su ga okivali u lance, ali on bi uvijek rastrgao lance i smrskao okove u komadiće. Nitko ga nije mogao ukrotiti.

⁵ Danju i noću bez prestanka je lutao grobljima i gorom vrišteći i udarajući sebe kamenjem.

⁶ Ugledavši Isusa izdaleka, pritrči mu i padne ničice pred njim.

⁷ Zavrišti i prodorno vikne: 'Što hoćeš od mene, Isuse, Sine najuzvišenijeg Boga? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!'

⁸ Isus mu, naime, bijaše zapovjedio: 'Izlazi iz toga čovjeka, nečisti duše!'

⁹ Zatim ga upita: 'Kako se zoveš?''Zovem se Legija

¹⁰ Preklinjao ga je da ih ne potjera iz onoga kraja.

¹¹ A ondje je na obronku paslo veliko krdo svinja.

¹² 'Pošalji nas onim svinjama da uđemo u njih

¹³ On im to dopusti. Nečisti duhovi iziđu i uđu u svinje, na što cijelo krdo od kojih dvije tisuće svinja jurne niz strmi obronak i utopi se u jezeru.

¹⁴ Svinjari pobjegnu u obližnje gradove i sela i razglase putem novost, pa ljudi pođu vidjeti što se dogodilo.

¹⁵ Dođu Isusu i ugledaju čovjeka koji bijaše opsjednut cijelom legijom kako sjedi obučen i pri zdravoj pameti te se uplaše.

¹⁶ A kad su očevici ispričali što se dogodilo s opsjednutim i sa svinjama,

¹⁷ ljudi počnu zaklinjati Isusa da ode iz njihova kraja.

¹⁸ On se vrati u lađu, a čovjek koji je bio opsjednut zamoli ga da mu dopusti poći s njime.

¹⁹ Ali mu Isus to nije dopustio. 'Idi kući svojima

²⁰ Čovjek se zaputi u Deset gradova^[b] toga kraja govoreći ljudima o svemu što mu je Isus učinio. I svi su se divili.

Isus iscjeljuje zbog velike vjere ljudi

²¹ Kad je Isus doplovio na drugu stranu jezera, okupi se oko njega na obali silno mnoštvo. On je stajao uz more.

²² Pristupi mu jedan od nadstojnika mjesne sinagoge, imenom Jair, te padne pred njim ničice

²³ preklinjući ga da mu iscijeli kćerkicu. 'Na samrti je

²⁴ Isus pođe s njim, ali se oko njega natisnulo mnoštvo.

²⁵ Među ljudima bila je žena koja je bolovala od krvarenja već dvanaest godina.

²⁶ Mnogo je pretrpjela od brojnih liječnika i potrošila je na njih sve što je imala, ali nije ozdravila. Stanje joj se, naprotiv, pogoršalo.

²⁷ Slušala je o Isusu pa mu se približi straga kroz mnoštvo i dotakne njegov ogrtač.

²⁸ Mislila je: 'Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću.'

²⁹ I zaista, krv joj smjesta prestane teći i ona na svojemu tijelu osjeti da je ozdravila.

³⁰ Isus je odmah osjetio da je iz njega izišla iscjeljujuća sila pa se okrenu prema mnoštvu i upita: 'Tko mi je dotaknuo odjeću?'

³¹ Učenici mu rekoše: 'Toliko se mnoštvo tiska oko tebe, a ti pitaš tko te je dotaknuo!'

³² Ali Isus je pogledom tražio onu koja je to učinila.

³³ A žena, uplašena i dršćući jer je znala što joj se dogodilo, priđe mu i padne pred njim ničice te mu sve po istini ispriča.

³⁴ On joj kaza: 'Kćeri, tvoja te je vjera ozdravila. Pođi u miru i budi iscijeljena od svoje bolesti.'

³⁵ Dok je Isus još to govorio, stigli su iz Jairova doma s viješću. 'Kći ti je umrla

³⁶ Ali Isus se nije obazirao na to što su rekli, već se obrati Jairu: 'Ne boj se! Samo vjeruj!'

³⁷ Isus ne dopusti nikome da ga prati osim Petru, Jakovu i Ivanu.

³⁸ Kad su stigli do kuće nadstojnika sinagoge, Isus vidje da ljudi viču, plaču i nariču u sav glas.

³⁹ On uđe i reče im: 'Što toliko naričete i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava!'

⁴⁰ Mnoštvo ga počne ismijavati, ali on ih sve potjera van. Povede samo djetetova oca i majku te trojicu svojih učenika, pa uđe u prostoriju u kojoj je ležala djevojčica.

⁴¹ Uhvati ju za ruku i reče joj: 'Talita kum!' (što znači: 'Ustani, djevojčice!').

⁴² Djevojčica je imala dvanaest godina. Ona smjesta ustane i počne hodati. Roditelji ostanu zapanjeni.

⁴³ Isus im zapovjedi da nikome ne govore što se dogodilo i reče im da joj daju jesti.

Isusa ne prihvaćaju u Nazaretu

6 Isus ode odande i vrati se s učenicima u svoj zavičaj, u Nazaret.

² Sljedeće subote ode u sinagogu i počne poučavati. Mnogi ljudi su se divili i govorili: 'Odakle mu ta mudrost i sila kojom čini takva čudesa?

³ Nije li on tesar, Marijin sin, Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov brat? Nisu li mu sestre tu među nama?' Tako on za njih postane kamenom spoticanja.

⁴ Isus im reče: 'Ljudi ne iskazuju časti proroku jedino u njegovu zavičaju, među rodbinom i u vlastitoj obitelji.'

⁵ Zbog njihove nevjere nije mogao ondje učiniti nikakva čuda, samo je iscijelio nekoliko bolesnika položivši na njih ruke.

⁶ Čudio se njihovoj nevjeri.

Isus šalje dvanaestoricu apostola

Išao je po selima i poučavao.

⁷ Pozvao je sebi dvanaestoricu učenika te ih počeo slati po dvojicu dajući im vlast da izgone nečiste duhove.

⁸ Zapovjedio im je da na put ne ponesu ništa osim štapa - ni kruha, ni torbu, ni bakrena novca koji se običavao nositi u pojasu.

⁹ Reče im da obuju sandale, ali da ne ponesu ni ogrtača.

¹⁰ Kazao je: 'Kad boravite u nekomu mjestu, stanujte u jednoj kući i ne mijenjajte smještaj.

¹¹ Ako vas u nekomu mjestu ne prihvate ili ne poslušaju, stresite i prašinu s nogu kad odlazite. To će biti znak da ste ga prepustili njegovoj sudbini.'

¹² Tako su učenici otišli i propovijedali o pokajanju.

¹³ Mnoge su zloduhe istjerali i mnogo bolesnika pomazali uljem i iscijelili.

Smrt Ivana Krstitelja

¹⁴ Ubrzo je i kralj Herod Antipa čuo za Isusa jer se o njemu posvuda govorilo. Neki su govorili: 'To je od mrtvih uskrsnuo Ivan Krstitelj pa sad u njemu djeluju čudesne sile.'

¹⁵ Drugi su pak govorili da je Isus starodrevni prorok Ilija. Treći su tvrdili da je on novi prorok poput onih iz prošlosti.

¹⁶ Herod na to reče: 'To je Ivan komu sam dao odrubiti glavu. Uskrsnuo je!'

¹⁷ Herod je, naime, zapovjedio da Ivana okuju u lance i bace u tamnicu zbog Herodijade, žene Herodova brata Filipa.

¹⁸ Herod ju je uzeo za ženu, a Ivan ga je opominjao: 'Nije se dopušteno ženiti ženom vlastitog brata.'

¹⁹ Herodijada je zato zamrzila Ivana i htjela ga je ubiti, ali to nije mogla učiniti

²⁰ jer je Herod poštivao Ivana. Znao je da je svet i dobar čovjek i zato ga je štitio. Iako bi se uvijek uznemirio kad bi razgovarao s Ivanom, Herod ga je rado slušao.

²¹ Na posljetku se Herodijadi pružila prigoda. Herodu je bio rođendan te je priredio gozbu za svoje dvorane, visoke časnike i najuglednije građane Galileje.

²² Herodijadina kći plesala za Heroda i njegove uzvanike i svima se svidjela.

²³ 'Traži od mene što ti drago,' reče kralj djevojci, 'pa bila to i polovica mojega kraljevstva, i dat ću ti što zatražiš!'

²⁴ Djevojka iziđe i upita majku: 'Što da tražim?'a ona odgovori: 'Traži glavu Ivana Krstitelja!'

²⁵ Djevojka požuri natrag kralju te mu reče: 'Hoću da mi daš glavu Ivana Krstitelja na pladnju, i to odmah!'

²⁶ Kralj se ražalostio, ali ne htjede ju odbiti zbog zakletve izrečene pred uzvanicima.

²⁷ Odmah naredi krvniku da donese Ivanovu glavu. Krvnik ode u tamnicu, odrubi Ivanu glavu

²⁸ te je na pladnju dade djevojci, a ona ju odnese majci.

²⁹ Kad za to doznaše Ivanovi učenici, dođu uzeti njegovo tijelo da ga polože u grob.

Isus hrani pet tisuća ljudi

³⁰ Apostoli se s putovanja vrate Isusu te ga izvijeste o svemu što su činili i što su poučavali.

³¹ Isus im predloži: 'Sklonimo se malo u osamu da se odmorimo.' Jer je dolazilo i odlazilo toliko ljudi da nisu imali vremena ni jesti.

³² Otisnu se tako lađom prema mirnijemu mjestu.

³³ No mnogi su ih opazili kako odlaze pa su ljudi iz mnogih mjesta potrčali onamo obalom i stigli prije njih.

³⁴ Kad je Isus izišao iz lađe, ondje već se okupilo golemo mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili kao ovce bez pastira pa ih je dugo poučavao.

³⁵ Kad je dan poodmaknuo, pristupe mu njegovi učenici i kazaše: 'Ovdje nema ničega, a već je kasno.

³⁶ Otpusti ljude da mogu otići na okolna imanja i sela te si kupiti što za jelo.'

³⁷ 'Vi ih nahranite!' odgovori im Isus.'Čime?' upitaju. 'Trebalo bi cijelo bogatstvo^[c] da se kupi hrana za toliko mnoštvo!'

³⁸ 'Pogledajte koliko hrane imate

³⁹ Isus im zapovjedi da posjedaju u skupine po zelenoj travi.

⁴⁰ Posjedali su u skupine od stotinu i od pedeset ljudi.

⁴¹ Isus uzme pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo i blagoslovi hranu te razlomi kruhove. Dade ih zatim učenicima da podijele ljudima. Također svima podijeli i one dvije ribe.

⁴² Svi su jeli dok se nisu nasitili

⁴³ i još poslije pokupe punih dvanaest košara preostalih ulomaka te ostatak riba.

⁴⁴ A nahranilo se pet tisuća ljudi.

Isus hoda po vodi

⁴⁵ Odmah nakon toga Isus natjera učenike da se vrate u lađicu i da se otisnu prema drugoj obali, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.

⁴⁶ Pošto se rastao s ljudima, otišao je u goru da se moli.

⁴⁷ Bila je noć, učenici su bili u lađi nasred jezera, a on sam na kopnu.

⁴⁸ Opazi da jedva veslaju boreći se s nasuprotnim vjetrom te oko tri ure ujutro^[d] krene prema njima hodajući po vodi. Htio im je prići,

⁴⁹ ali kad ga ugledaju kako hoda po vodi prema njima, vrisnu od straha misleći da je sablast.

⁵⁰ Svi su ga vidjeli i prestrašili se. Ali on im odmah reče: 'Samo hrabro! Ja sam! Ne bojte se!'

⁵¹ Tada se popne u lađu i vjetar prestane. Učenike je zaprepastilo to što su vidjeli.

⁵² Još nisu shvaćali značenje čuda s umnoženim kruhom jer su im srca bila tvrda i nisu vjerovali.

⁵³ Preplove jezero i stignu u Genezaret te privežu lađu

⁵⁴ i iziđu. Ljudi ga odmah prepoznaju

⁵⁵ i rastrče se po cijelomu kraju da razglase vijest o njegovu dolasku te mu počnu donositi bolesnike na nosilima.

⁵⁶ I u koji god bi grad, selo ili zaselak ušao, polijegali bi bolesnike na trgove i ulice te ga molili da im dopusti dotaknuti barem i njegov skut - i svi koji bi ga dotaknuli ozdravljali su.