Beginning
Molitva za oproštenje i obnovu
Voditelju zbora. Psalam koji je ispjevao David kad mu je došao prorok Natan, poslije Davidova grijeha s Bat Šebom.
1 Smiluj mi se, Bože,
zbog svoje vjerne ljubavi.
Zbog svoje velike milosti,
izbriši moje prijestupe.
2 Svu moju krivnju operi
i od grijeha me očisti.
3 Jer, znam svoje prekršaje
i stalno sam svjestan grijeha.
4 Protiv tebe sam sagriješio
i učinio što je pred tobom zlo.
U pravu si kad donosiš odluku,
besprijekoran kad izričeš presudu.
5 Već kad sam se rodio, bio sam kriv,
još kad me majka začela, bio sam grešnik.
6 Ti želiš vjernost u nutrini mog bića,
mudrosti me učiš u dubini srca.
7 Ukloni moje grijehe[a] da budem čist,
operi me da budem bjelji od snijega.
8 Daj da osjetim radost i veselje,
da se raduju kosti od tebe smrvljene.
9 Ne gledaj više moje grijehe
i izbriši sve moje prekršaje.
10 Bože, čisto srce mi stvori,
duh vjeran u meni obnovi.
11 Nemoj me odbaciti iz svoje prisutnosti,
svog Svetog Duha nemoj mi uzeti.
12 Vrati mi radost tvojeg spasenja,
daj mi duh koji te želi slušati.
13 Tada ću prijestupnike tvojim zapovijedima poučavati
i grešnici će ti se vraćati.
14 Oslobodi me krivnje za prolivenu krv,
jer ti si Bog koji me može spasiti,
pa ću o tvojoj dobroti pjevati.
15 Gospodaru, moje usne rastvori,
iz mojih će ti usta hvalospjev poteći.
16 Jer, ti se ne raduješ žrtvama:
kad bih ti paljenicu prinio,
ti je ne bi prihvatio.
17 Žrtva Bogu je duh ponizni:
srce meko i slomljeno, Bože,
ti nećeš prezreti.
18 U svojoj naklonosti budi dobar Sionu,
ponovo izgradi zidine Jeruzalemu.
19 Tada ćeš se radovati pravim žrtvama[b].
Bit će to čitave žrtve paljenice,
na tvom žrtveniku prinosit će junce.
Sud nad silnicima i varalicama
Voditelju zbora. Davidov »maskil«, napisan kad je Edomac Doeg otišao Šaulu i rekao mu: »David je kod Ahimeleka.«
1 Zašto se hvališ zlom, silniče,
što ga činiš protiv pobožnih![c]
2 Protiv drugih smišljaš planove,
jezik ti je oštar kao britva, varalice.
3 Više voliš zlo nego dobro,
draža ti je laž od istine. Selah
4 Voliš riječi klevetničke,
jezik ti je pun prijevare.
5 Ali Bog će te zauvijek skršiti,
zgrabit će te, iz tvog doma istrgnuti,
iz svijeta živih te iskorijeniti. Selah
6 Pravedni će to vidjeti i zgražati se.
Smijat će ti se i govoriti:
7 »Evo silnika koji nije tražio Boga,
nego se uzdao u veliko bogatstvo
i na štetu drugih se osilio.«
8 A ja sam u Božjem Hramu kao zelena maslina,
u Božju vjernu ljubav uzdam se uvijek i zauvijek.
9 Zbog onog što si učinio, Bože,
zauvijek ću ti zahvaljivati.
Pred tvojim vjernima,
tvoje ime i dobrotu ću objavljivati.
Ljudska pokvarenost
Voditelju zbora. Upotrijebiti »mahalat«[d]. Davidov »maskil«.
1 Samo budale misle da nema Boga.
Pokvareni su i čine grozote.
Nikad ne postupaju dobro.
2 No BOG s neba gleda ljude,
da vidi ima li tko mudar,
netko tko Boga traži.
3 No svi su zastranili,
svi su se pokvarili.
Nitko ne čini dobro,
baš ni jedan od njih.
4 Zar zlikovci ne znaju što čine?
Moj narod proždiru kao da kruh jedu
i nikada Boga ne zazivaju.
5 Evo, silan će ih strah obuzeti,
kakav još nisu osjetili.
Bog će rasuti kosti bezbožnih.
Bit će izvrgnuti sramoti
jer su od Boga odbačeni.
6 O, kad bi od Boga, koji boravi na Sionu,[e]
došlo spasenje Izraelu!
Kad Bog svom narodu vrati blagostanje,
klicat će Jakovljev narod,
radovat će se Izrael!
Molitva za opravdanje
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidov »maskil«. Kad su Zifijci došli i rekli Šaulu: »David se skriva kod nas.«
1 Spasi me, Bože, svojim imenom,
opravdaj me svojom silom.
2 Bože, čuj molitvu koju molim,
poslušaj riječi koje govorim.
3 Na mene su se podigli oholi,
moj život traže silnici
koje za Boga nije briga. Selah
4 Ali, evo, Bog mi pomaže,
moj Gospodar je s onima
koji su mi podrška.
5 On će se osvetiti mojim neprijateljima.
Bože, budi mi vjeran i uništi ih.
6 Prinijet ću ti žrtvu dragovoljnu,
zahvaljivat ću, BOŽE,
za dobrotu tvome imenu.
7 Jer, ti si me izbavio iz svih nevolja
i svojim sam očima vidio poraz neprijatelja.
Neprijatelji progone, a prijatelj izdaje
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Davidov »maskil«.
1 Poslušaj moju molitvu, Bože,
ne skrivaj se od moje molbe.
2 Obrati pažnju i odgovori mi,
tjeskoban sam u svojoj nevolji.
3 Neprijatelji viču na mene,
zločinci me ugnjetavaju.
Donose mi nevolje,
u svom gnjevu me mrze.
4 Srce u meni lupa,
smrtni užas me spopada,
5 strah i drhtaj me obuzeo,
jeza me preplavila.
6 Rekao sam: »Da su mi golubova krila,
odletio bih da nađem mir!
7 Daleko bih odlepršao,
u pustinji bih boravio. Selah
8 Pobjegao bih u sklonište
od bijesnog vjetra i oluje.«
9 Pobrkaj im govor, Gospodaru, odreži im jezike
jer u gradu vidim svađu i nasilje.
10 Danju i noću kruže po zidinama,
zlo i opačina je usred grada.
11 Propast se u njemu smjestila,
nasilje i prijevara stalno su na ulicama.
12 Da me uvrijedio neprijatelj,
to bih podnio.
Da se digao na mene mrzitelj,
od njega bih se sakrio.
13 Ali to si učinio ti, moj bližnji,
moj prijatelj, kojeg dobro poznajem.
14 Nekad smo prisno razgovarali,
zajedno u Božjem Hramu hodali.
15 Neka neprijatelje zaskoči smrt,
neka živi siđu u svijet mrtvih
jer zlo je u njihovim domovima i srcima.
16 A ja ću Boga pozvati
i BOG će me spasiti.
17 Uvečer, ujutro i u podne, žalim se i jecam,
i on će čuti moj glas.
18 Zdravog i živog će me izbaviti
iz bitke koju vodim s mnogima.
19 Bog će čuti i njih poraziti,
jer oduvijek on kraljuje,
a oni se ne mijenjaju i Boga ne poštuju.
20 Moj drug digao je ruku
na one s kojima je bio u savezu.
21 Govor mu je gladak kao maslac,
a u srcu mu je rat.
Riječi su mu blaže od ulja,
a zapravo su isukani mačevi.
22 Predaj BOGU svoje brige
i on će se pobrinuti za tebe;
nikad neće dopustiti da pravednik padne.
23 A zlikovce ti ćeš, Bože, u grob oboriti.
Ubojice i varalice ni pola svojih dana neće doživjeti.
Ali ja, ja ću se u tebe pouzdati.
Molitva pouzdanja u Boga
Voditelju zbora. Po melodiji »Golubica u daljini«. Davidov »miktam«. Napisan kad su ga u Gatu uhitili Filistejci.
1 Smiluj mi se, Bože,
jer ljudi me progone.
Ratnici me stalno napadaju,
2 protivnici neprestano gaze.
Mnogi su se na mene namjerili.
3 Svevišnji[f], kad se bojim,
u tebe se pouzdajem.
4 U Boga, čije obećanje slavim,
u njega se pouzdajem.
Zato se neću bojati;
što mi mogu učiniti ljudi?
5 Neprestano moje riječi iskrivljuju,
samo zlo protiv mene smišljaju.
6 Okupljaju se, skrivaju,
paze na moje korake,
vrebaju da me usmrte.
7 Nakon toliko zla, zar će se izvući?
U svom gnjevu, Bože, obori narode!
8 Ti znaš koliko puta sam bježao,
moje suze si pohranio,
u tvojoj knjizi to je zapisano.
9 Čim zavapim k tebi,
uzmaknut će moji neprijatelji.
Znam da je Bog na mojoj strani.
10 Slavim Boga za njegovo obećanje,
slavim BOGA za njegovu riječ.
11 U Boga se pouzdajem.
Zato se neću bojati;
što mi mogu učiniti ljudi?
12 Bože, održat ću svoje zavjete,
prinijet ću ti žrtve zahvalnice.
13 Spasio si me od smrti,
sačuvao me od pada,
da pred tobom hodam u svjetlosti života.
Molitva i slavljenje Boga u progonstvu
Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je pobjegao od Šaula i sakrio se u spilju.
1 Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se,
jer ti si mojoj duši utočište.
Sklonit ću se pod tvojim krilima
dok ne prođe oluja uništenja.
2 Bogu Svevišnjem vapim,
Bogu, koji se uvijek pobrine za mene.
3 S nebesa šalje pomoć i spašava me,
sramoti izvrgava one koji me progone. Selah
Bog će pokazati svoju ljubav
i svoju vjernost prema meni.
4 Kao da ležim među lavovima,
među gladnim ljudožderima,
čiji su zubi kao koplja i strijele,
a jezici kao oštri mačevi.
5 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po cijeloj zemlji.
6 Mrežu su mi postavili
da bi me uhvatili.
Jamu su preda mnom iskopali,
ali sami su u nju upali. Selah
7 Srce mi je usredotočeno na tebe, Bože,
usredotočeno je srce moje.
Tebi ću pjevati i svirati.
8 Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i liro!
Zoru ću probuditi.
9 Gospodaru, zahvaljivat ću ti među narodima,
pjesme ću ti pjevati među nacijama.
10 Tvoja je ljubav velika do neba
i tvoja vjernost do oblaka.
11 Bože, nad nebo se uzdigni,
proslavi se po cijeloj zemlji.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International