Beginning
Zahvalnost i molitva
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Strpljivo sam čekao BOGA,
a on se k meni okrenuo,
osluhnuo je i čuo moj plač.
2 Izvukao me iz propasti,
podigao iz jame živog blata,
postavio na čvrstu stijenu,
da stojim na sigurnom tlu.
3 Dao mi je novu pjesmu,
hvalospjev našem Bogu.
Mnogi će vidjeti što je učinio,
zadrhtat će i povjerovati BOGU.
4 Blago čovjeku koji BOGU vjeruje,
koji ne slijedi ohole ljude ni lažljivce.
5 BOŽE moj, toliko si za nas učinio.
S tobom se ne može usporediti nitko!
Čudesni su tvoji planovi za nas.
Mogao bih o njima dugo pričati,
toliko ih je, ne mogu ih sve nabrojati.
6 Ne želiš žitne prinose i žrtve,
ne tražiš paljenice i pomirnice,
nego da poslušam što govoriš.[a]
7 Rekao sam: »Evo me, dolazim.
U svitku je zapisano što sam učinio.
8 Bože moj, tvoju volju želim vršiti,
po tvojim uputama živjeti.«
9 Okupljenim ljudima sam objavio
dobre vijesti o pravdi koju donosiš.
Ti znaš, BOŽE, da usta nisam zatvarao.
10 Govorio sam o tvojoj vjernosti i zaštiti,
nisam šutio pred njima o tvojoj ljubavi,
nisam za sebe zadržao istinu o tebi.
11 BOŽE, nemoj mi svoju milost uskratiti,
neka me tvoja vjerna ljubav uvijek štiti.
12 Zaredale su nevolje, jedna za drugom.
Vraćaju mi se moji grijesi,
ne mogu kaznu za njih izbjeći.
Više ih je no vlasi na mojoj glavi,
svu sam hrabrost izgubio.
13 Molim te, BOŽE, spasi me!
BOŽE, požuri i pomozi mi!
14 Ljudi me žele ubiti.
Zbuni ih i ponizi!
Neka posramljeni bježe,
svi koji mi žele zlo.
15 Neka oni koji mi se rugaju,
budu užasno osramoćeni.
16 A oni koji tebe prate,
neka se raduju i vesele.
Svi, koji žele tvoje spasenje,
neka uvijek govore: »Velik je BOG!«
17 Gospodaru, siromašan sam i jadan,
molim te, misli na mene.
Ti mi pomažeš i spašavaš me.
Bože moj, nemoj zakasniti!
Molitva bolesnika
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Blago onima koji brinu za jadne
jer BOG će ih čuvati u vrijeme nesreće.
2 BOG će ih štititi, živote im sačuvati,
sretno će živjeti na svojoj zemlji,
neće ih predati neprijateljima.
3 A kada padnu bolesni u krevet,
BOG će im obnoviti snagu i zdravlje.
4 Rekao sam: »Budi dobar prema meni.
Griješio sam protiv tebe, BOŽE,
ali ti mi oprosti i ozdravi me.«
5 Moji neprijatelji zlobno govore o meni:
»Kad će već umrijeti i biti zaboravljen?«
6 Ako me dođu vidjeti,
ne govore što zaista misle.
U sebi smišljaju klevete,
a zatim okolo šire glasine.
7 Mrze me i ogovaraju,
žele mi sve najgore.
8 Kažu: »Od krivnje se razbolio
i više neće ozdraviti.«
9 I čovjek s kojim sam bio blizak,
s kojim sam jeo, kojem sam vjerovao,
čak se i on protiv mene okrenuo.
10 Ali ti, BOŽE, budi dobar prema meni.
Ozdravi me da ustanem,
da im vratim istom mjerom.
11 Ne daj da likuju nada mnom;
tako ću znati da si mi naklonjen.
12 Daješ mi podršku jer znaš da sam nevin,
ustat ću, u tvojoj blizini uživati zauvijek.
13 Neka je hvaljen Izraelov BOG!
Oduvijek je bio i zauvijek će biti.
Amen! Amen!
Druga knjiga Psalama
(Psalmi 42–72)
Čežnja za Bogom
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Kao što srna žudi za potokom,
Bože, moja duša žudi za tobom.
2 Žedna mi je duša Boga živoga.
Kada ću vidjeti njegovo lice?
3 Danju i noću hranim se suzama
dok mi neprijatelji govore:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
4 Duša me boli kad se sjetim
kako sam u mnoštvu štovatelja hodao,
u povorci ih do Božjega Hrama vodio,
dok smo radosno hvale pjevali,
slaveći blagdan u velikoj skupini.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje 6 i Boga svog.
Duša mi je žalosna
pa se tebe prisjećam,
na planini Hermon, na brdu Misar,
u zemlji kojom teče rijeka Jordan.
7 Dubina ondje dubinu doziva
hukom tvojih vodopada.
Sve tvoje vode i valovi
preko mene su se prevalili.
8 Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav,
a noću mu pjevam pjesmu,
molitvu upućenu Bogu svog života[b].
9 Pitam Boga, svoju hrid:
»Zašto si me zaboravio?
Zašto moram žalostan lutati
dok me neprijatelj progoni?«
10 Do kosti me bodu uvredama,
neprestano mi govoreći:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
11 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje i Boga svog.
Molitva za opravdanje
1 Opravdaj me, Bože!
Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog,
izbavi me od čovjeka lukavog i nepravednog.
2 Ti si, Bože, moj zaštitnik.
Zašto si me odbacio?
Zašto moram žalostan tumarati
dok me neprijatelj progoni?
3 Pošalji svoju svjetlost i istinu,
daj da me vode
i dovedu me do tvoje Svete gore,
u tvoje prebivalište.
4 Tada ću prići Božjem žrtveniku;
Bogu, svojoj najvećoj radosti,
i lirom[c] ću te, Bože moj, slaviti.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga imaj povjerenja
jer i dalje slavim njega,
spasenje svoje i Boga svog.
Narodna tužaljka i poziv upomoć
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Bože, svojim smo ušima čuli,
naši su nam preci govorili
što si učinio u njihovo vrijeme,
u onim davnim danima.
2 Svojom snagom istjerao si druge narode,
a naselio naše pretke;
narode si skršio, a njih raširio.
3 Nisu svojim mačevima osvojili zemlju,
niti im je njihova jakost donijela pobjedu,
nego tvoja moć i snaga
jer ih je obasjavala tvoja svjetlost,
i pratila tvoja naklonost.
4 Ti si moj Kralj i moj Bog,
ti daješ pobjede Jakovljevom narodu.
5 S tobom neprijatelje potiskujemo,
tvojim imenom protivnike gazimo.
6 Ne pouzdajem se u svoj lûk,
ne spašava me moj mač.
7 Ti nas od neprijatelja spašavaš,
mrzitelje naše ruglu izvrgavaš.
8 Neprestano se Bogom hvalimo
i zauvijek tvoje ime slavimo.
9 Ali, ti si nas odbacio i izvrgnuo sramoti,
nisi išao u bitku s našim vojskama.
10 Natjerao si nas da uzmaknemo pred neprijateljem
pa su nam naši mrzitelji uzeli plijen.
11 Predao si nas kao ovce za klanje
i raštrkao nas među druge narode.
12 Svoj narod si u bescjenje prodao,
ništa za njih nisi tražio.
13 Izvrgnuo si nas ruglu,
susjedi nam se smiju i rugaju.
14 Učinio si nas šalom među narodima
pa prezirno odmahuju glavama.
15 Sramota je moja neprestano preda mnom,
lice mi je prekriveno sramom,
16 zbog vike onoga koji me vrijeđa i pogrđuje,
zbog neprijatelja koji mi se osvećuje.
17 Sve nas je to snašlo,
ali nismo te zaboravili,
ni tvoj savez prekršili.
18 Nisu nam se srca od tebe okrenula,
niti smo s tvoga puta skrenuli,
19 a ti si nas u zemlji šakala slomio,
i smrtnom tamom nas prekrio.
20 Da smo ime svog Boga zaboravili
ili se tuđem bogu molili,
21 Bog bi to otkrio
jer zna naše najdublje tajne.
22 Zbog tebe nas neprestano ubijaju,
smatraju nas ovcama za klanje.
23 Probudi se! Zašto spavaš, Gospodaru?
Ustani! Nemoj nas zauvijek odbaciti.
24 Zašto se skrivaš od nas?
Zašto zaboravljaš našu patnju i jad?
25 Duše nam tonu u prašinu,
ležimo potrbuške na zemlji.
26 Ustani, u pomoć nam dođi!
Izbavi nas zbog svoje vjerne ljubavi.
Pjesma za kraljevsko vjenčanje
Voditelju zbora. Po melodiji pjesme »Ljiljani«. »Maskil« Korahovih potomaka. Ljubavna pjesma.
1 Iz srca mi naviru riječi divne,
pjevam kralju svoje stihove.
Jezik mi je poput pisaljke
pisara koji vješto piše.
2 Najljepši si među ljudima,
divno govoriš svojim usnama.
Očito te Bog blagoslovio dovijeka.
3 Mač pričvrsti uz bok, junačino,
tvoja je slava i veličanstvo.
4 Jaši slavno i pobjedonosno
da obraniš istinu i pravdu.
Tvoja moćna desnica
za strahovita je djela sposobna.
5 Tvoje oštre strijele se zabadaju
u srca kraljevih neprijatelja,
narodi pred tobom padaju.
6 Tvoje božansko prijestolje je uvijek i zauvijek,[d]
a kraljevska palica tvoja, palica je pravednosti.
7 Ti voliš pravednost, a mrziš opakost.
Zato te tvoj Bog pomazao uljem radosti
kao ni jednog od tvojih drugova.
8 Sva tvoja odjeća miriše
kao smirna, aloja i kasija.
U slonovačom ukrašenim palačama
uživaš u svirci žičanih glazbala.
9 Kraljevske kćeri su među tvojim dvorskim damama,
a zdesna ti je zaručnica, kraljica,
okićena zlatom iz Ofira.
10 Zaručnice[e], pomno me saslušaj i promisli:
Narod svoj i dom svoga oca zaboravi
11 jer kralj za tvojom ljepotom žudi.
Podloži mu se jer on ti je gospodar.
12 Narod iz Tira darovima će te obasipati,
zajedno s najbogatijima tvoju će naklonost tražiti.
13 Kraljica je sva veličanstvena,
vjenčanica joj zlatom protkana.
14 U prekrasnoj haljini kralju je vode,
a prate je njezine djeveruše.
15 U povorci, radosne i ushićene,
u kraljevu palaču ulaze.
16 Tvoji sinovi bit će kraljevi kao njihovi preci,
postavit ćeš ih za vladare po čitavoj zemlji.
17 Tvoje ime spominjat će se u sve naraštaje,
čak i drugi narodi slavit će te dovijeka.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International