Beginning

Postanak svijeta

1 U početku je Bog stvorio nebo i zemlju.^{[a] 2} Zemlja je bila bezoblična i kaotična. Prekrivale su je duboke vode, a nad njima se prostirala tama. Božji je Duh lebdio nad vodama.

Prvi dan—svjetlost

³ Tada je Bog rekao: »Neka bude svjetlost.« I nastala je svjetlost. ⁴ Bog je vidio da je svjetlost dobra i razdvojio je svjetlost od tame. ⁵ Svjetlost je nazvao »dan«, a tamu »noć«.

Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to prvi dan.

Drugi dan—nebo

⁶ Tada je Bog rekao: »Neka bude svod, da razdvaja vode koje su gore od voda koje su dolje.« ⁷ Time je Bog napravio svod kojim je razdvojio vode pod svodom od voda nad svodom. I bilo je tako. ⁸ Bog je svod nazvao »nebo«.

Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to drugi dan.

Treći dan—kopno i biljke

⁹ Tada je Bog rekao: »Neka se vode pod nebom saberu na jedno mjesto i neka se pojavi kopno.« I bilo je tako. ¹⁰ Bog je kopno nazvao »zemlja«, a sabrane vode »more«. I Bog je vidio da je dobro.

¹¹ Tada je Bog rekao: »Neka zemlja rodi bilje: svakovrsne biljke što daju sjeme i svakovrsne voćke što daju plodove sa sjemenom.« I bilo je tako. ¹² Zemlja je pustila svakovrsne biljke što donose sjeme i svakovrsno drveće koje donosi plod sa sjemenom. I Bog je vidio da je dobro.

¹³ Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to treći dan.

Četvrti dan—sunce, mjesec i zvijezde

¹⁴ Tada je Bog rekao: »Neka budu svjetlila na nebeskom svodu, da razdvajaju dan od noći i da označavaju doba, dane i godine. ¹⁵ I neka svjetlila na nebeskom svodu osvjetljavaju zemlju.« I bilo je tako. ¹⁶ Bog je napravio dva velika svjetlila: veće da vlada danju i manje da vlada noću. Načinio je i zvijezde. ¹⁷ Postavio je svjetlila na nebeski svod da osvjetljavaju zemlju, ¹⁸ da vladaju danju i noću te da razdvajaju svjetlost od tame. I Bog je vidio da je dobro.

¹⁹ Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to četvrti dan.

Peti dan—ribe i ptice

²⁰ Tada je Bog rekao: »Neka se vode napune mnoštvom živih bića i neka ptice polete nebeskim svodom iznad zemlje.« ²¹ Tako je Bog stvorio velike morske životinje i sva živa bića koja se kreću u vodi. Stvorio ih je prema njihovim vrstama, da ispunjavaju mora. Stvorio je i sve ptice prema njihovim vrstama. I Bog je vidio da je dobro.

²² Bog ih je blagoslovio riječima: »Parite se i razmnožavajte. Ispunite morske vode. I neka se ptice razmnože na zemlji.«

²³ Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to peti dan.

Šesti dan—kopnene životinje i čovjek

²⁴ Tada je Bog rekao: »Neka zemlja proizvede svakovrsna živa bića: pitome i divlje životinje svake vrste, velike i male životinje svake vrste.« I bilo je tako. ²⁵ Bog je načinio svakovrsne životinje—pitome i divlje, velike i male. I Bog je vidio da je dobro.

²⁶ Tada je Bog rekao: »Načinimo čovjeka kao sliku onoga što jesmo, da bude poput nas. Dat ćemo mu vlast nad ribama i pticama, nad svim životinjama i nad svom zemljom.«

²⁸ Bog ih je blagoslovio riječima: »Imajte puno djece da bude sve više ljudi. Ispunite zemlju ljudima i gospodarite njome. Vladajte ribama u moru, pticama na nebu i svakim živim stvorom što se kreće po zemlji.«

²⁹ Zatim je Bog rekao: »Evo, dajem vam na cijeloj zemlji svaku biljku što nosi sjeme i svako stablo što nosi plod sa sjemenom—neka vam budu hrana. ³⁰ A svim životinjama na zemlji, svim pticama u zraku i svemu što gmiže po zemlji—svemu što živi i diše—dajem sve zeleno bilje za hranu.« I bilo je tako.

³¹ Bog je pogledao sve što je stvorio i vidio da je veoma dobro.

Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to šesti dan.

2 Tako su dovršeni nebo i zemlja i sve na njima.

Sedmi dan—počinak

² Do sedmog je dana Bog završio svoj rad pa je tog dana mirovao. ³ Zato je Bog blagoslovio sedmi dan i odredio ga posebnim i svetim jer je sedmog dana počinuo od svih svojih djela stvaranja.

⁴ To je postanak neba i zemlje. Tako su stvoreni.

Edenski vrt

Kad je BOG^[b] stvorio zemlju i nebo, ⁵ po zemlji još nisu niknule ni divlje, a ni poljske biljke. BOG još nije pustio kišu na zemlju i nije bilo čovjeka da je obrađuje. ⁶ No voda bi izvirala iz tla i natapala svu površinu.

⁷ BOG je oblikovao čovjeka od zemlje iz tla^[c]. U nosnice mu je udahnuo dah života i on je postao živo biće. ⁸ Zatim je BOG zasadio vrt u Edenu, na istoku. Ondje je smjestio čovjeka kojeg je oblikovao. ⁹ BOG je učinio da iz zemlje izraste svakovrsno drveće, lijepog izgleda i ukusnih plodova. A nasred vrta bilo je stablo čiji plodovi ljudima daju život, i stablo čiji plodovi ljudima daju sposobnost raspoznavanja dobra i zla.

¹⁰ Iz Edena je tekla rijeka i navodnjavala vrt, a odande se razdvajala na četiri rijeke. ¹¹ Prva se zove Pišon i teče po čitavoj zemlji Havili. U toj zemlji ima zlata ¹² i to zlato je čisto. A ima i mirisnih smola i kamena oniksa. ¹³ Druga rijeka zove se Gihon i teče po čitavoj zemlji Kuš^[d]. ¹⁴ Treća rijeka zove se Tigris i teče istočno od Asirije. Četvrta je rijeka Eufrat.

¹⁵ BOG je uzeo čovjeka i stavio ga u Edenski vrt, da ga obrađuje i održava. ¹⁶ BOG je zapovjedio čovjeku: »Slobodno jedi sa svakog stabla u vrtu, ¹⁷ ali nemoj jesti plodove sa stabla spoznaje dobra i zla! Ako ih pojedeš, sigurno ćeš umrijeti.«

¹⁸ Zatim je BOG rekao: »Čovjeku nije dobro da bude sâm. Načinit ću mu prikladnu družicu.«

¹⁹ Tada je BOG od zemlje oblikovao sve životinje i ptice pa ih doveo pred čovjeka, da vidi kako će ih nazvati. I kako god je čovjek nazvao neko živo biće—tako mu je bilo ime. ²⁰ Čovjek je dao ime svakoj vrsti pitomih životinja, ptica i divljih životinja.

No čovjeku se nije našla prikladna družica. ²¹ Zato je BOG učinio da čovjek padne u dubok san. Zatim mu je, dok je spavao, izvadio jedno rebro i to mjesto zatvorio mesom. ²² Od rebra, što mu ga je uzeo, BOG je načinio ženu i doveo je pred čovjeka.

²³ Čovjek je rekao:

²⁴ Zato čovjek ostavlja oca i majku, i združuje se sa svojom ženom te oni postaju jedno.

²⁵ A oboje su bili goli, i čovjek i njegova žena, i nije ih bilo sram.

Prvi grijeh

3 Zmija je bila lukavija od svih divljih životinja koje je stvorio BOG. Ona upita ženu: »Zar je Bog zaista rekao da ne smijete jesti ni sa jednog stabla u vrtu?«

² Žena odgovori: »Smijemo jesti plodove sa svih stabala u vrtu, ³ osim sa jednoga. Bog je rekao: ‘Nemojte jesti plod stabla koje je usred vrta! Ne dirajte ga, da ne umrete!’«

⁴ Tada zmija reče ženi: »Ne, nećete umrijeti. ⁵ Nego, Bog zna da će vam se otvoriti oči kad pojedete taj plod. I bit ćete kao Bog—znat ćete što je dobro, a što zlo.«

⁶ Žena je vidjela da plod lijepo izgleda, da je dobar za jelo i da je poželjan jer će je učiniti mudrom. Stoga, ubere plod stabla i pojede ga. A dala je i svome mužu, koji je bio s njom, pa je i on jeo. ⁷ Tada su se oboma otvorile oči i spoznali su da su goli. Zato su spleli smokvinog lišća i napravili si pregače.

⁸ Potom su čuli korake BOGA, koji je hodao vrtom za večernjeg povjetarca, pa su se sakrili od BOŽJE prisutnosti među drveće u vrtu. ⁹ BOG je pozvao čovjeka i upitao ga: »Gdje si?«

¹⁰ Čovjek je rekao: »Čuo sam da si u vrtu i uplašio sam se, jer sam gol, pa sam se sakrio.«

¹¹ »Tko ti je rekao da si gol?« upita ga Bog. »Zar si jeo plod stabla koji sam ti zabranio jesti?«

¹² »Žena koju si dao da bude uz mene«, odgovori čovjek, »dala mi je plod sa stabla pa sam jeo.«

¹³ Tada BOG upita ženu: »Što si učinila?«

»Zmija me prevarila«, kaže žena, »pa sam jela.«

Posljedice grijeha

¹⁴ BOG je rekao zmiji:

¹⁶ A ženi je rekao:

¹⁷ Zatim je rekao čovjeku:

²⁰ Adam je svojoj ženi dao ime Eva^[h] jer je ona majka svih živih.

²¹ BOG je čovjeku i njegovoj ženi načinio odjeću od životinjske kože i odjenuo ih.

Adam i Eva izbačeni iz vrta

²² Zatim je BOG rekao: »Gle, ljudi su postali poput nas—znaju što je dobro, a što zlo. Ne smijemo dopustiti da uberu plod sa stabla života, da ga ne bi pojeli i živjeli zauvijek!«

²³ Zato ih je BOG protjerao van iz edenskog vrta, da obrađuju zemlju od koje je čovjek i stvoren. ²⁴ Prognao je tako ljude iz edenskog vrta. Istočno od vrta postavio je krilata bića^[i] i vatreni mač, koji se kretao na sve strane, da čuvaju put prema stablu života.