Beginning
Veliki primjeri vjere
11 Vjera je čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo; ona je dokaz stvarnosti koju ne vidimo.
2 Vjerom su naši praoci postignuli da ih Bog pohvali.
3 Vjerom znamo da je sve što postoji stvoreno Božjom zapovijedi, da je stvoreno iz nevidljivoga.
4 Vjerom je Abel prinio Bogu bolju žrtvu nego Kain. Bog je prihvatio Abelovu žrtvu kako bi pokazao da je on pravedan čovjek. Tako nam Abel, iako odavno mrtav, još govori zbog svoje vjere.
5 Zbog svoje vjere Henok je prenesen u nebo a da nije iskusio smrti; 'nestao je jer ga je Bog uzeo.'[a] Ali prije nego što je prenesen primio je svjedočanstvo da je ugodio Bogu.
6 Bogu ne možete nikada udovoljiti bez vjere. Tko želi doći k Bogu, mora vjerovati da Bog postoji i da nagrađuje one koji ga iskreno traže.
7 Vjerom je Noa izgradio korablju da svoju obitelj spasi od potopa. Poslušao je Boga koji ga je upozorio da će se zbiti ono što se nikada prije nije dogodilo. Vjerom je osudio ostali svijet i stekao pravednost pred Bogom.
8 Vjerom je Abraham poslušao Boga kad ga je pozvao da ostavi dom i ode u drugu zemlju koju mu je Bog dao u baštinu. Otišao je ne znajući kamo ide.
9 Čak i kad je stigao u zemlju koju mu je Bog obećao, i ondje je živio po vjeri - jer bio je poput tuđinca i živio je pod šatorom, skupa s Izakom i Jakovom kojima je Bog dao isto obećanje.
10 Jer iščekivao je grad s vječnim temeljima, kojega je Bog graditelj i tvorac.
11 Vjerom je i Sara s Abrahamom mogla začeti dijete unatoč svojoj poodmakloj dobi i unatoč tomu što nije mogla imati djece. Abraham je vjerovao da će Bog održati obećanje.[b]
12 Tako je od jednog Abrahama, prestara da ima djecu, nastao narod brojan poput zvijezda na nebu i neizbrojiva pijeska na morskoj obali.
13 Svi su ti ljudi u vjeri umrli a da nisu primili što im je Bog obećao, već su to vidjeli samo izdaleka i prihvatili priznajući da su na zemlji tuđinci i pridošlice.
14 A tko za sebe tako kaže, očito čezne za domovinom.
15 Da su mislili na zemlju iz koje su došli, mogli su se u nju vratiti.
16 Ali oni su se radovali boljemu mjestu, nebeskoj domovini. Zato se Bog ne srami nazvati njihovim Bogom. Pripravio im je nebeski grad.
17 Vjerom je Abraham prinio Izaka kao žrtvu kad ga je Bog kušao. Taj Abraham, koji je već imao Božja obećanja, bio je spreman žrtvovati vlastitog sina, Izaka,
18 iako mu je Bog obećao: 'Po Izaku ćeš imati potomstvo.'[c]
19 Vjerovao je da Bog može Izaka, ako i umre, oživjeti. To se donekle i dogodilo jer je Izak za Abrahama bio osuđen na smrt, ali je oživio.
20 Vjerom je Izak blagoslovio dvojicu svojih sinova, Jakova i Ezava, pouzdajući se u Boga glede budućnosti.
21 Vjerom je i Jakov, već star i na umoru, blagoslovio obojicu Josipovih sinova te se poklonio Bogu oslanjajući se na štap.
22 Vjerom je i Josip na samrti s pouzdanjem govorio o tomu kako će Bog izvesti izraelski narod iz Egipta te zapovjedio da ponesu sa sobom i njegove kosti.
23 Vjerom su Mojsija roditelji, kad se rodio, skrivali tri mjeseca. Vidjeli su da im je Bog dao lijepo djetešce i nisu se bojali kraljeve naredbe.
24 Vjerom je Mojsije, kad je već odrastao, odbio zvati se sinom faraonove kćeri.
25 Radije je odabrao da bude zlostavljan skupa s Božjim narodom nego da uživa u prolaznim zadovoljstvima grijeha.
26 Vrednijim od egipatskog blaga smatrao je trpjeti sramotu zbog obećanoga Krista jer je gledao na nagradu koju će dobiti od Boga.
27 Vjerom je Mojsije otišao iz Egipta ne bojeći se kraljeva bijesa, postojano kao da pred sobom gleda nevidljivoga Boga.
28 Vjerom je zapovjedio izraelskome narodu da svetkuje pashalnu večeru i da poprska dovratke janjećom krvlju kako im anđeo Zatornik ne bi poubijao prvorođenu djecu.
29 Vjerom je izraelski narod prošao kroz Crveno more kao po suhu tlu, a Egipćani su se utopili kad su to pokušali.
30 Vjerom izraelskog naroda koji je sedam dana ophodio Jerihon pale su njegove zidine.
31 Vjerom je bludnica Rahaba jedina preživjela u tome gradu i nije poginula s nevjernicima jer je lijepo primila uhode.
32 Što još reći? Predugo bi trajalo da vam potanko pričam o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jefti, Davidu, Samuelu i prorocima.
33 Ti su ljudi vjerom u Boga osvajali kraljevstva, pravedno vladali i primili što im je Bog obećao. Zatvorili su lavovima ralje,
34 ugasili žestinu ognja, izbjegli smrtonosnoj oštrici mača. Oporavili su se od slabosti, ojačali u boju i nagnali u bijeg tuđinske vojske.
35 Neke su žene zbog uskrsnuća ponovno zadobile svoje pokojne.Druge su pak vjernike mučili, ali su oni radije umrli nego da se odreknu Boga pa da ih oslobode. Pouzdavali su se da će uskrsnuti u bolji život.
36 Nekima su se izrugivali i bičevali ih, okivali ih i bacali u tamnice.
37 Neke su kamenovali, neke prepilili napola, neke ubili mačem. Neki su hodali obučeni u ovčje i kozje kožuhe. Bili su gladni, potlačeni i zlostavljani.
38 Svijet ih nije bio dostojan. Lutali su pustinjom i planinama, skrivali se u špiljama i jamama.
39 Svi su ti ljudi stekli Božju naklonost zbog svoje vjere, a nitko od njih nije primio ono što im je Bog obećao.
40 Jer Bog nam je svima namijenio bolje. Oni će postignuti savršenstvo, ali tek skupa s nama.
Božji ukor dokaz je njegove ljubavi
12 Budući da smo okruženi tolikim mnoštvom svjedoka vjere, odbacimo svako breme i grijeh koji nam smetaju, osobito grijeh koji nas tako lako zavede. Ustrajno trčimo utrku koju nam je Bog odredio!
2 Uprimo pogled u Isusa, Začetnika i Dovršitelja naše vjere. On je podnio smrt na križu ne mareći za sramotu, ali čekala ga je radost. Sada sjedi na najuzvišenijemu mjestu u nebu, zdesna Božjemu prijestolju.
3 Razmišljajte o svemu onomu što je on podnio od grešnika, svojih protivnika, da ne sustanete i da ne klonete duhom.
4 Još se nikad niste oduprli grijehu do krvi.
5 Zar ste već zaboravili Božje ohrabrujuće riječi upućene svojoj djeci? Rekao je:'Sine moj, ne prezri opomenu Gospodnju
i ne obeshrabri se kad te Bog opomene.
6 Jer Gospodin kori one koje voli
i kažnjava one koje prihvaća za svoju djecu.'[d]
7 Trpite Božju stegu jer vas Bog njome odgaja - postupa s vama kao sa svojom djecom. A ima li djeteta kojega otac ne kori?
8 Ako vas Bog ne kori, kao što čini sa svom svojom djecom, onda mu niste prava, nego nezakonita djeca.
9 Kad su nas već naši tjelesni očevi korili i mi smo ih poštivali, nećemo li se još radije pokoriti stezi našega duhovnog Oca da postignemo vječni život?
10 Jer zemaljski su nas očevi korili kratko vrijeme kako im se činilo najbolje. Ali Božja je stega uvijek za naše dobro - da postanemo dionicima njegove svetosti.
11 Nijedan se ukor, doduše, ne čini radošću, nego žalošću dok ga trpimo. Ali onima koji se njime odgajaju poslije donosi plod pun mira: pravednost.
12 Zato uspravite klonule ruke i klecava koljena.
13 Poravnajte staze pred sobom da se hromi ud ne iščaši, nego da ozdravi.
Poziv na poslušnost Bogu
14 Trudite se sa svima živjeti u miru, čistim i svetim životom, jer koji nisu sveti, neće vidjeti Gospodina.
15 Pazite da tko od vas ne ostane bez Božje milosti, da ne proklija kakav korijen gorčine pa unese zabunu i mnoge zarazi.
16 Pazite da tko ne postane bludnikom ili bezbožnikom poput Ezava, koji je za jedan jedini obrok prodao pravo koje je imao kao prvorođeni sin.
17 Kada je poslije htio da ga otac blagoslovi, on to nije učinio. Bilo je prekasno za kajanje premda je gorko plakao.
18 Vi niste prišli opipljivoj gori, usplamtjelome ognju, tami ni oluji poput Izraelaca na gori Sinaju kad im je Bog dao Zakon.
19 Oni su čuli takav zvuk trublje i takvu tutnjavu izgovorenih riječi da su molili Boga da više ne govori.
20 Prestravila ih je Božja naredba: 'Ako se makar i životinja dotakne gore, mora se kamenovati!'[e]
21 I sam se Mojsije tako prestrašio tog prizora da je rekao: 'Strah me je i dršćem.'[f]
22 Vi ste, naprotiv, pristupili gori Sionu i gradu živoga Boga, nebeskome Jeruzalemu, svečanome skupu bezbrojnih tisuća anđela.
23 Pristupili ste skupu Božjih prvorođenaca kojih su imena zapisana na nebesima. Pristupili ste samome Bogu, koji je sudac svim ljudima. Pristupili ste duhovima otkupljenika na nebu, koji su učinjeni savršenima.
24 Pristupili ste Isusu, posredniku novoga saveza između Boga i ljudi, škropljeničkoj krvi koja milostivo prašta, a ne traži osvetu poput Abelove.[g]
25 Pazite da budete poslušni Bogu, onomu koji vam govori. Jer ako Izraelci nisu umaknuli kad su odbili slušati Mojsija, zemaljskoga glasnika, kako da umaknemo mi ako odbijemo slušati onoga koji nam govori s nebesa?
26 Kad je Bog govorio sa Sinaja, njegov je glas uzdrmao zemlju. 'Još jednom ću protresti ne samo zemlju nego i nebesa
27 To znači da će ono što je zemaljsko biti uzdrmano kako bi ostalo samo ono vječno.
28 Budući da smo primili kraljevstvo koje se ne može uzdrmati, budimo zahvalni i ugađajmo Bogu služeći mu sa strahopoštovanjem i s predanjem.
29 Jer naš je Bog oganj koji proždire!
Završne napomene
13 Neka vaša bratska ljubav ne umine.
2 Ne zanemarujte gostoljubivost jer su neki, i ne znajući, ugostili anđele!
3 Ne zaboravljajte uznike u zatvoru. Suosjećajte s njima kao da ste i sami ondje. Suosjećajte sa zlostavljanima kao da njihove nevolje trpite na vlastitom tijelu.
4 Poštujte svoj brak i budite jedni drugima vjerni u braku. Bog će sigurno osuditi sve bludnike i preljubnike.
5 Klonite se pohlepe za novcem, budite zadovoljni onim što imate. Jer Bog je rekao:
'Nikada te neću napustiti ni iznevjeriti!'[h]
6 Zato s pouzdanjem možemo reći:
'Gospodin je moj pomagač
i zato se ne bojim.
Što mi mogu učiniti obični smrtnici?'[i]
7 Sjećajte se svojih starješina koji su vam govorili Božju riječ. Razmišljajući o tome kako su živjeli i umrli, pouzdajte se u Boga kao i oni.
8 Isus Krist isti je jučer, danas i dovijeka će biti isti.
9 Ne dajte se zavesti raznim tuđim učenjima! Izvor vaše duhovne snage je Božja milost, a ne obredna pravila o hrani, koja ne koriste onima koji ih obdržavaju.
10 Mi imamo oltar s kojega ne mogu jesti poslužitelji zemaljskoga šatora.
11 Po židovskome je Zakonu veliki svećenik u Svetinju prinosio životinjsku krv kao žrtvu za grijehe, ali su se životinjska tijela spaljivala izvan tabora.
12 Zato je i Isus trpio izvan gradskih vrata, da posveti svoj narod svojom krvlju.
13 Iziđimo stoga k njemu, izvan tabora, i nosimo njegovu sramotu.
14 Jer mi ovdje nemamo trajnoga grada. Iščekujemo svoj vječni grad u nebu.
15 S Isusovom pomoći prinosimo neprekidno svoju žrtvu hvale Bogu slaveći usnama njegovo ime!
16 Ne zaboravljajte činiti dobro i dijeliti s onima koji su u potrebi jer su takve žrtve drage Bogu!
17 Slušajte svoje starješine i činite kako vam kažu. Njihova je zadaća da bdiju nad vašim dušama i za to će odgovarati Bogu. Trudite se da to mogu obavljati radosno, a ne uzdišući, jer to ni za vas nije dobro.
18 Molite se za nas. Savjest nam je čista i u svemu se želimo ponašati kako dolikuje.
19 Usrdno vas molim, molite se da se što prije vratim k vama.
20 Neka vas Bog mira, koji je zbog krvi vječnoga saveza uskrisio od mrtvih velikoga Pastira, našega Gospodina Isusa Krista,
21 osposobi da činite svako dobro djelo i da vršite njegovu volju. Neka on čini u nama što je njemu drago, po Isusu Kristu kojemu slava u vijeke vjekova. Amen.
22 Molim vas, draga braćo, poslušajte riječi ohrabrenja koje sam vam ukratko napisao!
23 Znajte da je brat Timotej izišao iz zatvora. Ako ubrzo dođe, posjetit ću vas skupa s njime.
24 Pozdravite sve starješine i sve svete. Pozdravljaju vas braća iz Italije.
25 Neka Božja milost bude sa svima vama. Amen.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.