Beginning
Melkisedek i Abraham
7 Melkisedek je bio šalemski kralj i svećenik Svevišnjega Boga. Kad se Abraham vraćao iz bitke u kojoj je pobijedio nekoliko kraljeva, Melkisedek mu je izišao u susret i blagoslovio ga.
2 Tada je Abraham uzeo desetinu od svega što je u ratu osvojio i dao Melkisedeku, čije ime najprije znači 'Kralj pravednosti
3 U Svetome pismu nije zapisano ništa o njegovu ocu i majci ni o njegovu rodoslovlju, kao ni o datumima njegova rođenja i smrti. On je sličan Božjemu Sinu jer kao da zauvijek ostaje svećenikom.
4 Razmotrite kako je velik bio Melkisedek: veliki izraelski patrijarh Abraham priznao ga je velikim dajući mu desetinu od najboljeg plijena.
5 Svećenicima, Levijevim potomcima, Mojsijev je zakon nalagao da ubiru desetinu od svih, iako su im bili rođaci jer su svi bili Abrahamovi potomci.
6 Ali Melkisedek, koji nije bio u srodstvu s levitima, uzeo je desetinu od Abrahama, koji je imao Božje obećanje, i blagoslovio ga.
7 A neprijeporno je da uvijek onaj tko je veći blagoslivlja manjega.
8 židovski su svećenici, iako smrtnici, primali desetinu, a za Melkisedeka Bog kao da svjedoči da još živi - jer u Svetome pismu nije zabilježeno ništa o njegovoj smrti.
9 Moglo bi se čak reći da su i Levijevi potomci, koji ubiru desetinu, dali Melkisedeku desetinu kroz svojega pretka Abrahama.
10 Jer iako se Levi tada još nije ni rodio, sjeme iz kojega je proistekao bilo je u Abrahamovu boku kad je Melkisedek od njega ubrao desetinu.
11 Da je levitsko svećenstvo moglo ispuniti Božju nakanu - a na njemu se temeljio Zakon - zašto bi još bilo potrebno da Bog pošalje drukčijeg svećenika, sličnoga Melkisedeku, a ne iz Aronova reda?
12 Ako se mijenja svećenstvo, mora se promijeniti i zakon koji će to omogućiti.
13 Jer taj o kojemu je riječ pripada drugom plemenu, pripadnici kojega ne služe za oltarom.
14 Jasno je, naime, da je naš Gospodin podrijetlom iz Judina plemena, koje Mojsije nikad nije spomenuo u svezi sa svećenstvom.
Isus kao Melkisedek
15 Promjena u Božjemu zakonu još je očitija zbog činjenice da je postavljen drugi svećenik, sličan Melkisedeku.
16 On svećenikom nije postao stoga što je zadovoljavao stari zahtjev da pripada Levijevu plemenu, već snagom neuništivog života.
17 Sveto pismo svjedoči o Kristu:
'Ti si svećenik zauvijek i po tome sličan
Melkisedeku.'[a]
18 Stara zapovijed više ne vrijedi jer je bila nedjelotvorna i nekorisna.
19 Zakon koji je Bog dao preko Mojsija nije mogao ništa učiniti onako kako bi trebalo. Zato nam je dano nešto bolje čemu se možemo nadati, što će nas približiti Bogu.
20 Bog se zakleo da će Krist zauvijek biti svećenikom, što za druge svećenike nikada nije učinio.
21 Jedino je njemu rekao:
'Gospodin se zakleo
i neće to opovrgnuti:
"Ti si svećenik zauvijek.''[b]
22 Božjom je zakletvom Isus postao jamcem boljega saveza.
23 U starome sustavu bilo je mnogo svećenika jer ih je smrt priječila da trajno ostanu: kad bi jedan svećenik umro, na njegovo bi mjesto došao drugi.
24 Ali Isus ostaje svećnikom zauvijek i njegovo svećeništvo neće proći.
25 Zato on jednom zauvijek može spasiti svakoga tko po njemu pristupi k Bogu. On zauvijek živi i posreduje za njih.
26 Takav nam veliki svećenik i treba - svet, nedužan, neokaljan grijehom. Odvojen je od grešnika i uzvišeniji od nebesa.
27 Ne mora svakoga dana prinositi žrtve poput drugih svećenika. Oni su to činili za vlastite grijehe, a zatim za grijehe drugih ljudi. Ali Isus je to učinio jednom zauvijek žrtvujući se na križu.
28 Veliki svećenici iz Mojsijeva doba bili su samo ljudi podložni slabostima. Ali nakon Zakona Bog je zakletvom na to mjesto postavio svojega Sina, zauvijek savršena.
Krist je naš Veliki svećenik
8 Glavno je ovo: imamo Velikoga svećenika koji sjedi na mjestu najviše časti u nebu, zdesna Bogu.
2 On je bogoslužnik u svetome šatoru, na pravome mjestu bogoslužja koje nisu načinile ljudske ruke, nego Bog.
3 A kako svaki veliki svećenik treba prinositi darove i žrtve, i naš Veliki svećenik trebao je nešto prinijeti.
4 Da je on na zemlji, ne bi ni bio svećenik jer već postoje oni koji prema Mojsijevu zakonu prinose darove.
5 Oni služe na mjestu bogoslužja koje je samo slika, samo sjena onoga nebeskoga. Jer kad se Mojsije spremao napraviti Šator, Bog ga je upozorio: 'Pazi! Načini sve prema uzorku koji ti je pokazan na gori.'[c]
6 Ali naš je Veliki svećenik dobio uzvišenije bogoslužje od onih koji služe pod starim Zakonom jer je on posrednik boljega saveza s Bogom, ozakonjenoga na boljim obećanjima.
7 Da je stari savez bio besprijekoran, ne bi ga trebalo zamijeniti drugim.
8 Ali sam mu je Bog našao zamjerku. Rekao je, naime:
'Doći će dan, veli Gospodin,
kad ću sklopiti novi savez
s narodom Izraela i Jude.
9 Taj savez neće biti poput onoga
što sam ga sklopio s njihovim precima
kad sam ih uzeo za ruku
i izveo ih iz egipatske zemlje.
Nisu ostali vjerni mojem savezu
i zato sam im okrenuo leđa.
10 Ali učinit ću novi savez
s izraelskim narodom
tog dana:
stavit ću svoje zakone u njihovu pamet
da ih mogu razumjeti,
i upisat ću ih u njihova srca
da ih mogu poštivati.
Ja ću biti njihov Bog,
a oni moj narod.
11 I neće više morati učiti svoje susjede
niti svoju obitelj govoreći: "Spoznaj Gospodina!'
Svi će me, od najmanjega do najvećega,
već poznavati.
12 Oprostit ću njihova bezakonja
i nikada se više neću sjećati njihovih grijeha.'[d]
13 To što Bog govori o novome savezu znači da je onaj prvi zastario. On je dakle blizu nestanka.
Stara pravila za bogoštovlje
9 U prvom savezu između Boga i Izraela postojale su uredbe o bogoštovlju i svetištu, ali zemaljskome.
2 Bio je, naime, podignut Šator. U jednoj prostoriji, zvanoj Svetinja, nalazili su se svijećnjak, stol i prineseni kruhovi.
3 A u drugoj prostoriji, zvanoj Svetinja nad svetinjama, iza zavjese bili su
4 zlatni kadioni žrtvenik i drveni kovčeg optočen sa svih strana zlatom - Kovčeg saveza. U njemu su bili zlatna posuda s manom, Aronov štap koji je nekoć propupao i ploče Saveza na kojima su bile zapisane Božje zapovijedi.
5 Iznad Kovčega nalazili su se kerubini koji su predstavljali Božju slavu. Raširenim krilima zasjenjivali su poklopac Kovčega, Pomirilište. Ali nije trenutak da to potanko objašnjavamo.
6 Kad je sve to tako uređeno, u prvu su prostoriju[e] redovito ulazili i iz nje izlazili svećenici obavljajući bogoslužje.
7 Ali u Svetinju nad svetinjama ulazio je samo veliki svećenik, i to jedanput u godini, i uvijek s krvlju koju je prinosio Bogu za oproštenje vlastitih grijeha i grijeha naroda počinjenih u neznanju.
8 Tim nam odredbama Sveti Duh pokazuje da ljudima nije bilo dopušteno ući u Svetinju nad svetinjama sve dok su postojali prva prostorija i cijeli sustav koji je ona predočivala.
9 Ta je slika i za današnje vrijeme: darovi i žrtve koje prinose svećenici ne mogu očistiti savjest ljudi koji ih donose.
10 Jer stari je sustav imao uredbe glede jela, pića i obrednoga pranja - izvanjskih stvari koje su vrijedile do uvođenja novoga poretka.
Krist je savršena žrtva
11 Krist je postao Velikim svećenikom nad svim budućim dobrima. Ušao je u uzvišeno, savršeno svetište na nebu koje nisu načinile ljudske ruke i koje ne pripada ovomu stvorenom svijetu.
12 Jednom zauvijek unio je u Svetinju nad svetinjama krv - ali ne krv jaraca ili junaca. Unio je onamo vlastitu krv i tako nam pribavio otkupljenje za vječnost.
13 Ako su u starome sustavu poškropljena krv jaraca i junaca te posuti pepeo junice posvećivali ljudska tijela čisteći ih od obredne nečistoće,
14 koliko će bolje Kristova krv očistiti našu savjest od mrtvih djela da možemo proslavljati živoga Boga! Jer silom vječnoga Duha Krist je sebe prinio Bogu kao savršenu žrtvu za naše grijehe.
15 On je posrednik novoga saveza između Boga i ljudi, da svi koji su pozvani prime vječnu baštinu koju im je Bog obećao. Jer Krist je umro da ih oslobodi kazne za grijehe koje su počinili pod prvim savezom.
16 Umre li tko i ostavi oporuku, nitko ne može ništa dobiti dok se ne dokaže da je oporučitelj umro.
17 Oporuka postaje valjanom tek smrću oporučitelja.
18 Zato ni prvi savez nije mogao biti ustanovljen bez prolijevanja krvi.
19 Kad je Mojsije dao ljudima Božji zakon, uzeo je krv junaca i jaraca te ju skupa s vodom poškropio po knjizi Božjega zakona i po ljudima grančicama izopa i grimiznom vunom
20 govoreći: 'Ova krv potvrđuje savez koji Bog sklapa s vama.'[f]
21 Zatim je krvlju poškropio Šator i sve predmete koji su se rabili pri bogoslužju.
22 Prema Mojsijevu zakonu gotovo sve se čisti krvlju. Bez prolivene krvi nema oproštenja grijeha.
23 Zato su se zemaljski Šator i sve u njemu - a to su bile samo slike onoga što je na nebu - morali čistiti životinjskom krvlju. Ali ono pravo, nebesko, čisti se mnogo boljom žrtvom od životinjske krvi.
24 Jer Krist nije ušao u zemaljsko mjesto bogoslužja, koje je samo slika nebeskoga, nego u samo nebo, da posreduje pred Božjim licem za nas.
25 Nije ušao da sebe prinese mnogo puta, kao što zemaljski veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju nad svetinjama da prinese životinjsku krv.
26 Da je tako, trebao bi trpjeti mnogo puta od postanka svijeta. Ali on je došao jednom zauvijek, na svršetku vjekova, da zauvijek dokine grijeh svojom žrtvom.
27 I kao što je ljudima određeno samo jedanput umrijeti, a zatim dolazi sud,
28 tako je i Krist samo jedanput umro, prinoseći sebe na žrtvu, da ponese grijehe mnogih ljudi. Doći će opet, ali ne da bi opet ponio grijehe. Drugi put će donijeti spasenje svima koji ga iščekuju.
Krist se žrtvovao jednom zauvijek
10 Stari sustav Mojsijeva zakona bio je tek sjena budućega, a ne pravo obličje stvarnosti koju je Krist postignuo za nas. žrtve su se u starome sustavu neprestano prinosile, godinu za godinom, ali nisu mogle savršeno očistiti ljude koji su ih prinosili.
2 Da su mogle, prestale bi se prinositi jer bi ljudi bili očišćeni jednom zauvijek i njihov bi osjećaj krivnje zbog grijeha nestao.
3 Ali bilo je upravo suprotno. Te su ih žrtve iz godine u godinu podsjećale na grijehe.
4 Jer krv bikova i jaraca ne može očistiti od grijeha.
5 Zato je Krist, kad je došao na svijet, rekao:
'Nisi htio životinjsku žrtvu ni prinos,
nego si mi dao tijelo.
6 Nisu ti bile ugodne žrtve paljenice ni okajnice.
7 Tada sam rekao: "Evo, dolazim ispuniti tvoju volju, Bože,
položiti svoj život, kao što u Svetome pismu piše za mene.''[g]
8 Pošto je rekao: 'Nisi htio životinjsku žrtvu ni prinos... Nisu ti bile ugodne žrtve paljenice ni okajnice' (iako je Mojsijev zakon zahtijevao takve žrtve),
9 Krist je nastavio: 'Evo, dolazim ispuniti tvoju volju, Bože, položiti svoj život, kao što u Svetome pismu piše za mene.' On dokida prvi savez da bi uspostavio drugi.
10 Božja je volja da postanemo svetima prihvaćajući žrtvu na koju je Isus Krist prinio svoje tijelo jednom zauvijek.
11 U starome je savezu svećenik stajao pred oltarom dan za danom prinoseći žrtve koje nisu mogle očistiti od grijeha.
12 Ali naš je Veliki svećenik, prinijevši sebe Bogu zauvijek kao jednu jedinu žrtvu za grijehe, sjeo na najuzvišenije mjesto u nebu, zdesna Bogu.
13 Ondje čeka da mu svi neprijatelji budu bačeni pod noge.
14 Tim jednim jedinim prinosom on je zauvijek učinio savršenima one koje posvećuje.
15 I Sveti Duh svjedoči da je tako. Rekao je:
16 '"Ali tog dana učinit ću
novi savez s izraelskim narodom
17 Dodaje zatim
'Oprostit ću njihova bezakonja
i nikada se više neću sjećati njihovih grijeha.'[h]
18 A gdje su grijesi oprošteni, ne treba više prinositi žrtve.
Poziv na ustrajnost
19 Sada dakle, braćo, možemo ući u Svetinju nad svetinjama zbog Isusove krvi.
20 To je nov put koji daje život što nam ga je Krist otvorio kroz zavjesu, to jest kroz svoje tijelo.[i]
21 Budući da imamo Velikoga svećenika koji vlada Božjom kućom,
22 pristupimo Bogu iskrena srca i čvrste vjere pošto smo svoje srce očistili škropeći ga Kristovom krvlju, a tijelo oprali čistom vodom.
23 Držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo jer vjeran je onaj koji je dao obećanje.
24 Pazimo da se međusobno potičemo na ljubav i na dobra djela te
25 da ne zanemarujmo crkvene sastanke, kao što neki čine, nego da ohrabrujemo i upozoravamo jedni druge, posebice sada kad vidite da se približava dan njegova dolaska.
26 Ako, naime, svojevoljno griješimo pošto smo spoznali istinu, ne postoji druga žrtva koja bi odnijela te grijehe,
27 već samo strašno iščekivanje Božjega suda i silnoga ognja koji će proždrijeti njegove protivnike.
28 Kad je tko prekršio Mojsijev zakon, na temelju iskaza dvojice ili trojice svjedoka bez samilosti su ga pogubili.
29 Pomislite samo koliko će strašniju kaznu zavrijediti oni koji su pogazili Božjega Sina i koji se prema njegovoj krvi Saveza odnose kao da je nečista. Takvi su ljudi uvrijedili Svetoga Duha koji donosi Božju milost njegovu narodu!
30 Jer poznajemo onoga koji je rekao:
'Osveta je moja;
ja ću vratiti onima koji to zaslužuju.'Rekao je još:
'Bog će suditi svojemu narodu!'[j]
31 Strašno je upasti u ruke živoga Boga.
32 Ne zaboravite one prve dane kad ste tek bili prosvijetljeni - kad ste tek čuli za Krista. Sjetite se kako ste ostali vjernima unatoč velikoj borbi i patnji.
33 Pokatkad su vas javno izvrgavali ruglu i tukli vas, a pokatkad ste pomagali drugima koji su to isto trpjeli.
34 Suosjećali ste s onima koje su zatvarali. Kad su vam oteli sve što ste imali, radosno ste to prihvatili znajući da vas u vječnosti čeka bolje i trajno.
35 Ne gubite dakle čvrsto pouzdanje u Gospodina. Zbog njega ćete dobiti veliku nagradu.
36 Trebate biti ustrajni u vršenju Božje volje. Tako ćete primiti sve što vam je Bog obećao.
37 Kao što piše u Svetome pismu,'Još malo, samo malo, i doći će onaj koji ima doći;
neće zakasniti!
38 Moj će pravednik živjeti po vjeri, a u onima koji otpadnu duša mi se neće radovati.'[k]
39 No mi nismo od onih koji se odmeću od Boga i odlaze u propast. Mi vjerujemo i naše su duše spašene.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.