Beginning
2 Ali u ove zadnje dane nama je progovorio kroz svojega Sina. Njega, po kojemu je sve stvorio, postavio je za baštinika svega.
3 Sin je odsjaj Božje slave i otisak njegova Bića. On održava svemir snagom svoje silne riječi. Pošto je umro da nas očisti od grijeha, sjeo je na počasno mjesto, zdesna veličanstvenome Bogu u nebu.
Isus je uzvišeniji od anđela
4 To pokazuje da je Božji Sin mnogo uzvišeniji od anđela, kao što je i ime koje je baštinio uzvišenije od njihovih imena.
5 Jer kome je od anđela ikada rekao:
'Ti si moj Sin,
danas sam ti postao Ocem.'[a]I još:
'Ja ću mu biti Otac,
a on će meni biti Sin.'[b]
6 A kada je predstavio svojeg prvorođenca svijetu, Bog je rekao: 'Klanjajte mu se, svi anđeli Božji!'[c]
7 Bog za svoje anđele kaže da ih on čini
'glasnicima brzim poput vjetra
i slugama poput ognjenih plamenova.'[d]
8 Ali za svojega Sina kaže:
'Tvoje kraljevstvo, o Bože,
traje zauvijek.
Ti vladaš žezlom pravednosti.
9 Ti ljubiš pravednost i mrziš nepravednost.
Zato te je, Bože, tvoj Bog, pomazao
uljem radosti više nego ijednoga tvojeg druga.'[e]
10 I još:
'Gospodine, u početku si postavio
temelje zemlji
i nebesa su djelo tvojih ruku.
11 Čak će i ona nestati, ali ti ostaješ zauvijek.
12 Smotat ćeš ih poput starog kaputa
i nestat će kao stara odjeća.
Ali ti si uvijek isti;
tvojim godinama nema svršetka.'[f]
13 Bog nikada nije nekom anđelu rekao:
'Sjedni mi s desne strane
dok ti ne bacim pod noge
tvoje neprijatelje.'[g]
14 Jer anđeli su samo poslužnički duhovi koje Bog šalje služiti onima koji će baštiniti spasenje.
Upozorenja
2 Zato moramo paziti da se čvrsto držimo istine koje smo čuli, da nas od nje ne odvuku.
2 Poruka koju je Bog poslao po anđelima uvijek se pokazala istinitom te je svaki prijestup i neposluh pravedno kažnjen.
3 Zašto onda mislimo da možemo proći bez kazne ako zanemarimo veliko spasenje što nam ga je navijestio sam Gospodin, što su nam ga potvrdili ljudi koji su ga čuli govoriti
4 i što ga je Bog također posvjedočio čineći čudotvorne znake i različita čuda te dijeleći darove Svetoga Duha po svojoj volji?
Čovjek Isus
5 Osim toga, Bog nije anđelima podložio budući svijet o kojemu govorimo.
6 Jer u Svetome pismu piše:
'Što je običan čovjek da
misliš na njega?
Što je sin čovječji da ga pohodiš?
7 Nakratko si ga učinio malo manjim od anđela,
ali si ga okrunio slavom i čašću.
8 Sve si podložio njegovoj vlasti.'[h]Kad mu je sve podložio, ništa mu nije ostavio nepodloženim. Ali sada još ne vidimo da je sve podloženo njegovoj vlasti.
9 Ipak, vidimo Isusa koji je 'nakratko bio manjim od anđela' ali je sad 'okrunjen slavom i čašću' jer je Božjom milošću pretrpio smrt radi svih.
10 I dolikovalo je da Bog - koji je sve stvorio i za koga je sve stvoreno - privede mnogu svoju djecu k slavi te da patnjama učini savršenim vođu njihova spasenja, Isusa.
11 Tako sada Isus i oni koje on posvećuje imaju istoga Oca. Zato ih se Isus ne srami nazivati braćom.
12 Jer Bogu je rekao :
'Naviještat ću tvoje ime svojoj braći i sestrama,
i kad se okupe na bogoštovlje,
pjevat ću ti hvalospjeve.'[i]
13 Poput svoje braće, i on je rekao: 'Uzdat ću se u Boga' i: 'Evo, ja i djeca koju je Bog dao da mi pripadaju.'[j]
14 Budući da smo mi, Božja djeca, ljudska bića od krvi i mesa, Isus je također postao poput nas rodivši se u ljudskome tijelu. Jer samo kao čovjek mogao je umrijeti i smrću slomiti vlast đavla, koji je imao moć nad smrću.
15 Samo je tako mogao osloboditi one koji su živjeli robujući strahu od smrti.
16 Svi znamo da Isus nije došao pomoći anđelima, nego Abrahamovim potomcima.
17 Zato je Isus u svemu morao postati poput nas, braćo i sestre, da bi mogao biti naš milosrdni i vjerni Veliki svećenik pred Bogom te da bi mogao prinijeti žrtvu koja će oprati ljudske grijehe.
18 On, koji je i sam mnogo trpio i bio kušan, može nam pomoći u kušnjama.
Isus je veći od Mojsija
3 Braćo sveta, vi koji ste dionici nebeskoga poziva, promotrite zato Apostola i Velikog svećenika naše vjere - Isusa.
2 On je bio vjeran Bogu koji ga je postavio, kao što je i Mojsije vjerno služio u svoj Božjoj kući.
3 Ali Isusu pripada mnogo veća slava nego Mojsiju, baš kao što graditelju pripada mnogo veća slava nego kući koju je izgradio.
4 Svaku je kuću netko izgradio, ali jedino je Bog stvorio sve.
5 Mojsije je bio vjeran u Božjoj kući, ali kao sluga koji je svjedočio o onomu što je Bog imao objaviti poslije.
6 Krist, vjerni Sin, upravlja cijelom njegovom kućom. A njegova smo kuća mi ako sačuvamo hrabrost i ponos nade.
7 Zato činite kako kaže Sveti Duh:
'Čujete li danas Božji glas,
8 ne budite tvrda srca prema njemu
kao Izraelci kad su se pobunili,
kad su iskušavali Božju strpljivost
u pustinji.
9 Ondje su vaši preci iskušavali moje strpljenje
iako su gledali moja čudesa
10 četrdeset godina. Zato sam se naljutio na taj naraštaj i rekao sam:
"Uvijek srcem odlutaju od mene.
Ne poznaju moje putove.'
11 Zato se u gnjevu zakleh:
"Nikada neće ući u mjesto mojega odmora.''[k]
12 Pazite, braćo, da ne bi u koga srce bilo opako i nevjerničko, da se ne odmetne od živoga Boga.
13 Opominjite svednevice jedni druge dok još traje to 'danas' da ne bi tko otvrdnuo prema Bogu, zaveden grijehom!
14 Jer ako budemo vjerni do konca i ako se pouzdajemo u Boga čvrsto kao kad smo tek u njega povjerovali, bit ćemo Kristovim sudionicima.
15 Ne zaboravite upozorenje:
'Čujete li danas Božji glas,
ne budite tvrda srca prema njemu
kao Izraelci kad su se pobunili!'[l]
16 Koji su to bili ljudi što su se pobunili protiv Boga iako su mu čuli glas? Nisu li to oni što ih je Mojsije izveo iz Egipta?
17 I tko je srdio Boga četrdeset godina? Zar nisu oni koji su zgriješili i kojih su tjelesa popadala mrtva u pustinji?
18 I o komu je Bog govorio kad se zakleo da nikada neće ući u mjesto njegova odmora? Govorio je o onima koji su mu bili neposlušni.
19 Vidimo dakle da onamo nisu mogli ući zbog svoje nevjere.
Odmor za Božji narod
4 Iako Božje obećanje da ćemo ući u mjesto njegova odmora još vrijedi, strahujte da se kome ne dogodi da onamo ne uspije ući.
2 Jer ta Radosna vijest - da je Bog pripremio mjesto odmora - naviještena je nama baš kao što je bila naviještena i njima. Ali nije im koristila jer nisu vjerovali Bogu poput onih koji su ga poslušali.
3 Jer samo mi koji vjerujemo možemo ući u mjesto njegova odmora. Za one koji nisu vjerovali Bog je rekao:
'Zato se u gnjevu zakleh:
"Nikada neće ući u mjesto mojega odmora''[m]iako je njegovo djelo dovršeno otkako je stvorio svijet.
4 A da je dovršeno, znamo jer se u Svetome pismu spominje sedmi dan: 'Bog je sedmoga dana počinuo od svih djela koja je učinio.'[n]
5 Ali na onomu mjestu veli: 'Nikada neće ući u mjesto mojega odmora.'[o]
6 Mjesto odmora je dakle tu da uđu oni koji trebaju ući. Ali kako oni koji su prvi čuli Radosnu vijest nisu ušli zbog nepokornosti Bogu,
7 odredio je drugi dan za ulazak: 'danas'. Objavio je to kroz Davida mnogo kasnije, kao što je već napisano:
'Poslušajte danas Božji glas,
ne budite tvrda srca prema njemu.'[p]
8 To novo mjesto odmora nije Kanaan u koji ih je uveo Jošua. Jer da je tako, Bog poslije ne bi govorio o novome danu odmora.
9 Tako posebno mjesto odmora[q] još očekuje Božji narod.
10 Koji su već ušli, odmaraju se od svojeg posla, baš kao što je i Bog učinio nakon stvaranja.
11 Trudimo se stoga ući u mjesto odmora da ne slijedimo uzor onih koji su propali zbog neposlušnosti.
12 Jer Božja je riječ uistinu živa i djelotvorna. Oštrija je od dvosjeklog mača; prodire dotle da dijeli dušu od duha i zglobove od moždine te prosuđuje nakane i misli srca.
13 Nema stvorenja koje bi se pred njom moglo skriti. Sve je golo i razotkriveno pod pogledom Boga, kojemu ćemo morati položiti račun.
Krist je naš Veliki svećenik
14 Isus, Božji Sin, naš je Veliki svećenik koji je otišao na nebo. Držimo se stoga svoje vjere.
15 Taj naš Veliki svećenik razumije naše slabosti jer je i sam proživio iste kušnje kao i mi premda im nikad nije popustio i zgriješio.
16 Priđimo dakle hrabro prijestolju milostivoga Boga. Primit ćemo milostivu i milosrdnu pomoć u trenucima kad nam bude potrebna.
5 Veliki svećenik je čovjek odabran da zastupa ljude u njihovu odnosu prema Bogu. Prinosi Bogu njihove darove i žrtve za grijehe.
2 Stoga što je čovjek, može suosjećati s ljudima koji griješe iz neznanja i sa zabludjelima jer je i sam podložan slabosti.
3 Zato mora prinositi žrtve i za svoje grijehe i za grijehe drugih.
4 Nitko ne može postati velikim svećenikom prisvajajući sebi tu čast. Na to ga mora pozvati Bog, baš kao što je pozvao i Arona.
5 Tako ni Krist nije sam sebi dodijelio tu čast da bude Velikim svećenikom. Postavio ga je Bog koji je rekao:
'Ti si moj Sin,
danas sam ti postao Ocem.'[r]
6 Drugom mu je prilikom Bog rekao:
'Ti si svećenik zauvijek i
po tome sličan Melkisedeku.'[s]
7 Dok je Isus živio na zemlji, sa silnim je vapajima i suzama upućivao molitve Bogu, koji ga je mogao izbaviti od smrti. Bog ga je uslišio zbog njegova strahopoštovanja.
8 Iako je bio Božji Sin, Isus se kroz patnju naučio poslušnosti.
9 Postignuvši savršenstvo, postao je darovateljem vječnoga spasenja svima koji ga slušaju.
10 I Bog ga je postavio da bude Velikim svećenikom poput Melkisedeka.
Poziv na duhovni rast
11 O tomu vam imam još mnogo toga reći, ali teško mi je to riječima protumačiti jer slabo slušate.
12 Dugo ste već kršćani i morali biste već poučavati druge. Umjesto toga, trebate nekoga da vas ponovno pouči temeljnim stvarima koje početnik mora naučiti o Svetome pismu. Potrebno vam je mlijeko, a ne kruta hrana.
13 Tko je još na mlijeku, nije napredovao u učenju o pravednosti jer je još dojenče.
14 A kruta je hrana za zrele, za one koji su iskustvom izvježbali ćutila za razlikovanje dobra od zla te čine dobro.
6 Prestanimo zato stalno iznova ponavljati temeljna znanja o Kristu. Pođimo radije dalje i sazrijevajmo u razumijevanju. Ne moramo opet počinjati ispočetka, o važnosti odvraćanja od mrtvih djela i o vjeri u Boga.
2 Ne trebaju vam više upute o krštenju, polaganju ruku, uskrsnuću od mrtvih i vječnome sudu.
3 Pođimo stoga, uz Božje dopuštenje, dalje.
4 Nije moguće da se ponovno obrate oni koji su već bili prosvijetljeni i okusili nebeski dar te postali dionicima Svetoga Duha,
5 koji su okusili dobru Božju riječ i silu budućega svijeta,
6 a zatim su otpali od Boga. Oni se ne mogu ponovno obratiti jer svojim postupcima sami iznova pribijaju Sina Božjega na križ i izvrgavaju ga ruglu.
7 Jer kad se zemlja natopi kišom što na nju često pada i kad rađa dobrim plodovima korisnima rataru, prima blagoslov od Boga.
8 Ali rastu li na njoj samo trnje i drač, odbačena je, pod prokletstvom, i bit će spaljena.
9 Iako tako govorimo, uvjereni smo, dragi moji, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja.
10 Jer Bog nije nepravedan. Neće zaboraviti vaše djelo: da ste mu iskazali ljubav brinući se o drugoj braći, što i sada činite.
11 žarka nam je želja da sve do konca budete tako gorljivi da se ispuni vaša nada.
12 Tako nećete duhovno otupjeti i postati ravnodušnima, nego slijediti primjer onih koji su zbog svoje vjere i strpljivosti postali baštinicima Božjih obećanja.
Božje obećanje daje nadu
13 Kad je Bog Abrahamu dao obećanje, kako se nije imao zakleti kime većim, zakleo se samim sobom:
14 'Izobilno ću te blagosloviti
i dat ću ti brojne potomke.'[t]
15 Abraham je strpljivo čekao i dočekao da Bog ispuni obećanje.
16 Ljudi se uvijek zaklinju nekime tko je veći od njih te tako zakletvom, kao potvrdom istine, završavaju svaku raspravu.
17 Bog je zakletvom zajamčio baštinicima svojih obećanja da neće promijeniti odluku.
18 Bog nam je dao svoje obećanje i svoju zakletvu. To dvoje ne može se promijeniti zato što Bog ne može prevariti. Stoga se mi koji smo se njemu utekli možemo hrabro držati nade koju nam je dao.
19 To je pouzdanje poput čvrstog i pouzdanog sidra našim dušama. Uvodi nas iza zastora, u nebo, u Božje svetište.
20 Isus je onamo već ušao za nas. Postao je vječnim Velikim svećenikom, sličan Melkisedeku.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.