Beginning
Zahvala za Božju dobrotu i ljubav
1 Slavi BOGA, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo.
2 Slavi BOGA, dušo moja,
i ne zaboravi sva dobročinstva njegova.
3 On ti grijehe oprašta,
od bolesti te ozdravlja.
4 On ti od propasti čuva život,
iskazuje ti ljubav i milost.
5 On ti život ispunjava dobrima,
mladost ti kao orlu obnavlja.
6 BOG čini što je pravedno
i potlačenima donosi pravdu.
7 Svoje planove objavio je Mojsiju,
svoja djela izraelskom narodu.
8 BOG je suosjećajan i milostiv,
ne ljuti se lako i pun je ljubavi.
9 On neće stalno optuživati,
niti se zauvijek ljutiti.
10 Ne postupa s nama po našim grijesima
niti nam uzvraća po našoj krivnji.
11 Koliko je nebo visoko nad zemljom,
toliko on voli one koji ga poštuju.
12 Koliko je istok daleko od zapada,
toliko od nas naše grijehe udaljava.
13 Kao što se otac sažali na djecu,
tako se BOG sažali na one koji ga poštuju.
14 On zna kako smo stvoreni,
sjeća se da smo prah.
15 Čovjekov život je kao trava:
procvate kao poljski cvijet,
16 a onda puhne vjetar i on nestane,
ni njegovo mjesto ne pamti ga više.
17 Ali BOŽJA ljubav je vječna
prema onima koji ga poštuju.
Dobar je prema njihovim potomcima,
18 prema onima koji se drže njegovog saveza
i koji čuvaju njegove zapovijedi.
19 BOG je svoje prijestolje postavio na nebesima
i on kraljuje nad svima.
20 Slavite BOGA, njegovi moćni anđeli,
koji činite što vam kaže
i pokoravate se njegovoj riječi.
21 Slavite BOGA, sve vojske njegove,
sluge koji njegovu volju izvršavate.
22 Slavite BOGA, sva djela njegova,
na svim mjestima gdje on vlada.
Slavi BOGA, dušo moja!
Zahvala Bogu, stvoritelju i skrbniku
1 Slavi BOGA, dušo moja!
Kako si velik, o BOŽE moj!
Odjenuo si slavu i veličanstvo.
2 Svjetlost si kao ogrtač ogrnuo.
Nebesa razastireš kao šator.
3 Na nebeskim vodama postavljaš svoje odaje.
Od oblaka praviš svoja kola.
Putuješ na krilima vjetra.
4 Vjetrove koristiš kao glasnike
i vatrene munje kao sluge.
5 Zemlju si na temelje postavio
i nikada se neće poljuljati.
6 Pokrio si je dubokim morima,
vode su se podigle iznad planina.
7 Zaprijetio si vodama i one su pobjegle,
kad si zagrmio, brzo su se povukle.
8 S planina su u doline otekle,
do mjesta koje si im odredio.
9 Postavio si im granicu koju prijeći ne smiju,
da ponovo zemlju ne prekriju.
10 Ti vode iz izvora izlijevaš u klance
pa između planina teku,
11 napajaju svaku divlju životinju.
Divlji magarci gase žeđ,
12 a ptice se pokraj gnijezde,
pjevaju među granama.
13 Iz svojih nebeskih odaja planine natapaš,
zemlja je puna plodova tvoga rada.
14 Ti daješ travu za stoku,
i biljke na korist ljudima,
da stvaraju hranu iz zemlje:
15 vino, koje razveseljuje srce,
ulje, od kojeg se sjaji lice,
i kruh, koji osnažuje tijelo[a].
16 Vodom se natapaju BOŽJA stabla,
libanonski cedrovi koje on posadi.
17 Na njima vrapci grade gnijezda,
a rode svoj dom na jelama.
18 Visoke planine utočište su divokozama,
a stijene planinskim zečevima.
19 Stvorio si mjesec da određuje razdoblja,
sunce zna kada je vrijeme zalaska.
20 Ti spuštaš tamu i pada noć
kad izlaze sve šumske životinje.
21 Lavovi riču za plijenom,
kao da hranu od Boga traže.
22 Kad sunce izađe, oni se povlače
i liježu u svoje jazbine.
23 Tada čovjek ide na posao
i radi do večeri.
24 BOŽE, toliko toga si stvorio!
Sve si mudro učinio.
Puna je zemlja tvojih stvorenja.
25 Gle more, tako je veliko i široko,
vrvi od stvorenja bezbrojnih,
bića malih i velikih.
26 Po njemu plove lađe,
u njemu se igra Levijatan[b],
morska neman koju si stvorio.
27 Svi oni čekaju na tebe,
da im daš hranu u pravo vrijeme.
28 Kad im daješ, oni sabiru,
kad otvoriš ruku, site se dobrima.
29 Kad se od njih okreneš,
oni se uplaše.
Kad im oduzmeš dah[c], oni ugibaju
i u prah se vraćaju.
30 A kad pošalješ svoj dah[d], oni nastaju,
i tako obnavljaš zemlju.
31 Neka BOŽJA slava zauvijek traje!
Neka se BOG u svojim djelima raduje!
32 Kad on zemlju pogleda, ona zadrhti,
kad planine dotakne, one se zadime.
33 Dok sam živ, BOGU ću pjevati,
dok me bude, BOGA ću slaviti.
34 Neka mu se svide moje misli
jer zbog BOGA sam radostan.
35 Neka grešnici nestanu sa zemlje
i neka više ne bude zlih ljudi.
Slavi BOGA, dušo moja!
Slavi BOGA!
Bog je vjeran svom narodu
1 Zahvaljujte BOGU, objavljujte mu ime,
razglašavajte njegova djela narodima.
2 Pjevajte mu, hvalospjeve mu pjevajte,
o svim njegovim čudesnim djelima govorite.
3 Hvalite se njegovim svetim imenom!
Radujte se vi, koji BOGA štujete.
4 Tražite BOGA i njegovu snagu,
uvijek tražite njegovu prisutnost.
5 Sjetite se čudesnih djela koja je učinio,
njegovih čuda i presuda koje je izrekao.
6 Vi, potomci Abrahama, njegovog sluge,
Jakovljevi sinovi, njegovi izabranici!
7 On je naš BOG.
Njegovi su zakoni po svoj zemlji.
8 On zauvijek pamti svoj savez,
obećanje koje je dao tisućama naraštaja,
9 savez koji je sklopio s Abrahamom,
zakletvu koju je dao Izaku.
10 Potvrdio ju je Jakovu kao zakon,
kao vječni savez Izraelu:
11 »Tebi ću dati zemlju Kanaan,
ona će biti tvoje nasljedstvo.«
12 Kad ih je bilo vrlo malo,
dok su ondje bili došljaci
13 i lutali od naroda do naroda,
od jednog kraljevstva do drugoga,
14 nikome nije dao da ih ugnjetava.
Zbog njih je upozoravao kraljeve:
15 »Ne dirajte moje izabranike,
ne ozljeđujte moje proroke!«
16 Uzrokovao je glad u njihovoj zemlji,
prekinuo je opskrbu kruhom.
17 Poslao je pred njima čovjeka
po imenu Josip, prodanog u roblje.
18 Noge su mu okovali lancima,
stavili mu željezni obruč oko vrata
19 dok se nije ispunilo što je prorekao,
dok se BOŽJA poruka nije ostvarila.
20 Tada je kralj naredio da ga puste,
vladar naroda ga je oslobodio.
21 Postavio ga za gospodara nad svojim domom
i za upravitelja nad svim svojim imanjem.
22 Obučavao je kraljeve službenike
i učinio mudrijima najviše mu savjetnike.
23 Zatim je Izrael došao u Egipat,
Jakov je bio došljak u Hamovoj zemlji[e].
24 BOG je njegov narod učinio plodnim
i jačim od njegovih neprijatelja.
25 Učinio je da Egipćani mrze njegov narod,
da loše postupaju s njegovim slugama.
26 Poslao je svog slugu Mojsija
i Arona, svog izabranika.
27 Oni su pokazali Božje znakove
i njegova čuda u Hamovoj zemlji.
28 A on je poslao tamu i zamračio zemlju,
no Egipat se pobunio protiv njegove riječi.
29 Vodu im je pretvorio u krv
pa su uginule sve ribe.
30 Zemlja im se ispunila žabama,
čak su ušle u kraljevske odaje.
31 Na njegovu zapovijed doletjeli su rojevi muha
i komaraca na cijelu njihovu zemlju.
32 Umjesto kiše, poslao je tuču,
munje su sijevale po čitavoj zemlji.
33 Potukao im je lozu i smokvina stabla,
slomio je sve drveće u njihovoj zemlji.
34 Na njegovu zapovijed došli su skakavci,
najezda bezbrojnih štetočina.
35 Izjeli su sve biljke
i proždrli sve usjeve.
36 Pobio je sve prvorođeno u njihovoj zemlji,
sve njihove prvijence.
37 Izveo je Izrael sa srebrom i zlatom,
svi su bili zdravi i snažni.
38 Egipat se obradovao njihovom odlasku
jer ih je spopao strah zbog njih.
39 Bog je nad njima postavio oblak
i vatru da im noću svijetli.
40 Tražili su meso pa im je poslao prepelice,
obiljem nebeskog kruha ih je hranio.
41 Stijenu je otvorio i voda je šiknula,
poput rijeke pustinjom je potekla.
42 Jer, sjetio se svetog obećanja
koje je dao Abrahamu, svom slugi.
43 Svoj narod je izveo s radošću,
izabranike svoje uz pjesmu.
44 Dao im je zemlje drugih naroda,
tuđi su trud zaposjeli
45 da bi se držali njegovih uredbi
i njegove zapovijedi izvršavali.
Slavite BOGA!
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International