Beginning
5 Jobe, ako zavapiš, hoće li ti se tko odazvati?
Kojem ćeš se od anđela[a] obratiti?
2 Jer, bezumnika ubija ogorčenost,
a glupana izjeda zavist.
3 Vidio sam bezumnika kako pušta korijen,
ali ubrzo mu dom postade proklet.
4 Djeca su mu bespomoćna,
nitko ih na sudu ne brani.
5 Žetvu mu jedu gladni,
skupljajući je između trnja,
a pohlepni žude za njegovim bogatstvom.
6 Nedaća ne dolazi iz prašine,
niti nevolja niče iz zemlje.
7 Naprotiv, čovjek je uzrok vlastite patnje,
kao što je sigurno da iskre lete iz vatre.
8 Na tvome bih mjestu potražio Boga
i iznio mu svoj hvalospjev.
9 On čini nezamisliva čuda,
čudesa koja se ne mogu izbrojati.
10 On zemlji daruje kišu
i poljima šalje vodu.
11 Ponižene podiže visoko,
žalosnima daje spokoj.
12 On osujećuje naume lukavih,
da im ništa ne pođe za rukom.
13 On mudrace hvata u njihovom lukavstvu
i prepredenima mrsi račune.
14 Danju ih obuzima tama,
a u podne tapkaju kao da je noć.
15 On siromašnoga spašava
od njihovog oštrog jezika
i izbavlja ga iz ruke silnika.
16 Stoga, za siromašne ima nade,
a Bog zatvara usta nepravednima.
17 Blago čovjeku koga Bog ispravlja.
Zato ne preziri kaznu Svemoćnoga.
18 On ranjava, ali i previja;
udara, ali i liječi svojim rukama.
19 Izbavit će te iz mnogih nevolja,
nikakvo te neće snaći zlo.[b]
20 U vrijeme gladi otkupit će te od smrti,
a u ratu od sile mača.
21 Štitit će te od opakog jezika,
neće te biti strah kad dođe uništenje.
22 Smijat ćeš se razaranju i gladi,
i nećeš se plašiti zvijeri.
23 Jer, tvoje će oranice biti bez kamenja,[c]
a zvijeri će živjeti u miru s tobom.
24 Znat ćeš da ti je šator siguran,
obilazit ćeš svoje imanje i ništa ti neće manjkati.
25 Imat ćeš mnogo djece,
potomaka će biti kao trave na zemlji.
26 Do groba ćeš stići u dubokoj starosti,
bujat ćeš kao žito dok ga ne požanju.
27 Spoznali smo da je to istina.
Stoga, poslušaj pa i ti spoznaj.
Job odgovara Elifazu
6 Tada je Job odgovorio:
2 »O, kad bi mi se gorčina mogla izmjeriti,
a sav moj jad staviti na vagu!
3 Bili bi teži od sveg morskoga pijeska.
Zato su mi riječi brzoplete.
4 U meni su strijele Svemoćnoga,
moj duh ispija njihov otrov.
Božje strahote na mene su se ustremile.
5 I magarac njače kad nema trave!
I vol muče kad nema hrane!
6 Neukusno jelo ne jede se bez soli.
Bljutavi bjelanjak nema slasti.
7 Ne želim jesti što mi je Bog pripremio[d]
jer mi je muka od toga.
8 O, kad bi mi molba bila ispunjena,
kad bi mi Bog dao ono za čim čeznem!
9 O, kad bi me Bog htio satrti,
zamahnuti rukom i uništiti me!
10 Tada bih barem imao ovu utjehu:
kroz svu patnju koju sam podnio,
govorio sam istinu o Svetome.
11 Nemam snage da bih se još nadao,
ne mogu izdržati to što me čeka na kraju.
12 Zar sam čvrst kao kamen?
Zar mi je tijelo od bronce?
13 Nemam snage da si pomognem,
sad kad mi je svaki uspjeh uskraćen.
14 Čovjek u nevolji treba prijatelja,
čak i ako se okrenuo od Svemoćnoga.[e]
15 Ali moja su braća nepouzdana
kao potok bez stalnog toka,
kao potoci koji se izlijevaju,
16 kad su ispunjeni ledom
i nabujali od rastopljenog snijega.
17 Ali u sušno doba prestaju teći
i u žezi nestaju iz korita.
18 Skreću s tokova svojih,
zalaze u prazno i propadaju.
19 Karavane iz Teme ih traže,
nadaju im se putnici iz Šebe.
20 Uzdaju se u njih, ali se razočaraju;
kad stignu do njih, shvate da su prevareni.
21 Vi ste meni postali takvi—
vidjeli ste moju nesreću i uplašili se.
22 Jesam li vas tražio da mi nešto date,
da ponudite mito od svog bogatstva,
23 izbavite iz ruku neprijatelja,
otkupite iz pandži tlačitelja?
24 Poučite me, i ušutjet ću.
Pokažite mi gdje sam pogriješio.
25 Iskrene su riječi snažne,
ali vaši su prijekori krivi.
26 Zar mislite ukoravati očajnika,
kao da govori bez razloga?
27 Vi biste bacili kocku za siroče
i trgovali biste svojim prijateljem.
28 Sada me, molim vas, pogledajte.
Kunem se da vam ne bih lagao u lice.
29 Popustite i ne budite nepravedni;
razmislite, radi se o mojoj nedužnosti.
30 Govorim li što krivo?
Zar ne razlikujem laž od istine?
7 Nije li težak čovjekov rad na zemlji?
Dane provodi kao najamni radnik.
2 Kao što sluga žudi za hladom,
a najamnik željno čeka dnevnicu,
3 mene čekaju mjeseci uzaludnosti,
a jad me muči iz noći u noć.
4 Kad legnem, mislim ‘Kad ću ustati?’
Ali noć se otegla i prevrćem se do zore.
5 Tijelo mi je prekriveno crvima i blatom,
koža mi je gnojna i ispucala.
6 Dani su mi brži od tkalačkog čunka[f]
i bez nade se primiču kraju.
7 Sjeti se, Bože, da mi je život samo dašak.
Moje oči više neće vidjeti sreću.
8 Oko, koje me sada gleda, više me neće vidjeti.
Tražit ćeš me, Bože, ali me neće biti.
9 Kao što se oblak raspline i više ga nema,
nema ni onoga tko ode u grob.
10 Nikad se više ne vraća kući,
ne znaju ga na poznatim mjestima.
11 Zato neću zatvoriti usta!
Govorit ću jer mi je duh tjeskoban,
jadat ću se jer mi je duša ogorčena.
12 Bože, jesam li ja tvoj neprijatelj
pa si nada mnom postavio stražu?
13 Ako kažem: ‘Na krevetu ću naći utjehu,
moj će mi ležaj olakšati jadanje’,
14 ti me plašiš snovima
i prestravljuješ viđenjima.
15 Radije bih bio nasmrt zadavljen
nego da živim ovako.
16 Prezirem život, ne želim vječno živjeti.
Pusti me na miru, moji su dani kao dah.
17 Što je čovjek da ti je toliko važan,
da na njega obraćaš pažnju,
18 da ga pohodiš svakog jutra
i svakog trena provjeravaš?
19 Zašto ne skineš pogled s mene,
barem za treptaj oka?
20 Ako sam i zgriješio,
što sam učinio tebi,
ti nadzorniče ljudi?
Zašto si me uzeo za metu?
Zar sam ti postao teret?
21 Zašto moj prekršaj ne oprostiš
i ne prijeđeš preko moga grijeha?
Jer, uskoro ću leći u prašinu.
Ti ćeš me pomno tražiti,
ali mene više neće biti.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International