Beginning
Job i njegova obitelj
1 U zemlji Us živio je čovjek po imenu Job. Bio je besprijekoran i pošten. Poštovao je Boga i klonio se zla. 2 Imao je sedmoricu sinova i tri kćeri. 3 Posjedovao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, tisuću volova, pet stotina magarica i mnogo slugu. Od svih ljudi na istoku, on je bio najbogatiji.
4 Njegovi su sinovi imali običaj naizmjenično priređivati gozbe, svaki u svojoj kući, a pozivali su i svoje tri sestre, da s njima jedu i piju. 5 Nakon tih gozbi, Job bi poslao po svoju djecu i za njih izvršio obred očišćenja. Ustajao bi rano ujutro i za svakog prinosio žrtve paljenice. Mislio je: »Možda su moji sinovi sagriješili i u svome srcu prokleli Boga.« Job je uvijek tako činio.
Napadač pred Bogom
6 Jednog su dana nebeska bića došla pred BOGA, a s njima i Napadač[a].
7 »Gdje si bio?« upitao je BOG Napadača.
»Lutao sam Zemljom«, odgovorio mu je Napadač. »Obišao sam je uzduž i poprijeko.«
8 »Jesi li primijetio mog slugu Joba?« upitao ga je BOG. »Nitko na Zemlji nije mu ravan. Besprijekoran je i pošten. Poštuje Boga i kloni se zla.«
9 »Zar Job poštuje Boga bez razloga?« odvratio je Napadač BOGU. 10 »Nisi li uvijek štitio njega, njegove ukućane i sve što je njegovo? Blagoslovio si sve što radi pa mu se i stoka razmnožila po zemlji. 11 No, ako odlučiš uništiti sve što ima, proklet će te u lice.«
12 »Pa, dobro«, rekao je BOG Napadaču. »Sve što ima u tvojoj je vlasti. No njemu nemoj nauditi.«
Nato je Napadač otišao od BOGA.
Job gubi sve
13 Jednoga su dana Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. 14 Jobu je došao glasnik i rekao: »Dok su volovi orali, a magarice pasle pored njih, 15 zgrabili su ih Sabejci i oteli. Sluge su poubijali mačevima, jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«
16 Dok je prvi glasnik još govorio, stigao je drugi i rekao: »Munja[b] je udarila s neba i spalila ovce i sluge. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«
17 Dok je on još govorio, stigao je treći glasnik i rekao: »Tri odreda Kaldejaca navalila su na deve. Njih su oteli, a sluge poubijali mačevima. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«
18 Dok je on još govorio, stigao je četvrti glasnik i rekao: »Tvoji su se sinovi i kćeri gostili i pili vino u kući najstarijeg brata. 19 Tada se iz pustinje podigao silan vjetar i udario na sva četiri ugla kuće. Kuća se na njih srušila i svi su poginuli. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«
20 Tada je Job ustao, razderao svoju odjeću i obrijao glavu.[c] Potom se pružio na zemlju, poklonio se Bogu 21 i rekao:
»Gol sam izašao iz majčine utrobe,
gol ću i umrijeti.
BOG je dao, BOG je i uzeo.
Neka je blagoslovljeno BOŽJE ime.«
22 Ni nakon svega toga Job nije sagriješio i nije optužio Boga ni za kakvo zlo.
Napadač ponovo napada Joba
2 Jednog su dana nebeska bića ponovo došla pred BOGA, a s njima je došao i Napadač.
2 »Gdje si bio?« upitao je BOG Napadača.
»Lutao sam Zemljom«, odgovorio mu je Napadač. »Obišao sam je uzduž i poprijeko.«
3 »Jesi li primijetio mog slugu Joba?« upitao ga je BOG. »Nitko na Zemlji nije mu ravan. Besprijekoran je i pošten. Poštuje Boga i kloni se zla. Iako si tražio da ga upropastiš bez razloga, on je i dalje vjeran.«
4 »Koža za kožu!« odgovorio je Napadač. »Za svoj će život čovjek dati sve što ima. 5 Ako napadneš njegove kosti i meso, proklet će te u lice.«
6 »Pa, dobro«, rekao je BOG Napadaču. »Job je u tvojim rukama. Samo mu poštedi život.«
7 Napadač je otišao od BOGA i nanio Jobu bolne čireve od glave do pete. 8 Job je nato uzeo dio slomljenog crijepa pa se njime češao dok je sjedio u pepelu.
9 »Zar i dalje nastojiš ostati vjeran?« upitala ga je njegova žena. »Prokuni Boga i umri.«
10 »Govoriš kao jedna od onih sramotnih žena koje nemaju poštovanja prema Bogu«, odgovorio joj je Job. »Zar da od Boga prihvaćamo samo dobro, ali ne i nevolje?« I, usprkos svemu, Job nije rekao ništa čime bi sagriješio.
Jobovi prijatelji
11 Tada su trojica Jobovih prijatelja—Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama—čuli za nevolje koje su ga snašle. Krenuli su od svojih kuća, sastali se i dogovorili da će otići utješiti Joba i iskazati mu suosjećanje. 12 Ugledali su ga izdaleka, ali jedva su ga prepoznali. Briznuli su u glasan plač, razderali odjeću i bacili prašinu uvis i po svojim glavama.[d] 13 Potom su sedam dana i sedam noći s njim sjedili na zemlji. I nitko mu nije rekao ni riječ jer su vidjeli kolika je njegova bol.
Job proklinje dan svog rođenja
3 Tada je Job progovorio i prokleo dan vlastitog rođenja. 2 Rekao je:
3 »Da barem nestane dan kad sam se rodio,
i noć kad je rečeno: ‘Začet je čovjek!’
4 Neka se taj dan pretvori u tamu,
neka ga zaboravi Bog na visini
i neka ga svjetlost ne obasjava.
5 Kad bi mu svjetlo zastrla duboka tama,
prekrili ga tmurni oblaci,
i nadjačala pomrčina!
6 Želim da ga odnese gusta tmina,
da se ne ubraja u dane u godini,
da ne bude ni u jednom mjesecu.
7 Volio bih da je ona noć bila besplodna,
da se u njoj nije čulo radosno klicanje.
8 Neka magi, koji mogu dozvati Levijatana[e],
prokunu dan na koji sam se rodio.
9 Neka potamne zvijezde svanuća tog dana,
neka uzalud čeka svjetlost jutra.
Neka taj dan nikad ne ugleda zrake zore
10 jer mi nije zatvorio vrata utrobe
niti sakrio muku od mojih očiju.
11 Zašto nisam umro u majčinoj utrobi,
zašto nisam izdahnuo izlazeći iz nje?
12 Zašto me majka na koljenima držala
i zašto me grudima nadojila?
13 Jer, da sam umro na porodu,
sada bih ležao u miru.
Spavao bih i spokojno počivao
14 s kraljevima i njihovim savjetnicima,
koji su obnovili ruševne gradove.
15 Bio bih pokopan s vladarima,
koji su zlatom i srebrom punili kuće.
16 Zašto nisam zakopan kao mrtvorođenče,
kao dijete što nije ugledalo svjetlo dana?
17 Tamo zli ne izazivaju nevolje,
tamo se iznemogli odmaraju.
18 Zatočenici su na miru,
ne čuju viku porobljivača.
19 Tamo su i maleni i veliki,
i rob je slobodan od gospodara.
20 Zašto je svjetlo dano onom koji pati
i život onima turobne duše?
21 Oni čeznu za smrću, a smrt ne dolazi;
traže je više nego zakopano blago.
22 Bili bi izvan sebe od radosti,
da nađu grob, od sreće bi klicali.
23 Što će život čovjeku kome je njegov put skriven,
kojega je Bog zagradio sa svih strana?
24 Kad jedem, naviru mi uzdasi,
jecaji mi izviru kao voda.
25 Snašlo me ono od čega sam strepio,
stiglo me ono čega sam se plašio.
26 Nemam ni spokoja ni odmora,
previše sam uznemiren da bih predahnuo.«
Elifazov govor
4 Tada je Elifaz iz Temana odgovorio:
2 Kad bih ti nešto rekao,
bi li ti smetalo?
Kako da ti ništa ne kažem!
3 Ti si poučio mnoge ljude,
hrabrio one klonule.
4 Svojim si riječima pridizao pokleknule,
jačao si one čija koljena klecaju.
5 Ali sad je nevolja stigla tebe
pa si se obeshrabrio.
Zlo te stiglo, a ti se prestrašio.
6 Zar ti pobožnost ne ulijeva pouzdanje,
a tvoj besprijekoran život nadu?
7 Razmisli: je li itko nedužan uništen?
Jesu li igdje pravedni zatrti?
8 Oni koji sade zlo i siju nevolju—
vidio sam to—njih i požanju.
9 Poginu od Božjeg daha,
nestanu od izdisaja njegova gnjeva.
10 Rikali su kao lavovi,
ali lavovima su slomljeni zubi,
11 a lavica je ostala bez plijena,
i njezini su mladi raštrkani.
12 Riječ je potajno stigla do mene,
kao šapat mi je doprla do uha.
13 U ružnim noćnim snovima,
kad ljude svlada dubok san,
14 obuzeo me takav strah i trepet
da su mi se sve kosti stresle.
15 Vjetar[f] mi je prešao preko lica
i sav sam se naježio.
16 Nešto je zastalo nada mnom,
ali nisam mogao prepoznati što.
Neka prikaza bila mi je pred očima.
Bila je tišina, a onda sam čuo glas:
17 »Može li smrtnik biti pravedan pred Bogom?
Može li čovjek biti nedužan pred svojim Stvoriteljem?
18 Bog se ne pouzdaje ni u svoje sluge
i svoje anđele optužuje za greške.
19 Pa koliko će više optuživati ljude
koji stanuju u kućama od gline.
Njihov je temelj u zemaljskom prahu,
lakše ih je zgnječiti nego moljca.
20 Mogu stradati od jutra do večeri
i nestanu a da nitko i ne primijeti.
21 Iščupano je uže što drži njihov šator
i umiru prije nego steknu mudrost.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International