Beginning
6 Tada je Salomon rekao: »BOG je rekao da će boraviti u tamnom oblaku. 2 A ja sam ti, Bože, sagradio veličanstven Hram, da u njemu zauvijek stanuješ.«
Salomon govori narodu
(1 Kr 8,14-21)
3 Dok je sva okupljena izraelska zajednica ondje stajala, kralj se okrenuo prema njima i blagoslovio ih. 4 Rekao je:
»Blagoslovljen neka je Izraelov BOG koji je svojom voljom ispunio obećanje dano mome ocu Davidu. Rekao mu je: 5 ‘Od dana kad sam svoj narod Izrael izveo iz Egipta, nisam izabrao ni jedan grad izraelskih plemena da mi se u njemu sagradi hram. I nisam izabrao čovjeka za vođu svog naroda. 6 No sada sam odabrao Jeruzalem, da ondje bude moj hram, i Davida, da vlada mojim narodom Izraelom.’ 7 Moj otac David svim je srcem želio sagraditi hram u čast Izraelovom BOGU. 8 BOG mu je rekao: ‘Dobro je da mi želiš sagraditi hram. 9 Ali nećeš ga graditi ti, nego tvoj rođeni sin.’
10 BOG je sad ispunio svoje obećanje. Ja sam naslijedio svog oca Davida na izraelskom prijestolju, kao što je BOG bio obećao. I sagradio sam Hram u čast Izraelovom BOGU. 11 U Hram sam smjestio Kovčeg, s pločama saveza koji je BOG sklopio s izraelskim narodom.«
Salomonova molitva
(1 Kr 8,22-53)
12 Tada je Salomon naočigled cijele izraelske zajednice stao pred BOŽJI žrtvenik i podigao ruke u molitvi. 13 Dao je napraviti posebno brončano postolje, dva i pol metra dugačko, dva i pol metra široko, i metar i pol visoko[a]. Postavio ga je nasred vanjskog dvorišta Hrama. Popeo se na njega, kleknuo pred cijelom izraelskom zajednicom i podigao ruke prema nebu. 14 Molio je:
»O BOŽE Izraelov, ni na nebu ni na zemlji nema boga kao što si ti. Držiš se saveza sa svojim narodom. Iskazuješ im vjernost i ljubav kad te slijede svim srcem. 15 Održao si obećanje koje si dao svome slugi, mome ocu Davidu. Danas si ispunio svaku riječ tog obećanja.
16 BOŽE Izraelov, održi i drugo obećanje, koje si dao svome slugi, mome ocu Davidu, rekavši mu: ‘Ako tvoji sinovi budu pazili da žive u poslušnosti mojim zapovijedima, kao što si ti živio, uvijek će netko od tvojih nasljednika sjediti na izraelskom prijestolju.’ 17 Zato, Bože Izraelov, neka se potvrdi riječ koju si dao svome slugi, mome ocu Davidu.
18 No, zar ćeš doista živjeti na zemlji, s ljudima? Ta nebo i najviša nebesa ne mogu te obuhvatiti, a kamoli Hram koji sam sagradio! 19 BOŽE moj, poslušaj molitvu svog sluge. Odgovori mi na molbe koje ti danas upućujem. 20 Danju i noću bdij nad ovim Hramom u kojem si obećao prebivati.[b] Poslušaj molitvu koju tvoj sluga moli za ovaj Hram. 21 Čuj naše molitve kad se ja i tvoj narod Izrael okrenemo prema ovome mjestu i pomolimo. Čuj nas u svome nebeskom domu i oprosti nam.
22 Oni koji budu griješili protiv bližnjih, bit će dovedeni pred ovaj žrtvenik. Ako nisu krivi, ovdje će zakletvom izjaviti svoju nevinost. 23 Ti slušaj s neba i presudi svojim slugama. Ako su krivi, neka budu kažnjeni. Ako su nevini, neka budu opravdani. Daj im ono što zaslužuju.
24 Kad tvoj narod Izrael bude poražen od neprijatelja, jer je griješio protiv tebe, neka se vrati k tebi i štuje tvoje ime, neka se moli i traži tvoju naklonost u ovom Hramu. 25 Tada ih poslušaj s neba i oprosti grijeh svome narodu. I dovedi ih ponovo u zemlju koju si bio dao njihovim precima.
26 Kad tvoj narod sagriješi protiv tebe pa se zatvori nebo i prestane padati kiša, neka uputi svoje molitve prema ovome mjestu i štuje tvoje ime. Tada će se okrenuti od grijeha zbog tvoje kazne. 27 Ti ih poslušaj s neba i oprosti grijeh svojim slugama, svome narodu Izraelu. Nauči ih da žive ispravno i pošalji kišu na zemlju koju si bio dao svom narodu u nasljedstvo.
28 Zemlju može zahvatiti glad, kuga, pomor, plijesan, skakavci ili gusjenice. Neprijatelji mogu napasti neki od tvojih gradova ili te može snaći neka druga pošast ili bolest. 29 Tada će pojedinci, ili čitav tvoj narod Izrael, iz tjeskobe svoga srca pružati ruke u molitvi prema ovome Hramu. 30 Ti ih poslušaj iz svoga nebeskog doma i oprosti im. Ti jedini znaš što je ljudima u srcu. Postupi sa svakom osobom kako zaslužuje. 31 Tako će te tvoj narod poštovati i slušati, sve dok živimo u zemlji koju si dao našim precima.
32 I drugi će narodi čuti o tvome slavnom imenu, o tvojoj velikoj snazi i velikodušnosti. Zbog tebe će stranci, koji ne pripadaju tvom narodu Izraelu, dolaziti iz dalekih zemalja i moliti se u Hramu. 33 Ti poslušaj njihovu molitvu iz svoga nebeskog doma i učini što traže. Tako će svi narodi na zemlji poznavati tebe i imati strahopoštovanja prema tebi, kao tvoj narod Izrael. Svi će znati da je ovaj Hram, koji sam sagradio, pravo mjesto za štovanje.
34 Ponekad će tvoj narod ići u rat protiv neprijatelja, kamo god ih ti pošalješ. Tada će se tvoji ljudi okrenuti prema gradu koji si odabrao, prema Hramu koji sam sagradio za tebe, i pomoliti se tebi. 35 Poslušaj tada s neba njihovu molitvu i podrži ih u njihovom pohodu.
36 Ponekad će tvoj narod sagriješiti protiv tebe jer nema tko ne griješi. Ti ćeš se na njih razljutiti i predati ih neprijateljima, koji će ih odvesti u ropstvo u stranu zemlju. 37 U zemlji svog zatočeništva oni će se pokajati i zavapiti tebi, priznajući: ‘Griješili smo, zlo smo činili, krivo smo postupali.’ 38 U zemlji svoga zatočeništva obratit će se svim srcem i dušom. Pomolit će se tebi, dok su okrenuti prema zemlji koju si dao njihovim precima, prema gradu koji si odabrao i Hramu koji sam sagradio za tebe. 39 Poslušaj tada iz svoga nebeskog doma njihovu molitvu i podrži ih u njihovom nastojanju. Oprosti svom narodu koji je griješio protiv tebe.
40 A sad, Bože moj, otvori svoje oči i uši za molitve koje se uzdižu s ovog mjesta. 41 Ustani sad, BOŽE! Dođi na mjesto svog počinka, na kojem je Kovčeg saveza koji svjedoči o tvojoj moći. Neka tvoji svećenici, BOŽE, budu odjenuti u spasenje, a tvoji sveti neka se raduju tvojoj dobroti. 42 BOŽE, prihvati svog pomazanika. Sjeti se svoje ljubavi i vjernosti svome slugi Davidu.«
Posvećenje Hrama
(1 Kr 8,62-66)
7 Kad je Salomon završio svoju molitvu, spustila se vatra s neba i progutala prinesene žrtve. BOŽJA je slava ispunila Hram. 2 Svećenici nisu mogli ući u BOŽJI Hram jer je bio pun BOŽJE slave.
3 Kad su svi Izraelci vidjeli vatru kako silazi i BOŽJU slavu nad Hramom, naklonili su se do zemlje i slavili BOGA zahvaljujući mu: »On je dobar. Njegova ljubav traje zauvijek.«
4 Tada su kralj i cijeli narod prinosili žrtve BOGU. 5 Salomon je dao žrtvovati 22.000 goveda i 120.000 ovaca. Tako su kralj i sav narod posvetili Božji Hram.
6 Svećenici su zauzeli svoja mjesta, a također i Leviti s glazbenim instrumentima, koje je kralj David dao napraviti BOGU u čast i slavu. Koristio ih je kad je zahvaljivao BOGU i pjevao: »Njegova će ljubav trajati zauvijek.« Nasuprot Levitima, svećenici su svirali trube, dok je cijeli narod stajao.
7 Salomon je posvetio središnje dvorište ispred BOŽJEGA Hrama. Ondje je prinosio žrtve paljenice i salo žrtava slavljenica jer je brončani žrtvenik, koji je dao napraviti, bio premalen za prinos svih žrtava paljenica, žitnih žrtava i sala žrtava slavljenica.
8 Salomon i cijeli izraelski narod sedam su dana slavili Blagdan skloništa[c]. Mnoštvo je došlo skroz od Hamatskog prolaza na sjeveru i od granice s Egiptom na jugu. 9 Osmog dana, nakon što su sedam dana slavili posvećenje žrtvenika i blagdan, održali su svečani skup.
10 Dvadeset i trećeg dana, u sedmome mjesecu, Salomon je otpustio narod. Otišli su svojim kućama, sretni i zadovoljni zbog svega dobroga što je BOG učinio za Davida i Salomona i za svoj narod Izrael.
Bog se ponovo ukazuje Salomonu
(1 Kr 9,1-9)
11 Tako je Salomon završio BOŽJI Hram i kraljevsku palaču. Uspješno je dovršio sve što je planirao oko izgradnje. 12 Tada mu se u noći ukazao BOG i rekao mu:
»Čuo sam tvoju molitvu. Izabrao sam za sebe ovo mjesto da bude hram za prinos žrtava.
13 Dogodit će se da zatvorim nebo i prestane padati kiša. Dogodit će se da zapovjedim skakavcima da opustoše zemlju ili da pošaljem pomor među svoj narod. 14 Ako se tada moj narod, koji meni pripada[d], ponizi i pomoli, tražeći mene, te odustane od zla koje su činili, čut ću ih s neba, oprostiti im njihov grijeh i iscijeliti njihovu zemlju. 15 Moje će oči i uši biti otvorene za molitvu koja se uzdiže s ovog mjesta. 16 Izabrao sam i posvetio ovaj Hram kako bi se u njemu zauvijek štovalo moje ime. Uvijek ću ga gledati i misliti na njega.[e]
17 Moraš živjeti preda mnom kao što je živio tvoj otac David. Moraš činiti sve što ti zapovijedam, držeći se mojih zakona i pravila. 18 Tada ću učvrstiti tvoje kraljevsko prijestolje jer sam se zakleo tvome ocu: ‘Uvijek će jedan od tvojih potomaka vladati Izraelom.’
19 No, ako se okrenete od mene, ako odbacite zakone i zapovijedi koje sam vam dao pa počnete služiti drugim bogovima i štovati ih, 20 uklonit ću vas iz zemlje koju sam vam dao. Odbacit ću ovaj Hram posvećen svome imenu pa će ga izrugivati i prezirati svi narodi. 21 Svi koji budu prolazili pored ovoga, sad tako uzvišenog Hrama, pitat će se u nevjerici: ‘Zašto je BOG to učinio ovoj zemlji i ovome Hramu?’ 22 Odgovarat će im: ‘Zato što su ostavili BOGA svojih predaka koji ih je izveo iz Egipta. Priklonili su se drugim bogovima, štovali ih i služili im. Zato je svalio na njih svu tu nesreću.’«
Drugi Salomonovi pothvati
(1 Kr 9,15-28)
8 Salomonu je trebalo dvadeset godina za izgradnju BOŽJEGA hrama i svoje palače. 2 Nakon toga je obnovio gradove koje mu je predao Hiram te ih je naselio Izraelcima. 3 Potom je otišao u Sopski Hamat i osvojio ga. 4 Obnovio je Tadmor u pustinji, kao i sve gradove u Hamatu koji su služili kao skladišta. 5 Obnovio je Gornji i Donji Bet Horon, pretvorivši ih u tvrđave sa zidinama, teškim vratima i zasunima. 6 Obnovio je Baalat i sve druge gradove u kojima su se skladištile žitarice i držala bojna kola te konji. Izgradio je sve što je želio u Jeruzalemu, Libanonu i na cijelom području kojim je vladao.
7 U zemlji su preostali ljudi koji nisu bili Izraelci—Hetiti, Amorejci, Perižani, Hivijci i Jebusejci. 8 Bili su to potomci naroda koje nisu uništili Izraelci. Njih je Salomon prisilio na robovski rad. Tako je i danas. 9 No Izraelce Salomon nije prisiljavao na ropstvo. Oni su bili njegovi vojnici, službenici i zapovjednici bojnih kola i konjice, 10 a neki su bili visoki službenici kralja Salomona. Njih je dvjesto i pedeset upravljalo ljudima.
11 Salomon je iz Davidova grada doveo faraonovu kćer i smjestio je u palaču koju je za nju bio sagradio. Rekao je: »Moja žena neće živjeti u palači izraelskog kralja Davida jer su mjesta gdje se nalazio BOŽJI kovčeg sveta.«
12 Potom je Salomon prinosio BOGU žrtve paljenice na BOŽJEM žrtveniku koji je podigao ispred hramskog trijema. 13 Žrtvovao je prema dnevnom rasporedu, kako je bio zapovjedio Mojsije. Žrtve su se prinosile na šabate, tijekom mladog mjeseca, kao i na tri blagdana koja su se redovno svetkovala svake godine—Blagdan beskvasnog kruha, Blagdan žetve[f] i Blagdan skloništa. 14 U skladu s uputama svog oca Davida, odredio je svećeničke redove za njihove službe, kao i Levite za službu slavljenja i pomaganje svećenicima, u skladu s dnevnim potrebama službe u Hramu. Odredio je i skupine čuvara za svaka hramska vrata. Tako je bio zapovjedio David, Božji čovjek. 15 Izraelci ni u čemu nisu odstupali od kraljevih zapovijedi za svećenike i Levite, niti od njegovih uputa za riznice.
16 Tako je završen sav Salomonov posao, od dana kad je postavljen temelj BOŽJEGA Hrama do završetka radova.
BOŽJI je Hram bio dovršen.
17 Potom je Salomon otišao u Esjon Geber i Elat na obali Crvenog mora, u zemlji Edom, 18 a Hiram mu je onamo poslao brodove. Njima su upravljali njegovi iskusni mornari koji su dobro poznavali more. Zajedno sa Salomonovim slugama, otplovili su u Ofir i dopremili kralju Salomonu više od petnaest tona[g] zlata.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International