Beginning
Davidov hvalospjev Bogu
(Ps 18)
22 David je ispjevao ovu pjesmu kad ga je BOG oslobodio Šaula i svih drugih neprijatelja.
2 Pjevao je:
BOG je moja stijena,
moja tvrđava i moj spasitelj.
3 Bog mi je kao stijena
na koju se sklanjam.
On je moj štit,
svojom snagom[a] me spašava,
moja utvrda neosvojiva.
4 Zazvao sam BOGA, koji je vrijedan slavljenja,
on me spasio od neprijatelja.
5 Preplavili su me valovi smrti,
odnosile me bujice uništenja[b].
6 Zaplela me užad smrti,
pojavile se zamke ubojite.
7 U nevolji sam BOGU zavapio,
u pomoć sam ga pozvao.
U hramu svome glas mi je čuo,
moj plač mu je dopro do ušiju.
8 Tad se zemlja stresla i poljuljala,
uzdrmali se temelji nebesa,
drhtali su od njegovog bijesa.
9 Iz nosa mu je nadirao dim,
iz usta je rigao vatru,
od njega je prskao žar.
10 Razdvojio je nebo i sišao,
stajao je na tamnom oblaku.
11 Uzjahao je krilato biće[c] i uzletio,
vinuo se na krilima vjetra.
12 Tminu je učinio svojim šatorom,
okružio se tamnim oblacima punima vode.
13 Iz sjaja, što je pred njim išao,
padao je i izgarao žar.
14 BOG grmi s nebesa,
Svevišnjega ori se glas.
15 Strijele odapinje, razgoni neprijatelje,
munjama ih tjera da besciljno bježe.
16 BOG je povikao,
i silovito dahnuo,
i otkrila su se morska dna,
i pokazali temelji zemlje.
17 Odozgo je posegnuo i zgrabio me,
izvukao me iz vode duboke.
18 Spasio me od moćnih neprijatelja,
od svih koji su me mrzili
i bili jači od mene.
19 Napali su me u vrijeme nevolje,
ali BOG mi je bio uporište.
20 Izveo me na siguran prostor,
spasio me jer sam mu drag.
21 BOG me nagradio zbog moje pravednosti,
uzvratio mi je po mojoj nevinosti.
22 Jer, u svemu sam slijedio BOGA,
nisam se od njega okrenuo ka zlu.
23 Poštovao sam sve njegove zakone,
nisam odstupao od njegovih propisa.
24 Besprijekoran sam pred njim bio,
svakoga grijeha sam se čuvao.
25 BOG me nagradio
jer sam činio što je ispravno.
Moju je nevinost uvidio.
26 Vjernima pokazuješ da si vjeran,
i dobrima da si dobar.
27 S dobronamjernima si dobronamjeran,
a zlonamjerne nadmudruješ.
28 Ponizne spašavaš,
a na ohole gledaš da ih poniziš.
29 BOŽE, ti si moja svjetiljka,
moju tamu obasjavaš.
30 Uz tvoju pomoć vojsku nadvladavam,
sa svojim Bogom zidine neprijatelja osvajam.
31 Bog je savršen u svojim djelima,
BOG ispunjava svoja obećanja.
On je zaštita svakome
tko se k njemu sklanja.
32 Jer, nema drugog BOGA osim ovoga.
I nema stijene osim našeg Boga.
33 Bog mi je poput utvrde,
s moga puta uklanja prepreke.
34 Noge mi jača kao u jelena,
čvrsto stojim na visinama.
35 Ruke mi za bitku priprema,
napinjem i najčvršći lûk.
36 Zaštitio si me svojim spasenjem,
tvoja pomoć čini me silnim.
37 Širok put preda mnom si raskrčio,
da se ne bih spotaknuo.
38 Svoje sam neprijatelje progonio i uništio,
nisam stao dok ih nisam dokrajčio.
39 Skršio sam ih da ne mogu ustati,
leže mi pod nogama.
40 Opremio si me snagom za bitku,
pokorio si moje protivnike.
41 Zbog tebe bježe moji neprijatelji,
uništeni su moji mrzitelji.
42 Tražili su pomoć, nitko ih nije spasio.
BOGU su vapili, nije im se odazvao.
43 Kršim ih dok ne postanu kao prašina na tlu,
zdrobio sam ih i zgazio kao blato na putu.
44 Spasio si me od mojih protivnika,
učinio vladarom mnogih naroda.
Služe mi oni koje nisam poznavao.
45 Stranci dolaze i klanjaju se.
Čim su čuli za mene, pokorili su mi se.
46 Nestaje sva srčanost njihova,
drhte izlazeći iz skrovišta.
47 BOG je živ!
Blagoslovljena moja Stijena!
Uzvišen je Bog koji me spašava!
48 On je Bog koji mi daje osvetu
i pokorava mi narode.
49 Spasio me od neprijatelja,
uzvisio nad protivnicima,
izbavio od nasilnika!
50 Zato te, BOŽE, slavim među narodima
i pjevam hvalospjeve tvome imenu!
51 Velike pobjede Bog daje svom kralju.
Svoju vjernost i ljubav zauvijek pokazuje,
svome izabraniku[d] Davidu i njegovom potomstvu.
Davidove posljednje riječi
23 Ovo su posljednje Davidove riječi:
Poruka Davida, Jišajevog sina,
poruka čovjeka kojeg je uzvisio Bog.
On je izabranik Boga Jakovljevog[e],
nadareni pjesnik izraelskih pjesama:
2 »Duh Božji kroz mene govori,
riječ njegova na jeziku je mome.
3 Bog je Izraelov progovorio,
stijena je Izraelova rekla:
‘Tko ljudima upravlja pravedno,
i tko je Bogu poslušan,
4 taj je kao jutarnje svjetlo,
kao izlazak sunca bez oblaka,
kao svjetlost nakon kiše
koja travu mami iz zemlje.’
5 Takva je moja obitelj pred Bogom,
jer vječni je savez sa mnom sklopio,
u svemu dobro uređen i utvrđen.
Sigurno će mi pomagati
i svakoj mi želji udovoljiti.
6 Bezvrijedni zlikovci su poput trnja
koje bode ako ga rukama dotičeš.
7 Ako ga tko dira, ubode se,
kao željeznom špicom ili vrhom koplja.
Oni će biti bačeni u vatru,
u potpunosti spaljeni.«
Trojica junaka
(1 Ljet 11,10-41)
8 Ovo su imena slavnih Davidovih ratnika:
Takmonac Jošeb Bašebet[f] bio je zapovjednik kraljevih specijalaca[g]. U jednoj je bitci kopljem pobio osam stotina vojnika.[h]
9 Sljedeći od Trojice junaka bio je Eleazar, Dodov sin, Ahohovac. Bio je s Davidom kad su stali pred Filistejce, postrojene za bitku. Izraelci su se već bili povukli, 10 ali Eleazar nije uzmaknuo. Čvrsto je stajao i obarao Filistejce, toliko da mu se ruka ukočila i ostala kao prirasla uz mač. BOG je toga dana donio veliku pobjedu. Izraelska se vojska poslije vratila, ali samo da s mrtvih pokupi ratni plijen.
11 Treći među Trojicom bio je Šama, Ageov sin iz Harara. Kad su se jednom Filistejci okupili za bitku na polju punom leće, izraelska je vojska pobjegla pred njima. 12 No Šama je stajao usred polja i branio ga te je sam porazio Filistejce. Tako je BOG Izraelcima donio veliku pobjedu.
13 Jednom, pred samu žetvu, dok je David boravio u pećini blizu Adulama, Trojica od Tridesetorice junaka[i] došla su k njemu. U isto vrijeme vojska Filistejaca utaborila se u Dolini divova. 14 David je boravio u skrovištu, a filistejska je postrojba ušla u Betlehem.
15 David je rekao s čežnjom: »Kad bi mi barem netko donio vode iz bunara kod betlehemskih vrata.«
16 Trojica junaka probila su se kroz filistejske redove, uzela vodu iz bunara kod betlehemskih vrata i donijela je Davidu. No David nije htio piti, nego je izlio vodu na tlo kao prinos BOGU.
17 Rekao je: »Ne dao BOG da pijem tu vodu. Bilo bi to kao da pijem krv ljudi koji su riskirali svoje živote.« I zato nije htio piti.
Takve su stvari činila Trojica junaka.
Drugi hrabri ratnici
18 Abišaj, Joabov brat i Serujin sin, bio je vođa Trojice junaka. Jednom je kopljem pobio tri stotine neprijateljskih vojnika pa je postao slavan poput Trojice. 19 Zapravo, iskazana mu je veća čast i postao je njihov vođa iako im se nije pridružio.
20 Benaja je bio sin moćnog ratnika Jojade iz Kabseela. Izveo je velike podvige. Ubio je dvojicu najboljih ratnika iz Moaba. Jednoga snježnog dana sišao je u jamu i ubio lava. 21 Ubio je i jednog golemoga egipatskog ratnika. Iako je Egipćanin u ruci imao koplje, Benaja je na njega krenuo samo štapom. Istrgnuo je Egipćaninu koplje iz ruke i ubio ga njime. 22 Takvi su bili podvizi Benaje, Jojadinog sina, kojima se proslavio kao i Trojica junaka. 23 Imao je veći ugled od Tridesetorice junaka, ali nije postao jedan od Trojice junaka. David ga je postavio zapovjednikom svoje tjelesne straže.
Tridesetorica junaka
24 Sljedeći ljudi činili su Tridesetoricu:
Asahel, Joabov brat;
Elhanan, Dodov sin iz Betlehema;
25 Šama iz Haroda;
Elika iz Haroda;
26 Heles iz Peleta;
Ira, Ikešev sin iz Tekoe;
27 Abiezer iz Anatota;
Mebunaj iz Hušata;
28 Salmon iz Ahoha;
Mahraj iz Netofe;
29 Heleb, Baanin sin iz Netofe;
Itaj, Ribajev sin iz Gibee u Benjaminu;
30 Benaja iz Piratona;
Hidaj s Gaaških potoka;
31 Abi Albon iz Arbe;
Azmavet iz Barhuma;
32 Eliahba iz Šaalbona;
Jašenovi sinovi; Jonatan,
33 Šama iz Harara;
Ahiam, Šararov sin iz Harara;
34 Elifelet, Ahasbajev sin iz Maake;
Eliam, Ahitofelov sin iz Gilona;
35 Hesraj iz Karmela;
Paaraj iz Arbe;
36 Igal, Natanov sin iz Sobe;
Bani iz Gada;
37 Selek iz Amona;
Nahraj iz Beerota, Joabov štitonoša;
38 Ira iz Jatira;
Gareb iz Jatira;
39 i Urija Hetit.
Bilo ih je ukupno trideset i sedmorica.
David prebrojava narod
(1 Ljet 21,1-27)
24 BOG se opet razljutio na Izraelce pa je potaknuo Davida protiv njih.
Uputio ga je: »Idi i prebroji ljude u Izraelu i Judi!«
2 Kralj je rekao Joabu, zapovjedniku vojske: »Obiđi sva izraelska plemena od Dana do Beer Šebe[j] i prebroji narod. Želim znati koliko ih ima.«[k]
3 No Joab će kralju: »Neka ti tvoj BOG dâ i sto puta više ljudi nego što ih sad ima, i neka to tvoje oči vide, moj gospodaru i kralju. Ali, zašto to činiš?«
4 No kraljeva je riječ bila jača od Joabove i vojni su zapovjednici krenuli u prebrojavanje izraelskog naroda. 5 Kad su prešli preko rijeke Jordan, utaborili su se južno od Aroera, grada koji se nalazi usred doline Gad, na putu prema Jazeru. 6 Odatle su prošli kroz Gilead, sve do Tahtim Hodšija. Potom su išli u Dan Jaan i okolnim putem u Sidon. 7 Zatim su krenuli prema tvrđavi Tir. Zašli su u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca. Na kraju su otišli na jug Jude u Beer Šebu.
8 Nakon devet mjeseci i dvadeset dana prošli su cijelu zemlju i vratili se u Jeruzalem. 9 Joab je obavijestio kralja o ukupnom broju muškaraca, sposobnih za vojsku. U Izraelu je bilo osamsto tisuća vojnika sposobnih za borbu mačem, a u Judi petsto tisuća.
Bog kažnjava Davida
10 Nakon što je prebrojao cijeli narod, David se osjetio krivim.[l] Rekao je BOGU: »Počinio sam veliki grijeh. Molim te, BOŽE, oprosti mi jer sam postupio kao budala.«
11 Prije nego što je David ujutro ustao, BOG je poručio njegovom vidiocu[m] Gadu: 12 »Idi i reci Davidu da mu BOG kaže: ‘Tri su načina kako možeš biti kažnjen. Odaberi jedan, a ja ću izvršiti kaznu.’«
13 Gad je otišao k Davidu i rekao mu: »Odaberi jedno od troje: sedam[n] godina gladi u svojoj zemlji, tri mjeseca bježanja pred neprijateljima ili tri dana smrtonosne bolesti u svojoj zemlji. Razmisli i donesi odluku. Tvoj odgovor moram prenijeti onome koji me poslao.«
14 David je rekao Gadu: »Na velikoj sam muci. No bolje je da me kazni BOG jer je njegova milost velika. Samo ne daj da me kazne ljudi.«
15 Tako je BOG pustio pomor na Izrael, koji je počeo tog jutra i potrajao do kraja zadanog roka. Od Dana do Beer Šebe umrlo je sedamdeset tisuća ljudi.
16 Kad je anđeo digao ruku da uništi Jeruzalem, BOG se sažalio zbog sve te nesreće. Anđelu, koji je ljudima donosio smrt, rekao je: »Dosta je! Spusti ruku!«
Anđeo se tada nalazio pored gumna[o] Jebusejca[p] Araune.
David gradi žrtvenik na gumnu
17 Kad je vidio anđela, koji je ubijao narod, David je rekao BOGU: »Samo sam ja počinio grijeh i samo sam ja činio zlo. Ovi su me ljudi slijedili kao ovce. Radili su ono što sam im rekao. Molim te, kazni samo mene i moju obitelj.«
18 Toga je istog dana Gad došao k Davidu i rekao: »Idi i BOGU podigni žrtvenik na gumnu Jebusejca Araune.«
19 David je učinio kako mu je BOG poručio po Gadu.
20 Arauna je vidio kralja Davida i njegove ljude kako mu prilaze. Izišao je pred njih i poklonio se do zemlje. 21 Upitao je: »Zašto je moj gospodar kralj došao k svome slugi?«
David mu je odgovorio: »Došao sam kupiti gumno od tebe i na njemu podići žrtvenik BOGU. Tada će prestati pomor.«
22 Arauna je rekao Davidu: »Neka moj gospodar kralj uzme što god želi od mene da bi prinio žrtvu. Evo, tu su volovi za žrtvu paljenicu, mlatilice[q] i volovski jarmovi za drvo. 23 O kralju, sve ti to dajem.«
I još je rekao kralju: »Neka tvoj BOG prihvati tebe i tvoju žrtvu.«
24 No kralj mu je odgovorio: »Ne! Moram ti platiti. Neću BOGU prinositi žrtve koje su za mene besplatne.«
Tako je David kupio gumno i volove za pedeset srebrnjaka[r]. 25 Izgradio je žrtvenik BOGU i prinio žrtve paljenice i slavljenice[s]. BOG je tada odgovorio na njegove molitve za zemlju i zaustavio pomor u Izraelu.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International