Beginning

David pokorava okolne narode

(1 Ljet 18,1-13)

8 Poslije je David porazio Filistejce i preuzeo vlast nad velikim područjem oko Gata^[a].

² Porazio je i Moapce. Mjerio ih je užetom i rasporedio u tri jednaka reda. Poubijao je ljude u prva dva reda, a treću je skupinu ostavio na životu. Preživjeli su Moapci postali Davidovi podanici i plaćali mu danak.

³ David je krenuo preuzeti vlast nad područjem uz rijeku Eufrat.^[b] Tamo je porazio Rehobovog sina Hadadezera, kralja Sobe. ⁴ Pritom je zarobio tisuću sedamsto konjanika^[c] i dvadeset tisuća pješaka. Većinu je konja osakatio, osim onih koji su vukli stotinu bojnih kola. ⁵ David je pobio i dvadeset dvije tisuće Aramejaca koji su iz Damaska došli u pomoć Hadadezeru, kralju Sobe. ⁶ Zatim je svoje vojne postrojbe postavio u Damask u Aramu. Aramejci su postali njegovi podanici i plaćali mu danak. BOG je Davidu davao pobjedu na svakome njegovom pohodu. ⁷ David je uzeo zlatne štitove Hadadezerovih vojnika i donio ih u Jeruzalem. ⁸ Iz Hadadezerovih gradova Tebaha^[d] i Berotaja uzeo je mnogo bronce.

⁹ Kad je Toi, kralj Hamata, čuo da je David porazio cijelu Hadadezerovu vojsku, ¹⁰ poslao je kralju Davidu svojeg sina Jorama da ga pozdravi i čestita mu na pobjedi protiv Hadadezera. Naime, Hadadezer je često ratovao s Toijem. Joram je sa sobom donio predmete od srebra, zlata i bronce. ¹¹ Kralj David ih je uzeo i posvetio BOGU. Tako je činio sa srebrom i zlatom svih naroda koje je pokorio, ¹² poput Edomaca^[e], Moabaca, Amonaca, Filistejaca i Amalečana. BOGU je posvetio i sav plijen oduzet Rehobovom sinu Hadadezeru, kralju Sobe. ¹³ David se proslavio na povratku pobivši i osamnaest tisuća Edomaca u Dolini soli. ¹⁴ Zatim je širom Edoma postavio vojne postrojbe, a svi su mu Edomci postali podanici.

BOG je Davidu davao pobjedu na svakome njegovom pohodu.

Glavni službenici Davidovog kraljevstva

(1 Ljet 18,14-17)

¹⁵ David je vladao cijelim Izraelom i prema svima je postupao pravedno. ¹⁶ Joab, Serujin sin, bio je glavni zapovjednik vojske. Jošafat, Ahiludov sin, bio je povjesničar. ¹⁷ Svećenici su bili Sadok, Ahitubov sin, i Ahimelek, Abjatarov sin. Seraja je bio državni pisar. ¹⁸ Benaja, Jojadin sin, bio je zapovjednik Kerećanima i Pelećanima^[f]. Davidovi su sinovi bili kraljevi savjetnici^[g].

Davidova briga za Šaulovu obitelj

9 Jednom je David upitao: »Je li ostao itko od Šaulove obitelji? Želim se pobrinuti za tu osobu, radi Jonatana.«

² Među članovima Šaulove obitelji našao se sluga po imenu Siba. Pozvali su ga k Davidu.

Kralj ga upita: »Jesi li ti Siba?«

»Jesam, tebi na usluzi«, odgovori on.

³ »Postoji li još netko od Šaulove obitelji?« rekao je kralj, »Želim pokazati Božju dobrotu toj osobi.«

Siba odgovori: »Ostao je još samo hromi Jonatanov sin.«

⁴ »A gdje je on?« upita kralj.

»U kući Makira, Amielovog sina, u Lo Debaru«, odgovori Siba.

⁵ Tada kralj David zapovjedi da Jonatanovog sina dovedu iz Lo Debara, iz kuće Amielovog sina Makira.

⁶ Kad je Mefibošet, Jonatanov sin i Šaulov unuk, stao pred Davida, poklonio mu se do zemlje.

David je rekao: »Mefibošete!«

»Tvoj sam sluga«, odgovori on.

⁷ »Ne boj se«, reče mu David, »bit ću milostiv prema tebi radi tvoga oca Jonatana. Vratit ću ti svu zemlju koja je pripadala tvome djedu Šaulu i uvijek ćeš moći jesti za mojim stolom.«

⁸ Mefibošet se poklonio i rekao: »Ne vrijedim više od crknutog psa, a ti si ipak ljubazan prema meni.«

⁹ Tada je kralj pozvao Sibu, slugu Šaulove obitelji. Rekao mu je: »Dao sam unuku tvoga gospodara sve što je pripadalo njegovoj obitelj. ¹⁰ Ti, tvoji sinovi i sluge obrađivat ćete njegovu zemlju, sakupljati urod i hraniti ga. Mefibošet će uvijek imati mjesto za mojim stolom.^[h]«

Siba je imao petnaestoricu sinova i dvadesetoricu slugu.

¹¹ A Siba je rekao kralju: »Gospodaru, učinit ću sve što zapovijedaš.«

Tako je Mefibošet jeo za Davidovim stolom, kao bilo koji od kraljevih sinova. ¹² Mefibošet je imao sinčića Miku i svi su Sibini ljudi bili njegovi sluge.

¹³ Živio je u Jeruzalemu. Hramao je na obje noge i svakog je dana jeo za kraljevim stolom.

David nanosi poraz Amoncima i Aramejcima

(1 Ljet 19,1-19)

10 Nakon nekog vremena umro je kralj Amonaca. Njegov je sin Hanun postao sljedeći kralj.

² David pomisli: »Nahaš mi je bio odan i zato ću iskazati odanost njegovom sinu Hanunu.«

David je poslao glasnike da Hanunu izraze sućut zbog smrti oca.

Tako su Davidovi glasnici stigli u zemlju Amonaca. ³ No vođe Amonaca rekli su Hanunu: »Misliš li da David odaje počast tvome ocu zato što ti njegovi ljudi izražavaju sućut? Poslao ih je ovdje kao uhode, da istraže grad, kako bi ga poslije osvojili.«

⁴ Zato je Hanun zarobio Davidove glasnike, svakom od njih obrijao pola brade i skratio im odjeću napola, do stražnjice. Zatim ih je poslao natrag.

⁵ Kad su Davidu javili kako su njegovi ljudi osramoćeni, poslao im je glasnike ususret i poručio: »Ostanite u Jerihonu dok vam ne narastu brade i onda se vratite.«

⁶ Kad su Amonci shvatili koliko su uvrijedili Davida, unajmili su dvadeset tisuća aramejskih pješaka iz Bet Rehoba i Sobe, od kralja Maake tisuću vojnika te dvanaest tisuća vojnika iz Toba. ⁷ Kad je David to čuo, poslao je na njih Joaba s cijelom vojskom. ⁸ Amonci su izašli pred vrata svoga grada i postrojili se u bojne redove. Aramejci iz Sobe i Rehoba, Tobanci i Maakini vojnici stajali su zasebno na obližnjim poljima. ⁹ Kad je Joab vidio da se neprijateljski bojni redovi prostiru sprijeda i straga, izabrao je neke od najboljih izraelskih vojnika i poredao ih u bojne redove prema Aramejcima. ¹⁰ Ostale je vojnike stavio pod zapovjedništvo svoga brata Abišaja i on ih je postrojio prema Amoncima.

¹¹ Joab je rekao Abišaju: »Ako Aramejci budu prejaki za mene, dođite mi pomoći. A ako Amonci budu prejaki za vas, ja ću doći vama pomoći. ¹² Budite snažni! Borimo se hrabro za svoj narod i za gradove našeg Boga! BOG će učiniti onako kako misli da je najbolje!«

¹³ Zatim su Joab i njegovi vojnici krenuli u bitku, ali Aramejci su pobjegli pred njima. ¹⁴ Kad su Amonci vidjeli da Aramejci bježe, i oni su pobjegli pred Abišajem u svoj grad. Tada se Joab vratio u Jeruzalem.

¹⁵ Nakon poraza, koji su im nanijeli Izraelci, aramejska se vojska ponovo okupila. ¹⁶ Hadadezer^[i] je pozvao u pomoć Aramejce s druge strane rijeke Eufrat i oni su došli u Helam. Predvodio ih je Šobak, zapovjednik Hadadezerove vojske.

¹⁷ Kad su to javili Davidu, okupio je cijelu izraelsku vojsku, prešao preko rijeke Jordan i došao u Helam. Aramejska vojska postrojila se u bojne redove, dočekala Davida i krenula u bitku. ¹⁸ No Aramejci su ubrzo pobjegli pred izraelskom vojskom. David im je pobio sedamsto vozača bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka. Ubio je i Šobaka, zapovjednika njihove vojske.

¹⁹ Kad su svi kraljevi, Hadadezerovi podanici, vidjeli da su pobijeđeni, sklopili su mir s Izraelcima i postali njihovi podanici. Aramejci se više nisu usudili pomagati Amoncima.

David i Bat Šeba

11 U proljeće je David poslao Joaba s vojnim zapovjednicima i cijelom izraelskom vojskom u pohod na Amonce. Zaposjeli su amonsku prijestolnicu Rabu.

No David je ostao u Jeruzalemu. ² Jedne je večeri, nakon popodnevnog odmora, ustao i šetao po krovu kraljevske palače. Opazio je ženu koja se kupala. Bila je vrlo lijepa. ³ David je poslao da se netko raspita o njoj. Javili su mu: »To je Bat Šeba, Eliamova kći, žena Urije Hetita.«

⁴ Poslao je glasnike da je dovedu. Kad je došla, David je spavao s njom, i to baš kad se bila očistila od mjesečnice. Potom se vratila svojoj kući.

⁵ Kad je shvatila da je zatrudnjela, poručila je Davidu: »Trudna sam.«

⁶ Nato je David poslao poruku Joabu: »Pošalji mi Uriju Hetita.«

David pokušava sakriti svoj grijeh

Joab je poslao Uriju Davidu. ⁷ Kad je Urija stigao, David se raspitivao kako su Joab i vojnici te kako se odvija rat.

⁸ Zatim mu je rekao: »Idi kući i opusti se sa svojom ženom.«

Za Urijom su iz palače poslali dar od kralja. ⁹ No Urija nije otišao kući. Prespavao je na ulazu u palaču s drugim kraljevim slugama.

¹⁰ Davidu su javili da Urija nije bio kod kuće. David ga upita: »Upravo si došao s puta. Zašto nisi otišao kući?«

¹¹ Urija odgovori: »Kovčeg saveza, Izrael i Juda borave u šatorima, a moj gospodar Joab i vojnici moga gospodara kralja borave na otvorenome. Kako onda da ja odem kući, jedem i pijem, i spavam sa svojom ženom? Zaklinjem se kraljem, nikad to ne bih mogao učiniti!«

¹² Tada će David: »Ostani ovdje još danas, a sutra te šaljem natrag.«

Urija je toga dana ostao u Jeruzalemu, a sutradan ga je ¹³ David pozvao da s njim jede i pije. Napio ga je, ali Urija uvečer ipak nije otišao kući. Opet je ostao s kraljevim slugama spavati na prostirci.

David planira Urijinu smrt

¹⁴ Ujutro je David napisao pismo Joabu i poslao ga po Uriji. ¹⁵ Napisao je: »Stavi Uriju u prve redove gdje je borba najžešća. Neka tamo ostane sâm, da ga neprijatelj obori i ubije.«

¹⁶ Dok je Joab držao grad pod opsadom, stavio je Uriju na položaj gdje su bili najžešći neprijateljski ratnici Amonci. ¹⁷ Kad su vojnici izašli iz grada i sukobili se s Joabovom vojskom, poginuli su neki od Davidovih ljudi, a među njima i Urija Hetit.

¹⁸ Joab je poslao Davidu detaljan izvještaj o bitci. ¹⁹ Rekao je glasniku: »Kad kralju ispričaš sve što se dogodilo, ²⁰ možda će se naljutiti i pitati: ‘Zašto ste se toliko primaknuli gradu? Zar niste mogli pretpostaviti da će vas zasuti strijelama sa zidina? ²¹ Tko je i kako ubio Abimeleka, Jerubaalovog^[j] sina? Zar nije žena bacila na njega mlinski kamen sa zidina pa je poginuo u Tebesu? Zašto ste prišli tako blizu zidinama?’ Ako te tako bude pitao, reci mu: ‘Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.’«

²² Glasnik ode k Davidu i ispriča sve kako mu je Joab rekao.

²³ Pričao je: »Napali su nas na otvorenome, ali mi smo ih potisnuli prema ulazu u grad. ²⁴ Tada su nas sa zidina zasuli strijelama. Poginulo je nekoliko kraljevih vojnika, a među njima i tvoj sluga Urija Hetit.«

²⁵ Nato David reče glasniku: »Ovako reci Joabu: ‘Neka te ovaj poraz ne obeshrabri jer nikad se ne zna tko će stradati od mača. Navali na grad još žešće i uništi ga.’ Reci tako Joabu i ohrabri ga.«

David uzima Bat Šebu za ženu

²⁶ Kad je Urijina žena Bat Šeba čula da joj je muž poginuo, žalila je za njim. ²⁷ A kad je prošlo vrijeme žalovanja, David je poslao po nju. Doveli su je u kraljevsku palaču, gdje je postala kraljevom ženom i rodila mu sina.

BOG je vidio zločin koji je počinio David.

Prorok prekorava Davida

12 BOG je proroka Natana poslao k Davidu.

Natan je došao kralju i rekao mu: »U jednome su gradu živjela dvojica ljudi. Jedan je bio bogat, a drugi siromašan. ² Bogataš je posjedovao mnoga stada životinja, ³ dok siromah nije imao ništa osim jedne kupljene ovčice koja je rasla uz njega i njegovu djecu. Jela je njegovo oskudno jelo, pila iz njegove čaše i spavala mu na krilu. Bila mu je poput kćeri.

⁴ Jednom je prilikom bogatašu u kuću došao neki putnik. Bogati je čovjek htio ugostiti putnika, ali mu je bilo žao uzeti od svojih životinja pa je uzeo siromahovu ovčicu i pripremio jelo za svoga gosta.«

⁵ David se jako razljutio na bogataša pa je rekao Natanu: »Zaklinjem se BOGOM, čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt! ⁶ I još treba platiti četverostruku vrijednost one ovčice jer nije pokazao nimalo samilosti!«

⁷ »Ti si taj čovjek«, reče mu Natan. »Ovako kaže Izraelov BOG: ‘Odabrao^[k] sam te za kralja Izraela i spasio te od Šaula. ⁸ Dao sam ti njegove kuće i žene. Dao sam ti narod Izraela i Jude. Da ti je to bilo premalo, dao bih ti još. ⁹ Zašto ne poštuješ moju riječ i preda mnom činiš zlo? Dao si ubiti Uriju, a njegovu si ženu uzeo sebi. Dopustio si da ga Amonci ubiju umjesto tebe. ¹⁰ Zato će odsad mač i smrt uvijek prijetiti tvojoj obitelji. Kad si uzeo sebi ženu Urije Hetita, pokazao si da me ne poštuješ.’

¹¹ A sad BOG kaže: ‘Učinit ću da ti netko od obitelji donese nesreću. Uzet ću tvoje žene i dati ih tvom bližnjemu na tvoje oči, a on će s njima spavati pred očima javnosti^[l]. ¹² Ti si svoj grijeh počinio u tajnosti, a ja ću ovo svoje obećanje izvršiti pred cijelim Izraelom, usred bijela dana^[m].’«

¹³ David je rekao Natanu: »Učinio sam grijeh protiv BOGA.«

Natan odgovori: »BOG ti je oprostio. Nećeš umrijeti. ¹⁴ No budući da si svojim činom pokazao prezir prema BOGU, umrijet će ti sin.«

Davidov sinčić umire

¹⁵ Kad je Natan otišao kući, BOG učini da se razboli dijete koje je Urijina žena Bat Šeba rodila Davidu. ¹⁶ David se molio BOGU za život djeteta, postio je i proveo noć ležeći na goloj zemlji. ¹⁷ Glavari iz Davidove obitelji dolazili su i molili ga da se digne sa zemlje, ali on je odbijao. Nije s njima htio niti jesti.

¹⁸ Sedmoga je dana dijete umrlo.

Davidovi su se sluge bojali reći kralju za smrt djeteta jer su mislili: »Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, ali nije slušao. Kako da mu sad kažemo da je dijete umrlo? Mogao bi sebi učiniti neko zlo.«

¹⁹ No David je primijetio da sluge šapuću među sobom i shvatio da je dijete umrlo.

»Je li dijete mrtvo?« upita on.

»Da«, odgovorili su oni, »umrlo je.«

²⁰ Tada David ustane sa zemlje, opere se, presvuče i namaže uljem da bi mu se lice sjajilo.^[n] Otišao je u Božji dom i iskazao štovanje BOGU. Potom je u palači zatražio da mu donesu hranu pa je jeo.

²¹ A sluge su ga pitali: »Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao. A sad, kad je umrlo, ti si ustao i jedeš!«

²² On odgovori: »Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: ‘Tko zna? Možda će mi se BOG smilovati i pustiti dijete da živi.’ ²³ No zašto da sad postim kad je dijete umrlo? Mogu li ga vratiti? Ja ću jednoga dana otići k njemu, ali ono se više neće vratiti k meni.«

Salomonovo rođenje

²⁴ Potom je David tješio svoju ženu Bat Šebu. Ponovo je spavao s njom i ona je uskoro rodila sina kojem je dala^[o] ime Salomon.

BOG je volio dječaka ²⁵ te je preko proroka Natana poručio da ga treba nazvati imenom Jedidija^[p] jer je BOG tako htio.

David osvaja Rabu

(1 Ljet 20,1-3)

²⁶ Joab je još jednom napao amonski grad Rabu i ovaj put zauzeo kraljevsku tvrđavu. ²⁷ Poslao je Davidu glasnike s porukom: »Zauzeo sam Rabu i tvrđavu koja čuva zalihe vode. ²⁸ Sad ti okupi ostatak vojske, izvrši opsadu i osvoji ga. Inače ću ga osvojiti sam pa će se grad nazivati mojim imenom.«

²⁹ David je okupio svu vojsku, otišao u Rabu, napao grad i osvojio ga. ³⁰ S glave je njihovoga kralja^[q] uzeo zlatnu krunu s dragim kamenom koja je težila trideset i četiri kilograma^[r]. Stavili su je na Davidovu glavu, a on je iz grada uzeo još puno plijena. ³¹ Izveo je stanovnike i naredio im da rade pilama, željeznim pijucima i sjekirama. Natjerao ih je da izrađuju cigle. Tako je učinio u svim amonskim gradovima. Zatim se s cijelom vojskom vratio u Jeruzalem.