Beginning

Išbošetovo ubojstvo

4 Kad je Šaulov sin Išbošet čuo kako je Abner poginuo u Hebronu, potpuno je klonuo od straha. I on i njegovi ljudi jako su se bojali. ² Među njima su bili Baana i Rekab, vođe pljačkaških skupina. Oni su bili sinovi Rimona iz Beerota, od Benjaminovog plemena. Beerot se nalazio na području Benjaminovog plemena, ³ ali njegovi su stanovnici pobjegli u gradić Gitaim, gdje i danas žive kao došljaci.

⁴ Šaulov je sin Jonatan imao sina Mefibošeta koji je trajno hramao na obje noge. Kad mu je bilo pet godina, u njegov su dom stigle vijesti o smrti Šaula i Jonatana. U žurbi i bijegu ispao je dadilji iz naručja te su mu ozlijeđene obje noge.

⁵ Rekab i Baana, sinovi Rimona iz Beerota, krenuli su k Išbošetovoj kući i stigli tamo u podne, po najvećoj žegi. Išbošet se odmarao. ⁶ Ušli su u kuću, pretvarajući se da idu po pšenicu. Išbošet je ležao na svome krevetu u spavaćoj sobi. ⁷ Ušli su k njemu, izboli ga nožem i ubili. Potom su mu odsjekli glavu i ponijeli sa sobom. Cijelu su noć pješačili kroz Jordansku dolinu. ⁸ Išbošetovu su glavu donijeli kralju Davidu u Hebron.

Rekli su mu: »Ovo je glava unuka tvog neprijatelja Šaula koji ti je htio oduzeti život. Danas se BOG osvetio njemu i njegovoj obitelji za tebe—našega gospodara i kralja.«

⁹ No David je odgovorio Rekabu i Baani, sinovima Rimona iz Beerota: »Zaklinjem se BOGOM koji me spašava od svih nevolja! ¹⁰ Kad mi je jedan čovjek u Siklagu dojavio da je Šaul mrtav, misleći da mi donosi radosnu vijest, uhvatio sam ga i pogubio. Tako sam ga nagradio za tu vijest! ¹¹ Kako li ću tek postupiti s vama koji ste ubili nedužnog čovjeka u njegovoj kući! Odgovarat ćete za njegov život i uklonit ću vas sa zemlje.«

¹² Zatim je David zapovjedio svojim mladim slugama da ih ubiju. I još su im odsjekli šake i stopala, a tijela im javno izložili pokraj gradskog spremnika za vodu u Hebronu. A Išbošetovu su glavu pokopali u Abnerov grob u Hebronu.

David—kralj Jude i Izraela

(1 Ljet 11,1-3)

5 Sva su se izraelska plemena okupila kod Davida u Hebronu. Rekli su: »Mi smo istog porijekla kao ti.^{[a] 2} I dok je Šaul bio kralj, ti si predvodio Izrael u vojnim pohodima. BOG ti je rekao: ‘Bit ćeš pastir i vladar mome narodu Izraelu.’«

³ Svi su izraelski starješine došli kralju Davidu u Hebron i on je pred BOGOM sklopio s njima savez, a oni su ga pomazali za kralja Izraela. ⁴ David je imao trideset godina kad je postao kralj te je kraljevao još četrdeset godina. ⁵ Nad Judom u Hebronu vladao je sedam i pol godina, a u Jeruzalemu, nad cijelim Izraelom i Judom, trideset i tri godine.

David osvaja Jeruzalem

(1 Ljet 11,4-9)

⁶ Kralj i njegovi ljudi krenuli su na Jeruzalem, u napad na Jebusejce koji su ondje živjeli.

Jebusejci su poručili Davidu: »Nećeš ući u ovaj grad, čak i da ga brane samo slijepi i hromi!« Bili su uvjereni da će Davidu biti nemoguće osvojiti dobro utvrđeni grad.

⁷ No on je ipak uspio osvojiti tvrđavu Sion koja je postala Davidov grad.

⁸ Toga je dana rekao svojim ljudima: »Tko se od vas želi sukobiti s Jebusejcima, neka se provuče sa mnom kanalima za vodu do mojih slijepih i hromih neprijatelja.«

Zato se i kaže: »Slijepi i hromi neka ne ulaze u kraljev dom.«

⁹ David se nastanio u osvojenoj tvrđavi i nazvao je Davidov grad. Gradio je posvuda uokolo tvrđave, od okolnih terasa prema središtu. ¹⁰ Postajao je sve moćniji jer je BOG Svevladar bio uz njega.

¹¹ Hiram, kralj grada Tira, poslao je Davidu glasnike, a s njima i cedrova debla, tesare i klesare da mu sagrade palaču. ¹² Tada je David shvatio da ga je BOG učvrstio kao kralja Izraela i ojačao njegovo kraljevstvo radi svoga naroda Izraela.

¹³ Nakon što se preselio iz Hebrona, David je u Jeruzalemu imao još žena i žena ropkinja pa mu se rodilo još sinova i kćeri. ¹⁴ Ovo su imena Davidovih sinova koji su se rodili u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon, ¹⁵ Ibhar, Elišua, Nefeg, Jafija, ¹⁶ Elišama, Elijada i Elifelet.

Sukob s Filistejcima

(1 Ljet 14,8-17)

¹⁷ Kad su Filistejci čuli da je David postao kralj Izraela, krenuli su vojskom na njega. David se na vrijeme sklonio u tvrđavu, ¹⁸ a Filistejci su se utaborili u Dolini sjena.

¹⁹ David je pitao BOGA: »Da krenem u napad na Filistejce? Hoćeš li mi dati pobjedu?«

A BOG mu je odgovorio: »Napadni! Sigurno ćeš ih pobijediti.«

²⁰ David je otišao u Baal Perasim i porazio Filistejce.

Rekao je: »BOG je probio moje neprijatelje kao silovita vodena bujica.«

Zato se to mjesto zove Baal Perasim, što znači »Gospodar probija«.

²¹ Filistejci su ondje ostavili kipove svojih bogova, a Davidovi su ih ljudi pokupili i odnijeli.

²² Potom su se Filistejci i drugi put utaborili u Dolini sjena. ²³ David je ponovo tražio BOGA za vodstvo.

BOG mu je odgovorio: »Ne idi ravno na njih, nego im dođi iza leđa i napadni ih kod balzamovog drveća. ²⁴ Čim čuješ topot koraka u krošnjama balzamovog drveća, kreni u napad. To je znak da BOG pred tobom kreće u napad na filistejsku vojsku.«

²⁵ David je učinio kako mu je zapovjedio BOG. Progonio je i ubijao Filistejce od Gebe do Gezera.

David donosi Božji kovčeg u Jeruzalem

(1 Ljet 13,1-14; 15,25–16,43)

6 David je ponovo okupio najbolje ratnike u Izraelu, trideset tisuća muškaraca. ² Otišli su u Baalu u Judi^[b] da odande donesu Božji kovčeg^[c]. Ljudi su tamo odlazili zazivati ime BOGA Svevladara^[d] koji sjedi na prijestolju među kipovima krilatih bića^[e] na kovčegu.

³ Iznijeli su Božji kovčeg iz Abinadabove kuće na brdu i stavili na nova kola koja su vodili Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi. ⁴ Ahjo je hodao ispred kola.^{[f] 5} David i čitav izraelski narod slavili su i plesali pred BOGOM iz sve snage. Pjevali su i svirali razna glazbala: citre, harfe, bubnjeve, udaraljke i činele.

⁶ Međutim, kad su stigli do Nakonovoga gumna^[g], volovi su posrnuli, a Uza je rukom uhvatio Božji kovčeg da ne padne. ⁷ BOG se razbjesnio na Uzu i usmrtio ga. Tako je Uza poginuo ondje pokraj Božjeg kovčega. ⁸ David je bio nesretan što je BOG u srdžbi ubio Uzu. To mjesto i danas se zove Peres Uza^[h].

⁹ Toga se dana David uplašio BOGA. Rekao je: »Kako bih ja mogao donijeti Božji kovčeg k sebi?« ¹⁰ Odlučio je ne prenositi Kovčeg u Davidov grad Jeruzalem, nego ga je sklonio u kuću Obed Edoma iz Gata^[i]. ¹¹ BOŽJI je kovčeg ostao tri mjeseca u Obed Edomovoj kući. BOG je blagoslovio njega i sve njegove ukućane.

¹² Poslije su Davidu rekli: »BOG je zbog svoga Kovčega blagoslovio Obed Edomovu obitelj i svu njegovu imovinu.« Zato je David uz veliko slavlje prenio Božji kovčeg iz Obed Edomove kuće u Jeruzalem. ¹³ Kad god bi prešli šest koraka s Božjim kovčegom, David je zaustavljao povorku te žrtvovao vola i utovljeno tele. ¹⁴ Na sebi je imao samo svećeničku lanenu odjeću i plesao je pred BOGOM. ¹⁵ David i svi Izraelci bili su uzbuđeni. Nosili su BOŽJI kovčeg, radosno klicali i trubili u rogove.

¹⁶ Mikala, Šaulova kći, gledala je s prozora palače kako Božji kovčeg ulazi u grad. Prezirala je kralja Davida koji je skakao i plesao pred BOGOM.

¹⁷ Donijeli su BOŽJI kovčeg i postavili ga u šator koji je za njega pripremio David. Zatim je kralj BOGU prinosio žrtve paljenice i slavljenice^[j]. ¹⁸ Nakon što je završio s prinošenjem žrtava, blagoslovio je narod u ime BOGA Svevladara. ¹⁹ Svakom je muškarcu i ženi u okupljenom mnoštvu Izraelaca dao po jedan kruh, kolač od datulja i kolač od suhoga grožđa. Poslije se narod razišao kućama.

David prekorava Mikalu

²⁰ Kad se David vratio kući da blagoslovi ukućane, ususret mu je izašla Mikala, Šaulova kći. Rekla je: »Baš je dostojanstven danas bio kralj Izraela, dok se kao besramni prostak razodjenuo pred sluškinjama!«

²¹ No David odgovori: »Plesao sam pred BOGOM koji je izabrao mene umjesto tvog oca ili nekog drugoga iz tvoje obitelji. Postavio me za vladara svoga naroda. Zato ću i dalje pred njim plesati. ²² Spreman sam se još i više poniziti. Možda me ti nećeš cijeniti, ali poštovat će me sluškinje koje spominješ.«

²³ Mikala, Šaulova kći, nikad nije imala djece.

Božje obećanje Davidu

(1 Ljet 17,1-15)

7 Kad se kralj nastanio u svojoj palači i kad mu je BOG dao da se odmori od svih neprijatelja koji su ga okruživali, ² rekao je proroku Natanu: »Ja živim u palači od cedrovine, a Božji je kovčeg još uvijek u šatoru.«

³ Natan je odgovorio kralju: »Učini što si naumio. BOG je uz tebe.«

⁴ No već iste je noći BOG govorio Natanu:

⁵ »Idi k mojem slugi Davidu i reci mu da BOG kaže: ‘Ti mi nećeš sagraditi kuću u kojoj ću stanovati. ⁶ Nisam boravio u kući otkad sam Izraelce izveo iz Egipta pa sve do danas. Selio sam se naokolo i boravio u šatoru. ⁷ Svuda sam išao s Izraelcima. Zapovjedio sam plemenskim glavarima da se brinu za moj narod Izrael. No nikada ih nisam tražio da mi sagrade kuću od cedrovine.’«

⁸ »Zato, reci mojem slugi Davidu da mu BOG Svevladar poručuje: ‘Ja sam te doveo s pašnjaka, gdje si pazio na stada, da vladaš mojim narodom Izraelom. ⁹ Bio sam s tobom kamo god si išao. Pred tobom sam porazio sve tvoje neprijatelje. A sad ću te učiniti slavnim poput najvećih velikana na zemlji. ¹⁰ Odredio sam mjesto za svoj narod Izrael i utemeljio ga. Zato imaju dom u kojem ih više nitko neće uznemiravati. Zlikovci ih više neće ugnjetavati kao prije, ¹¹ u vrijeme kad sam postavio suce^[k] svome narodu. Dat ću ti da se odmoriš od svih neprijatelja. Ja, BOG, obećavam ti da ću učvrstiti tvoj dom.

¹² Doći će vrijeme da umreš i pridružiš se svojim precima. Tada ću ti podići nasljednika—tvog potomka—i učvrstit ću njegovo kraljevstvo. ¹³ On će izgraditi dom mojem imenu, a ja ću zauvijek utvrditi prijestolje njegovog kraljevstva. ¹⁴ Bit ću mu otac, a on će mi biti sin. Kad pogriješi protiv mene, dat ću da ga drugi kažnjavaju. ¹⁵ No svoju ljubav i vjernost neću mu uskratiti, kao što sam to učinio Šaulu kojega sam uklonio pred tobom. ¹⁶ Tvoja obitelj i tvoje kraljevstvo održat će se zauvijek. Tvoje će prijestolje stajati čvrsto za sva vremena.’«

¹⁷ Natan je prenio Davidu sve te riječi i sve što je vidio.

Davidova molitva

(1 Ljet 17,16-27)

¹⁸ Tada je kralj David ušao u Sveti šator, sjeo pred BOGA i rekao:

»Gospodaru BOŽE, tko smo ja i moja obitelj da si toliko učinio za nas? ¹⁹ I kao da to nije dovoljno, Gospodaru BOŽE, nego još govoriš o budućnosti vladarske obitelji svoga sluge. Zar tako inače postupaš s ljudima, Gospodaru BOŽE?^[l]

²⁰ Što bih još mogao tražiti od tebe, kad me ti, Gospodaru BOŽE, tako dobro poznaješ? ²¹ Učinio si veličanstvena djela jer si tako obećao i jer si tako htio. Odlučio si sve to pokazati svome slugi. ²² Doista si velik, BOŽE! Nitko nije kao ti i nema drugog boga osim tebe. Sve smo to čuli vlastitim ušima. ²³ I nema naroda na zemlji kao što je tvoj narod Izrael. Oslobodio si ih ropstva i izveo iz Egipta. Učinio si ih svojim narodom. Pokazao si se velikim i učinio si čudesna djela. Pred svojim si narodom istjerao druge narode i njihove bogove. ²⁴ Izrael si učinio zauvijek svojim narodom. Ti si, BOŽE, postao njihov Bog.

²⁵ A sada, BOŽE, zauvijek potvrdi obećanje koje si dao meni i mojoj obitelji. Učini kako si obećao ²⁶ i uvijek će se tvoje ime veličati. Govorit će se: ‘BOG Svevladar je Bog koji vlada Izraelom!’ Vladarska obitelj tvoga sluge Davida učvrstit će se pred tobom. ²⁷ BOŽE Svevladaru, Bože Izraela, otkrio si svome slugi da ćeš mu podići vladarsku obitelj. Zato ti se i usuđujem ovako moliti. ²⁸ Da, Gospodaru BOŽE, ti si pravi Bog! Tvoje su riječi pouzdane. Toliko si mi dobra obećao. ²⁹ Sad te molim, blagoslovi moju obitelj da zauvijek ostane pred tobom. Ti si tako, Gospodaru BOŽE, obećao. S tvojim će blagoslovom moja obitelj zauvijek biti blagoslovljena.«