Beginning

8 Efrajimovci su se jako ljutili na Gideona. Rekli su mu: »Zašto si se tako ponio prema nama? Zašto nas nisi zvao kad si išao u borbu protiv Midjanaca?«

² Odgovorio im je: »Vi ste učinili više od mene. Znate da berači iz Efrajimovog plemena ostave u vinogradu više grožđa za sirotinju nego što ga ukupno ubere Abiezerova obitelj. ³ I sad imate bolji ulov. Bog vam je predao midjanske zapovjednike Oreba i Zeeba. Kako bi se moj uspjeh mogao usporediti s vašim?«

Kad su Efrajimovci čuli Gideonov odgovor, nisu se više ljutili na njega.

Gideon zarobljava dvojicu midjanskih kraljeva

⁴ Gideon je sa svojih tristo ljudi došao do rijeke Jordan i prešao na drugu stranu. Bili su iscrpljeni.

⁵ Molio je ljude iz grada Sukota: »Molim vas, dajte kruha mojim ljudima. Iscrpljeni su, a još uvijek smo u potjeri za midjanskim kraljevima Zebahom i Salmunom.«

⁶ No glavari su Sukota odgovorili: »Nisi zarobio Zebaha i Salmunu. Zašto bismo onda tvojoj vojsci davali kruh?«

⁷ A Gideon im je rekao: »Kad je tako, znajte, kad mi BOG preda Zebaha i Salmunu, doći ću i išibati vas pustinjskim trnjem i dračem.«

⁸ Odatle su Gideon i njegovi ljudi otišli u grad Penuel. I ondje su tražili isto, no dobili su jednaki odgovor kao u Sukotu.

⁹ Rekao je Penuelcima: »Kad se vratim kao pobjednik, srušit ću vam ovu kulu.«

¹⁰ Zebah i Salmuna bili su s vojskom u Karkoru. Oko petnaest je tisuća ljudi preostalo od vojske istočnih naroda. Poginulo je, dakle, sto dvadeset tisuća ljudi. ¹¹ Gideon je krenuo karavanskim putem, istočno od Nobaha i Jogbohe, te neočekivano napao neprijateljski tabor. ¹² Zebah i Salmuna su pobjegli. Krenuo je u potjeru za dvojicom midjanskih kraljeva i zarobio ih. Cijela je njihova vojska bila u panici.

¹³ Tada se Gideon, Joašev sin, vratio iz bitke putem koji je vodio preko prijevoja Hares. ¹⁴ Uhvatio je jednog mladića iz Sukota. Ispitivao ga je, a on mu je dao popis s imenima sedamdeset i sedmorice glavara i starješina grada Sukota.

¹⁵ Otišao je u Sukot i rekao ljudima: »Ovo su Zebah i Salmuna zbog kojih ste me vrijeđali i govorili: ‘Nisi zarobio Zebaha i Salmunu pa tvojoj vojsci ne damo kruha.’«

¹⁶ Potom je starješine Sukota išibao pustinjskim trnjem i dračem. ¹⁷ Također, porušio je kulu u Penuelu i poubijao ljude koji su ondje živjeli.

¹⁸ Upitao je Zebaha i Salmunu: »Kakvi su bili ljudi koje ste poubijali na planini Tabor?«

»Izgledali su kao ti«, odgovorili su. »Svaki od njih izgledao je kao kraljev sin.«

¹⁹ »To su bila moja braća, sinovi moje majke«, rekao je Gideon. »Zaklinjem se BOGOM, da ste ih ostavili na životu, ne bih vas ubio.«

²⁰ Tada se Gideon obratio Jeteru, svome prvorođenom sinu, i rekao mu: »Pobij ove kraljeve!«

No Jeter je bio samo uplašeni mladić i nije podigao mač.

²¹ A Zebah i Salmuna rekli su: »Ti nas ubij! To je posao za muškarca.«

I tako je Gideon ubio Zebaha i Salmunu. Njihove su deve nosile oko vrata nakit u obliku polumjeseca, a Gideon je i to prisvojio.

Gideonov prsluk

²² Izraelci su rekli Gideonu: »Vladaj nad nama jer si nas oslobodio Midjanaca. Nakon tebe neka vladaju tvoj sin i tvoj unuk.«

²³ A on je odgovorio: »Ja neću vladati nad vama, kao ni moj sin. Vladat će BOG.«

²⁴ Neki od ljudi, koje su Izraelci pobijedili, bili su Išmaelci^[a] koji su nosili zlatne naušnice. Gideon je zato rekao Izraelcima: »Tražim od vas da mi svatko od svoga ratnog plijena dâ po jednu zlatnu naušnicu.«

²⁵ »Rado ćemo ti dati što tražiš«, odgovorili su. Prostrli su ogrtač i svaki od njih ubacio je po jednu naušnicu od svog plijena. ²⁶ Ukupna težina zlatnih naušnica, koje je Gideon zatražio, bila je gotovo dvadeset kilograma^[b]. Njegov je plijen podrazumijevao još i nakit, privjeske, grimizne odore midjanskih kraljeva te vratne ogrlice kraljevskih deva. ²⁷ Gideon je od toga dao napraviti zlatni prsluk^[c]. Postavio ga je u svome rodnom gradu Ofri. Cijeli Izrael odao se štovanju prsluka, koji je postao zamka grijeha za Gideona i njegovu obitelj.

²⁸ Tako su Izraelci pokorili Midjance, koji im poslije više nisu stvarali probleme. U zemlji je bio mir tijekom četrdeset godina, sve dok je Gideon bio živ.

Gideonova smrt

²⁹ Gideon^[d], Joašev sin, vratio se svojoj kući i ondje živio. ³⁰ Imao je mnogo žena pa mu se rodilo sedamdeset sinova. ³¹ Sina mu je rodila i njegova žena ropkinja^[e], koja je živjela u Šekemu, a nazvao ga je Abimelek. ³² Gideon, Joašev sin, umro je u dubokoj starosti. Sahranjen je u grobnici svog oca Joaša u gradu Ofri, koji pripada Abiezerovoj obitelji.

³³ Čim je Gideon umro, Izraelci su ponovo počeli štovati baale. Postavili su Baal Berita sebi za boga. ³⁴ Više se nisu sjećali svog BOGA, koji ih je oslobodio svih njihovih okolnih neprijatelja. ³⁵ I nisu poštovali obitelj Jerubaala, odnosno Gideona, iako je toliko dobroga učinio za Izrael.

Abimelek postaje kralj

9 Abimelek, Gideonov^[f] sin, otišao je u grad Šekem gdje su živjeli njegovi ujaci. Cijeloj je majčinoj obitelji rekao: ² »Pitajte stanovnike Šekema, misle li oni da je za njih bolje da njima vlada sedamdesetorica Jerubaalovih sinova ili samo jedan. Također, ne zaboravite da sam vaš rođak^[g].«

³ Abimelekovi su ujaci razgovarali sa stanovnicima Šekema, a oni su mu se priklonili jer su mislili: »On nam je brat.«

⁴ Dali su mu sedamdeset srebrnjaka iz Baal Beritovog hrama. Abimelek je tim novcem unajmio nekoliko bezvrijednih, nepromišljenih ljudi, a oni su ga slijedili. ⁵ Otišao je u kuću svog oca u Ofri i poubijao svoju braću, Jerubaalove sinove. Sedamdesetoricu ljudi poubijao je redom na jednom kamenu. Preživio je samo Jotam, najmlađi Jerubaalov sin, koji se uspio sakriti i pobjeći. ⁶ Zatim su se svi stanovnici Šekema i Bet Mila okupili pod velikim hrastom pored stupa^[h] u Šekemu i proglasili Abimeleka kraljem.

Jotamova basna

⁷ Kad su to javili Jotamu, on se popeo na vrh planine Gerizim. Dovikivao je: »Slušajte me, građani Šekema, slušajte, da bi vas slušao Bog!

⁸ Jednom je drveće odlučilo sebi postaviti kralja. Rekli su maslini: ‘Budi nam kralj.’

⁹ No maslina je odgovorila: ‘Zar da prestanem davati svoje ulje kojim se iskazuje čast bogovima i ljudima, samo zato da bih vladala drvećem?’

¹⁰ Drveće se tada obratilo smokvi: ‘Dođi i budi nam kralj.’

¹¹ No smokva im je odgovorila: ‘Zar da prestanem donositi svoj sladak i dobar plod, samo zato da bih vladala drvećem?’

¹² Tada se drveće obratilo vinovoj lozi: ‘Dođi i budi nam kralj.’

¹³ Ali loza je odgovorila: ‘Zar da prestanem davati svoje vino, koje veseli bogove i ljude, samo zato da bih vladala drvećem?’

¹⁴ Na kraju, sve se drveće obratilo trnovitom glogu: ‘Dođi i budi nam kralj.’

¹⁵ A glog je ovako odgovorio drveću: ‘Ako me zaista želite za svog kralja, dođite i sklonite se u moju sjenu. Ako me ne želite, iz gloga će suknuti plamen i spaliti libanonske cedrove.’

¹⁶ Jeste li, dakle, postupili vjerno i pošteno kad ste Abimeleka proglasili kraljem? Jeste li dobro postupili prema Jerubaalovoj obitelji, poštujući ono što je on za vas učinio? ¹⁷ Moj otac borio se za vas, izlagao vlastiti život da bi vas oslobodio Midjanaca. ¹⁸ A vi ste danas ustali protiv obitelji moga oca i ubili njegovih sedamdesetoricu sinova na jednom kamenu. Za kralja stanovnicima Šekema proglasili ste Abimeleka, sina njegove sluškinje, samo zato što vam je rođak. ¹⁹ Ako ste, dakle, danas postupili vjerno i pošteno prema Jerubaalu i njegovoj obitelji, onda se radujte s Abimelekom i neka se on raduje s vama. ²⁰ Ali, ako niste, neka sukne plamen iz Abimeleka i spali stanovnike Šekema i Bet Mila. I neka sukne plamen iz stanovnika Šekema i Bet Mila te spali Abimeleka.«

²¹ Jotam je zatim pobjegao. Sklonio se u Beeru, gdje se i nastanio, daleko od svog brata Abimeleka.

Abimelek protiv građana Šekema

²² Abimelek je vladao Izraelom tri godine. ²³ No Bog je napravio razdor između Abimeleka i stanovnika Šekema, koji su počeli smišljati kako da mu nanesu zlo. ²⁴ Krvavi zločin počinjen nad sedamdesetoricom Jerubaalovih sinova trebao je biti osvećen na njihovom bratu Abimeleku, koji je braću poubijao, te na stanovnicima Šekema, koji su ga u tome podržali. ²⁵ Želeći napakostiti Abimeleku, stanovnici su Šekema postavljali zasjede po planinskim vrletima i pljačkali svakoga tko je onuda prolazio. To je dojavljeno Abimeleku.

²⁶ Gaal, Ebedov sin, doselio se u Šekem sa svojom braćom. Stanovnici Šekema pouzdali su se u njega. ²⁷ Jednoga su dana otišli u svoje vinograde i brali grožđe. Iscijedili su ga da bi napravili vino. Potom su slavili u hramu svog boga. Jeli su, pili i proklinjali Abimeleka.

²⁸ Gaal, Ebedov sin, rekao je: »Tko je uopće Abimelek i zašto bi mu stanovnici Šekema trebali služiti? On je Jerubaalov sin. Dakle, ne trebamo se pokoravati njemu niti njegovom zamjeniku Zebulu. Trebamo služiti ljudima iz obitelji Hamora, Šekemovog pretka. ²⁹ Ako me imenujete ratnim zapovjednikom i slijedite u bitku, otjerat ću Abimeleka. Pozvat ću ga da skupi vojsku i krene u bitku.«

³⁰ Kad je Zebul, upravitelj grada, čuo što govori Gaal, Ebedov sin, silno se razljutio. ³¹ Tajno je poslao glasnike Abimeleku s porukom:

»U grad su došli Gaal, Ebedov sin, i njegova braća. Podižu bunu protiv tebe. ³² Zato, dođi noću sa svojim ljudima. Sakrij se u poljima izvan grada i čekaj. ³³ Ujutro, čim grane sunce, napadnite grad. Gaal će sa svojim ljudima izaći iz grada u borbu, a ti tada učini što možeš.«

³⁴ Abimelek i svi njegovi ljudi krenuli su noću prema Šekemu. Sakrili su se u polju ispred grada, podijeljeni u četiri skupine. ³⁵ Gaal, Ebedov sin, izašao je i stajao na vratima grada. Tada su se Abimelek i njegovi ljudi digli iz zasjede.

³⁶ Kad ih je ugledao, Gaal je rekao Zebulu: »Gledaj! Ljudi dolaze s planine!«

A Zebul je odgovorio: »To ti se planinske sjene pričinjaju kao ljudi.«

³⁷ No Gaal je ponovo pokazivao: »Pogledaj, ljudi dolaze iz smjera Središta zemlje! Druga skupina dolazi od Čarobnjakovog drveta!«^[i]

³⁸ Tada mu je Zebul rekao: »Gdje su ti sad tvoja brbljava usta kojima si govorio: ‘Tko je Abimelek da bi mu trebali služiti?’ To su ljudi o kojima si govorio s prijezirom. Sad izađi i bori se s njima!«

³⁹ I tako je Gaal krenuo u bitku, predvodeći stanovnike Šekema protiv Abimeleka. ⁴⁰ Abimelek ih je progonio, a oni su bježali. Mnogi su poginuli pred samim vratima grada. ⁴¹ Abimelek je ostao u Arumi, a Zebul je protjerao Gaala i njegovu braću iz Šekema.

⁴² Sutradan je Abimeleku dojavljeno da stanovnici Šekema izlaze na polja. ⁴³ Poveo je svoje ljude. Podijelio ih je u tri skupine i postavio zasjedu na poljima. Kad je vidio ljude kako dolaze iz grada, krenuo je u napad. ⁴⁴ On i njegova skupina jurišali su na ulaz u grad. Druge su dvije skupine napadale i ubijale ljude u polju. ⁴⁵ Cijeloga je dana Abimelek napadao grad. Zauzeo ga je i poubijao ljude, a potom ga potpuno razorio i bacio sol po ruševinama.

⁴⁶ Kad su ljudi iz Kule Šekemske^[j] čuli što se dogodilo u Šekemu, sklonili su se u najsigurnijem dijelu hrama^[k] boga El Berita^[l]. ⁴⁷ Abimeleku je dojavljeno da su se ondje okupili vođe Kule Šekemske, ⁴⁸ a on se sa svim svojim ljudima popeo na planinu Salmon.

Ondje je uzeo sjekiru, nasjekao granja i podigao ga na ramena. Rekao je svojim ljudima: »Brzo! Radite isto što i ja!«

⁴⁹ Svaki je čovjek nasjekao granja i krenuo za Abimelekom. Naslagali su granje ispred najsigurnijeg dijela hrama i potpalili vatru. Svi su ljudi iz Kule Šekemske izgorjeli, oko tisuću muškaraca i žena.

Abimelekova smrt

⁵⁰ Potom je Abimelek otišao u Tebes, postavio opsadu oko grada i zauzeo ga. ⁵¹ U središtu je grada bila dobro utvrđena kula. Svi muškarci i žene, svi vođe naroda u gradu, zatvorili su se u kulu i zaključali vrata za sobom. Potom su se popeli na vrh kule. ⁵² Abimelek se s ljudima probio do kule. Prišao je vratima kako bi podmetnuo požar. ⁵³ No jedna je žena bacila na njega mlinski kamen s vrha kule. Pao mu je na glavu i razbio mu lubanju.

⁵⁴ On je brzo doviknuo svome mladom štitonoši: »Uzmi mač i ubij me, da se o meni ne bi govorilo kako me ubila žena.«

Njegov ga je štitonoša probio mačem te je Abimelek umro.

⁵⁵ Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, vratili su se u svoje kuće.

⁵⁶ Tako se Bog osvetio Abimeleku za zločin koji je počinio protiv svog oca, kad je pobio sedamdesetoricu svoje braće. ⁵⁷ Također, osvetio se i stanovnicima Šekema za sve zlo koje su učinili. Stigla ih je kletva Jotama, Jerubaalovog sina.