Beginning
32 Čujte, nebesa, a ja ću govoriti.
Slušaj, zemljo, riječi mojih usta.
2 Moje će učenje kapati kao kiša,
moj govor padati kao rosa,
poput kišice na nježno bilje,
i pljuska na izniklu travu.
3 Slavit ću BOŽJE ime,
a vi veličajte našeg Boga!
4 On je Stijena, djela su mu savršena
i uvijek ispravno postupa.
On je Bog vjeran i neprijevaran.
Pravedan je i odan.
5 A oni su ga iznevjerili
i više mu nisu djeca,
naraštaj izopačen i prijevaran.
6 Zar tako uzvraćaš BOGU,
narode ludi i nerazumni?
Zar on nije tvoj Otac, tvoj Stvoritelj,
koji te stvorio i postavio?
7 Sjeti se davnih dana!
Pogledaj naraštaje prošlosti.
Pitaj svog oca i on će ti ispričati,
svoje starješine, i oni će ti reći.
8 Kad je Svevišnji narodima
dijelio zemlju u nasljedstvo,
kad je razmještao čovječanstvo,
postavio je narodima međe
prema broju bogova[a].
9 A BOŽJI dio je njegov narod,
Jakovljev narod njegovo nasljedstvo.
10 Našao ih je u pustinjskoj zemlji,
u vjetrovitoj i pustoj divljini.
Obgrlio ih je i njegovao,
čuvao ih kao zjenicu svog oka,
11 poput orla što bdije nad svojim gnijezdom,
nad orlićima svojim leprša,
krila širi da ih uhvati
i na sigurno ih nosi.
12 BOG ih je sâm vodio,
bez pomoći tuđeg boga.
13 Dao im je vlast nad gorskim krajem
i hranio ih poljskim plodovima.
Davao im je meda među stijenama
i ulja od maslina na kamenjaru,
14 kravljeg sira i kozjeg mlijeka,
janjećeg i jarećeg loja,
najbolja goveda s Bašana.
Imali su probranu pšenicu
i fino vino od grožđanog soka.
15 No Izrael[b] se utovio i počeo se ritati.
Dobro su se hranili, utovili i usalili.
Ostavili su Boga, koji ih je stvorio,
i odbacili Stijenu svog spasenja.
16 Činili su ga ljubomornim
štujući tuđe bogove,
ljutili ga odvratnim djelima.
17 Demonima su prinosili žrtve, a ne Bogu;
bogovima koje nisu poznavali.
To su bogovi koje ste tek upoznali,
koje vaši preci nisu poštovali.
18 Zanemarili ste Stijenu koja vas je stvorila,
zaboravili Boga koji vas je rodio.
19 BOG je to vidio i razljutio se,
odbacio je svoje sinove i kćeri.
20 »Okrenut ću se od njih«, rekao je,
»i vidjet ću kako će skončati.
Jer, oni su naraštaj izopačen,
djeca koja nisu vjerna.
21 Činili su me ljubomornim,
štujući bogove koji to nisu,
izazivali me svojim ništavnim idolima.
Zato ću ja njih učiniti ljubomornima,
narodom koji to nije,
izazvati ih narodom nerazumnim.
22 Jer, od moje srdžbe vatra se zapalila
i gori do dubina Podzemlja[c].
Proždrijet će zemlju i njezine usjeve
i zapaliti temelje planina.
23 Nesreću za nesrećom na njih ću svaliti.
Svoje ću strijele na njih potrošiti.
24 Umirat će od gladi,
od groznice i užasnih bolesti.
Poslat ću na njih zvijeri s očnjacima,
zmije s otrovom što po prašini gmižu.
25 Vani će ih zatirati mač,
a unutra će vladati užas.
Ginut će mladići i djevojke,
dojenčad i sjedokosi starci.
26 Mislio sam ih raspršiti
i izbrisati spomen na njih među ljudima.
27 Ali nisam htio da se neprijatelji rugaju,
da njihovi protivnici ne shvate pogrešno,
pa kažu: ‘Nije ih BOG uništio,
nego smo ih mi pobijedili!’«
28 Oni su narod bez pameti,
nema u njima razboritosti.
29 Da su mudri, razumjeli bi ovo,
shvatili bi kako će završiti!
30 Kako bi jedan neprijatelj progonio tisuću Izraelaca,
ili dvojica deset tisuća u bijeg nagnala,
da ih BOG nije predao,
da ih njihova Stijena nije prodala?
31 Ali stijena neprijatelja nije kao naša Stijena;
čak i oni to priznaju.
32 Neprijateljeva loza potječe od trsa Sodomina
i iz vinograda Gomorina.
Grožđe im je puno otrova,
grozdovi puni gorčine.
33 Vino im je kao otrov zmijski,
kao gujin otrov smrtonosni.
34 Bog kaže: »Zar nisam ovo čuvao
zatvoreno u svojim spremištima?
35 Osvetit ću im se za ono što su učinili.
Jednog dana noga će im se okliznuti.
Blizu je dan njihove nesreće,
brzo im se propast primiče.«
36 BOG će opravdati svoj narod
i sažaliti se na svoje sluge
kad vidi da im je iscrpljena snaga,
da više nema ni roba ni slobodnjaka.
37 Bog će reći: »Gdje su sad njihovi bogovi,
stijena u kojoj su tražili sklonište,
38 bogovi koji su jeli loj njihovih žrtava
i pili vino njihovih prinosa?
Neka oni ustanu da vam pomognu!
Neka vas oni zaštite!«
39 »Vidite sad da sam jedino ja Bog
i da nema drugog boga uz mene.
Ja usmrćujem i ja oživljavam,
ja ranjavam i ja ozdravljam.
Iz moje ruke nema izbavljenja.
40 Dižem svoju ruku prema nebu i zaklinjem se:
Tako mi moga vječnog života,
41 naoštrit ću svoj blistavi mač
i uzeti pravdu u svoje ruke,
osvetit ću se svojim neprijateljima
i uzvratiti onima koji me mrze.
42 Strijele ću svoje napojiti krvlju,
krvlju pobijenih i zarobljenih,
i moj mač najest će se mesa,
odsjeći ću glave neprijatelju.«
43 Veselite se, narodi, s Božjim narodom,
jer on će osvetiti krv svojih slugu.
Osvetit će se svojim neprijateljima
i očistiti svoju zemlju i narod.
44 Tada je Mojsije došao s Jošuom, Nunovim sinom, i izgovorio narodu sve stihove ove pjesme. 45 Kad je završio cijeli govor, čitavome Izraelu, 46 rekao im je: »Primite k srcu sve što sam vam danas objavio kao svjedočanstvo. Prenesite to svojoj djeci, kao zapovijed, da bi pomno vršili sve zapovijedi ovoga zakona. 47 Jer, ovo nisu tek prazne riječi, nego su one vaš život. Po njima ćete dugo živjeti u zemlji koju zaposjednete kad prijeđete rijeku Jordan.«
Mojsije vidi Kanaan
48 Tog je istoga dana BOG rekao Mojsiju: 49 »Popni se na planinu Nebo[d], u gorju Abarimu, u zemlji Moabu, preko puta Jerihona. Otamo pogledaj Kanaan, zemlju koju dajem u posjed Izraelcima. 50 Umrijet ćeš na toj planini, na koju ćeš se popeti, kao što je tvoj brat Aron umro na planini Hor. 51 To je zato što ste me obojica iznevjerila pred Izraelcima kod voda Meriba Kadeša u pustinji Cin; zato što me niste pokazali svetim pred Izraelcima. 52 Možeš izdaleka vidjeti zemlju koju dajem Izraelcima, ali ti nećeš ući u nju.«
Mojsije blagoslivlja narod
33 Ovo je blagoslov kojim je Božji čovjek Mojsije blagoslovio Izraelce prije svoje smrti. 2 Rekao je:
»BOG je došao sa Sinaja,
osvanuo kao zora sa Seira,
zasjao kao sunce s Parana.
Došao je s mnoštvima svetih;
sa svojom vojskom uz sebe.[e]
3 On zaista voli svoj narod;
u ruci mu svi njegovi sveti.
Slijede njegove korake
i primaju njegove upute,
4 zakon koji nam je dao Mojsije,
dragocjeni posjed Jakovljeve zajednice.
5 BOG je postao kralj nad Izraelom[f]
kad su se okupili vođe Izraela
zajedno sa svojim plemenima.«
Rubenovo pleme
6 »Neka Ruben živi i neka ne izumre,
ali neka njegovih ljudi bude malo.«
Judino pleme
7 Mojsije je rekao za Judu:
»Čuj, BOŽE, vapaj Judin
i dovedi ga njegovom narodu.
Ojačaj ga i pomozi mu
protiv njegovih neprijatelja.«
Levijevo pleme
8 Za Levija je Mojsije rekao:
»Tvoj Tumim i Urim[g] pripadaju
Leviju koji ti je vjeran.
Iskušao si ga kod Mase,
s njim se prepirao kod voda Meribe.
9 Više je pazio na tvoju riječ,
nego na svog oca i majku.
Više je pažnje posvetio tvom savezu,
nego svojoj braći i djeci.
10 On Jakova uči tvojim uredbama,
Izraela tvom zakonu.
On pred tobom prinosi kâd
i žrtve paljenice na tvom žrtveniku.
11 Blagoslovi ga napretkom, BOŽE,
i neka ti je drago ono što čini.
Zdrobi udove njegovih protivnika,
one koji ga mrze, da više ne ustaju.«
Benjaminovo pleme
12 Za Benjamina je rekao:
»BOŽJI ljubimac spokojno počiva.
Svevišnji ga neprestano štiti,
dok mu on u naručju prebiva.«[h]
Josipovo pleme
13 Za Josipa je rekao:
»Neka mu BOG blagoslovi zemlju
rosom s neba odozgo,
i vodama podzemnim odozdo,
14 najboljim plodovima pod suncem,
i obiljem uroda svakog mjeseca,
15 najboljim rodom drevnih planina
i obiljem s vječnih brda,
16 najboljim darovima zemlje
i naklonošću onoga koji se pojavio u gorućem grmu.
Neka sve to dođe na Josipovo pleme
jer je bio princ među svojom braćom.
17 Moćan poput mladog bika,
s rogovima poput divljeg bivola—
njima će narode probadati
i otjerati ih do krajeva zemlje.
Jedan je rog Efrajimovo pleme s desecima tisuća,
drugi Manašeovo pleme sa svojim tisućama.«
Zebulunovo i Isakarovo pleme
18 Za Zebuluna je rekao:
»Raduj se, Zebulune, u svojim putovanjima
i ti, Isakare, u svojim šatorima.
19 Na planinu svoju pozivat će narode,
i ondje prinositi ispravne žrtve.
Iz mora će crpiti bogatstvo,
a iz pijeska skriveno blago.«
Gadovo pleme
20 Za Gada je rekao:
»Blagoslovljen Bog koji širi područje Gadovo!
Na njemu Gad živi kao lav
sposoban napasti i rastrgati.
21 Za sebe je najbolju zemlju izabrao;
njemu je pripao vladarski dio,
na skupu glavara naroda.
On je izvršio pravdu BOŽJU
i njegove odluke za Izrael.«
Danovo pleme
22 Za Dana je rekao:
»Dan je kao mladi lav u Bašanu,
što skače na neprijatelja.«
Naftalijevo pleme
23 Za Naftalija je rekao:
»Naftali je pun BOŽJE naklonosti
i njegovih blagoslova.
Neka zaposjedne područje južno do jezera.«
Ašerovo pleme
24 Za Ašera je rekao:
»Ašer je najblagoslovljeniji među sinovima.
Neka bude miljenik svoje braće
i neka si pere noge u maslinovom ulju.
25 Zasuni tvojih vrata bit će od željeza i bronce,
a snaga će ti trajati dok si živ.«
Mojsije slavi Boga
26 »Nitko nije kao Bog Izraelov,
koji na oblacima jaše u svom veličanstvu
i kroz nebo vam dolazi u pomoć.
27 Bog vječni vaše je sklonište,
u svojim vas rukama nosi.
Neprijatelja istjeruje pred vama,
i govori vam: ‘Uništi ga!’
28 Tako će Izrael živjeti u sigurnosti,
Jakovljevi potomci bit će u miru,[i]
u zemlji žita i mladog vina,
gdje rosa kaplje s neba.
29 Blago tebi, Izraele!
Tko je kao ti,
narod koji je BOG spasio?
On je štit koji te brani
i mač koji ti donosi pobjedu.
Neprijatelji će te moliti za milost,
a ti ćeš gaziti po njima.«
Mojsijeva smrt
34 Zatim se Mojsije s moapskih poljana popeo na planinu Nebo, na vrh Pisgu, nasuprot Jerihona. BOG mu je pokazao cijelu zemlju od Gileada do Dana, 2 čitavu Naftalijevu, Efrajimovu i Manašeovu zemlju, svu Judinu zemlju sve do Sredozemnog mora[j], 3 kraj Negev i cijelu dolinu, koja se proteže od Jerihona, grada palmi, do Soara.
4 BOG mu je rekao: »Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu rekavši: ‘Dat ću je vašim potomcima.’ Dopustio sam ti da je vidiš svojim očima, ali nećeš prijeći onamo.«
5 Zatim je BOŽJI sluga Mojsije umro ondje u Moabu, kao što je BOG i rekao. 6 Bog ga je sahranio u zemlji Moabu, u dolini nasuprot Bet Peora, ali ni do danas nitko ne zna gdje mu je grob. 7 Mojsije je imao sto dvadeset godina kad je umro, ali vid mu nije oslabio niti mu se iscrpjela snaga. 8 Izraelci su trideset dana oplakivali Mojsija na Moapskim poljanama, a zatim je završilo vrijeme žalosti.
9 Jošua, Nunov sin, bio je pun duha mudrosti jer je Mojsije na njega bio položio ruke. Izraelci su ga slušali i činili onako kako je BOG zapovjedio Mojsiju.
10 Nikad više u Izraelu nije bilo proroka poput Mojsija, kojeg je BOG poznavao licem u lice. 11 Nitko drugi nije učinio takva znamenja i čuda kao on, kad ga je BOG poslao u Egipat k faraonu, svim njegovim službenicima i cijeloj njegovoj zemlji. 12 Nijedan drugi prorok nije učinio tako silna i zastrašujuća djela kakva je Mojsije učinio naočigled cijeloga Izraela.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International