Beginning

13 BOG je rekao Mojsiju: ² »Posveti meni svakog prvorođenca. Sve što se Izraelcima rodi prvo, bilo čovjek ili životinja, pripada meni.«

³ Mojsije je rekao narodu: »Sjećajte se ovog dana, kad ste izašli iz Egipta, iz zemlje ropstva, jer vas je BOG izveo odande velikom snagom. Ne jedite kruh u kojem ima kvasca. ⁴ Danas, u mjesecu Abibu^[a], izlazite iz Egipta. ⁵ Stoga, BOG će te uvesti u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima da će ti je dati. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko. Kad se ondje nastaniš, u ovome mjesecu vrši ovaj obred: ⁶ Nakon sedam dana beskvasnoga kruha, na sedmi dan održi svetkovinu u čast BOGA. ⁷ Dakle, sedam dana neka se jede beskvasni kruh. Neka kod tebe ne bude ništa ukvasano i neka ne bude kvasca nigdje oko tebe. ⁸ Toga dana reci svom djetetu: ‘To je zbog onoga što je BOG učinio za mene kad sam izašao iz Egipta.’ ⁹ Neka ti to bude kao znak na ruci i kao podsjetnik na čelu, da ti BOŽJI nauk uvijek bude na usnama, jer te BOG velikom snagom izveo iz Egipta. ¹⁰ Ovu uredbu izvršavaj svake godine u određeno vrijeme.«

Propisi o prvorođencima

¹¹ »BOG će te uvesti u zemlju Kanaanaca, kao što se zakleo tebi i tvojim precima. Kad budeš u svojoj zemlji, ¹² posveti BOGU svakog prvorođenca. Svaki prvorođeni mužjak od stoke pripada BOGU. ¹³ No svako prvorođeno magare otkupi janjetom^[b], a ako ga ne otkupiš, slomi mu vrat. Svako prvorođeno muško od tvoje djece moraš otkupiti. ¹⁴ Kad te dijete ubuduće upita: ‘Što to znači?’, odgovori mu: ‘BOG nas je moćnom silom izveo iz Egipta, iz zemlje ropstva. ¹⁵ Kad nas je faraon tvrdoglavo odbijao pustiti, BOG je ubio svakog prvorođenca u Egiptu, prvorođene sinove i prvorođene mužjake od stoke. Zato BOGU žrtvujemo svakog prvorođenoga mužjaka od stoke, a svoje prvorođene sinove otkupljujemo.’ ¹⁶ Neka ti to bude kao znak na ruci i na čelu, neka te podsjeća da nas je BOG svojom velikom snagom izveo iz Egipta.«

Bog izvodi Izraelce iz Egipta

¹⁷ Kad je faraon pustio narod da ide, Bog ih nije poveo putem kroz zemlju Filistejaca. Iako je to bio kraći put, Bog je rekao: »Zato da se ljudi ne bi predomislili, suočeni s ratom, i vratili se u Egipat.« ¹⁸ Stoga je Bog poveo narod obilaznim putem kroz pustinju prema Crvenome moru^[c], a Izraelci su krenuli iz Egipta u bojnim postrojbama.

¹⁹ Mojsije je ponio i Josipove kosti jer je Josip tražio Izraelce da se zakunu rekavši im: »Bog će vas sigurno pohoditi. Tada odavde sa sobom ponesite i moje kosti.«^[d]

²⁰ Kad su otišli iz Sukota, Izraelci su se utaborili u Etamu, na rubu pustinje. ²¹ BOG je išao pred njima—danju kao stup od oblaka, da im pokazuje put, a noću kao stup od vatre, da im daje svjetlost. Tako su mogli putovati i danju i noću. ²² Stup, ili od oblaka danju ili od vatre noću, uvijek je bio pred narodom.

Faraon u potjeri za Izraelcima

14 BOG je rekao Mojsiju: ² »Reci Izraelcima da se vrate do Pi Hahirota i utabore između Migdola i mora. Utaborite se uz more, nasuprot Baal Sefona. ³ Faraon će misliti da Izraelci zbunjeno lutaju zemljom jer su zarobljeni pustinjom. ⁴ Otvrdnut ću njegovo srce i krenut će za njima u potjeru. No ja ću se proslaviti na faraonu i svoj njegovoj vojsci pa će Egipćani znati da sam ja BOG.« I Izraelci su učinili tako.

⁵ Kad su egipatskom kralju rekli da je narod pobjegao, faraon i njegovi službenici promijenili su stav prema Izraelcima i rekli: »Što smo to učinili! Pustili smo Izraelce da odu i više nam neće služiti.«

⁶ Zato je faraon zapovjedio da mu pripreme kola pa je poveo svoju vojsku. ⁷ Uzeo je šest stotina najboljih bojnih kola, ali i sva ostala kola iz Egipta. Svaka su kola imala svog zapovjednika.^{[e] 8} BOG je toliko otvrdnuo srce faraonu, egipatskom kralju, da je krenuo u potjeru za Izraelcima koji su pobjednički napustili zemlju. ⁹ Sva je faraonova vojska krenula za njima—bojna kola s konjima, konjica i pješaštvo. Sustigli su ih dok su bili utaboreni pokraj mora, blizu Pi Hahirota, nasuprot Baal Sefona.

¹⁰ Kad se faraon približio, Izraelci su ugledali Egipćane kako ih sustižu pa su se jako uplašili i zavapili BOGU. ¹¹ »Zar nije bilo grobova u Egiptu da tamo umremo«, upitali su Mojsija, »pa si nas doveo ovamo da pomremo u pustinji? Što si postigao time što si nas izveo iz Egipta? ¹² Zar ti nismo rekli još u Egiptu: ‘Ostavi nas na miru! Pusti nas da služimo Egipćanima!’? Bolje bi bilo da smo ostali služiti Egipćanima nego da poginemo u pustinji.«

¹³ »Ne bojte se!« reče Mojsije narodu. »Budite čvrsti! Vidjet ćete kako će vas BOG spasiti. Egipćane, koje danas vidite, više nikad nećete vidjeti. ¹⁴ BOG će se boriti za vas, a vi samo budite mirni.«

Bog razdvaja vode Crvenog mora

¹⁵ Tada je BOG rekao Mojsiju: »Zašto si zavapio meni? Reci Izraelcima da krenu dalje, ¹⁶ a ti podigni svoj štap, ispruži ruku nad more i razdvoji ga, da bi Izraelci prošli kroz more po suhome. ¹⁷ Egipćanima ću otvrdnuti srce pa će krenuti za njima. Tada ću se proslaviti na faraonu i svoj njegovoj vojsci, na njegovim kolima i konjanicima. ¹⁸ Egipćani će znati da sam ja BOG kad se proslavim na faraonu, na njegovim kolima i konjanicima.«

¹⁹ Tada se Božji anđeo, koji je išao ispred izraelske vojske, okrenuo i stao iza njih. I stup od oblaka, koji je bio ispred njih, pomaknuo se i stao iza njih. ²⁰ Postavio se između egipatske i izraelske vojske pa je Egipćanima donio tamu, a Izraelcima svjetlo. Tako egipatska vojska te noći nije mogla prići izraelskoj.

²¹ Mojsije je ispružio ruku nad more pa je BOG cijele noći jakim istočnim vjetrom tjerao morske vode i isušio dno. Kad su se vode razdvojile, ²² Izraelci su prolazili kroz more po suhom, a vode su stajale, kao bedemi, s njihove desne i lijeve strane. ²³ Egipćani su krenuli u potjeru za Izraelcima te su svi faraonovi konji, kola i konjanici ušli u more za njima. ²⁴ Prije svitanja BOG je iz stupa vatre i oblaka pogledao na egipatsku vojsku i stvorio u njoj strah i metež. ²⁵ Zaglavio je kotače njihovih kola, tako da su se teško kretali.

Tada su Egipćani rekli: »Bjež'mo od Izraelaca! BOG se bori za njih, protiv Egipta!«

²⁶ BOG je rekao Mojsiju: »Ispruži ruku nad more, da vode krenu natrag na Egipćane, na njihova kola i konjanike.«

²⁷ Mojsije je u svitanje ispružio ruku nad more i ono se vratilo na svoje mjesto. Dok su Egipćani bježali iz mora, BOG ih je odnio vodom. ²⁸ Vode su se vratile i preplavile kola, konjanike i svu faraonovu vojsku koja je slijedila Izraelce kroz more. Nitko od njih nije preživio.

²⁹ Izraelci su hodali po suhom posred mora—vode su im stajale, kao bedemi, s desne i lijeve strane. ³⁰ Toga je dana BOG Izraelce spasio od Egipćana te su ih Izraelci vidjeli kako mrtvi leže na morskom žalu. ³¹ Kad je izraelski narod vidio BOŽJU veliku snagu na djelu protiv Egipćana, obuzelo ih je strahopoštovanje prema BOGU. Povjerovali su BOGU i njegovom slugi Mojsiju.

Mojsijeva pjesma

15 Tada su Mojsije i Izraelci zapjevali BOGU ovu pjesmu:

¹⁹ Kad su faraonovi konji, kola i konjanici ušli u more, BOG je na njih vratio morske vode, a Izraelci su po suhome prošli posred mora.

Mirjam i žene slave Boga

²⁰ Aronova sestra, proročica Mirjam, uzela je tamburin^[f] u ruku. Sve su je žene slijedile s tamburinima i plesale. ²¹ Mirjam je pjevala:

Izraelci odlaze u pustinju

²² Zatim je Mojsije poveo Izraelce od Crvenog mora pa su otišli u pustinju Šur. Tri su dana putovali pustinjom, ali nisu pronašli vodu. ²³ Zatim su stigli do Mare. Ondje je bilo vode, ali je nisu mogli piti jer je bila gorka. Stoga se to mjesto i zove Mara^[g].

²⁴ Tada je narod počeo gunđati protiv Mojsija i govoriti: »Što ćemo piti?«

²⁵ Mojsije je zavapio BOGU pa mu je BOG pokazao komad drveta. Mojsije ga je bacio u vodu koja je postala slatka.

Ondje im je BOG dao zapovijed i zakon. Zatim ih je iskušao da vidi hoće li poslušati.

²⁶ Rekao je: »Budete li pažljivo slušali svog BOGA i činili ono što smatra ispravnim, budete li slušali njegove zapovijedi i držali se svih njegovih uredbi, neću na vas poslati nijednu bolest koju sam poslao na Egipćane. Jer, ja sam BOG koji vas ozdravlja.«

²⁷ Zatim su stigli u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palmi. Ondje su se utaborili pokraj vode.