Beginning
9 Peti je anđeo zatrubio, a ja sam vidio zvijezdu kako je pala s neba na Zemlju. Bio joj je dan ključ prolaza koji vodi u bezdan[a]. 2 Tada je zvijezda otvorila prolaz, a iz njega se podigao dim poput onoga iz velike peći. Sunce i nebo potamnjeli su od dima. 3 Iz njega su izašli skakavci i spustili se na Zemlju. Dana im je moć kakvu imaju škorpioni. 4 No rečeno im je neka ne nanose štetu travi, zelenilu ni drveću; samo ljudima koji nemaju Božji pečat na svojim čelima. 5 Naređeno im je da ljude ne ubijaju, nego da ih muče pet mjeseci. A bol koju su im nanosili bila je poput one koju stvara ubod škorpiona. 6 I sve to vrijeme ljudi će tražiti smrt, ali ih ona neće snaći. Željet će umrijeti, ali smrt će ih izbjegavati.
7 Skakavci su izgledali kao konji spremni za bitku. Na glavama su imali nešto kao zlatne krune, a lica su im bila poput ljudskih. 8 Imali su kosu poput ženske kose, a zubi su im bili kao lavlji. 9 Prsa su im bila kao željezni oklopi. Zvuk je njihovih krila bio poput zvuka brojnih konja i bojnih kola što jure u bitku. 10 Imali su repove sa žalcima kao škorpioni. U njihovim repovima nalazila se moć da pet mjeseci nanose ljudima bol. 11 Skakavci su imali svoga kralja. Kralj im je bio anđeo bezdana, a njegovo je ime na hebrejskom Abadon[b], a na grčkom Apolion[c].
12 Prva je nevolja prošla, ali pazite: još dvije nevolje dolaze nakon ove!
13 Šesti je anđeo zatrubio i ja sam čuo neki glas. Dolazio je iz četiri ugla zlatnog žrtvenika koji se nalazi pred Bogom. 14 Taj je glas rekao šestom anđelu koji je imao trubu: »Oslobodi četvoricu anđela koji su svezani na velikoj rijeci Eufratu!« 15 I četvorica anđela, koja su bila spremna za taj sat, dan, mjesec i godinu, oslobođena su kako bi mogla ubiti trećinu čovječanstva. 16 Čuo sam ukupan broj njihovih konjanika: iznosio je dvjesto milijuna.
17 U mojem su viđenju konji i njihovi jahači izgledali ovako: oklopi za prsa bili su im plameno crveni, plavi kao hijacint i žuti kao sumpor. Glave konja bile su kao lavlje glave, a iz njihovih usta izlazili su vatra, dim i sumpor. 18 Ta tri zla—vatra, dim i sumpor—koja su izlazila iz njihovih usta, ubila su trećinu čovječanstva. 19 Konjima se snaga nalazila u ustima i repovima. Repovi su im bili kao zmije, s glavama koje nanose ozljede ljudima.
20 Ostatak čovječanstva, koji nije poginuo od ovih zala, ipak se nije obratio od obožavanja djela svojih ruku. Nisu prestali štovati demone i idole napravljene od zlata, srebra, bronce, kamena i drva, koji ne mogu ni vidjeti, ni čuti, ni hodati. 21 Nisu se obratili ni od ubijanja, vračanja, seksualnog nemorala ni krađa.
Anđeo i mali svitak
10 Tada sam vidio jednog drugoga moćnog anđela kako silazi s neba. Bio je ogrnut oblakom. Oko glave je imao dugu. Lice mu je bilo kao sunce, a noge kao vatreni stupovi. 2 U ruci je držao mali razmotani svitak. 3 Svoju je desnu nogu stavio u more, a lijevu na kopno. Povikao je jakim glasom, sličnim lavljoj rici, a kad je povikao, začuli su se glasovi sedam gromova. 4 Kad je sedam gromova progovorilo, htio sam to zapisati, ali sam čuo glas s neba koji je rekao: »Zadrži u tajnosti ono što je sedam gromova reklo! To nemoj zapisati!«
5 Tada je anđeo, kojeg sam vidio da stoji u moru i na kopnu, digao desnu ruku prema nebu. 6 Zakleo se po onome koji živi zauvijek, koji je stvorio nebo i sve što je u njemu, i Zemlju i sve što je na njoj, i more i sve što je u njemu: »Neće više biti odgode. 7 Ali kad dođe vrijeme da sedmi anđeo zatrubi u svoju trubu, tada će se dovršiti Božji tajni naum, kako je Bog najavio svojim slugama—prorocima.«
8 Tada sam ponovo začuo isti glas s neba kako mi govori: »Idi i uzmi otvoreni svitak iz ruku anđela što stoji u moru i na kopnu.«
9 Otišao sam do anđela i zatražio ga taj mali svitak, a anđeo mi je rekao: »Uzmi i pojedi ga! Od njega će ti biti gorko u trbuhu, ali će ti u ustima biti sladak kao med.« 10 Uzeo sam mali svitak iz anđelove ruke i pojeo ga. U ustima mi je bio sladak kao med, ali nakon što sam ga pojeo, u trbuhu mi je postalo gorko. 11 Tada mi je rečeno: »Moraš ponovo proricati o mnogim rasama, narodima, jezicima i kraljevima.«
Dvojica svjedoka
11 Tada mi je dana trska nalik štapu za mjerenje. Rečeno mi je: »Ustani i izmjeri Božji hram i žrtvenik! Izbroji i one koji unutra štuju Boga! 2 No izostavi vanjsko dvorište hrama i nemoj ga izmjeriti jer je ono predano nežidovima! Oni će gaziti Sveti Grad četrdeset i dva mjeseca. 3 A ja ću dati moć dvojici svojih svjedoka i oni će prorokovati tisuću dvjesto šezdeset dana odjeveni u pokajničku tkaninu.« 4 Oni su ona dva maslinova stabla i one dvije svjetiljke što stoje pred Gospodarem Zemlje. 5 Ako im itko pokuša nanijeti zlo, iz njihovih usta izlazi vatra i proždire njihove neprijatelje. Da, ako im tko pokuša nanijeti zlo, mora tako umrijeti. 6 Oni imaju moć zatvoriti nebo, da kiša ne pada za vrijeme njihovog prorokovanja. Imaju i moć nad vodama, da ih pretvore u krv. Imaju i moć da pogode zemlju svakovrsnim pošastima koliko god puta žele.
7 Kad završe sa svojim svjedočenjem, Zvijer, koja dolazi iz bezdana, zaratit će s njima. Porazit će ih i ubiti. 8 Njihova će mrtva tijela ležati na ulici tog velikoga grada—u prenesenom smislu nazvanog Sodoma i Egipat—gdje je njihov Gospodin razapet na križu. 9 Ljudi svih rasa, plemena, jezika i naroda gledat će tri i pol dana njihova mrtva tijela i neće dopustiti da ih pokopaju. 10 Oni što žive na Zemlji, likovat će nad njima. Slavit će i slati darove jedni drugima jer su ta dvojica proroka zadavala muku stanovnicima Zemlje.
11 Ali nakon tri i pol dana Božji dah što daje život ušao je u njih i oni su stali na noge. Veliki je strah zahvatio one koji su ih vidjeli. 12 A oba su proroka čula jaki glas s neba koji je rekao: »Dođite gore!« I oni su u oblaku otišli gore u Nebo, a njihovi su neprijatelji gledali kako odlaze.
13 Baš u tom trenutku dogodio se veliki potres. Desetina grada se srušila. Sedam tisuća ljudi poginulo je u potresu. Ostatak se jako uplašio i dao slavu nebeskom Bogu.
14 Prošla je i druga velika nevolja. Ali, pazite, uskoro slijedi i treća.
Sedma truba
15 Sedmi je anđeo zatrubio i na nebu su se začuli jaki glasovi govoreći:
»Kraljevska vlast nad svijetom sada pripada našem Gospodaru i njegovom Mesiji.
On će kraljevati uvijek i u sva vremena.«
16 A dvadeset i četiri starješine, što su pred Bogom i sjede na svojim prijestoljima, pali su ničice i poklonili se Bogu. 17 Rekli su:
»Zahvaljujemo ti, Gospodaru Bože Svevladaru,
ti koji jesi i koji si uvijek bio,
jer si uzeo svoju veliku moć i počeo kraljevati.
18 Narodi svijeta provodili su svoju srdžbu,
a sada je vrijeme tvoje srdžbe.
Došlo je vrijeme da se sudi onima koji su mrtvi.
Došlo je vrijeme da se dâ nagrada tvojim slugama prorocima
i tvom narodu, onima koji te poštuju, malima i velikima.
Vrijeme je da se unište oni koji su uništavali Zemlju!«
19 Tada se Božji hram na Nebu otvorio i u njemu se pojavio Kovčeg saveza. I tada su počele bljeskati munje, počela je grmljavina, praskovi groma, potres i velika tuča.
Žena i velika zmija
12 Tada se na nebu pojavio veliki znak: žena obučena u Sunce. Pod njezinim je nogama bio Mjesec, a na glavi je imala krunu s dvanaest zvijezda. 2 Bila je trudna i u porođajnim mukama. Vikala je od bolova jer je bila pred porođajem. 3 Tada se na nebu pojavio drugi znak: veliki crveni Zmaj sa sedam glava i deset rogova. Na glavama je imao sedam kruna. 4 Njegov je rep pomeo trećinu zvijezda s neba i bacio ih na Zemlju. Zmaj je stao ispred žene koja je bila pred porođajem. Htio je pojesti njezino dijete čim se rodi. 5 A ona je rodila muško dijete, sina, koji će željeznim žezlom vladati svim narodima. I njezino je dijete bilo uzeto k Bogu i njegovom prijestolju. 6 A žena je pobjegla u pustinju. Tamo joj je Bog pripremio mjesto gdje će biti zbrinuta tisuću dvjesto i šezdeset dana.
7 Tada je na Nebu izbio rat. Mihael[d] i njegovi anđeli borili su se protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatili su borbu, 8 ali nisu mogli izdržati. Izgubili su svoje mjesto na Nebu. 9 Veliki je Zmaj zbačen, ta stara zmija zvana đavao ili Sotona koji zavodi cijeli svijet. Da, on je zbačen na Zemlju, a njegovi su anđeli zbačeni zajedno s njim.
10 Tada sam začuo kako jaki glas na nebu kaže:
»Sada je stiglo spasenje i moć i Kraljevstvo našega Boga.
Njegov Mesija pokazao je svoju vlast.
Jer, zbačen je tužitelj naše braće.
On ih je danonoćno optuživao pred našim Bogom.
11 Ali oni su ga porazili Janjetovom krvlju i riječima svoga svjedočanstva.
Oni nisu voljeli svoje živote toliko da bi ustuknuli pred smrću.
12 Stoga, veselite se, nebesa, i vi koji živite na njima!
Teško vama, Zemljo i more, jer je đavao sišao na vas!
On je pun gnjeva jer zna da mu je preostalo malo vremena.«
13 Kad je Zmaj vidio da je bačen na Zemlju, počeo je progoniti ženu koja je rodila muško dijete. 14 No ženi su dana dva krila velikog orla, tako da može odletjeti u pustinju gdje joj je pripremljeno mjesto. Tamo će je, daleko od zmije, hraniti tri i pol godine[e]. 15 Tada je zmija iz usta pustila vodu poput rijeke da bi njezina bujica odnijela ženu. 16 Ali zemlja je pomogla ženi: otvorila je usta i progutala rijeku koju je Zmaj pustio iz svojih usta. 17 Tada se Zmaj razbjesnio na ženu i otišao ratovati protiv njezinog preostaloga potomstva. To su oni koji drže Božje zapovijedi i svjedoče o Isusu.
18 I Zmaj se zaustavio na morskoj obali.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International