Beginning

Bog nam je govorio kroz svog Sina

1 U prošlosti je Bog govorio našem narodu preko proroka. Govorio je mnogo puta i na različite načine. ² U ovim nam je posljednjim danima govorio preko svoga Sina. Odredio je da sve pripada Sinu, po kome je i stvorio svijet. ³ Sin odražava Božju slavu i vjerno prenosi Božji karakter. On sve održava svojom moćnom riječi. Nakon što je providio očišćenje od grijeha, sjeo je s desne strane Veličanstva na Nebu ⁴ i postao toliko uzvišeniji od anđela koliko je uzvišenije ime koje mu je dao Bog.

⁵ Bog nikada nije rekao ni jednom anđelu:

Niti je ijednome anđelu rekao:

⁶ I ponovo, kada uvodi svoga prvorođenog Sina u svijet, Bog kaže:

⁷ O anđelima Bog kaže:

⁸ O Sinu pak kaže:

¹⁰ Bog isto tako kaže:

¹³ Ni jednom anđelu Bog nikada nije rekao:

¹⁴ Svi su anđeli, duhovi u božanskoj službi, poslani da pomažu onima koji će naslijediti spasenje.

Naše spasenje

2 Zato moramo obratiti više pozornosti na ono što smo čuli, da ne bismo skrenuli s pravoga puta. ² Učenje koje su prenijeli anđeli pokazalo se istinitim i svako kršenje i neposluh primilo je odgovarajuću kaznu. ³ Kako ćemo izbjeći kaznu ako zanemarimo tako veliko spasenje? To je spasenje prvi najavio Gospodin, a potom su nam ga potvrdili oni koji su ga čuli. ⁴ Bog ga je i sâm potvrdio znacima, čudima i različitim silnim djelima, kao i darovima Svetog Duha koje je razdijelio prema svojoj volji.

⁵ Bog nije namijenio anđelima da vladaju budućim svijetom o kojem govorimo. ⁶ Ipak, netko je na nekome mjestu u Svetom pismu rekao:

Bog je stavio sve pod njegovu vlast i tako nije ostalo ništa što mu nije podređeno. Pa, ipak, još ne vidimo da mu se sve pokorava. ⁹ Isus je kratko vrijeme bio niži od anđela, ali sada ga vidimo ovjenčanog slavom i čašću zbog smrti koju je pretrpio. Tako je, zbog Božje milosti, Isus umro za dobrobit svih ljudi.

¹⁰ Bog, koji je sve stvorio prema svojoj volji, želio je imati mnogo sinova koji će sudjelovati u njegovoj slavi pa je bilo potrebno da kroz patnju učini savršenim onoga koji ih vodi u spasenje.

¹¹ Onaj koji posvećuje i oni koji su posvećeni potječu iz iste obitelji zato se Isus ne srami zvati ih braćom i sestrama ¹² govoreći:

¹³ A kaže i ovo:

On isto tako kaže:

¹⁴ Ta su djeca ljudi od krvi i mesa. Bilo je potrebno da Isus postane čovjekom poput njih, da bi svojom smrću uništio đavla koji je imao vlast nad smrću. Tako je ¹⁵ oslobodio one koji su cijeli život držani u ropstvu zbog straha od smrti. ¹⁶ Potpuno je jasno da Isus ne pomaže anđelima, već Abrahamovim potomcima. ¹⁷ Stoga, Isus je morao u svemu postati poput svoje braće i sestara kako bi mogao biti njihov milosrdan i pouzdan vrhovni svećenik u Božjoj službi i ostvariti oproštenje njihovih grijeha. ¹⁸ Budući da je i sâm patio i bio kušan, može sada pomoći svima koji su u kušnji.

Isus i Mojsije

3 Stoga, sveta braćo i sestre, vi koji ste također prihvatili Božji nebeski poziv, pomno promatrajte Isusa kojeg je Bog poslao i koji je vrhovni svećenik naše vjere. ² On je bio vjeran Bogu, koji ga je poslao i postavio velikim svećenikom, baš kao što je i Mojsije bio vjeran i učinio sve onako kako je Bog želio da bude u Božjoj kući. ³ Isus je dostojan veće slave od Mojsija, kao što graditelj uživa u većim počastima od kuće koju je sagradio. ⁴ Svaku kuću gradi netko, a Bog je izgradio sve što postoji. ⁵ Mojsije je, doduše, bio vjeran u cijeloj Božjoj kući kao sluga i govorio je o onome što će Bog objaviti u budućnosti. ⁶ No Krist vjerno upravlja Božjom kućom kao sin. Mi smo njegova kuća ako zadržimo sigurnost i nadu u kojoj se ponosimo.

Danas poslušajte Božji glas!

⁷ Zato, kako kaže Sveti Duh:

¹² Pazite, braćo i sestre, da se kod nikoga od vas ne nađe nevjerno, grešno srce koje se okreće od živoga Boga. ¹³ Naprotiv, ohrabrujte jedan drugoga svaki dan, dok je još na snazi ovo »danas«. Tako da nikoga od vas ne zavede grijeh i učini vaše srce tvrdim. ¹⁴ Mi smo svi sudionici Kristovi ako sačuvamo isto pouzdanje koje smo imali u početku. ¹⁵ Ovako je zapisano u Svetom pismu:

¹⁶ Tko su bili ljudi koji su čuli Božji glas i pobunili se protiv njega? Nisu li to bili upravo oni koje je Mojsije izveo iz Egipta? ¹⁷ A na koga se Bog ljutio četrdeset godina? Zar ne upravo na one koji su sagriješili i potom pali mrtvi u pustinji? ¹⁸ Za koga se Bog zakleo da neće nikada ući u njegov počinak? Nije li za one koji su bili neposlušni? ¹⁹ Tako vidimo da oni nisu mogli ući u njegov počinak zbog svoje nevjere.

4 Budući da obećanje o našem ulasku u njegov počinak još vrijedi, budimo oprezni da ga nitko od vas ne propusti. ² Jer, i nama se propovijedala Radosna vijest, baš kao i njima. No njima poruka koju su čuli nije bila ni od kakve koristi jer je nisu prihvatili s vjerom. ³ Mi, koji vjerujemo, ući ćemo u taj počinak, kao što je Bog rekao:

On je to rekao iako su njegova djela završena od postanka svijeta. ⁴ Negdje je ovako rekao za sedmi dan: »Sedmoga je dana Bog odmorio od svih svojih djela.«^{[p] 5} A opet na tome mjestu kaže: »Nikada neće ući u moj počinak.«

⁶ Dakle, još uvijek postoji prilika da neki uđu i uživaju njegov odmor. Ali oni koji su prvi čuli Radosnu vijest nisu ušli u njega zbog svog neposluha. ⁷ Stoga, Bog ponovo određuje jedan dan koji naziva »danas«. On govori o tom danu mnogo godina kasnije preko Davida, kao što je već rečeno:

⁸ Jer, da ih je Jošua uveo u počinak, Bog kasnije ne bi govorio o drugom danu. ⁹ Dakle, ipak ostaje sedmi dan počinka za Božje ljude. ¹⁰ Tko god dođe k Bogu da se odmori, odmara se od svojih djela, baš kao što se Bog odmara od svojih. ¹¹ Zato, trudimo se da uđemo u taj počinak i da nitko od nas ne propadne slijedeći primjer onih koji su bili neposlušni Bogu.

¹² Jer, Božja je riječ živa i djelotvorna. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do mjesta gdje se spajaju duša i duh, i do središta naših zglobova i kostiju. Ona prosuđuje misli i namjere srca ¹³ i nema stvorenja sakrivenog pred Bogom. Pred njegovim je očima sve razotkriveno i jasno se vidi. Njemu svi moramo položiti račun.

Isus je naš vrhovni svećenik

¹⁴ Isus, Božji Sin, naš je uzvišeni vrhovni svećenik koji je prošao kroz Nebo. Stoga, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo. ¹⁵ Mi nemamo vrhovnog svećenika koji ne može suosjećati s našim slabostima. Naprotiv, on je bio iskušan u svemu, kao i mi, ali nikada nije sagriješio. ¹⁶ Zato odvažno pristupimo prijestolju milosti da bismo primili milost i milosrđe baš kada nam je potrebno.

5 Svaki vrhovni svećenik bira se među ljudima i postavlja pred Boga da prinosi darove i žrtve za grijehe. ² On i sâm ima slabosti i zato može biti blag prema onima koji su u neznanju i koji griješe. ³ Zbog toga mora ponuditi žrtvu i za vlastite grijehe i za grijehe drugih.

⁴ Nitko ne određuje samoga sebe za taj posao, nego ga poziva Bog, kao što je pozvao i Arona. ⁵ Tako ni Krist nije sâm prisvojio slavu kad je postao vrhovni svećenik. Proslavio ga je onaj koji mu je rekao:

⁶ Kao što i na drugome mjestu kaže:

⁷ Tijekom života na Zemlji Isus je vapeći i plačući molio Boga, koji ga je mogao spasiti od smrti, i Bog ga je čuo zbog njegovog poštovanja prema Bogu. ⁸ Iako je bio Božji Sin, Isus se kroz sve što je pretrpio naučio poslušnosti. ⁹ Tako je postao savršen vrhovni svećenik i izvor spasenja svima koji mu se pokoravaju. ¹⁰ Bog ga je proglasio velikim svećenikom, upravo kao Melkisedeka.

Opomena protiv otpada od vjere

¹¹ Imali bismo vam mnogo reći o tome, ali je to teško objasniti jer sporo shvaćate. ¹² Premda biste već morali biti učitelji, još uvijek trebate nekoga da vas ponovo uči osnovama Božjeg nauka. Vama treba mlijeko, a ne čvrsta hrana! ¹³ Tko živi o mlijeku, još uvijek je dojenče jer se ne snalazi u ispravnoj nauci. ¹⁴ A jaka je hrana za odrasle ljude. Njihova su osjetila navikom izvježbana da razlikuju dobro i zlo.

6 Stoga, ostavimo za sobom osnovno učenje o Kristu i okrenimo se zrelosti, ne vraćajući se na početak. Počeli smo tako što smo se okrenuli od beskorisnih djela^[t] i povjerovali Bogu. ² Primili smo pouku o uranjanjima, polaganju ruku, uskrsnuću mrtvih i vječnom sudu. ³ To ćemo i učiniti uz Božje dopuštenje.

⁴ Ima onih koji su upoznali vjeru pa je napustili. Bili su prosvijetljeni, okusili su nebeski dar i primili Svetog Duha. ⁵ Iskusili su dobrotu Božje riječi i snagu novog svijeta koji dolazi, ⁶ a zatim otpali od vjere. Oni se ne mogu obnoviti da se obrate jer ponovo razapinju Božjega Sina za sebe i javno ga sramote.

⁷ Zemlja, koju natapa kiša što često na nju pada i daje urod, korisna je onima koji je obrađuju i prima Božji blagoslov. ⁸ No zemlja koja rađa trnje i korov, bezvrijedna je i prijeti joj prokletstvo. Bit će uništena u vatri.

⁹ Iako ovako govorimo, dragi prijatelji, za vas smo sigurni da vas čeka bolje, ono što ide uz spasenje. ¹⁰ Uistinu, Bog nije nepravedan pa da zaboravi vaša prošla i sadašnja djela i ljubav koju ste pokazali prema njemu pomažući onima koji su njegovi. ¹¹ No mi želimo da svatko od vas pokaže istu revnost do samoga kraja, kako biste doživjeli ispunjenje nade. ¹² Ne želimo da postanete lijeni, već, naprotiv, da oponašate one koji vjerom i strpljivošću primaju Božja obećanja.

Sigurnost Božjeg obećanja

¹³ Bog je dao Abrahamu obećanje. Budući da nije postojalo ništa uzvišenije od njega samoga čime bi mogao prisegnuti, Bog je prisegnuo samim sobom. ¹⁴ Rekao je: »Doista ću te obilno blagosloviti i dati ti brojno potomstvo.«^{[u] 15} I tako je Abraham, strpljivo čekajući, dobio što mu je obećao Bog.

¹⁶ Ljudi uvijek prisežu nečim uzvišenijim od sebe da bi potvrdili svoj iskaz i time se rješava rasprava. ¹⁷ Bog je želio nasljednicima obećanja jasno pokazati nepromjenjivost svoje namjere. Zato je prisegom zajamčio ispunjenje obećanja. ¹⁸ Bog je dao i obećanje i prisegu. To dvoje ne može se mijenjati i Bog ne može lagati. Stoga, mi, koji u Bogu nalazimo sigurnost, imamo veliko ohrabrenje da se čvrsto držimo nade koju nam daje Bog. ¹⁹ Ta je nada sidro našoj duši jer je čvrsta i pouzdana. Ona prodire iza zastora, u Svetinju nad svetinjama. ²⁰ Onamo je, kao naš prethodnik, ušao Isus. On je postao vrhovni svećenik poput Melkisedeka.