Beginning
1 Pozdrav od Pavla, apostola. Mene nisu ljudi postavili za apostola niti su me oni poslali, već Isus Krist i Bog Otac koji je podigao Isusa iz mrtvih.
2 Ja i sva braća, koja su sa mnom, šaljemo ovo pismo crkvama u Galaciji[a].
3 Neka s vama budu milost i mir od Boga, Oca našega, i od Gospodina Isusa Krista, 4 koji je predao samog sebe za naše grijehe, da bi nas oslobodio od ovoga zlog svijeta u kojem živimo, u skladu s voljom Boga, našeg Oca. 5 Njemu zauvijek sva slava. Amen!
Samo je jedna Radosna vijest
6 Čudim se kako ste se tako brzo okrenuli od Boga i povjerovali u neku drugu Radosnu vijest. 7 Uistinu, ono što neki propovijedaju nije samo neki drugi oblik iste Radosne vijesti, nego vas ti ljudi uznemiruju i pokušavaju izmijeniti Radosnu vijest o Kristu. 8 Mi smo vam propovijedali istinitu Radosnu vijest, ali čak i ako vam mi, ili anđeo s neba, propovijeda neku drugu Radosnu vijest, neka je proklet. 9 Rekli smo već, i ja to sada ponavljam: propovijeda li vam itko Radosnu vijest koja se razlikuje od one koju ste prihvatili, neka je proklet.
10 Zvuči li to kao da pokušavam dobiti odobravanje ljudi ili Božje odobravanje? Pokušavam li udovoljiti ljudima? Kad bih udovoljavao ljudima, ne bih bio Kristov sluga.
Pavlova služba
11 Braćo i sestre, želim da znate da Radosna vijest, koju sam vam propovijedao, nije ljudska poruka. 12 Nisam je primio ni od kojeg čovjeka niti me ikoji čovjek naučio Radosnu vijest—objavio mi ju je Isus Krist.
13 Čuli ste o mojem prijašnjem životu u židovskoj vjeri i znate da sam nemilosrdno progonio Božju Crkvu i pokušavao je uništiti. 14 Nadmašio sam mnoge Židove svog vremena i sve više napredovao u židovskoj vjeri jer sam bio vrlo odan učenjima i običajima koje sam naslijedio od predaka.
15 No Bog me izabrao još dok sam bio u majčinoj utrobi i u svojoj me milosti pozvao da mu služim. 16 I kad je bila njegova volja da mi objavi svog Sina, da bih o njemu propovijedao među nežidovskim narodima, nisam se posavjetovao ni sa kime 17 niti sam išao u Jeruzalem onima koji su prije mene bili apostoli. Umjesto toga, otišao sam odmah u Arabiju i potom se vratio u Damask.
18 Zatim, nakon tri godine, otišao sam u Jeruzalem da se upoznam s Petrom[b] i ostao s njim dva tjedna. 19 Nisam vidio ni jednoga drugog apostola, osim Jakova, Gospodinovog brata. 20 Bog mi je svjedok da je ovo što vam pišem istina. 21 Nakon toga, otišao sam u pokrajine Siriju i Ciliciju.
22 No Kristove crkve u Judeji nisu me osobno poznavale. 23 One su samo bile čule da ljudi govore: »Onaj koji nas je prije progonio, sada navješćuje vjeru koju je prije pokušavao uništiti.« 24 I hvalili su Boga zbog mene.
Ostali apostoli prihvaćaju Pavla
2 Nakon četrnaest godina, ponovo sam otišao u Jeruzalem. Barnaba je išao sa mnom, a poveo sam i Tita. 2 Otišao sam jer mi je Bog pokazao da trebam ići. U osobnom susretu s onima, koji su smatrani vođama Crkve, izložio sam Radosnu vijest koju sam propovijedao među nežidovima, tako da bih znao da smo suglasni i da moj prijašnji i sadašnji trud nije uzalud.
3 Čak ni od Tita, koji je Grk, nisu zahtijevali da se obreže. 4 Pitanje obrezanja došlo je na red zbog lažne braće, koja su se potajno uvukla u naše redove; prikrali su se da nas uhode u slobodi koju imamo u Isusu Kristu i da bi nas učinili robovima. 5 No mi se ni na trenutak nismo pokorili zahtjevima lažne braće tako da bi istina Radosne vijesti mogla ostati čvrsta među vama, nežidovskim vjernicima.
6 I ti ljudi, koji su smatrani vođama Crkve, nisu ništa dodali poruci koju propovijedam. Meni je svejedno što su oni: svi su ljudi jednaki pred Bogom. 7 No vidjeli su da mi je bilo povjereno propovijedanje Radosne vijesti nežidovskim narodima, kao što je Petru povjereno propovijedanje Radosne vijesti Židovima. 8 Jer, Bog je Petra učinio apostolom za Židove, a isti je Bog mene učinio apostolom za nežidove. 9 Jakov, Petar i Ivan, koji su bili smatrani glavnim vođama, prepoznali su milost koju mi je Bog dao i prihvatili su Barnabu i mene kao suradnike. Složili su se da mi idemo propovijedati nežidovima, a oni Židovima. 10 Samo su nas molili da ne zaboravimo pomagati siromašnima, kao što sam i namjeravao činiti.
Pavao i Petar
11 No kad je Petar došao u Antiohiju, otvoreno sam mu se suprotstavio jer je bez sumnje bio u krivu. 12 Naime, u Antiohiji se Petar prvo družio i jeo s nežidovskim kršćanima, ali kada su onamo došli neki Jakovljevi ljudi, povukao se i odvojio od nežidova. Bojao se Židova koji vjeruju da se nežidovi moraju obrezati kako bi postali dio Božjeg naroda. 13 I ostali su mu se Židovi pridružili u njegovom licemjerju. Čak je i Barnaba bio zaveden njihovim licemjerjem. 14 Kad sam vidio da se ne ponašaju u skladu s istinom Radosne vijesti, rekao sam Petru pred svima: »Ti, koji si Židov, živiš kao nežidov. Zašto onda tjeraš nežidove da žive kao Židovi?«
15 Mi smo Židovi po rođenju i ne pripadamo nežidovima koje smatramo grešnicima. 16 No znamo da čovjek nije opravdan time što se pridržava Zakona, nego po vjeri u Isusa Krista[c]. Zato smo i povjerovali u Krista Isusa da bismo bili opravdani pred Bogom zbog vjere u Krista[d], a ne zbog držanja Zakona.
17 Jer, nitko neće biti opravdan vršenjem Zakona. I mi smo Židovi došli Kristu da budemo opravdani pred Bogom jer smo se i mi pokazali grešnicima. Znači li to da nas je Krist učinio grešnicima? Naravno da ne! 18 Ako ponovo počnem zagovarati ono što sam napustio, postajem prijestupnik. 19 Doista, ja sam umro Zakonu jer me Zakon usmrtio, da bih živio za Boga. Želim time reći da sam razapet s Kristom. 20 Ne živim više ja, nego Krist živi u meni. Život, koji sada živim u svom tijelu, živim po vjeri u Božjega Sina koji me volio i predao samoga sebe da me spasi. 21 Ne prezirem Božju milost jer, kad bi nas Zakon mogao opravdati pred Bogom, Kristova bi smrt bila nepotrebna.
Božji blagoslovi primaju se vjerom
3 O, bezumni Galaćani! Zar vas je netko začarao? Tako sam vam jasno ispričao o tome kako je Isus bio razapet kao da vam je to netko naslikao pred očima. 2 Želio bih čuti od vas samo jedno: jeste li primili Duha tako što ste se pridržavali Zakona? Ne, već tako što ste slušali i povjerovali u Radosnu vijest. 3 Zar ste toliko nerazumni da život, koji ste započeli u Duhu, pokušavate nastaviti ljudskim naporima? 4 Zar ste uzalud toliko trpjeli? Nadam se da niste. 5 Bog je taj koji vam obilno daje Duha i čini čuda među vama. Čini li Bog sve to zato što ste izvršavali što naučava Zakon ili zato što ste povjerovali u poruku Radosne vijesti?
6 To je isto kao što piše u Svetom pismu o Abrahamu: »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.[e]« 7 Znajte, dakle, da su prava Abrahamova djeca oni koji vjeruju Bogu. 8 A Sveto je pismo pretkazalo da će Bog opravdati nežidove po njihovoj vjeri te je unaprijed navijestilo Abrahamu: »Po tebi će biti blagoslovljeni svi narodi.«[f] 9 Stoga, kao što je Abraham vjerovao i bio blagoslovljen, i oni koji vjeruju bit će blagoslovljeni. 10 No oni koji se oslanjaju na pridržavanje Zakona, pod prokletstvom su. Sveto pismo kaže: »Proklet svaki koji ne vrši dosljedno sve što piše u Knjizi Zakona.«[g] 11 Jasno stoji u Zakonu da nitko nije pravedan pred Bogom prema Zakonu jer piše: »pravednik će živjeti po vjeri.«[h] 12 A Zakon se ne oslanja na vjeru jer piše: »Onaj tko ovo čini, po tome će imati život.«[i] 13 Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona tako što je umjesto nas postao proklet, jer u Svetom pismu piše: »Proklet je svatko tko je obješen o drvo.«[j] 14 Krist je umro takvom smrću kako bi blagoslov, koji je bio obećan Abrahamu, mogao doći na sve narode. Umro je da po vjeri[k] primimo Duha kojeg nam je Bog obećao.
Zakon i obećanje
15 Braćo i sestre, dat ću vam primjer iz svakodnevnoga života. Ljudi sklapaju ugovore među sobom kojima se, kad se jednom ovjere, ne može ništa dodati niti oduzeti. Tako je i s ovim. 16 Obećanja su bila dana Abrahamu i njegovom Potomku. Vidite, kada se kaže »njegovim potomcima«, to se ne odnosi na mnoge ljude. Ne, nego se odnosi na jednoga čovjeka—»i tvojem Potomku«[l]—a to je Krist. 17 Pritom mislim na ovo: Zakon je utvrđen četiristo trideset godina nakon što je Bog sklopio Savez s Abrahamom. Zato nije ni mogao ukinuti ugovor što ga je Bog već prije ovjerio i tako poništiti Božje obećanje. 18 Kad bi nasljedstvo ovisilo o Zakonu, ne bi više ovisilo o obećanju, a Bog je obećanjem dao blagoslove Abrahamu na dar.
19 Što je onda bila svrha Zakona? On je bio dodan obećanju da ukaže na prijestupe i da vrijedi do dolaska Potomka kojem je dano obećanje. Zakon su donijeli anđeli, uz pomoć Mojsija[m] kao posrednika. 20 No posrednik nije potreban ako postoji samo jedna strana, a Bog je samo jedan.
Svrha Mojsijevog zakona
21 Znači li to da se Zakon suprotstavlja Božjim obećanjima? Naravno da ne! Kad bi postojao zakon koji bi ljudima mogao dati život, tada bi pravednost dolazila po tom zakonu. 22 Ali Sveto pismo proglašava da je cijeli svijet zarobljen grijehom zato da obećanje bude dano po vjeri u Isusa Krista[n] onima koji vjeruju.
23 Prije negoli je došla vjera bili smo zarobljeni Zakonom, dok nije došlo vrijeme da se objavi vjera. 24 Zakon je bio naš skrbnik do Krista da bismo mogli biti opravdani pred Bogom po vjeri. 25 Ali, sada, otkako je došla vjera, nismo više pod nadzorom skrbnika.
26 Po vjeri ste svi vi Božja djeca[o] u Kristu Isusu. 27 Jer, svi vi koji ste kršteni u Krista, odjenuli ste se u Krista. 28 Nema razlike između Židova i Grka. Nema razlike između robova i slobodnih. Nema razlike između muškarca i žene jer svi ste vi jedno u Kristu Isusu. 29 Budući da pripadate Kristu, vi ste Abrahamovi potomci i primili ste nasljedstvo po obećanju koje mu je dao Bog.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International