Beginning
Bog nije zaboravio svoj narod
11 Stoga, dakle, pitam: »Zar se Bog odrekao svog naroda?« Nije! I ja sam Izraelac, Abrahamov potomak. Potječem iz Benjaminovog plemena. 2 Bog se nije odrekao svoga naroda koji je izabrao prije nego što je taj narod uopće postojao. Zar ne znate što piše u Svetom pismu o Iliji, koji se u molitvi žalio Bogu protiv Židova? Molio je: 3 »Gospodine, ubili su tvoje proroke i uništili tvoje žrtvenike. Jedini sam ja ostao, a i mene žele ubiti.«[a] 4 A što mu je Bog rekao? Odgovorio mu je: »Ostavio sam za sebe sedam tisuća ljudi koji se nisu poklonili Baalu.«[b]
5 Tako je i sada: Bog je izabrao malu skupinu ljudi po svojoj milosti. 6 A ako ih je izabrao po svojoj milosti, onda to nije zbog njihovih djela. Inače, Božja milost ne bi bila milost.
7 Što se, dakle, dogodilo? Izraelci nisu dobili ono što su tražili. Samo su oni koje je Bog izabrao to dobili, a ostalima su otvrdnula srca. 8 Tako i piše u Svetom pismu:
9 A David kaže:
»Neka se uhvate u klopku i upadnu u zamku
na vlastitim gozbama.
Neka padnu i budu kažnjeni.
10 Neka oslijepe da ne mogu vidjeti.
I neka im leđa zauvijek budu pognuta.«[e]
11 A ja pitam: »Židovi su se spotaknuli, no znači li to da je njihov pad konačan?« Nipošto! Ali zbog njihove pogreške, spas je došao drugim narodima, što je učinilo Židove ljubomornima. 12 Njihov je prekršaj donio bogat blagoslov cijelome svijetu, a njihov je gubitak postao bogat dobitak ostalim narodima. Koliko će tek svijet primiti bogatiji blagoslov kada dovoljno Židova postane onakvima kakvima ih želi Bog?
13 Govorim vama, koji niste Židovi, zato što sam apostol za one koji nisu Židovi. Dat ću sve od sebe da ispunim svoju zadaću, 14 u nadi da ću svoje sunarodnjake učiniti ljubomornima i tako pomoći nekima od njih da se spase. 15 Kad ih je Bog odbio, pomirio se s drugim narodima. Što će, dakle, značiti kad ih Bog ponovo prihvati nego uskrsnuće od mrtvih? 16 Ako prvi komad tijesta posvetite Bogu, cijeli će kruh biti posvećen. Ako je posvećen korijen drveta, sve su mu grane svete.
17 Zamislite da neke grane masline budu otrgnute i da se na njihovo mjesto nakaleme grane divlje masline te crpe iz bogatoga korijena. Vi niste Židovi, nego poput grane divlje masline primate život iz izvornoga korijena. 18 Ne smijete se hvaliti pred odrezanim granama. Ako se hvalite, sjetite se da ne hranite vi korijen, nego da on hrani vas. 19 Reći ćete: »Grane su odrezane da bih ja mogao biti stavljen na njihovo mjesto.« 20 To je istina, ali te su grane odrezane jer nisu vjerovale, a vi ste na njihovome mjestu zbog svoje vjere. Zato se nemojte ponositi time, nego radije strahujte! 21 Jer, ako Bog nije ostavio prave grane na njihovome mjestu, neće poštedjeti niti vas.
22 Uvidite Božju dobrotu, ali i njegovu strogost. Strog je prema onima koji su otpali, ali je dobar prema tebi ako ostaneš u njegovoj dobroti. A ako prestaneš vjerovati, i tebe će odrezati. 23 Ako, pak, Židovi ne ustraju u svojoj nevjeri, bit će vraćeni na drvo. Jer, Bog je moćan pa ih može vratiti na mjesto gdje su bili. 24 Pa ako ste vi, grane divlje masline, odrezani od drveta divlje masline i protiv prirode nakalemljeni na drvo posađene masline, koliko će lakše biti prirodnim granama da budu nakalemljene na vlastito drvo?
25 Braćo i sestre, želim da znate ovu tajnu istinu, da ne mislite kako znate sve. Ovo je ta tajna: jedan je dio izraelskog naroda postao tvrdoglav i ostat će takvim sve dok puni broj nežidova ne uđe u Božji narod. 26 Tako će se spasiti cijeli Izrael. To piše i u Svetom pismu:
»Spasitelj će doći sa Siona.
Odstranit će bezbožnost od Jakovljevih potomaka.
27 I kada uklonim njihove grijehe,
sklopit ću savez s njima.«[f]
28 Što se tiče Radosne vijesti, oni su Božji neprijatelji, što je vama na korist. Ali što se tiče Božjega izbora, oni su Božji miljenici zbog obećanja koje je dao njihovim precima. 29 Bog ne mijenja odluku kada daje darove i poziva ljude. 30 Nekad ste bili neposlušni, ali sada ste primili Božju milost zbog njihove neposlušnosti. 31 Oni su sada postali neposlušni zbog Božje milosti prema vama, da bi i oni mogli primiti Božju milost. 32 Bog je sve ljude zatvorio u neposlušnost da bi svima pokazao svoju milost.
Slava Bogu!
33 Kako je velika Božja dobrota i kako je beskrajno njegovo znanje i njegova mudrost! Njegove odluke ne može nitko objasniti, njegove putove nitko razumjeti. 34 Tako i piše u Svetom pismu:
»Tko je upoznao Božje misli?
Tko mu je bio savjetnik?[g]
35 Tko je Bogu išta dao
da bi mu on dugovao?«[h]
36 Bog je stvorio sve što postoji i sve postoji po njemu i za njega. Njemu pripada slava! Amen!
Predajte svoj život Bogu!
12 Zato vas preklinjem, braćo i sestre, zbog milosti koju nam je pokazao Bog, prinesite svoje živote kao živu žrtvu, svetu i ugodnu Bogu. To je pravi način štovanja Boga. 2 Nemojte se više prilagođavati ovome svijetu. Umjesto toga, dopustite da vas Bog mijenja promjenom vašeg razmišljanja, kako biste mogli razabrati i prihvatiti što Bog želi, što je dobro, Bogu ugodno i savršeno.
3 Zbog dara koji mi je Bog dao po svojoj milosti, govorim svakome od vas: nemojte sami sebe precjenjivati. Radije procjenjujte sebe razumno, s obzirom na mjeru vjere koju je Bog dao svakome od vas. 4 Tijelo svakoga od nas sastoji se od mnogih dijelova i svaki od njih ima drukčiju službu. 5 Isto tako, iako nas ima puno, jedno smo tijelo u Kristu i svi smo dijelovi toga tijela; svatko je od nas povezan sa svim drugim dijelovima.
6 Imamo različite darove po milosti koju nam je dao Bog. Onaj tko ima dar proricanja, neka koristi taj dar s onoliko vjere koliko ima. 7 Tko ima dar služenja, neka služi. A ako tko ima dar poučavanja, neka poučava. 8 Tko ima dar ohrabrivanja, neka ohrabruje. Tko ima dar davanja, neka daje darežljivo. Tko ima dar vodstva, neka upravlja marljivo. Tko ima dar činiti dobro drugima, neka to čini radosno.
9 Vaša ljubav mora biti iskrena. Mrzite zlo i radite što je dobro. 10 Volite jedni druge kao vlastitu obitelj. Poštujte jedni druge i svatko od vas neka cijeni drugoga više nego samoga sebe. 11 Nemojte biti lijeni ondje gdje trebate biti revni. Sa žarom u Duhu služite Gospodinu! 12 Zbog nade koju imate, budite radosni, kad ste u nevoljama, budite strpljivi, a u molitvi budite ustrajni. 13 Pomažite Božjim svetima, kojima je pomoć potrebna, i gostoljubivo primajte ljude u svoje domove.
14 Molite za one koji vas progone. Želite im samo dobro i nemojte ih proklinjati. 15 Radujte se s onima koji se raduju i tugujte s onima koji su tužni. 16 Živite u skladu jedni s drugima! Nemojte se uzvisivati, nego se družite s onima koje drugi smatraju manje vrijednima. Nemojte biti umišljeni!
17 Nemojte vraćati zlo za zlo. Nastojte činiti što je dobro u očima svih ljudi. 18 Trudite se živjeti u miru sa svima, koliko je do vas. 19 Prijatelji, nemojte se osvećivati, već to prepustite Bogu. Kao što piše:
»‘Osveta je moja,
ja ću uzvratiti’, kaže Gospodin.«[i]
20 Umjesto toga, činite ovo:
»Ako je vaš neprijatelj gladan, nahranite ga!
Ako je žedan, napojite ga!
To je kao da mu sipate žar po glavi[j].«[k]
21 Ne dajte da vas pobijedi zlo, nego vi pobijedite zlo dobrim.
Poslušnost vladarima
13 Svi se moraju pokoravati onima koji su na vlasti. Bog je taj koji je dao vlast onima koji vladaju. I oni koji vladaju, vlast su dobili od Boga. 2 Ako se tko protivi vlastima, protivi se onome što je ustanovio Bog. Takve, koji se suprotstavljaju vlastima, Bog će kazniti. 3 Oni koji rade što je dobro, ne moraju se bojati vlasti. Vlasti se trebaju bojati oni koji čine zlo. Ako se ne želite bojati vlasti, radite dobro pa će vas hvaliti oni koji vladaju.
4 Oni koji su na vlasti Božji su službenici i što rade—za vaše je dobro. Ali ako radite loše, morate se bojati jer oni imaju moć kazniti vas i neće oklijevati da tu moć i upotrijebe. Oni su Božji službenici i kažnjavaju one koji rade loše. 5 Morate se pokoravati vlastima, ne samo zbog straha od kazne nego i radi svoje savjesti.
6 Zato i plaćate poreze. Oni koji vladaju Božji su službenici na Zemlji i posvetili su svoje vrijeme vladanju. 7 Svakom čovjeku dajte ono što mu dugujete. Plaćajte poreze onome kome ste ih dužni platiti. Odajte poštovanje onome koga morate poštovati. Iskazujte čast onima kojima trebate iskazivati čast.
Ljubav—jedini zakon
8 Nemojte nikome ništa dugovati osim ljubavi, koju uvijek dugujete jedni drugima. Onaj tko voli druge, ispunio je sve zahtjeve Zakona. 9 U Zakonu nalazimo zapovijedi koje kažu: »Ne počini preljub! Ne počini ubojstvo! Ne kradi! Ne poželi ono što je tuđe!«[l] i mnoge druge. Sve te zapovijedi mogu se sažeti u jednu, a ona glasi: »Voli svoga bližnjeg kao samoga sebe.«[m] 10 Onaj tko voli druge, neće im učiniti ništa loše. Ako volimo druge, izvršavamo sve zapovijedi Zakona.
11 Radite tako kao što vam govorim jer znate u kakvom vremenu živimo. Došlo je vrijeme da se probudite iz sna jer nam je spasenje bliže nego što nam je bilo kad smo postali vjernici. 12 »Noć« je pri kraju i bliži se »dan«. Stoga, pustimo ono što pripada noći. Naoružajmo se onime što pripada svjetlu. 13 Živimo ispravno, kako i dolikuje onima koji pripadaju danu. Ne smijemo sudjelovati u razuzdanim zabavama i opijanju. Ne smijemo biti seksualno nemoralni i raspušteni. Ne smijemo se svađati i zavidjeti jedni drugima. 14 Umjesto toga, zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i prestanite razmišljati kako da udovoljite žudnjama tjelesne naravi.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International