Beginning

Abrahamov primjer

4 Što možemo reći da je o vjeri otkrio Abraham, praotac našega naroda? ² Jer, da je Abraham bio opravdan pred Bogom svojim djelima, imao bi razloga za ponos, ali nije se mogao ponositi pred Bogom. ³ Što piše u Svetom pismu? »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.«^[a]

⁴ Radniku se ne daje plaća kao dar, nego kao dug. ⁵ Čovjek se ne može opravdati pred Bogom svojim djelima, ali ako vjeruje u Boga koji opravdava grešnike, vjera će mu se uračunati kao pravednost. ⁶ David je govorio da je blagoslovljen onaj čovjek kojemu Bog pripisuje opravdanje neovisno o njegovim djelima:

⁹ Je li ta sreća ograničena samo na obrezane ili vrijedi i za neobrezane? Naravno, vrijedi i za neobrezane jer smo već prije rekli: »Abrahamu se njegova vjera uračunala kao pravednost.«^{[c] 10} A kad mu se vjera pripisala kao pravednost? Dok je bio obrezan ili neobrezan? Ne kad je bio obrezan, nego dok je još bio neobrezan. ¹¹ Primio je obrezanje kao znak, pečat svoje pravednosti, koja je rezultat vjere što ju je pokazao dok još nije bio obrezan. Zbog toga je on otac svima koji vjeruju, bez obzira na to što nisu obrezani, da bi se i njima pripisala pravednost. ¹² A otac je i onima koji nisu samo obrezani nego koji slijede njegovu vjeru što ju je pokazao dok još nije bio obrezan.

Božja obećanja primaju se vjerom

¹³ Jer, obećanje dano Abrahamu i njegovim potomcima da će naslijediti svijet nije došlo po Zakonu, nego po pravednosti koja je rezultat vjere. ¹⁴ Ako poštujući Zakon ljudi mogu naslijediti Božja obećanja, onda je vjera postala beznačajna i obećanje ne vrijedi ništa. ¹⁵ Jer, Zakon izaziva Božji gnjev ako ga se krši, ali ako nema Zakona, nema ni kršenja Zakona.

¹⁶ Tako je i Božje obećanje rezultat vjere: ono je dar i vrijedi za sve Abrahamove potomke; ne samo za one koji su podložni Zakonu nego i za one koji imaju vjeru kao Abraham. On je otac svima nama, ¹⁷ kao što piše u Svetom pismu: »Učinio sam te ocem mnogih naroda.«^[d] To je istina pred Bogom u kojeg je vjerovao Abraham. Taj Bog je onaj koji vraća mrtve u život te ono što ne postoji poziva da postoji.

¹⁸ Kad nije bilo nade da će dobiti djecu^[e], Abraham je u nadi povjerovao. I postao je otac mnogim narodima prema onome što mu je rečeno: »Brojni će biti tvoji potomci«^[f]. ¹⁹ Abraham je dobro znao da je prošao dob kada može imati djecu jer je imao skoro stotinu godina. Znao je isto tako da Sara ne može rađati, ali nije mu oslabjela vjera. ²⁰ Čekao je da Bog ispuni svoje obećanje i nije sumnjao u nevjeri, nego se ojačao vjerom pa je hvalio Boga. ²¹ Bio je potpuno uvjeren da Bog može ispuniti ono što je obećao. ²² Zato se »njegova vjera uračunala kao pravednost«^[g]. ²³ No to što piše »uračunala mu se« ne piše samo za njega ²⁴ nego i za nas. Naša će vjera biti prihvaćena da nas opravda pred Bogom. To će se dogoditi nama koji vjerujemo u Boga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa. ²⁵ On je predan da umre za naše grijehe, a uskrsnuo je radi našeg opravdanja.

Opravdani pred Bogom

5 Sada kad smo opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu. ² Po njemu nam je i dopušten pristup Božjoj milosti. Sada smo u Božjoj milosti, njome se ponosimo i nadamo se sudjelovati u Božjoj slavi. ³ Ne samo to, nego se radujemo i nevoljama jer znamo da u nevoljama postajemo strpljivi. ⁴ U toj strpljivosti Bog utvrđuje naš karakter, a iz toga se rađa nada ⁵ koja nas neće razočarati jer Božja je ljubav ulivena u naša srca po Svetom Duhu, koji nam je darovan.

⁶ Krist je umro za nas bezbožnike u pravo vrijeme, dok smo još bili slabi. ⁷ Teško da će itko umrijeti da bi spasio život drugom čovjeku, čak i ako je taj drugi čovjek pravedan. Možda bi netko imao dovoljno hrabrosti umrijeti da bi spasio nekog dobročinitelja, ⁸ ali Bog je pokazao svoju ljubav prema nama tako što je Krist umro za nas dok smo još bili grešnici.

⁹ Budući da smo opravdani pred Bogom po Kristovoj krvi, još ćemo više po Kristu biti spašeni od Božjega bijesa. ¹⁰ Ako se Bog pomirio s nama po smrti svoga Sina dok smo još bili Božji neprijatelji, još više će nas Bog spasiti po Kristovom životu sada kad smo se pomirili s njim. ¹¹ I ne samo to; mi se i radujemo u Bogu po svome Gospodinu Isusu Kristu, po kojem smo sada i primili pomirenje.

Adam i Krist

¹² Grijeh je došao u svijet preko jednog čovjeka, a po grijehu je došla i smrt. Zato svi ljudi umiru, jer su svi zgriješili. ¹³ Grijeh je bio u svijetu prije nego što je postojao Zakon, ali grijeh se nikome ne uzima u obzir kad nema Zakona. ¹⁴ Smrt je vladala od Adamovog do Mojsijevog vremena i nad onima koji nisu zgriješili poput Adama, koji je slika onoga koji će doći.

¹⁵ Božji dar, međutim, nije kao Adamov grijeh. Jer, ako su mnogi umrli zbog grijeha jednog čovjeka—Adama, još je veća Božja milost i dar života što su ga mnogi primili milošću jednog čovjeka—Isusa Krista. ¹⁶ Adam je jednom zgriješio i bio osuđen, ali Božji dar nije takav. Taj dragovoljni dar, koji vodi opravdanju, došao je nakon mnogih prekršaja. ¹⁷ Jer, smrt je vladala nad svim ljudima zato što je jedan čovjek zgriješio, ali mnogo više će oni koji uživaju u obilju Božje milosti i u daru pravednosti imati istinski život i vladati po jednom čovjeku—Isusu Kristu.

¹⁸ Tako su, dakle, svi ljudi bili osuđeni zbog grijeha jednog čovjeka, no isto će tako zbog jednoga pravednog čina svi ljudi biti opravdani i imati istinski život. ¹⁹ Neposlušnošću jednog čovjeka mnogi su postali grešnici. Isto će tako poslušnošću jednog čovjeka mnogi postati pravednici. ²⁰ Zakon je uveden da ukaže na mnogobrojnost grijeha. No kad se grijeh umnožio, Bog je dao svoju milost u još većoj mjeri. ²¹ To se dogodilo da bi, kao što je prije grijeh vladao smrću, na isti način Božja milost vladala pravednošću i donijela vječni život po Isusu Kristu, našem Gospodinu.

Mrtvi grijehu—živi u Kristu

6 Što, dakle, da kažemo? Hoćemo li nastaviti griješiti da bi Božja milost postala obilnija? ² Naravno da ne! Ali kako možemo mi, koji smo umrli grijehu, i dalje živjeti u grijehu? ³ Zar ne znate da smo mi, koji smo se krstili u Krista Isusa, po krštenju sudjelovali u njegovoj smrti? ⁴ Krštenjem smo zajedno s njim ukopani u smrt da bismo mogli živjeti novim životom, kao što je i Krist ustao iz smrti po slavnoj snazi svoga Oca.

⁵ Budući da smo ujedinjeni s njim u njegovoj smrti, bit ćemo ujedinjeni s njim i u njegovom uskrsnuću. ⁶ Znamo da je naša stara narav razapeta na križu s Kristom kako bi naša grešnost bila uništena i kako više ne bismo bili robovi grijehu. ⁷ Onaj tko je umro, slobodan je od grijeha.

⁸ Ako smo umrli s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njim. ⁹ Znamo da Krist, nakon što je uskrsnuo, neće više umrijeti. Smrt više nema nikakve moći nad njim. ¹⁰ Smrt, kojom je Krist umro, bila je smrt grijehu, jednom i zauvijek. Ali Krist sada ima novi život i taj je život s Bogom. ¹¹ Tako i vi smatrajte sebe mrtvima za grijeh, a živima za Boga u Kristu Isusu.

¹² Grijeh ne smije dalje vladati vama. Nemojte se pokoravati svojim grešnim željama! ¹³ Ne dajte dijelove svoga tijela za oruđe kojim ćete činiti grijeh i zlo. Umjesto toga, prinesite Bogu sami sebe, kao one koji su umrli i ponovo oživjeli. Neka vaše tijelo i njegovi udovi budu namijenjeni samo za to da čine ono što je dobro i da služe Bogu. ¹⁴ Grijeh više neće vladati vama jer više ne živite pod Zakonom, nego pod Božjom milošću.

Robovi pravednosti

¹⁵ Što da radimo? Trebamo li griješiti zato što ne živimo pod Zakonom, nego pod Božjom milošću? Naravno da ne! ¹⁶ Kad se komu predate da mu služite poput roba, njemu ste poslušni i njegovi ste robovi. Robovi ste onoga koga slušate. Možete robovati grijehu, što će vas odvesti u smrt, ili možete robovati poslušnosti Bogu, što će vas opravdati. ¹⁷ Bili ste robovi grijeha, ali hvala Bogu da ste ipak od srca poslušali ono što su vas učili. ¹⁸ Oslobođeni ste grijeha i postali ste robovi pravednosti. ¹⁹ Govorim vam primjerom koji će vam pomoći da razumijete jer su ove stvari teško razumljive. Kao što ste ranije udove svoga tijela stavili na raspolaganje nečistoći i razvratu te postali robovi zla, sada ih stavite na raspolaganje pravednosti. Tako ćete postati njezini robovi i živjeti samo za Boga.

²⁰ Dok ste robovali grijehu, niste bili podložni pravednosti. ²¹ Kakvi su bili plodovi takvog života? Radili ste stvari kojih se sada sramite i čija je krajnja posljedica smrt. ²² A sada, kad ste slobodni od grijeha i kada ste postali Božji robovi, rezultat je vaše posvećenje Bogu, a krajnji je rezultat vječni život. ²³ Jer, plaća za grijeh je smrt, a dar što ga Bog daje jest vječni život po Isusu Kristu, našem Gospodinu.

Brak kao primjer

7 Braćo i sestre, vi poznajete Zakon. Vi, dakle, znate da je čovjek podložan Zakonu samo dok je živ. ² Na primjer, udana je žena po Zakonu vezana za svoga muža do kraja njegovog života, ali ako muž umre, ona više nije podložna bračnom zakonu. ³ Ako se žena uda za drugoga muškarca dok je njezin muž živ, po Zakonu je kriva za preljub. No ako joj muž umre, ona je slobodna od bračnog zakona pa tako ne čini preljub ako se uda za drugoga čovjeka.

⁴ Braćo i sestre, vaš je stari čovjek umro za Zakon jer ste bili združeni s razapetim Kristom. Tako smo sada vezani za drugoga čovjeka, za onoga koji je ustao iz smrti, da bismo donijeli plodove Bogu. ⁵ Prije, dok smo živjeli starim životom, nama su vladale grešne strasti koje je izazvao Zakon. One su nam donosile duhovnu smrt. ⁶ Sada više nismo podložni Zakonu jer je naš stari život, zarobljen Zakonom, umro. Sad služimo Bogu na nov način Duha, a ne na stari način pisanih pravila.

Naša borba protiv grijeha

⁷ Što da kažemo? Znači li to da je Zakon isto što i grijeh? Naravno da ne! Ali ja ne bih znao što je grijeh da nije bilo Zakona. Na primjer, ne bih znao što znači željeti nešto što pripada drugome da u Zakonu ne piše: »Nemoj žudjeti za onim što pripada drugome.«^{[h] 8} Grijeh je iskoristio priliku i tom zapovijedi izazvao u meni sve moguće nedolične želje jer grijeh bez Zakona nema nikakve snage. ⁹ To je bilo vrijeme u kojem sam živio bez Zakona. Ali kada sam saznao za zapovijed Zakona, tada je grijeh počeo živjeti, ¹⁰ a ja sam umro. Zapovijed, koja mi je trebala donijeti život, donijela mi je smrt. ¹¹ Grijeh je iskoristio priliku i prevario me. Iskoristio je zapovijed i ubio me njome.

¹² Zakon je svet, a isto su tako i zapovijedi u njemu svete, pravedne i dobre. ¹³ Znači li to da mi je dobra stvar donijela smrt? Naravno da ne! Ali grijeh, da bi se pokazao grijehom, iskoristio je dobru stvar da bi mi prouzročio smrt. To pokazuje kako je grijeh loš—pomoću dobre zapovijedi može proizvesti još gori ishod.

Sukob u čovjeku

¹⁴ Znamo da je Zakon duhovan. No ja nisam duhovan i podložan sam grijehu kao njegov rob. ¹⁵ Ne razumijem što činim jer ne radim stvari koje želim, nego stvari koje mrzim. ¹⁶ Ako radim stvari koje ne želim, znači da se slažem da je Zakon dobar. ¹⁷ Zapravo, nisam ja taj koji radi te stvari, nego ih radi grijeh što živi u meni. ¹⁸ Da, znam da u meni, odnosno u mojoj tjelesnoj naravi, ne živi ništa dobro. Želja da radim dobro živi u meni, ali ne i sposobnost da činim dobro. ¹⁹ Ne činim dobro koje želim, nego činim zlo koje ne želim. ²⁰ Ako činim zlo, a to ne želim, očito to ne činim ja, nego grijeh koji živi u meni.

²¹ Otkrio sam da djeluje ovaj zakon: kad želim činiti ono što je dobro, zlo je odmah tu. ²² U svome sam srcu oduševljen Božjim zakonom, ²³ ali vidim da u mojem tijelu djeluje drugi zakon. On se suprotstavlja zakonu koji je u mom umu i ja postajem zarobljenik toga zakona grijeha koji djeluje u mojem tijelu. ²⁴ Kako sam jadan! Tko će me spasiti od ovoga tijela koje je predodređeno za smrt? ²⁵ Hvala Bogu za spasenje po našem Gospodinu Isusu Kristu!

U umu se, dakle, pokoravam Božjem zakonu, ali tjelesna narav čini da se pokoravam zakonu grijeha.