Beginning

Pavao u Korintu

18 Nakon toga, Pavao je otišao iz Atene i uputio se u Korint. ² Ondje je sreo nekog Židova po imenu Akvila, koji je bio rodom iz Ponta, a nedavno je došao iz Italije zajedno sa svojom ženom Priscilom. Oni su otišli iz Italije jer je car Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pavao je otišao posjetiti Akvilu i Priscilu. ³ Budući da se bavio istim zanatom kao i oni, izradom šatora, ostao je kod njih i radio s njima.

⁴ Svakog je šabata Pavao govorio u sinagogi. Nastojao je privući vjeri i Židove i Grke. ⁵ Kad su Sila i Timotej stigli iz Makedonije, Pavao je sve svoje vrijeme posvetio propovijedanju Radosne vijesti. Uvjeravao je Židove da je Isus—Mesija. ⁶ Kad su mu se Židovi suprotstavili i počeli ga vrijeđati, otresao je prašinu^[a] sa svoje odjeće i rekao: »Sami ste krivi za svoju propast. Moja je savjest čista. Od sada idem k nežidovima.« ⁷ I Pavao ih je ostavio i otišao u kuću čovjeka po imenu Ticije Just, koji je štovao pravoga Boga, a njegova se kuća nalazila pokraj sinagoge. ⁸ Nadstojnik sinagoge zvao se Krisp. On i svi njegovi ukućani povjerovali su u Gospodina. I mnogi drugi Korinćani, koji su slušali Pavla, povjerovali su i krstili se.

⁹ Jedne je noći Bog rekao Pavlu u viziji: »Ne boj se, samo govori i nemoj prestati! ¹⁰ Ja sam s tobom. Nitko te neće napasti i nanijeti ti zlo jer mnogi ljudi u ovom gradu pripadaju meni.« ¹¹ Pavao je ostao u Korintu godinu i pol dana i poučavao Korinćane Božjoj riječi.

Pavla dovode pred Galiona

¹² Kad je Galion bio prokonzul Ahaje, Židovi su jednodušno napali Pavla i odveli ga pred sud. ¹³ Govorili su: »Ovaj čovjek nagovara narod da štuje Boga protivno Zakonu.«

¹⁴ Upravo kad je Pavao htio progovoriti, Galion se obratio Židovima: »Ja bih strpljivo saslušao vas, Židove, da je riječ o nekom prijestupu ili ozbiljnom zločinu. ¹⁵ Budući da su ovdje u pitanju riječi, imena i vaš Zakon, sredite to sami; ne želim suditi u tim pitanjima.« ¹⁶ I istjerao ih je iz sudnice.

¹⁷ Oni su zgrabili nadstojnika sinagoge Sostena i počeli ga tući ispred sudnice, a Galion uopće nije mario za to.

Pavlov povratak u Antiohiju

¹⁸ Pavao je ostao u Korintu još mnogo dana, a zatim se oprostio od braće i otplovio u Siriju. S njim su pošli i Priscila i Akvila. U Kenhreji je Pavao ošišao kosu da ispuni zavjet koji je dao Bogu. ¹⁹ Kad su stigli u Efez, Pavao je ostavio Priscilu i Akvilu. Otišao je u sinagogu i počeo raspravljati sa Židovima. ²⁰ Kad su ga oni zamolili da još ostane kod njih, nije pristao, ²¹ ali im je na odlasku rekao: »Ako Bog to želi, vratit ću se k vama.« I isplovio je iz Efeza.

²² Kad je stigao u Cezareju, otišao je u Jeruzalem pozdraviti tamošnju Crkvu. Nakon toga, uputio se u Antiohiju ²³ i zadržao se ondje neko vrijeme. Zatim je putovao po Galaciji i Frigiji te učvršćivao sve Isusove učenike.

Apolon u Efezu i Ahaji (Korintu)

²⁴ A u Efez je stigao Židov po imenu Apolon. On je bio učen čovjek iz Aleksandrije koji je dobro poznavao Sveta pisma. ²⁵ Bio je poučen o Gospodinovom putu, gorljivo je govorio i ispravno učio o Isusu iako je znao samo za Ivanovo krštenje. ²⁶ On je počeo hrabro govoriti u sinagogi. Kad su ga čuli Priscila i Akvila, pozvali su ga svojoj kući i izložili mu točnije Božji put. ²⁷ Kad je Apolon odlučio otići u Ahaju, braća su ga podržala i napisala vjernicima u Ahaji da ga lijepo prime. Kad je stigao onamo, puno je pomagao onima koji su po Božjoj milosti postali vjernici. ²⁸ U javnim je raspravama snažno pobijao Židove, dokazujući na temelju Svetih pisama da je Isus—Mesija.

Pavao u Efezu

19 Dok se Apolon nalazio u Korintu, Pavao je putovao po unutrašnjosti i stigao do Efeza. Ondje je naišao na neke vjernike pa ² ih upitao: »Jeste li primili Svetog Duha kad ste povjerovali?«

Oni su mu odgovorili: »Nismo ni čuli da postoji Sveti Duh.«

³ »Kakvim ste onda krštenjem kršteni?« upitao ih je.

Odgovorili su mu: »Ivanovim krštenjem.«

⁴ »Ivan je krstio ljude u znak njihovog obraćenja«, rekao im je Pavao, »Ivan je govorio narodu da vjeruju u onoga koji dolazi poslije njega, to jest u Isusa.«

⁵ Kad su to čuli, krstili su se u ime Gospodina Isusa. ⁶ Kad je Pavao položio svoje ruke na njih, na svakoga je sišao Sveti Duh. Oni su tada počeli govoriti drugim jezicima i proricati. ⁷ Sveukupno ih je bilo dvanaestorica muškaraca.

⁸ Pavao je zatim otišao u sinagogu. Ondje je tri mjeseca hrabro govorio i raspravljao sa Židovima. Uvjeravao ih je da prihvate Božje kraljevstvo. ⁹ No neki su od njih bili tvrdoglavi i odbili povjerovati. Govorili su loše o Božjem putu. Zato ih je Pavao napustio. Sa sobom je poveo Isusove učenike i svakoga je dana u školi nekog čovjeka, koji se zvao Tiran, držao rasprave. ¹⁰ To je trajalo dvije godine pa su tako svi stanovnici Azije, i Židovi i nežidovi, čuli Gospodinovu riječ.

Skevini sinovi

¹¹ Bog je preko Pavla činio izvanredna čuda. ¹² Ljudi su čak bolesnicima donosili rupčiće i marame, koje je Pavao bio upotrebljavao, a bolesni su tada ozdravljali i zli su duhovi izlazili iz njih.

¹³ Tamo su bili i neki Židovi koji su pokušavali istjerivati zle duhove izgovaranjem imena Gospodina Isusa. Govorili su: »Zapovijedam ti u ime Isusa o kojem Pavao propovijeda!« ¹⁴ To su radila sedmorica sinova nekoga židovskoga vodećeg svećenika koji se zvao Skeva.

¹⁵ A jednom im je zao duh odgovorio: »Ja znam tko je Isus i poznajem Pavla, a tko ste vi?«

¹⁶ Tada je čovjek u kojem se nalazio zao duh skočio na njih, svladao ih i pretukao. Tako su oni goli i ranjeni pobjegli iz kuće. ¹⁷ Za to su saznali svi Židovi i Grci, koji su živjeli u Efezu, i sve ih je obuzeo strah, a ime Gospodina Isusa još se više veličalo. ¹⁸ Mnogi koji su povjerovali došli su i otvoreno priznavali svoja zla djela, ¹⁹ a mnogi koji su se bavili vračanjem skupili su svoje knjige i pred svima ih spalili. Izračunato je da je vrijednost tih knjiga iznosila pedeset tisuća srebrnjaka^[b]. ²⁰ Tako se Gospodinova riječ silno širila na sve strane i sve je više ljudi vjerovalo u nju.

Pavao se sprema na put

²¹ Nakon ovih događaja, Pavao se odlučio uputiti u Jeruzalem kroz Makedoniju i Ahaju. Rekao je: »Nakon Jeruzalema moram posjetiti i Rim.« ²² I poslao je dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, u Makedoniju, a sâm je proveo neko vrijeme u Aziji.

Nemiri u Efezu

²³ Nekako u to vrijeme u Efezu je došlo do velikog nemira zbog Puta. ²⁴ Ondje je živio neki čovjek po imenu Demetrije koji je radio sa srebrom. Izrađivao je male srebrne modele hramova božice Artemide, što je takvim zanatlijama donosilo priličnu zaradu. ²⁵ Sve ih je sazvao, zajedno s radnicima srodnih zanata, i rekao im: »Ljudi, vi znate da dobro zarađujemo ovim poslom. ²⁶ I sami čujete i vidite da je taj Pavao pridobio i preobratio mnogo ljudi, ne samo u Efezu nego gotovo i u cijeloj azijskoj pokrajini. On tvrdi da bogovi napravljeni ljudskom rukom nisu pravi bogovi. ²⁷ Postoji opasnost da ovaj naš zanat dođe na loš glas i, ne samo to, već bi i hram velike božice Artemide mogao izgubiti svoj značaj. Artemida je božica koju štuje cijela Azija i svijet, a postoji opasnost da i ona izgubi svoje veličanstvo.«

²⁸ Kad su to čuli, obuzeo ih je bijes i počeli su vikati: »Velika je efeška Artemida!« ²⁹ Tada se cijeli grad uznemirio. Zgrabili su Gaja i Aristarha, dvojicu Makedonaca koji su pratili Pavla, i svi su se strčali u amfiteatar. ³⁰ Pavao je htio izaći pred okupljeni narod, ali mu to nisu dopustili Gospodinovi sljedbenici. ³¹ Neki ljudi na vlasti u pokrajini bili su Pavlovi prijatelji. Poslali su mu poruku i zamolili ga da ne ide u amfiteatar. ³² Ondje su jedni vikali jedno, drugi drugo, a cijeli je skup bio u neredu. Većina njih nije ni znala zašto su se okupili. ³³ Židovi su gurnuli Aleksandra da stane pred ljude, a oni su mu govorili što da radi. Aleksandar je rukom zamolio za pozornost i pokušao objasniti što se događa. ³⁴ Kad su shvatili da je on Židov, dva su sata vikali kao jedan: »Velika je efeška Artemida!«

³⁵ Gradski je službenik umirio gomilu i rekao: »Efežani! Postoji li itko na svijetu tko ne zna da je Efez čuvar hrama velike Artemide i njezinoga kipa koji je pao s neba? ³⁶ To nitko ne može poreći. Ono što trebamo učiniti jest da ostanemo mirni i ne činimo ništa nepromišljeno. ³⁷ Dovukli ste ovu dvojicu ovamo iako nisu ni opljačkali hram niti su govorili protiv naše božice. ³⁸ Ako Demetrije i njegovi obrtnici imaju kakvu tužbu protiv koga, vrata sudnice su otvorena i prokonzuli su ondje. Neka strane same podignu tužbu jedna protiv druge. ³⁹ A ako imate još što za raspravu, morat ćete pričekati s tim do redovnoga skupa. ⁴⁰ Kako sada stvari stoje, postoji opasnost da zbog ovog danas budemo optuženi za pobunu. Ni na koji način ne možemo opravdati ovaj metež jer nema razloga za ovaj sastanak.« ⁴¹ Kad je to rekao, gradski je službenik raspustio skup.

Pavao u Makedoniji i Grčkoj

20 Kad se metež stišao, Pavao je poslao po sljedbenike. Nakon što ih je ohrabrio, oprostio se s njima i krenuo u Makedoniju. ² Putovao je tim područjima i puno ohrabrivao učenike. Zatim je stigao u Grčku i ostao ondje tri mjeseca. ³ Baš kad je trebao isploviti prema Siriji, Židovi su skovali urotu protiv njega i on se odlučio vratiti preko Makedonije. ⁴ Pratili su ga Sopater, Pirov sin iz Bereje, Aristarh i Sekund iz Soluna, Gaj iz Derbe, Timotej te Tihik i Trofim iz Azije. ⁵ Oni su krenuli prije nas i dočekali nas u Troadi. ⁶ Mi smo pak isplovili iz Filipa nakon Blagdana beskvasnih kruhova. Pet dana kasnije pridružili smo im se u Troadi. Ondje smo ostali sedam dana.

Pavlov zadnji posjet Troji

⁷ Prvog smo se dana u tjednu sastali da zajedno lomimo kruh,^[c] a Pavao je govorio okupljenima. Budući da je sutradan namjeravao otputovati, nastavio je govoriti do ponoći. ⁸ U sobi na katu, gdje smo se bili okupili, bilo je mnogo svjetiljaka. ⁹ Neki je mladić po imenu Eutih sjedio na prozoru. Budući da se Pavlov govor odužio, mladiću se silno prispavalo. San ga je potpuno svladao i pao je s trećega kata. Kad su ga podigli, bio je mrtav. ¹⁰ Pavao je sišao, kleknuo do mladića, zagrlio ga i rekao: »Ne uznemirujte se, živ je.« ¹¹ Zatim je otišao gore, prelomio kruh i jeo. Dugo im je govorio, sve do zore, a onda je otišao. ¹² Mladić je odnesen kući živ i svi su bili utješeni.

Putovanje do Mileta

¹³ Mi smo se pak ukrcali na brod i otplovili u Asos, gdje se trebao ukrcati i Pavao. Odlučio je tako jer je do Asosa htio ići pješice. ¹⁴ Kad smo se s njim našli u Asosu, uzeli smo ga na brod i isplovili za Mitilenu. ¹⁵ Sutradan smo isplovili iz Mitilene i stigli u blizinu otoka Hiosa. Drugi smo dan stigli do otoka Samosa, a dan nakon toga i u Milet. ¹⁶ Pavao je već odlučio da se ne zaustavljamo u Efezu, kako se ne bi zadržavao u Aziji. Žurio se da, ako je moguće, stignemo u Jeruzalem na dan Pedesetnice.

Pavlova poruka starješinama u Efezu

¹⁷ Iz Mileta je javio crkvenim starješinama u Efezu da dođu k njemu. ¹⁸ Kad su stigli, rekao im je: »Vi znate kako sam živio cijelo vrijeme dok sam bio s vama, od prvoga dana kad sam stigao u Aziju. ¹⁹ Sa svom poniznošću i u suzama služio sam Gospodinu. Prošao sam mnoge nevolje koje su me snašle zbog židovskih urota. ²⁰ Znate da se nisam ustručavao govoriti što god je bilo za vaše dobro. Poučavao sam vas javno i po vašim kućama. ²¹ I Židovima i Grcima govorio sam o vjeri u našega Gospodina Isusa. Opominjao sam ih da obrate svoja srca, vrate se Bogu i da polože vjeru u našega Gospodina Isusa. ²² No, sada, poslušan Svetom Duhu, na putu sam u Jeruzalem. Idem tamo i ne znam što će mi se dogoditi. ²³ Znam samo da mi u svakom gradu Sveti Duh jamči da me čeka zatočenje i nevolje. ²⁴ No meni nije ni najmanje stalo do života. Stalo mi je samo da dovršim svoj posao i zadatak koji mi je predao Gospodin Isus—da širim Radosnu vijest o Božjoj milosti.

²⁵ Sada znam da me nitko od vas više neće vidjeti. Bio sam s vama i govorio vam o Božjem kraljevstvu. ²⁶ Zato vam danas svečano izjavljujem: nevin sam ako tko od vas propadne ²⁷ jer sam vam prenio cjelokupnu Božju volju. ²⁸ Pazite na sebe i na sve koje vam je Sveti Duh povjerio na brigu. Vi ste pastiri, a oni su vaše stado—Božja Crkva, koju je Bog kupio vlastitom krvlju. ²⁹ Znam da će nakon moga odlaska među vas doći krvoločni vukovi. Oni neće poštedjeti stado. ³⁰ Čak će i među vama biti nekih koji će izvrtati istinu kako bi učenike odvukli za sobom. ³¹ Zato se čuvajte! Sjetite se da sam vas ja tri godine neprestano, danju i noću, opominjao u suzama.

³² A sada vas povjeravam Bogu i poruci o njegovoj milosti. Ona vas može ojačati i obdariti blagoslovima, kao i sve Božje svete ljude. ³³ Ja nisam žudio ni za čijim srebrom, zlatom niti skupom odjećom. ³⁴ Sami znate da sam se vlastitim rukama pobrinuo za svoje potrebe i potrebe onih koji su bili sa mnom. ³⁵ U svakoj sam vam prilici isticao da ustrajnim radom moramo pomagati onima koji su slabi. Učio sam vas da pamtite što je sâm Gospodin Isus rekao: ‘Blagoslovljenije je davati nego primati.’«

³⁶ Kada je ovo rekao, Pavao je kleknuo zajedno sa svima i pomolio se. ³⁷ Tada su svi briznuli u plač i počeli grliti i ljubiti Pavla, ³⁸ ožalošćeni jer im je rekao da ga više neće vidjeti. A zatim su ga otpratili na brod.