Beginning

Timotej se pridružuje Pavlu

16 Pavao je došao i u gradove Derbu i Listru. Ondje je živio sljedbenik po imenu Timotej. Njegova je majka bila vjernica, inače Židovka, a otac mu je bio Grk. ² Braća u Listri i Ikoniju vrlo su lijepo govorila o Timoteju. ³ Pavao je htio da Timotej pođe s njim na put. Obrezao ga je zbog Židova u tim mjestima jer su oni svi znali da je Timotejev otac Grk. ⁴ Na putu kroz gradove, Pavao i njegovi suputnici prenosili su vjernicima odluke koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu te tražili od njih da ih poštuju. ⁵ Crkve su se tako učvršćivale u vjeri i svakim danom postajale brojnije.

⁶ Pavlu i njegovim suputnicima Sveti Duh nije dopustio da propovijedaju Božju poruku u Aziji pa su prošli kroz pokrajine Frigiju i Galaciju. ⁷ Kad su došli na granicu Mizije, htjeli su otići u Bitiniju, ali im Isusov Duh to nije dopustio. ⁸ Tako su samo prošli pokraj Mizije i stigli u Troadu. ⁹ Te je noći Pavao imao viziju: pred sobom je vidio čovjeka iz pokrajine Makedonije kako stoji i moli: »Dođi k nama u Makedoniju! Pomozi nam!« ¹⁰ Odmah nakon tog viđenja, krenuli smo u Makedoniju. Zaključili smo da nas je Bog pozvao da i njima objavimo Radosnu vijest.

Lidijino obraćenje

¹¹ Isplovili smo iz Troade ravno u Samotraku. Sljedećeg smo dana doplovili do Neapola, ¹² a odatle krenuli u Filipe, rimsku koloniju i ujedno najvažniji grad toga dijela Makedonije. U njemu smo ostali nekoliko dana.

¹³ Na šabat smo izašli van gradskih vrata, na obalu rijeke. Mislili smo da ćemo tamo naći mjesto za molitvu. Okupile su se neke žene, a mi smo sjeli i počeli s njima razgovarati. ¹⁴ Među njima se nalazila žena po imenu Lidija, prodavačica grimizne odjeće. Bila je iz grada Tijatire i štovala je pravoga Boga. Slušala je što se govorilo, a Bog joj je otvorio srce da prihvati Pavlove riječi. ¹⁵ Nakon što su se ona i svi njezini ukućani krstili, pozvala nas je u svoju kuću i rekla nam: »Ako smatrate da sam istinska Gospodinova vjernica, onda dođite i odsjednite u mojoj kući!« I nagovorila nas je da ostanemo kod nje.

Pavao i Sila u zatvoru

¹⁶ Jednom, kad smo išli na molitveno mjesto, susreli smo neku ropkinju koja je u sebi imala duha kojim je proricala budućnost. Na taj je način svojim gospodarima pribavljala mnogo novca. ¹⁷ Ona je išla za Pavlom i za nama te vikala: »Ovi su ljudi sluge Svevišnjega Boga! Oni vam govore kako ćete se spasiti!« ¹⁸ Danima je tako radila. Pavlu je to dozlogrdilo pa se okrenuo i naredio duhu: »U ime Isusa Krista, zapovijedam ti da izađeš iz nje!« Istoga je trena duh izašao iz nje.

¹⁹ Kad su njezini gospodari vidjeli da im je propao izvor zarade, zgrabili su Pavla i Silu te ih odvukli na trg pred poglavare. ²⁰ Izveli su ih pred upravitelje i rekli: »Ovi su ljudi Židovi i prave nered po gradu. ²¹ Zagovaraju običaje koje—po Zakonu—mi Rimljani ne možemo niti slijediti niti odobriti.« ²² A mnoštvo se pridružilo napadima na Pavla i Silu. Upravitelji su strgnuli s njih odjeću i naredili da ih išibaju. ²³ Nakon što su ih okrutno išibali, bacili su ih u zatvor, a tamničaru su naredili da ih dobro čuva. ²⁴ Budući da je dobio takvu zapovijed, tamničar ih je bacio u ćeliju u unutrašnjosti zatvora, a noge im stavio u klade.

²⁵ Negdje oko ponoći, Pavao i Sila su molili. Pjevali su i slavili Boga, a drugi zatvorenici su ih slušali. ²⁶ Odjednom je nastao jak potres i zatvorski su se temelji uzdrmali. Sva su se zatvorska vrata otvorila i svim su zatvorenicima spali okovi. ²⁷ Tamničar se probudio i vidio da su sva zatvorska vrata otvorena. Izvukao je mač i htio se ubiti jer je mislio da su zatvorenici pobjegli. ²⁸ No Pavao je povikao: »Ne diži ruku na sebe, svi smo tu!«

²⁹ Tamničar je naredio da donesu svjetiljke i pojurio unutra. Drhteći od straha, bacio se na koljena pred Pavla i Silu. ³⁰ Izveo ih je i rekao: »Gospodo, što moram učiniti da budem spašen?«

³¹ Odgovorili su mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa. Tako ćete i ti i svi tvoji ukućani biti spašeni.« ³² Iznijeli su mu Gospodinovu poruku, kao i svima koji su živjeli u njegovoj kući. ³³ Iako je bila duboka noć, tamničar je uzeo Pavla i Silu i oprao im rane. Odmah nakon toga on i svi njegovi ukućani su se krstili. ³⁴ Tamničar je uveo Pavla i Silu u svoju kuću i dao im jesti. Svi su bili sretni jer su sada vjerovali u Boga.

³⁵ Kad je svanulo, upravitelji su poslali dužnosnike u zatvor s porukom: »Oslobodite te ljude!«

³⁶ Tamničar je rekao Pavlu: »Upravitelji su poručili da vas pustim. Slobodni ste. Idite u miru!«

³⁷ A Pavao je rekao dužnosnicima: »Javno su nas išibali, a nisu nam dokazali krivnju. Bacili su nas u zatvor iako smo rimski građani. A sada nas žele tajno otpustiti. Nipošto! Neka nas sami dođu izvesti odavde!«

³⁸ Dužnosnici su prenijeli Pavlove riječi upraviteljima. Kad su oni čuli da su Pavao i Sila rimski građani, uplašili su se. ³⁹ Došli su k njima i ispričali im se. Zatim su ih izveli iz zatvora i zamolili da napuste grad. ⁴⁰ Kad su Pavao i Sila izašli iz zatvora, otišli su Lidijinoj kući. Ondje su se vidjeli s vjernicima i ohrabrili ih, a zatim otputovali.

Pavao i Sila u Solunu

17 Pavao i Sila su prošli kroz gradove Amfipol i Apoloniju te stigli u Solun. U tom gradu nalazila se židovska sinagoga ² i Pavao je, po svome običaju, otišao u nju. Sljedeća tri šabata u njoj je raspravljao sa Židovima o Svetim pismima. ³ Objašnjavao im je i iznosio dokaze o tome da je Krist morao trpjeti i ustati iz mrtvih. Govorio im je: »Taj Isus o kojem vam govorim—on je Krist.« ⁴ Neki su od Židova uvidjeli da je to istina i pridružili se Pavlu i Sili. Pridružio im se i velik broj Grka koji su štovali pravoga Boga, kao i mnogo istaknutih žena. ⁵ No Židovi, koji nisu povjerovali, postali su zavidni. Na trgu su okupili neke pokvarene ljude i izazvali pobunu u gradu. Stali su pred Jasonovu kuću i pokušali pronaći Pavla i Silu. Htjeli su ih izvesti pred narod. ⁶ Budući da ih nisu pronašli, dovukli su Jasona i neke druge vjernike pred gradske vlasti, vičući: »Ovi ljudi stvaraju nevolje po čitavom svijetu, a sad su došli i k nama! ⁷ A Jason ih je primio u svoju kuću. Svi oni rade protivno carskim odredbama: tvrde da postoji drugi kralj, neki Isus.«

⁸ Kad je narod to čuo, uznemirio se, a isto tako i gradske vlasti. ⁹ Naredili su da Jason i ostali plate jamčevinu, a onda su ih pustili.

Pavao i Sila u Bereji

¹⁰ Vjernici su iste noći poslali Pavla i Silu u grad Bereju. Kad su Pavao i Sila stigli onamo, otišli su u židovsku sinagogu. ¹¹ Tu su Židovi bili plemenitiji od onih u Solunu i vrlo su spremno saslušali poruku. Svaki su dan proučavali Sveta pisma da se uvjere govori li Pavao istinu. ¹² Mnogi su Židovi povjerovali, kao i mnogi istaknuti Grci—muškarci i žene. ¹³ Židovi iz Soluna saznali su da Pavao objavljuje Božju riječ u Bereji pa su i oni požurili onamo. Počeli su huškati narod i stvarati neprilike. ¹⁴ Braća su odmah poslala Pavla prema obali, dok su Sila i Timotej ostali u Bereji. ¹⁵ Oni koji su pratili Pavla, otpratili su ga do Atene, a zatim su se vratili u Bereju. Po njima je Pavao poslao poruku Timoteju i Sili da mu se što prije pridruže.

Pavao u Ateni

¹⁶ Dok je Pavao čekao Timoteja i Silu u Ateni, jako se uznemirio promatrajući kako je grad pun idola. ¹⁷ Tako je u sinagogi počeo razgovarati sa Židovima i Grcima koji su štovali pravoga Boga. Svakodnevno je raspravljao i na trgu, sa svima koji bi se ondje zatekli. ¹⁸ Neki su se epikurejski i stoički filozofi upustili u rasprave s njim.

Neki su se od njih pitali: »Što ovaj blebeće? Što želi reći?« Drugi su govorili: »Čini se da govori o nekim tuđim bogovima.« To su rekli jer im je Pavao prenosio Radosnu vijest o Isusu i njegovom uskrsnuću. ¹⁹ Odveli su ga na sastanak vijeća, na Areopagu, i upitali ga: »Možemo li znati kakvo je to novo učenje o kojem govoriš? ²⁰ Puniš nam uši nekim čudnim tvrdnjama pa bismo htjeli znati što one znače.« ²¹ Atenjani, a i stranci koji su ondje živjeli, trošili su sve svoje vrijeme na slušanje ili pričanje priča i novotarija.

²² Pavao je tada ustao pred vijećem Areopaga i počeo govoriti: »Atenjani! Vidim da ste u svakom pogledu vrlo pobožni. ²³ Dok sam hodao uokolo i promatrao predmete što ih štujete, naišao sam na žrtvenik s natpisom: ‘Nepoznatom Bogu’. Ja vam upravo i nosim glas o tome Bogu kojeg ne poznajete, a štujete ga. ²⁴ On je Bog koji je stvorio svijet i sve na njemu. On je Gospodar neba i zemlje i zato ne prebiva u hramovima koje je sagradio čovjek. ²⁵ On je taj koji svima daje život, dah i sve ostalo. On ne treba pomoć ljudi, kao da bi mu nešto nedostajalo. ²⁶ Od jednoga je čovjeka stvorio sve narode da nastane svu Zemlju i odredio im vrijeme i mjesto gdje će živjeti. ²⁷ Učinio je to kako bi ga ljudi tražili, kako bi ispružili ruke prema njemu i pronašli ga. No on uistinu nije daleko ni od koga od nas. ²⁸ ‘U njemu živimo, hodamo i postojimo.’ Kao što su i neki od vaših pjesnika rekli: ‘Mi od njega potječemo.’

²⁹ Budući da od njega potječemo, ne smijemo misliti da je Bog poput tvorevine od srebra, zlata ili kamena, koju su načinile ljudska vještina i mašta. ³⁰ Bog je u prošlosti prelazio preko tolikog neznanja, ali sada zapovijeda svim ljudima da se svi i svagdje obrate. ³¹ On je odredio dan kad će pravedno suditi svijetu, preko čovjeka kojega je za to odredio. Podigao ga je iz mrtvih i time nam pružio dokaz za to.«

³² Kad su čuli za uskrsnuće od mrtvih, neki od okupljenih su se podsmjehnuli, dok su drugi rekli: »Drugi ćeš nam put pričati o tome.« ³³ I Pavao je otišao od njih. ³⁴ Neki su mu se pridružili i postali vjernici. Među njima je bio i Dionizije—član vijeća na Areopagu, žena po imenu Damara i još neki.